Želja Hrvatske da susjedu crkne krava na mliječnom putu ka evropskom trži&scaron;tu i&scaron;čezla je odlukom Evropske komisije koja je, napokon, otvorila granice bh. proizvodima.

Odbacivanjem prigovora koji je uložila Hrvatska, Evropska komisija dala je priliku na&scaron;im mljekarima da se u &bdquo;evropskim utakmicama&ldquo; izbore za svoje mjesto pod suncem. 
Sudeći prema njihovim izjavama proteklih dana, oni se uopće ne pla&scaron;e evropskih izazova, prvenstveno zbog neospornog kvaliteta mlijeka koje se proizvodi u Bosni i Hercegovini.&nbsp;

Mljekarstvo kao grana poljoprivrede idealna je prilika za otvaranje novih radnih mjesta, ali i za &scaron;irenje asortimana koji će se plasirati na strana trži&scaron;ta.&nbsp;

Jasno je da je odluka Evropske komisije samo prvi korak u omasovljenju mljekarske proizvodnje u na&scaron;oj zemlji. Evropske zakone i legislative na&scaron;i su mljekari davno ispunili te je svakom jasno da razloga za hrvatski veto uopće nije bilo.&nbsp;

Na&scaron;i su imali dvostruki trijumf. Prvi, probuđena je svijest kod ovda&scaron;njih potro&scaron;ača, koji su se listom odrekli proizvoda iz zapadnog susjedstva i odlučili se za Made in BiH. A drugi su slavili jučer kada je zagrebački veto odbačen.&nbsp;

Evo, pokazalo se da u sada&scaron;njoj konstelaciji snaga (1:28 na evropskom tlu), konačno možemo reći: I mi krave za trku imamo.&nbsp;

Komentar dana

I mi krave za trku imamo

Kada igrač jednom u karijeri sa sirenom za kraj pogodi ko&scaron; odluke, o tome se priča godinama. A kada neko u jednoj utakmici dva puta bude brži od sirene, tako &scaron;to prvi put spasi ekipu poraza, a drugi put pogodi ko&scaron; za pobjedu, onda to već spada u sportsko herojstvo koje se dugo, dugo pamti.

Upravo je takav podvig izveo Elmedin Kikanović, koji je u dramatičnoj zavr&scaron;nici meča protiv Izraela na&scaron;oj ko&scaron;arka&scaron;koj reprezentaciji trojkom izborio produžetak, da bi u dodatnih pet minuta pogodio i polaganje za veliku pobjedu (86:84), koja nas ostavlja u utrci za drugi krug Evropskog prvenstva.

Herojstvo iz Monpeljea nagrada je za enormnu borbenost na&scaron;eg tima, ali i samog Kikanovića i njegovu već skoro deceniju dugu vjernost dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Elmedin je rođen 2. septembra 1988. u Tuzli. Karijeru je počeo u tuzlanskoj Slobodi. Nakon fantastične pro&scaron;le sezone, u kojoj je nastupao za ruski Jenisej i francuski Nansi, stigao je poziv njemačke Albe i Elmedin je nedavno postao član ovog slavnog kluba iz Berlina.

Elmedin Kikanović

Koševi za historiju

Cijene goriva u BiH ponovo će porasti iako su one na svjetskim trži&scaron;tima na veoma niskom nivou. Za to je najodgovornija država, koja nije uspostavila mehanizme kontrole cijena niti želi uspostaviti red u ovoj oblasti.&nbsp;

Već su opterećene mnogim porezima, &scaron;to znači da, &scaron;to su cijene vi&scaron;e, državni budžet &nbsp;bolje se puni. Iz tog razloga državi, praktično, vi&scaron;e odgovaraju visoke cijene goriva.&nbsp;

O građanima, naravno, niko se ne brine, niti o tome kako će se vi&scaron;i tro&scaron;kovi odraziti na životni standard i ukupno stanje u ekonomiji. Poznato je da vi&scaron;e cijene goriva izazivaju lančanu reakciju poskupljenja svih ostalih proizvoda.&nbsp;

Lični budžeti građana i ovako su na granici održivosti, a za ovu jesen najavljena su nova poskupljenja. Kada se tome dodaju redovni tro&scaron;kovi koje svaka jesen sa sobom nosi, onda je upitno kako će građani uopće moći sastaviti kraj s krajem.&nbsp;

Naravno, niko ne zagovara nametanje cijena, jer je njihovo formiranje slobodno i tako treba i ostati. No, država mora učiniti vi&scaron;e da spriječi manipulacije cijenama i kartelsko udruživanje nafta&scaron;a.&nbsp;

Zdrava konkurencija najbolji je regulator cijena i garant da građani neće plaćati bilo koji proizvod ni fening skuplje od njegove stvarne trži&scaron;ne vrijednosti.&nbsp;

Prema dosada&scaron;njem iskustvu, država nije u tome uspijevala ili, jednostavno, nije željela da uspije, pa smo često viđali dizanje cijena kada za to nije bilo nikakvih razloga.

Napuhane cijene

To &scaron;to je zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee) u Sarajevu izjavio da su promjene Dejtonskog sporazuma neophodne, sasvim je prihvatljivo i dobro do&scaron;lo svima koji žele da Bosna i Hercegovina konačno profunkcionira kao demokratski i ekonomski samoodrživa zemlja.

Radi se o neopravdano zakasnjelim promjenama kako bi i BiH uhvatila korak ka EU, kao njene kom&scaron;ije Crna Gora i Srbija. Jer, upravo je Bosna u nekom moralnom poretku, pa čak i geografskom redoslijedu, odavno trebala biti na čelu te kolone u kojoj su jo&scaron; Albanija i Makedonija.

Zato i vesele poruke iz Va&scaron;ingtona, gdje se Dejtonski sporazum opravdano drži jednim od najvećih uspjeha američke diplomatije, ali se, očito, ne stavlja ispred ljudskih prava i ekonomskog prosperiteta zemlje u čijem se spasu 1995. učestvovalo: Amerika je doista protiv statusa quo u BiH!

- Mislim da svi shvatamo kako bit Dejtona i nije bila da to bude stalni ustav ili vodilja za ovu zemlju - poručio je Ji u bh. prijestonici.

To je bio i odgovor onima koji bi, u trokutu između Banje Luke, Beograda i Moskve, da Dejton izdignu na nivo političkog feti&scaron;a, zloupotrebljavajući ga kad god im zatreba i koliko god im se to dozvoli.

Amerikanci drže otvorena vrata političkim liderima koji se za potrebne promjene u BiH žele boriti sa silama statusa quo do kraja, a ne polovično kao do sada.

- Međunarodna zajednica je tu da pruži podr&scaron;ku reformskim procesima - rekao je Ji, dodajući da će o ustrojstvu BiH odlučivati Bosanci, a ne stranci.

Zapravo, građanska politička hrabrost najbolje je legalno oružje protiv ovog zamrznutog dejtonskog stanja, koje je Bosnu do sada vodilo u propast. Ona bez odgađanja mora proraditi!

Građanska hrabrost

Laureat ovogodi&scaron;njih jubilarnih petnaestih književnih susreta &bdquo;Cum grano salis&ldquo; Filip David u svom romanu &bdquo;Kuća sjećanja i zaborava&ldquo; progovorio je jo&scaron; jednom o stradanju i patnjama nevinih ljudi u vrijeme Drugog svjetskog rata.

David je pripovijedajući o holokaustu, kako sam kaže, mislio i na zlo počinjeno u na&scaron;oj bliskoj pro&scaron;losti, na strati&scaron;ta poput Srebrenice, Sarajeva, Vukovara... Zbog svojih stavova u najtežim vremenima bio je progonjen i sataniziran, ali je ostao dosljedan borac protiv velikosrpskog nacionalizma.

U okvire svoje knjige svrstao je patnju, očaj, progon ljudi čija se nesreća ogledala samo u različitim uvjerenjima od svojih dželata.

Njegova knjiga dolazi u vrijeme kada stotine hiljada unesrećenih ljudi bježe od ratnih strahota i nevolja. Zbog toga se knjiga koja opisuje užase Drugog svjetskog rata, prema mi&scaron;ljenju njenog autora, najbolje može razumjeti u Bosni i Hercegovini, jer su njeni narodi s kraja devedesetih godina pro&scaron;log stoljeća bili izloženi neviđenim patnjama, svirepim ubistvima, mučenjima i torturama koje su, kao krajnji produkt, imale genocid u Srebrenici.

Filip David rođen je u ratnom vihoru 1940. godine u Kragujevcu. Diplomirao je na Filolo&scaron;kom fakultetu i na Akademiji za pozori&scaron;te, film, radio i televiziju. Jedan je osnivača &bdquo;Nezavisnih pisaca&ldquo;, udruženja osnovanog 1989. u Sarajevu, osnivač je &bdquo;Beogradskog kruga&ldquo; 1990. godine. Njegove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike, a dobitnik je mnogobrojnih nagrada, među kojima posebno mjesto u &bdquo;riznici trofeja&ldquo; zauzima nagrada &quot;Me&scaron;a Selimović&quot;.

&nbsp;

Filip David

Borac protiv nacionalizma

Austrijski kancelar Verner Fajman (Werner Faymann) pokazao je razboritost, ali i ljudskost u svom odnosu prema izbjegličkoj krizi koja potresa Evropu. Fajman je odlučio da Austrija neće zatvoriti svoja vrata pred rijekama očajnika koji bježe od rata i gladi te da će im pomoći onoliko koliko je u njenoj moći.

Austrija je, zajedno s Njemačkom i Mađarskom, trenutno na najvećem udaru, ali je Fajman jasno stavio do znanja da zatvaranje granica i dizanje zidova nisu rje&scaron;enje.

On je ispružio ruku pomoći ovim očajnim ljudima, &scaron;to će, sigurno, ostati trajno zapamćeno.

Fajman je rođen u Beču 1960. godine. Od 1985. do 1988. bio je konsultant u austrijskoj banci, nakon čega počinje političku karijeru. Između ostalog, obavljao je funkciju ministra saobraćaja. &Scaron;ef je Socijaldemokratske stranke od 2008. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA     Verner Fajman

Pomoć očajnicima

Sve učestalija prepucavanja između političkih faktora u manjem bh. entitetu, u kojima se ne &scaron;tedi na o&scaron;trim riječima, samo potvrđuju da nikome na tamo&scaron;njoj političkoj sceni nije stalo do naroda koji sve lo&scaron;ije živi.

U RS vladajući Milorad Dodik, u poznatom maniru, bacajući otrovne strelice prema opoziciji u tom entitetu, a poziciji na državnom nivou, prijeti izmjenama krivičnog zakonodavstva da bi ih mogao procesuirati za &quot;veleizdajničku politiku&quot;.

Ostajući dosljedan svojoj retorici o &quot;srpskim interesima&quot;, nacionalno osvije&scaron;teni predsjednik RS govori o svemu samo ne o gorućim problemima građana koji grcaju u siroma&scaron;tvu.

Umjesto brige o žestokoj dubiozi Fonda PIO RS, koji postepeno kolabira u dugovima, te o činjenici da, primjerice, mizerne penzije kasne i po mjesec, Dodiku je puno draža tema kako da sa 1.200 KM mjesečno nagradi poslanike iz prvog saziva Skup&scaron;tine RS, među kojima su Karadžić, Kraji&scaron;nik, Brđanin, kao i on sam!

No, ni njegova opozicija ne zaostaje u apsurdima i nedosljednostima, pa je tako predsjednik NDP-a Dragan Čavić odlučio igrati Dodikovu igru te u cijelu priču uvodi i treću rezoluciju o osudi genocida, ovog puta počinjenog od NDH u Drugom svjetskom ratu. E, ba&scaron; će ova rezolucija, jednako kao i Dodikova o genocidu nad Ermenima, pomoći sve siroma&scaron;nijem stanovni&scaron;tvu RS!

Nedosljednost Čavića se ogleda u izjavi u kojoj on tvrdi da niko iz RS neće podržati predloženu rezoluciju Kluba poslanika koalicije &quot;Domovina&quot; o genocidu u Srebrenici. Dakle, isti onaj Čavić koji se prije ne&scaron;to vi&scaron;e od 10 godina na funkciji predsjednika RS izvinio za Srebrenicu. No, sve u službi izbora, a njih eto opet naredne godine, a narod &ldquo;ko &scaron;i&scaron;a&rdquo;!

Kome je stalo do naroda

Dvije decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jo&scaron; se traga za oko 8.000 nestalih građana Bosne i Hercegovine. O terminu &ldquo;nestali&rdquo; moglo bi se vazdan diskutirati, ali, zasigurno, ljudi čiji su životi oteti nisu samo puki brojevi u izvje&scaron;tajima koji se usvajaju svake godine.

Iza svakog broja krije se ljudska sudbina, koja je, zahvaljujući zločincima iz devedesetih godina pro&scaron;log stoljeća, skončana u nekom od mnogobrojnih strati&scaron;ta diljem Bosne i Hercegovine.

Nestali se nisu izgubili u vrtlogu ratnih događanja. Oni su odvedeni sa svojih kućnih pragova, odvojeni od svojih najmilijih samo zato &scaron;to su se drugačije zvali od povampirenih umova, koji su stanovni&scaron;tvu ove zemlje nanijeli toliko zla da se 23 godine od početka agresije i dalje traga za ostacima mučki ubijenih ljudi.

Zbog toga bi Vijeće ministara s Denisom Zvizdićem na čelu moralo gajiti poseban senzibilitet prema porodicama koje godinama tragaju za svojim najmilijim. Trebali bi znati koliko je težak jedan dan čekanja, a koliko su tek te&scaron;ke godine ili decenije.

Bol za izgubljenim životima nije mjerljiva, ali je mjerljiva odluka Vijeća ministara kojom bi se obavila revizija u mrtvačnicama i spomen-kosturnicama, a sve da bi se razrije&scaron;ile nečije životne sudbine.

&Scaron;ta je 250.000 KM koje je Institut za nestale osobe BiH zatražio iz državne budžetske rezerve za Zvizdića i Vijeće ministara naspram hiljada dana čekanja porodica žrtava? Za njih, očito, samo broj.

&nbsp;

Nestali nisu samo broj

Riječi u Reformskoj agendi moraju se pretvoriti u djela. Rekao je to u petak u Sarajevu visoki američki zvaničnik Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee), zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara, poručiv&scaron;i time, nedvosmisleno, aktuelnim bh. zvaničnicima na vlasti da strpljenje međunarodne zajednice za konkretno provođenje reformi ima svoje granice.

Jer vlast u BiH, osim deklarativnog, jo&scaron; nije pre&scaron;la na konkretno. &Scaron;tavi&scaron;e, zapala je u ćorsokak u okupljanju stabilne koalicije koja bi morala biti garant da se pomaknemo s mjesta. Jasno je da SAD i EU neće određivati kako trebaju izgledati koalicije na bilo kom nivou, ali je isto tako jasno da ni jedni ni drugi ba&scaron; i ne mogu gledati kako se unedogled valjamo u blatu.

Ji, koji je jo&scaron; od 1993. godine u okviru diplomatije vezan za BiH, to vrlo dobro zna te stoga požuruje političare da rade ono za &scaron;to su izabrani. Da pokažu odgovornost i prema građanima i prema državi.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana     Hojt Brajan Ji

Vrijeme je za djela

Nakon slike tijela tragično stradalog dječaka Ajlana na obalama poznatog turskog ljetovali&scaron;ta, premijer Mađarske imao je snage i obraza izgovoriti da Mađari ili on lično ne žele veliki broj muslimana u svojoj zemlji. Poslije te slike za koju su mnogi kazali da je kraj humanosti Evrope, premijer je rekao: &ldquo;Mi, Mađari, pla&scaron;imo se.&rdquo;

Možda je premijer mislio na Ajlana ili njegovog brata? Čega se pla&scaron;e Mađari? Gladnih, bosonogih i izmorenih izbjeglica koje su pobjegle iz svojih domova da bi preživjele! Zna li premijer kroz &scaron;ta su ti ljudi pro&scaron;li da bi do&scaron;li do &ldquo;njegove&rdquo; Mađarske, u kojoj, prema svim informacijama, ne žele ni ostati. Možda bi bilo bolje da se premijer zapita kakva mu je to država u kojoj ni izbjeglice ne žele ostati?

To je ta Mađarska koja je počela podizati prvi evropski zid nakon pada Berlinskog, to je ona Mađarska koja prema njegovim najavama planira graditi jo&scaron; jedan zid na granici s Hrvatskom, ona Mađarska koja je angažirala vojsku protiv izbjeglica. Ustvari, kazao je da to nisu izbjeglice i da ne dolaze iz ratom zahvaćenih područja, već da su to ilegalni migranti koji su do&scaron;li da mu &ldquo;pokvare&rdquo; Mađarsku.

Viktor Orban je rođen u&nbsp;Stolnom Biogradu&nbsp;1963. godine. Diplomirani je pravnik i lider kr&scaron;ćansko-konzervativnog&nbsp;Fidesza, vladajuće stranke u Mađarskoj.

 
&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Viktor Orban

Vrhunac bezobzirnosti

Predstavnici penzionerskih udruženja jučer su s Fadilom Novalićem, premijerom FBiH, usagla&scaron;avali tekst Sporazuma o zajedničkoj saradnji na provedbi aktivnosti reforme i finansijske konsolidacije sistema mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Podugačak je ovo i kompliciran naziv dokumenta kojim Novalić panično poku&scaron;ava zaustaviti protest penzionera najavljen za 29. septembar.

Ba&scaron; kao &scaron;to je podugačak spisak problema čije rje&scaron;avanje penzioneri traže. I to ne samo od Novalića nego od svih prethodnih vlada, koje su ih, umjesto do sistematskog rje&scaron;enja i boljeg života, dovele skoro do uni&scaron;tenja i ne na rub nego u duboko siroma&scaron;tvo.

A ba&scaron; kao i Novalić jučer, i svi njegovi prethodnici obećavali su penzionerima da će im poteći med i mlijeko samo da se strpe do nekog datuma i nekog roka. I tako dvije decenije, a taj dan za penzionere jo&scaron; nije osvanuo. Stoga je te&scaron;ko povjerovati da će i jučera&scaron;nji sporazum prepun obećanja bez pokrića, koji je premijer FBiH ponudio penzionerima, ne&scaron;to promijeniti u dosada&scaron;njem odnosu vlasti prema ovoj kategoriji stanovni&scaron;tva.

Jer, drugačije bi bilo da neko u ovoj zemlji generaciji koja je zaradila svoje penzije i gradila ovu zemlju može garantirati da im penzije neće vi&scaron;e kasniti, da će biti povećane i da će korisnici tih primanja konačno imati život dostojan čovjeka.

Ovako, dok veliki broj penzionera kopajući po kontejnerima i obijajući pragove javnih kuhinja, čeka svoju mukotrpno zarađenu crkavicu koja uz to jo&scaron; kasni, vlasti se svoje riječi drže jedino kada trebaju potvrdu za onu staru narodnu da je njihovo obećanje ludom radovanje.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Obećanje bez pokrića

Ima Bosna i Hercegovina svoju pamet, svoje inovatore, sposobne ljude da se oku&scaron;aju i u najzahtjevnijim poslovima i kompanijama kakva je njemačka firma &bdquo;Elatec&ldquo;, u kojoj se na najsavremeniji način obavlja personalizacija SIM i pametnih kartica, RFID čitača te bankovnih kartica. Osnovana je 1988. godine. Fabrika kao &scaron;to je otvorena u Gračanici u Evropi ima jo&scaron; osam.

Jedan od trojice suvlasnika njemačkog &bdquo;Elateca&ldquo;, čije je sjedi&scaron;te u Minhenu, Gračanlija Muamer Jarović odlukom da se &bdquo;Elatec&ldquo; iz Njemačke nađe i u rodnoj mu Gračanici pokazao je svoj patriotizam. On je jednu od osam fabrika &bdquo;Elateca&ldquo; u rekordno vrijeme, od novembra do danas, sagradio u poslovnoj zoni Gračanice i u nju investirao tri miliona maraka. U prvoj fazi uposlio je 30 radnika, a novom investicijom posao dobiva jo&scaron; 20 mahom visokoobrazovanih ljudi. Dvije trećine će biti žene, pa i to ne&scaron;to govori.

Prekjučer, kada je &bdquo;Elatec&ldquo; u Gračanici otvoren, nazočili su prvi ljudi njemačkog &bdquo;Elateca&ldquo;, USAID-a, njemačke privredne komore u BiH, bankari, predstavnici općine Gračanica... Od svih komentara najče&scaron;će su se čule riječi - fascinantno i svaka čast.

Muamer Jarović je rođen 31. oktobra 1958. godine u Gračanici. Diplomirani je pravnik.

 
&nbsp;&nbsp; &nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana     Muamer Jarović

Pravi investitor

Malo, beživotno tijelo trogodi&scaron;njeg dječaka Ajlana Kurdija, čiju su napaćenu, izbjegličku du&scaron;icu tek pokupili anđeli smrti nad Mediteranom, nadomak mondenskih ljetovali&scaron;ta turskog mora, preko noći je postalo simbol svijeta u kojem živimo.

Ta bolna slika, koja govori vi&scaron;e od sedam milijardi riječi, koliko danas živi ljudi na planeti zemlji, krik je do neba i pad do dna!

Dobro bi bilo, iako nije, kada bi to bilo i posljednje upozorenje moćnicima svijeta da upravo njihovi &ldquo;humanitarni&rdquo; metodi, njihova politika i geostrategija trpaju u orahove ljuske dječake i djevojčice koje već godinama guta Sredozemno more. 
&nbsp; 
Dok traju politička prepucavanja između njemačke kancelarke Angele Merkel i mađarskog premjera Viktora Orbana, između Slovaka, Makedonaca, Bugara, Srba i drugih, ko treba ili može primiti vi&scaron;e izbjeglica, najpoznatije svjetsko more između Bosfora i Gibraltara sada je i najveća &ldquo;evropska&rdquo; grobnica sirijske djece, na sramotu cijelog svijeta! 
&nbsp; 
&ldquo;Je suis Aylan Kurdi&rdquo;! Da, i ja sam Ajlan Kurdi, koji večeras ne spava na svom malom i zasluženom krevetiću negdje u običnim, građanskim kvartovima Evrope i Amerike, kao milioni druge sretne djece. I ja se zbog toga stidim i sasvim lično do iskonske boli patim! 
&nbsp; 
I pitam se: može li arapski svijet, taj okean muslimana između Maroka i Saudijske Arabije mirno spavati i sebe nazivati muslimanima nakon &scaron;to su pustili da tonu brodovi prepuni dječaka poput Ajlana. 
&nbsp; 
Neka se zato na&scaron;a mala Bosna i Hercegovina, bez obzira na to ko u njoj živi, muslimani, kr&scaron;ćani i ostali, svi na&scaron;i napaćeni Bosanci spreme da barem ublaže ovu antičku tragediju na&scaron;eg svijeta i prime neke od tih izbjeglica. Jer, svi smo mi Ajlan Kurdi.

&nbsp;

Svi smo mi Ajlan

Federalni premijer Fadil Novalić (SDA) jučer je u Banjoj Luci mrtav hladan izjavio da nema krize u Federaciji BiH. Novaliću bi neko, možda neki savjetnik ili stranački kolega, trebao onako dobronamjerno reći da nema vi&scaron;e potrebe za papagajskim ponavljanjem ove netačne mantre.&nbsp;

Jer, Novalić očito ne prati niti primjećuje ni napore svog stranačkog &scaron;efa Bakira Izetbegović da stabilizira i okupi nekakvu parlamentarnu većinu, već se pravi kao da se ni&scaron;ta ne događa.&nbsp;

Ovakvim istupima vrijeđa inteligenciju bh. javnosti, ali, nekako se čini, i aktivnosti Izetbegovića, jer - ako je po Novalićevom da nema krize - &scaron;ta onda lider SDA, pa i Dragan Čović iz HDZ-a BiH, uopće govore i za&scaron;to se trude naći neko rje&scaron;enje!?

Parlamentarna većina u FBiH se raspala, a krahirao je i poku&scaron;aj manjinske koalicije, Novalićeva vlada nema podr&scaron;ku u Parlamentu. Finansijski pokazatelji koji govore o nekoliko stotina miliona KM te&scaron;koj budžetskoj dubiozi, sve većim gubicima najprofitabilnijih preduzeća od kojih Vlada dobiva sve manje dividende, te neizvjesnost u vezi s novim kreditom Međunarodnog monetarnog fonda, za Novalića nisu kriza, već &quot;redovno stanje&quot;.

Također, premijeru koji ne vidi ili ne želi da vidi krizu, uskoro će na vrata pokucati vi&scaron;e desetina hiljada gladnih penzionera, koji su najavili masovne proteste, jer im je ova vlast doslovno krade jednu mjesečnu penziju, a sindikati najavljuju generalni &scaron;trajk.&nbsp;

Rudari su nezadovoljni ispunjavanjem dogovora, a borci statusom i revizijom... Najmanje &scaron;to njima i građanima u ovom trenutku treba jeste premijer s glavom u pijesku. &nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Fadil Novalić

Koga laže premijer

Ni večeras u Bosni i Hercegovini nema spavanja. Nakon zlata na&scaron;ih ko&scaron;arka&scaron;kih kadeta na Eurobasketu i bronze zlatnog sjaja Amela Tuke u Pekingu na Svjetskom atletskom prvenstvu, stigao je red i na nogometa&scaron;e, koji u Briselu igraju jednu od najvažnijih utakmica za plasman na Euro u Francuskoj.

Puleni selektora Mehmeda Baždarevića nalaze se pred najvećim izazovom u dosada&scaron;njem dijelu kvalifikacija. Koliko je ozbiljan pristup ovoj utakmici, govori podatak da su &quot;Zmajevi&quot; jo&scaron; od ponedjeljka u Briselu.&nbsp;

Dok sve u državi tapka u mjestu, na&scaron;i sportisti svako malo nas obraduju. Nebrojeno puta Džeko i dru&scaron;tvo svojim su igrama, kada je najvi&scaron;e trebalo, pokazali da su igrači svjetskog kalibra, koji jednim potezom mogu rije&scaron;iti utakmicu.

Vjerujem da u proteklu nedjelju nije bilo nijednog zaljubljenik u nogometa koji nije pogledao meč između Rome i Juventusa, u kojoj su briljirali na&scaron;i &quot;zmajevi&quot; Edin Džeko i Pjanić. Dva gola, oba velemajstorska, podgrijala su na&scaron;e nade da BiH može iznenaditi u Briselu.

Uz sve to, vratila su se i sjećanja na utakmicu iz 2009. godine, kada je BiH predvođena Dijamantom u Gentu slavila pobjedu od 4:2. Bila je to noć iz snova.

Istu tu noć priželjkujemo i večeras. Nadamo se novom uspjehu bh. sporta. Novoj lijepoj noći. Novom slavlju i dočeku ispred Vječne vatre.&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Najveći izazov

Ivan Klajn, redovni član Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), jučer je &bdquo;obavestio javnost&ldquo; da bosanski jezik ne postoji i da jezik kojim govore Bo&scaron;njaci &bdquo;može da se zove bo&scaron;njački po narodu, a nikako bosanski po državi&ldquo;. &nbsp;

Vreme&scaron;ni akademik zna dobro otkad postoje i Bosna i njen jezik. Ali, shodno naukovanju akademije u kojoj se desetljećima mrijestila ideja o uni&scaron;tenju Bosne i Bo&scaron;njaka, moglo se očekivati da će u jednom trenutku, kad su im već Bo&scaron;njaci izmakli ispod ruku, &bdquo;pamet&ldquo; SANU-a ponovo krenuti na Bosnu. I to negiranjem njenog jezika.&nbsp;

Nebitno je, svi to znamo, &scaron;ta govori ili saopćava jedna SANU. Do stava većine njenih članova, kako se čuje iz same Srbije, odavno vi&scaron;e niko ne drži. Posebno do stava onih &scaron;to su svojim idejama oplodili sjeme zla devedesetih godina pro&scaron;log stoljeća.

Borba za bosanski jezik mora se voditi na bosanskom tlu. Onaj ko ne zna ili neće da zna da je bosanski jezik stvar Bosne i ljudi koji njime govore, nije ni svjestan da je negiranje i progon tog jezika prva stepenica ka potiranju rodnog lista države u kojoj žive. Ustvari, sve &scaron;to je bosansko u entitetu sa srpskom većinom već je odavno prognano. Ostao je samo jezik, koji ovih dana isti oni &scaron;to su se i devedesetih nadahnjivali idejama SANU-a metlom izgone iz RS.&nbsp;

Nažalost, negiranje i izgon bosanskog jezika iz RS ovih dana se odvijaju javno i uz pre&scaron;utnu saglasnost Bo&scaron;njaka koji drže vlast u BiH, a koji bi trebali &scaron;tititi ne samo jezik kojim govorimo nego i nas same.

Istina je, nažalost, da je borbu za bosanski jezik bo&scaron;njačka vlast u BiH prepustila &scaron;ačici bo&scaron;njačke sirotinje u Konjević-Polju, Vrbanjcima, Zvorniku, koji su i jučer svoju djecu odbili dati u &scaron;kole koje su &nbsp;promijenile ime njihovog jezika. Ni na telefon im se jučer nisu htjeli javljati da ih ovi ne bi pitali hoće li im pomoći u toj borbi. Te&scaron;ko nama!

&nbsp;

I mi krave za trku imamo

Koševi za historiju

Napuhane cijene

Građanska hrabrost

Borac protiv nacionalizma

Pomoć očajnicima

Kome je stalo do naroda

Nestali nisu samo broj

Vrijeme je za djela

Vrhunac bezobzirnosti

Obećanje bez pokrića

Pravi investitor

Svi smo mi Ajlan

Koga laže premijer

Najveći izazov

Lov na bosanski jezik

Kolumne

I mi krave za trku imamo

Koševi za historiju

Napuhane cijene

Građanska hrabrost

Borac protiv nacionalizma

Pomoć očajnicima

Kome je stalo do naroda

Nestali nisu samo broj

Vrijeme je za djela

Vrhunac bezobzirnosti

Obećanje bez pokrića

Pravi investitor

Svi smo mi Ajlan

Koga laže premijer

Najveći izazov

Lov na bosanski jezik