Na 14. i 15. etaži Centralnog medicinskog bloka (CMB) Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo (UKCS) od sada su smje&scaron;tene nove prostorije Klinike za bolesti uha, grla i nosa te Klinike za maksilofacijalnu hirurgiju.&nbsp;

Ovaj medicinski prostor ljekarima je omogućio praćenje savremenih medicinskih tokova, dok će pacijenti uz visokoeducirani kadar dobiti vrhunsku medicinsku uslugu.&nbsp;

Najveće zasluge za bolju i kvalitetniju uslugu pacijentima, ne samo iz Sarajeva nego i cijele BiH, pripadaju direktoru i vrsnom menadžeru ove medicinske ustanove Rusmiru Mesihoviću, koji je osigurao potrebna sredstva za nabavku 48 kreveta, četiri kreveta postintenzivne njege i opremanje četiri apartmana smje&scaron;tena na prostoru od 2.700 kvadratnih metara.&nbsp;

Upravo dostignuti nivo usluga koje danas nudi ovaj klinički centar sve ohrabruje, jer građani sve rjeđe imaju potrebu izvan BiH tražiti usluge da bi za&scaron;titili svoje zdravlje.&nbsp;

Mesihović je rođen 1964. godine u Sarajevu, gdje je zavr&scaron;io osnovnu &scaron;kolu, gimnaziju, a 1988. i Medicinski fakultet. Specijalista je interne medicine. Četiri godine bio je ministar zdravstva u Vladi FBiH. Redovni je profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.

&nbsp;

Ličnost dana  Rusmir Mesihović

Vrsni menadžer

Edina Džeku Roma je angažirala da bi napokon sru&scaron;ila Juventus i popela se na krov italijanskog fudbala. Nisu &scaron;tedjeli novac, a nisu morali dugo ni čekati da vide da su napravili dobar posao.

Savladali su aktuelnog prvaka i finalistu Lige &scaron;ampiona na svom terenu, 2:1, a Džeko je, zajedno s jo&scaron; jednim bosanskim draguljem Miralemom Pjanićem, bio centralna figura blistavog nastupa &quot;Vučice&quot;.

Postigao je drugi pogodak, prvi je majstorija Pjanića, a definitivno je zabrinuo i Juventus i sve ostale rivale, jer Roma će u ovoj sezoni biti mnogo jača nego u pro&scaron;loj.

Rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu, a prve fudbalske korake napravio je u Željezničaru.

Na Grbavici je igrao do 2005. godine, kada prelazi u če&scaron;ke Teplice. Nakon dvije godine svojim golovima skrenuo je pažnju njemačkog Volfsburga i 2007. godine seli se u Bundesligu.

S Volfsburgom osvaja &scaron;ampionsku titulu 2009. godine, a 2011. godine za 32 miliona eura prelazi u Mančester siti. U Engleskoj je osvojio dvije titule prvaka, 2012. i 2014. godine, te FA kup 2011. godine.

Ovog ljeta iz Mančestera se preselio u Rim.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana     Edin Džeko

Doveden da sruši šampiona

Nova &scaron;kolska i akademska godina u Bosni i Hercegovini donijet će stare probleme, na čijem se rje&scaron;avanju nije uradilo apsolutno ni&scaron;ta. U na&scaron;oj javnosti najče&scaron;će se govori o finansijskim problemima koji prate opremanje &scaron;kolaraca ili studenta.

Sve vi&scaron;i tro&scaron;kovi života ostavljaju sve manje novca na raspolaganju roditeljima da kupe&nbsp; ono &scaron;to je neophodno njihovoj djeci za pohađanje nastave, a od države im ne dolazi apsolutno nikakva pomoć.

&Scaron;kole i fakulteti i dalje su veoma lo&scaron;e opremljeni, a pojedini ne ispunjavaju ni minimalne uvjete za odvijanje nastave. Mnoge &scaron;kole nemaju, naprimer, fiskulturnu salu, niti druge prostorije neophodne za rad i pravilan razvoj i usavr&scaron;avanje učenika.

Visoko obrazovanje odavno je postalo luksuz. Ono je danas dostupno sve manjem broju ljudi, a mnogi su prinuđeni univerzitetske klupe zamijeniti traganjem za kakvim bilo poslom.

O neprilagođenosti nastavnih planova savremenim kretanjima niko i ne govori, kao ni o činjenici da je na&scaron; obrazovni sistem zaleđen u pro&scaron;losti - on ne prati razvoj trži&scaron;ta rada, a nova naučna dostignuća i nastavne metode usvajaju se presporo i uz veliki otpor.

Osim toga, korupcija je i dalje sveprisutna, a one &quot;elitne&quot; &scaron;kole i fakultete upisat će skoro isključivo djeca onih roditelja koji imaju jake &scaron;tele. Ovakav obrazovni sistem - korumpiran, neefikasan, zastario i preskup, tužna je slika ukupnog bh. dru&scaron;tva. &nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Obrazovanje na dnu

Po Mehmedaliji Maku Dizdaru, velikanu bh. pjesničke riječi, rođenom Stočaninu, u gradu na Bregavi danas se ni&scaron;ta ne zove. Dok se drugi gradovi poput Sarajeva, Jajca, Ljubu&scaron;kog i &Scaron;irokog Brijega ponose ulicama koje nose ime ovog velikog pjesnika, Stolac, grad u kojem je ponikao, nije mu odao to priznanje do dana&scaron;njeg dana.&nbsp;

S gorčinom u srcu upozorio je na to i njegov unuk Gorčin Dizdar na otvorenju kulturne manifestacije &quot;Slovo Gorčina&quot;. Jedino ova manifestacija, kako je kazao pjesnikov unuk, posvećena je sjećanju na Maka i njegovo djelo nesagledive vrijednosti. Nepravedno je &scaron;to se Stolac na takav način odnosi prema Maku koji je, kako reče Gorčin Dizdar, najznačajnija osoba koja je rođena u ovom gradu. Tu nepravdu napokon treba ispraviti.&nbsp;

Gorčin Dizdar predsjednik je Upravnog odbora Fondacije &quot;Mak Dizdar&quot;, koja je osnovana 2000. godine, a glavni joj je cilj za&scaron;tita i promocija Makovog poetskog i naučnog djela.

Gorčin Dizdar

Ispraviti nepravdu prema Maku

Priča o FK Velež i agoniji koju prolaze popularni &quot;Rođeni&quot;, simbol grada na Neretvi koji je decenijima slavio njegovo ime, slična je onoj o BiH. Uopće o svim vrijednostima na kojima smo, bar tako mislimo, živjeli i na kojima su nas roditelji odgajali.&nbsp;

Da, kao i u slučaju na&scaron;e države, imate one koji Velež naprosto mrze i sve ono &scaron;to se vezalo ili veže uz njega. I to se neće promijeniti. Na drugoj strani imate one, uglavnom domaće izdajnike, kojima je svejedno &scaron;ta će biti s njim i, &scaron;tavi&scaron;e, ne bi im smetalo da nestane klub koji predstavlja sve ono &scaron;to nisu i neće biti oni. A ionako je daleko od sarajevskog mindera.&nbsp;

A ne treba zaboraviti ni one koji Velež vole, ali ne bi da talasaju, poturaju svoja leđa ili, ne daj Bože, novčanik. Ti često internet-juri&scaron;nici o Veležu pričaju i pi&scaron;u kao da je već umro i lako se mire s tim.

Eto ih sve tamo! Ne, eto ih &#39;vamo, rekao bi, po mostarskim anegdotama, Muja Kahrimanović, legendarni &quot;Muja Trovač&quot;.&nbsp;

Za&scaron;to su se nad Veležom i Mostarom nadvili crni oblaci? Velež se naprosto na&scaron;ao u procjepu između ratnih planova pa, prema mi&scaron;ljenju onih koji vladaju na&scaron;im životima, danas treba biti žrtva političkog &scaron;ablona: &quot;Nemojte se vi mije&scaron;ati u Mostar, nećemo se mi mije&scaron;ati u Sarajevo&quot;. U tom slučaju Veležu je namijenjena Neretva, kao &scaron;to je prije vi&scaron;e od 20-ak godina bila uredno propisana Mostarcima i simbolu njihovog grada Starom mostu.&nbsp;

Kako vrijeme prolazi, izgleda da je mnogima, pa i onima u Sarajevu, dozlogrdila jedinstvena, nedjeljiva, suverena i multietnička BiH, pa sve manje i formalno skrivaju svoje dugoročne politike.&nbsp;

U tim planovima Veleža, jasno, nema. Upravo kako kaza Mi&scaron;o Marić, Velež i njegova raja prijetnja su svim nenarodnim režimima i kao takvi trebaju biti zatrveni. To su, a ne nikakve pare, budžeti, uvjeti na stadionu..., stvarni razlozi za&scaron;to Veleža, prema njima, ne treba biti. Da je drugačije, i para bi bilo.&nbsp;

Hoće li to uspjeti? Uvjeren sam da neće. Sve, ipak, zavisi od toga koliko će biti glasni oni koji znaju da je Velež mnogo vi&scaron;e od pukog fudbala, kao &scaron;to su čuveni Smojeov Me&scaron;tar i njegovi učenici znali da bez Hajduka ne može biti ni njihovog Splita.

Kome smeta Velež?

Naser Orić i Fata Orlović već 20 godina su dvije najprogonjenije osobe u BiH! Niti Fata, niti Naser, kad ih pitate, ne znaju odgovor na pitanje koliko im puta godi&scaron;nje na vrata stigne plava sudska koverta ili zakuca neko od &bdquo;organa&ldquo; s obavje&scaron;tenjem da se tad i tad jave u tužila&scaron;tvo, sud, policiju...&nbsp;

Fenomen progona osoba poput njih dvoje nije nepoznat u vremenu u kome živimo. Riječ je o ličnostima, simbolima borbe i otpora zločinu i bezakonju koji je činio i jo&scaron; čini jedan režim koji njihovim progonom, u javnosti, poku&scaron;ava stvoriti sliku vlastite nevinosti.&nbsp;

Od dana kada je iz Srebrenice stigao u Federaciju Naseru Oriću s vrata ne silaze kojekakvi istražitelji, tužioci, sudovi. Kad nije u pitanju ratni zločin, progone ga za navodne ucjene, iznude i slično, a kad se utvrdi da za to nije kriv, na grbaču mu, ponovo, zaskoče s ratnim zločinima. I tako ukrug punih 20 godina!

Samo u mjesecu koji prolazi na adresu Fate Orlović, naprimjer, stigle su dvije plave koverte. Jedna je obavje&scaron;tava da plati kaznu, jer je za svoju avliju govorila da je njena, a drugom se &nbsp;poziva da se tad i tad, kao optužena, javi tom i tom sudiji. Traje to od 2001. godine, ustvari od dana kada se suprotstavila režimu RS i od njega javno zatražila da joj se vrati oteta imovina na kojoj je bespravno sagrađena pravoslavna crkva.&nbsp;

Od tada ne prođe mjesec, a da ovoj starici sudska, bajagi neovisna, vlast ne po&scaron;alje kakvo pismo, poziv, nalog...

Dugogodi&scaron;nji sudski progon Nasera Orića i Fate Orlović otkriva bezočnu spregu pravosuđa i politike u BiH. Jer da sudska vlast radi kako zakon kaže, znala bi da je Naser već jednom oslobođen za ono za&scaron;to ga sada proganjaju, kao i da Fata traži da joj se vrati njena, a ne crkvena zemlja.

Dežurni krivci

Saudijska Arabija je među prvim zemljama koja je priznala nazavisnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, a istinski prijatelj na&scaron;e zemlje ostala je do danas. Sarajevo School of Science and Technology (SSST) dobitnik je granta vlade Saudijske Arabije od deset miliona dolara (18 miliona KM) namijenjenih za institut za naučnoistraživački rad u oblasti medicinskih nauka i informacionog sistema.&nbsp;

Ambasador Saudijske Arabije u na&scaron;oj zemlji Hani bin Abdulah Moemina (Abdullah Moeminah) istakao je da oni nikada neće zaboraviti historiju i da između dvije države postoji snažna osnova za međusobno jačanje odnosa na svim poljima. Prilikom polaganja zakletve kralj Selman bin Abdulaziz el-Saud (Salman) dao mu je u amanet da pomaže na&scaron;oj zemlji na humanitarnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom planu.&nbsp;

Hani bin Abdulah Moemina u junu je imenovan za saudijskog ambasadora u BiH, a to je prvo imenovanje otkako je na čelu Kraljevine Selman, nakon &scaron;to je njegov otac Abdulah umro u januaru ove godine. Moemina je naslijedio dosada&scaron;njeg ambasadora u na&scaron;oj zemlji Eida bin Muhameda el-Takafija.

Hani bin Abdulah Moemina

Podrška obrazovanju

Vedad Ibi&scaron;ević nebrojeno puta do sada pokazao je da je čovjek velikog srca, spreman da pomogne nemoćnima, posebno djeci.

Golgeter reprezentacije Bosne i Hercegovine aktivan je u raznim humanitarnim akcijama, a najnovija je njegova donacija opreme koju čine dječiji stolovi, igračke i ostale stvari za Dječiji vrtić &quot;Poletarac, igraonicu &quot;Drugarstvo&quot; u Potočarima.

Fudbaler njemačkog &Scaron;tutgarta mjesecima je sakupljao podatke o tome gdje je prioritet za pomoć i izabrao je &quot;Drugarstvo&quot;, gdje će djeca dobiti neophodnu opremu.

Ibi&scaron;ević je rođen u Vlasenici 6. avgusta 1984. godine, a početkom agresije na BiH njegova porodica se preselila u Tuzlu, gdje je počeo igrati u Proleteru iz Slavinovića, a zatim u Zmaju od Bosne.

Kada je imao 16 godina, porodica se preselila u &Scaron;vicarsku, a Vedo je igrao za omladince Badena. Nakon deset mjeseci uslijedila je nova selidba, u SAD. Nastupao je za Univerzitet u St. Luisu, a 2004. se vratio u Evropu i potpisao za slavni Pari Sen Žermen.

Bio je na posudbi u Dižonu, a zatim pre&scaron;ao u njemački Ahen, odakle 2007. odlazi u Hofenhajm. Nakon pet godina u ovom klubu potpisao je za &Scaron;tutgart.

Ličnost dana  Vedad Ibišević

Dokazani humanitarac

Na jučera&scaron;nji dan ratne 1995. godine kod ulaza u glavnu sarajevsku tržnicu, usljed eksplozije granate ispaljene s Trebevića, ubijena su 43 civila, a ranjena 84. Užasne slike masakra nad nevinim stanovnicima Sarajeva obi&scaron;le su planetu, ba&scaron; kao &scaron;to danas slike nasilja u Siriji i muke izbjeglica &scaron;okiraju svijet.&nbsp;

S istim, jo&scaron; živim, potresnim slikama u mislima su preživjeli, porodice žrtava i predstavnici nevladinog sektora jučer okupljanjem na mjestu stradanja poslali poruku da vjerno čuvaju uspomenu na stradale. Poručili su da stra&scaron;ni zločin nikada neće i ne smije biti zaboravljen.&nbsp;

Nažalost, u tome ih nisu podržali visoki bh. zvaničnici. Najodgovorniji bo&scaron;njački funkcioneri jučer nisu na&scaron;li za shodno ni da na 20. godi&scaron;njicu masakra odaju po&scaron;tovanje žrtvama! &nbsp;

Događaju nisu prisustvovali ni predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić ni federalni premijer Fadil Novalić, a prečeg posla imali su i članovi Predsjedni&scaron;tva BiH. Neki su, kako tvrde, poslali &quot;svoje predstavnike&quot; kao da je riječ o trećerazrednom prijemu nevažnog diplomate. A radi se o danu tuge, urezanom u srca svakog patriote. Slike raskomadanih tijela bh. građana i danas proganjaju sve one koji ne žele zaboraviti - da im se ne bi ponovilo.&nbsp;

No, odgovorni političari ne osjećaju tako. Markale, Kravica, Prijedor, Ferhadija, Omarska, Trnopolje... za Zvizdića, Novalića i ostale nisu sveta mjesta njihovog naroda i države, nego samo dio službenog i nevažnog protokola, na koje &scaron;alju drugorazredne aparatčike. &nbsp;&nbsp;

Među rijetkima se jučer pojavio kantonalni premijer Elmedin Konaković, a bolje bi mu bilo da nije. Jer, sramotnu neozbiljnost pokazao je kasneći na događaj, pa su žrtve s Fatihom i minutom &scaron;utnje, ponižene i uvrijeđene, čekale premijera da se udostoji i dođe na mjesto zločina.&nbsp;

Zbog ovakvog odnosa prema tako bliskoj historiji, a zapravo jo&scaron; na&scaron;oj sada&scaron;njosti, logičnim se nameće pitanje u kakvu nas budućnost vode i hoće li ovi s vlasti ikada imati vremena za narod, za žrtve i one koji su svoje živote utrli u temelje države. Odgovor na to pitanje, nažalost, lagan je.&nbsp;

Zaboravljene Markale

Kao mlijeko na koje domaćica potpuno zaboravi i ono iskipi po &scaron;poretu, u srijedu je iskipjela i hrvatska iskrenost i dobronamjernost prema BiH. I dok, istovremeno, na samitu u Beču zaglu&scaron;uje jačina hiljadu puta izgovorenog termina &bdquo;regionalna saradnja&ldquo;, u danu koji je trebao biti historijski za bh. mljekare, Hrvatska, sa premijerom Zoranom Milanovićem na čelu, uložila je prigovor.

Kamioni sa proizvodima iz četiri bh. mljekare licencirane za izvoz proizvoda na vi&scaron;emilionsko trži&scaron;te EU, zaustavljeni su na granici s na&scaron;im zapadnim susjedima. Milanovićeva Hrvatska koja je odskoro dio jedne velike evropske porodice, blokirala je bh. proizvode u posljednjoj sekundi.&nbsp;

S te strane granice niko apsolutno nije naveo razlog zbog te odluke, a mogu se čuti stavovi pojedinaca iz vlasti da je &bdquo;Hrvatska dosta gurala BiH&ldquo;, a premijer Milanović jo&scaron; se nije oglasio u povodu ove odluke.

I dok je Hrvatska zabranila uvoz bh. mlijeka, na policama na&scaron;ih supermarketa vi&scaron;e od 90 posto proizvoda je porijeklom iz susjedne zemlje. I dok Bosnom teče &ldquo;med i mlijeko&rdquo;, ali iz Hrvatske, susjedi su zakočili razvoj na&scaron;ih mljekara i farmi. Onako nisko, zlosusjedski.

Zoran Milanović

Nisko, zlosusjedski!

&Scaron;ef njemačke diplomatije Frank-Valter &Scaron;tajnmajer (Frank-Walter Steinmeier) balkanskim političarima u Beču stavio je do znanja kako se moraju oprostiti s razmi&scaron;ljanjima da će Evropska unija rje&scaron;avati njihove probleme.

- EU može nuditi pomoć, upozorava i ukazuje, ali na kraju odluku moraju donositi zemlje regiona - upozorio je &Scaron;tajnmajer.

Kao pozitivan primjer opet je uzeta Srbija, ali i Kosovo, za kojim BiH počinje vidno zaostajati. Evropski komesar za pro&scaron;irenje Johanes Han (Johannes Hahn) istakao je kako su Srbija i Kosovo dokazali da su sposobni &bdquo;preskakati vlastite sjenke&ldquo;.

Preskakanje vlastite tamne sjene ono je &scaron;to u BiH već dugo, s političkim &ldquo;liderima&rdquo; koji su sposobnost ostavili iza &ldquo;lojalnosti&rdquo;, ne žele, neće i na koncu ne znaju uraditi.

Prisjetimo se, ta ključna riječ sposobnost, u njenom pravom, a ne pervertiranom smislu (ne, dakle, kao lopovluk) upravo je preko SDA protjerana iz bh. političkog vokabulara jo&scaron; devedesetih godina. I, zahvaljujući istim vlastodr&scaron;cima, ta se nekorumpirana vrlina poput izgnanika u Bosnu jo&scaron; nije sasvim uspjela vratiti.

Dok drugi grabe naprijed, Bosanci, predvođeni ovaj put Denisom Zvizdićem, opet zaostaju, gledajući nemoćno kako vozovi prolaze.

A EU će ostati partner u provođenju reformi u regionu samo onim domaćim liderima koji budu vukli prave poteze, rečeno je ba&scaron; svima u Beču.

- Nema potrebe da čekamo neke januare ili druge termine iduće godine. Otvorite poglavlja (za EU) umjesto da podižete ograde i ostavljate nas vani - uskliknuo je Ivica Dačić kada je čuo pohvale zbog dogovora s Kosovom.

I opet, samo Bosanci nisu smogli ne&scaron;to konkretno zatražiti, jer suvi&scaron;e su svikli rastaljivati se čar&scaron;ijski!? Poslije prvih stotinu dana na vlasti, poslije četvrt stoljeća iluzija i prodaje magle, u BiH se ne&scaron;to mora promijeniti upravo u političkom vrhu. Jer, ne možete očekivati promjene ako stalno radite iste stvari s istim ljudima.

Bečki valcer

U ovih dvadesetak poslijeratnih godina od nosilaca vlasti u BiH naslu&scaron;ali smo se svakojakih &bdquo;mudrosti&ldquo;. Bilo je tu onih čija nas je glupost mjesecima zabavljala, bilo je i onih smije&scaron;nih, drskih, ponekad i pametnih, ali onih iz kojih &scaron;trca pokvarenluk, da budemo po&scaron;teni, bilo je najvi&scaron;e.

Tako ovih dana &bdquo;mudrac&ldquo; Mladen Bosić, predsjednik SDS-a (uh!), na sve strane bljuje po&scaron;tenje, tvrdeći da se politika njegove stranke &bdquo;kosi s politikom SBB-a&ldquo; te da za tu stranku nema mjesta u Vijeću ministara, čiji je dio njegov SDS. Kako izvali, SDS mu orijentiran na po&scaron;tenje! Samo ne reče od kada ta orijentacija datira!&nbsp;

Svjestan da bh. javnost odavno traži odgovore na pitanja ko su likovi koji su, posebno u ime Bo&scaron;njaka, krenuli da prave vlast sa SDS-om Mladena Bosića, čiji je politički guru Radovan Karadžić, s cijelom svitom ratnih zločinaca i poratnih profitera, uglavnom osnivača te stranke, danas iza zatvorskih re&scaron;etaka, Bosić je ovih dana, u strahu od vlastite biografije, požurio da toj istoj javnosti održi slovo o po&scaron;tenju. Sva&scaron;ta!

Pa nije valjda da Bosić misli da u BiH niko ne zna kada je on upisan u politički rodoslov SDS-a, partije pod čijom je zastavom počinjen genocid nad Bo&scaron;njacima, ubijano, pljačkano, u grobnice i u logore trpano sve &scaron;to njima nije pripadalo. Zna se, sve se zna, pa i to &scaron;ta je radio Bosić dok su Karadžića lovili po Brčkom, Bijeljini, Palama, Zvorniku... &nbsp;

To s kim Mladen Bosić i njegova partija ne žele u vlast, za život građana BiH potpuno je nebitno. Ono &scaron;to brine jeste ko to, nakon svega, može i hoće s njima da pravi vlast!

"Poštenjačina" Bosić

Iako je na jedan od najvažnijih događaja za BiH u godini, bečki samit, otputovao bez ikakvih rezultata otkako se nalazi na čelu Vijeća ministara BiH, za Denisa Zvizdića očito je najvažnije &scaron;ta o njegovom radu misli Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.

O tome svjedoči i Zvizdićeva izjava, dan uoči puta u Beč, u kojoj je novinarima precizirao da je &bdquo;njegova politička stranka zadovoljna radom Vijeća ministara BiH i njegovim radom&ldquo;.

Zvizdiću je, umjesto jasnih odgovora građanima BiH koje zastupa i kojima treba položiti račune za svoje mizerne rezultate na čelu državne vlade, glavna briga kako će na njegov rad gledati stranka koja je 25 godina u vlasti i koja je najveći kočničar na putu BiH ka Evropskoj uniji. Zaboravni Zvizdić očito je smetnuo s uma da je SDA ugrozila evropski put BiH, dovela građane na prosjački &scaron;tap, uzrokovala najvi&scaron;u stopu nezaposlenosti, kriminala i korupcije.

Ovaj odani kadar SDA, umjesto da u Parlamentu BiH predloži ključne reformske zakone, strategiju zapo&scaron;ljavanja, zadovoljava se stranačkim tap&scaron;anjem po ramenu, stavljajući tako interes stranke ispred interesa građana i države.

Uostalom, od feudalnog &bdquo;reformiste&ldquo; te&scaron;ko je očekivati bilo &scaron;ta vi&scaron;e. Građani su davno prepoznali da je on dio čamparizovane SDA kojoj je borba za bolji život bh. građana na posljednjem mjestu.

Denis Zvizdić

Partijski jastreb

Ono &scaron;to je Amel Tuka uradio u prethodnih nekoliko mjeseci je nestvarno i zaslužuje naklon! Ovaj 24-godi&scaron;nji momak iz Kaknja stavio je bh. atletiku, sport koji je na marginama u na&scaron;oj zemlji, na krov svijeta! U Pekingu nije bio najbolji, ali njegovo treće mjesto i bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu, u konkurenciji najbržih osamstometra&scaron;a na planeti, uspjeh je koji nema cijenu.

Na&scaron; atletičar jučer je jo&scaron; jednom pokazao da najveće pobjede BiH donose djeca koja dolaze iz svijeta poraženih, onih čiji su novčanici odavno prazni. U startu mu je sve potrebno za uspjeh bilo nedostupno. I onda, s tako podijeljenim kartama, ovakva zlatna djeca natjeraju BiH da plače od sreće i samo su oni ti koji mogu na&scaron;em narodu donijeti radost.&nbsp;

Tuka je vratio vjeru među narod, ispunio srca mnogih, vratio osmijeh na umorna lica vrijednih ljudi u BiH, za čiji mukotrpan rad niko ne mari. Tih 1.46,30 minuta učinili su većinu iskrenih ljudi ponosnima &scaron;to živimo u BiH i &scaron;to takvi ljudi predstavljaju na&scaron;u zemlju.

Bravo i hvala ti, Amele! Na medalji, utrci, radu i trudu čestitamo ti, a na odnosu prema grbu na grudima, zemlji i narodu ti zahvaljujemo.&nbsp;

Amel Tuka rođen je 9. januara 1991. godine.&nbsp;

Amel Tuka

Bravo i hvala ti!

Općeprihvaćena teza, koja do sada nikad nije demantirana, govori o tome da su sport i sportisti najbolji ambasadori svake države. Od stjecanja nezavisnosti BiH čekali smo i dočekali da nas u svjetskim okvirima prepoznaju po Amelu Tuki, Džananu Musi, Edinu Džeki, Mirzi Teletoviću ili Marici Gajić, a ne po vlastodr&scaron;cima koji su od Dejtona naovamo, po bijelom svijetu, uglavnom, brukali državu iz koje dolaze i koja ih dobro plaća.&nbsp;

Upravo su uspjesi zlatnih kadeta i brzonogog Amela Tuke uzdrmali koncept sportske patologije, čiji su sljedbenici činili sve da zaustave razvoj sporta kao integrativnog faktora svakog dru&scaron;tva i uspjehe sportista kao najboljih ambasadora bilo koje države.&nbsp; 
Minornim ulaganjima u sport proizvedene su generacije koje su svoje uspjehe mjerile po broju ispaljenih metaka ili paketićima prodate, odnosno konzumirane droge.&nbsp;

Takvom politikom godinama su talentirani sportisti tjerani od nemila do nedraga, a mnogi od njih zaigrali su pod zastavama tuđih država. Nažalost, veliki broj njih je okačio patike o klin, bez prave podr&scaron;ke i &scaron;anse da pokaže &scaron;ta zna i umije. Magarci su pojeli njihove najbolje godine.&nbsp;

Vremena se, očito, mijenjaju. Stasale su nove generacije koje, osim neospornog talenta, imaju i petlju da se suprotstave reprezentaciji u kojoj je ko&scaron;arka poput religije ili da se obračunaju s atletičarima koji nakon rođenja prvo protrče, pa tek onda prohodaju.&nbsp;

Avgust na&scaron;ih snova ili dani ponosa i slave pokazali su da ovoj zemlji, njenom napaćenom stanovni&scaron;tvu, nedostaje tako malo, ali ipak mnogo da se odmakne od fikcija da zajednički život i borba pod istom zastavom imaju alternativu.&nbsp;

Dani ponosa i slave

Mnogo toga lijepoga u ovoj na&scaron;oj napaćenoj zemlji počelo je prije 30 godina, a zaustavljeno ratnim vihorom. Tako je bilo i s gradnjom ceste Stolac - Neum. Kada je rat stao, prije 20 godina, počele su borbe za vlast.

Od izbora do izbora, vladajući su u kampanjama redovno dobivali glasove i na obećanjima da će nas ba&scaron; u tom njihovom narednom četverogodi&scaron;njem mandatu povezati s Jadranskim morem i tako li&scaron;iti maltretiranja preko katakombi Svitave, a i, s druge strane, prelaska dva granična prijelaza u Neumu.

Iz Vlade Federacije BiH, iz mandata u mandat, uvjeravali su nas da cesta - samo &scaron;to nije! &nbsp;

No, od 2005. do 2006. sagrađena su tek oko tri kilometra od Starog Neuma do Ki&scaron;eva, a svi se vrlo dobro sjećamo perioda ministrovanja Nedžada Brankovića (SDA) prometom i komunikacijama. Za njegova vakta, tačnije 2007. godine, u Programu rada Vlade FBiH obećano je da će do 2010. biti sagrađena nova magistrala Stolac - Neum, vrijednosti oko 42 miliona KM i u dužini od oko 50 kilometara. Ali, avaj...

Papir sve trpi i pamti, pa su tako u medijima ostale arhivirane i izjave Brankovićevog nasljednika Naila &Scaron;ećkanović (SDA) iz januara 2008. o novom Vladinom programu i kreditima evropskih banaka koji će biti iskori&scaron;teni za nastavak gradnje ceste Stolac - Neum. Ali, avaj...

Ode i &Scaron;ećkanović, a dođe Enver Bijedić (SDP), pa tokom 2011. i 2012. i on pro&scaron;eta gradili&scaron;tem. Ruku na srce, pregorila je tada Vlada dati tri miliončića maraka, pa 2013. godine dobismo jo&scaron; koji kilometar dionice Ki&scaron;evo - Babin Do. I to je sve!

Tako nam u međuvremenu dođo&scaron;e Novalićeva (SDA) vlada i resorni ministar Denis Lasić (HDZ BiH) s novim obećanjima o prioritetnoj gradnji ceste Stolac - Neum. No, umjesto 50 kilometara, i dalje imamo jedva devet, iako, &scaron;to je najžalosnije, novac za gradnju stoji, jer se čeka da ih odblokira - ne Milorad Dodik, na kojeg se najvi&scaron;e volimo vaditi, jer on s ovim projektom nema apsolutno ni&scaron;ta - nego - Federalni parlament!?

Vrsni menadžer

Doveden da sruši šampiona

Obrazovanje na dnu

Ispraviti nepravdu prema Maku

Kome smeta Velež?

Dežurni krivci

Podrška obrazovanju

Dokazani humanitarac

Zaboravljene Markale

Nisko, zlosusjedski!

Bečki valcer

"Poštenjačina" Bosić

Partijski jastreb

Bravo i hvala ti!

Dani ponosa i slave

Cesta duga tri decenije!

Kolumne

Vrsni menadžer

Doveden da sruši šampiona

Obrazovanje na dnu

Ispraviti nepravdu prema Maku

Kome smeta Velež?

Dežurni krivci

Podrška obrazovanju

Dokazani humanitarac

Zaboravljene Markale

Nisko, zlosusjedski!

Bečki valcer

"Poštenjačina" Bosić

Partijski jastreb

Bravo i hvala ti!

Dani ponosa i slave

Cesta duga tri decenije!