Elmedin Konaković Sultan, zvijezda crvenih tepiha, u slobodno vrijeme premijer Kantona Sarajevo, i nekada prosječan ko&scaron;arka&scaron;, postaje najomraženija osoba građanima glavnog bh. grada. Pola miliona građana, on i saradnici cijelo ljeto ostavljaju bez nečega &scaron;to je ovaj grad stoljećima krasilo - bistre, čiste i hladne sarajevske vode.

Grad i njegove stanovnike vratili su u dane opsade. Tada su četiri godine trčali pod agresorskim granatama i u kanisterima nosili vodu. Danas, hvala Bogu, nema granata, ali zbog njega ima kanistera i suhih česmi. Ogorčeni su svi, a svoj glas digli su i poznati reditelji, diplomati, profesori&hellip;

I dok su slavine suhe, nadležni u Vladi i &bdquo;Vodovodu i kanalizaciji&ldquo; ne javljaju se na telefone &ndash; ne smiju ljudima odgovoriti za&scaron;to nema vode. Zato su im jedina adresa ostali mediji. Iz svih krajeva Kantona samo u redakciju &bdquo;Avaza&ldquo; dnevno dođu na desetine poziva i poruka. U centru grada redukcije, na Dobrinji curi, na Panjinoj Kuli vode nema nikako&hellip;

Da je istinski lider, umjesto skupljanja jeftinih političkih poena na dru&scaron;tvenim mrežama i zadovoljavanja vlastite sujete, premijer bi rje&scaron;avao, a ne pravio probleme. Konaković se, kao i dok je bio ko&scaron;arka&scaron;, najvi&scaron;e vremena - samo zagrijava.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Elmedin Konaković

Neodgovorni premijer

Ured za reviziju institucija Federacije BiH u katastrofalnom izvje&scaron;taju o tro&scaron;enju novca u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i &scaron;umarstva tokom 2014. godine konstatirao je niz kr&scaron;enja zakonskih odredbi.

Između ostalog, utvrđeno je da je tada&scaron;nji federalni ministar poljoprivrede Jerko Ivanković Lijanović praktično isplaćivao poticaje vlastitoj firmi, dok, s druge strane, nijednom korisniku pomoći za ugrožene u poplavama nije isplatio ni marku.

Lijanović je tako potvrdio da je su&scaron;ta suprotnost čovjeka koji se u spotovima svoje Narodne stranke Radom za boljitak voli predstavljati kao ultimativni ljubitelj domaćih proizvoda i veliki patriota. On, ustvari, od svih Bosanaca i Hercegovaca voli jedino sebe. Također, od domaćih proizvoda, očito da je privržen isključivo proizvodima kompanije &quot;Lijanovići&quot;. Tako barem kazuju brojke iz revizorskog izvje&scaron;taja, a njima definitivno treba vi&scaron;e vjerovati nego domoljubu Jerku.

Ono &scaron;to je zabrinjavajuće jeste da vi&scaron;e niko u BiH nije iznenađen dokazima o novim krađama u režiji Lijanovića. Već je bio hap&scaron;en zbog kriminala, ali je pu&scaron;ten na slobodu. Da, scenarij viđen mali milion puta.

Ni nakon ovog izvje&scaron;taja Ureda za reviziju te&scaron;ko da će se ne&scaron;to promijeniti. &Scaron;ta bi Lijanović, onda, konačno trebao uraditi da ga smjeste iza re&scaron;etaka? Da izađe s vrećom novca iz Centralne banke? Možda bi ga tada zatvorili? Nažalost, očito su veće &scaron;anse da Lijanović - postane po&scaron;ten.

&nbsp;

Komentar dana

Matematika po Lijanoviću

U Tuzli je jučer, u sklopu Tuzla Film Festivala, prikazan dokumentarni film &bdquo;Maja&ldquo; koji govori o poznatoj tuzlanskoj humanitarki i aktivistici Mariji Maji Jurčenko.

Rijetko se i na mnogo zvučnijim festivalima dogodi da na premijeri kratkog dokumentarca kinosala bude ispunjena do posljednjeg mjesta i da pojavljivanje aktera filma bude praćeno skandiranjem i ovacijama. No, dogodilo se to jučer u Tuzli, i to s razlogom.

Film &quot;Maja&quot;, naime, govori o ženi koju zovu hodajućom institucijom Tuzle i koja je, i pored svog fizičkog hendikepa zbog kojeg joj je u ranom djetinjstvu zaustavljen rast, sav svoj život posvetila humanitarnom radu i pomaganju ljudima u potrebi. &nbsp;

Vi&scaron;e od 50 godina Jurčenko je aktivistica Crvenog križa i u tom vremenu kucala je na mnoga tuzlanska vrata, njegovala bolesne i nepokretne, bila utjeha ostavljenima, dočekivala izbjeglice, nosila hranu gladnima, tje&scaron;ila majke Srebrenice i s njima bila na svakom protestu, dženazi... &nbsp;

Zbog svega &scaron;to je u životu radila i jo&scaron; radi ova fizički mala, a ljudski tako velika i snažna žena jučer je i dočekana i ispraćena ovacijama. Potpuno zasluženo!

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Marija Maja Jurčenko

Ovacije za humanitarku!

Prihvatajući poziv Tuzlanke Kade Delić, nekada velike bh. atletičarke, da po zavr&scaron;etku svoje sezone bude promotor i gost Specijalne olimpijade za atletičare s posebnim potrebama, već sada najveći bh. atletičar u historiji Amel Tuka pokazao je da, osim &scaron;to ima veliko, &scaron;ampionsko sportsko srce potrebno za borbu sa svjetskim atletskim divovima, općenito ima veliko srce u kojem ima mjesta za svakog čovjeka.&nbsp;

Pogotovo za svog bh. čovjeka, običnog navijača kojem je na podr&scaron;ci zahvaljivao i nakon &scaron;to je u Pekingu nedavno osvojio bronzu, prvu svjetsku medalju za bh. atletiku.&nbsp;

Tukini vatreni navijači bili su i mali&scaron;ani koji su se jučer takmičili s njim u Tuzli te uzbuđeni i ozarenih lica dočekali susret sa svojim sportskim uzorom, koji nikada neće zaboraviti.&nbsp;

Tuka je, tako, jo&scaron; jednom potvrdio ono &scaron;to smo svi o njemu pisali proteklih godina, pogotovo posljednja tri mjeseca u kojima je sportski eksplodirao, a &scaron;to je na&scaron; selektor Neboj&scaron;a Matijević fantastično opisao riječima da velike rezultate prave samo veliki ljudi. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Amel Tuka

Šampion velikog srca

Nakon &scaron;to je Mađarska definitivno ogradila svoje granice i zabranila izbjeglicama iz Sirije i ostalih ratom zahvaćenih zemalja da prolaze preko njene teritorije, otvorilo se ozbiljno pitanje bi li nesretnici s Istoka, tražeći život dostojan čovjeka, mogli stići i u na&scaron;u zemlju.&nbsp;

Bosanske izbjeglice koje je devedesetih godina put odveo u Mađarsku, nisu iznenađene odnosom predstavnika ove zemlje prema izbjeglicama iz Sirije i svako od njih bi da &scaron;to prije zaboravi vrijeme provedeno u mađarskim izbjegličkim kampovima.&nbsp;

Većinu takvih, bodljikava žica na mađarskoj granici vratila je u vrijeme poniženja najgore vrste, gladi, bezizlaznosti. Sva sreća, kažu, nije dugo &nbsp;trajalo.

Slike lica očajnih ljudi, premorene i bolesne djece, žena koje danima pje&scaron;ače tražeći slobodu u zemljama zapadne Evrope, malo koga u BiH ostavljaju ravnodu&scaron;nim. One koji su &nbsp;preživjeli izbjeglički pakao devedesetih godina pogotovo, jer niko kao oni ne razumije &scaron;ta znači bježati od rata i moliti za pomoć tamo gdje ne znaju &scaron;ta je rat, ubijanje, masakriranje, pljačkanje itd.&nbsp;

Zato, sve je vi&scaron;e pitanja je li BiH spremna, barem privremeno, prihvatiti izbjeglice iz Sirije ako zakucaju na njena vrata. U bh. građane, ma kojoj vjeri ili naciji da pripadaju, &nbsp;zasigurno ne treba sumnjati da će učiniti sve da sirijskim izbjeglicama, ako se pojave, otvore svoje domove i srca i pruže pomoć kolika god ona bila. No, pitanje je &scaron;ta će u tom slučaju učiniti vlast.

Ima li bh. vlast spreman, prije svega, civilizacijski odgovor na pitanja prihvata izbjeglica, pa makar one bile samo i u prolazu, pitanje je na koje svi želimo čuti odgovor. Nadati se da ima. Sirotinja jesmo, ali sigurno nismo tolika da ne možemo pružiti minimum pomoći onima koje je rat prisilio da bježe iz svojih domova.

&nbsp;

Patnja kao naša

Povećanje poreza, naknada, akciza, doprinosa, putarina i drugih nameta u Bosni i Hercegovini najpopularnija je ekonomska mjera koju u kontinuitetu provode sve vrste i sojevi vladajućih struktura. &nbsp;

Od Dejtona naovamo, ekonomska politika vlasti svodi se na raspravu o tome hoće li porezi biti povećani linearno ili vertikalno, procentualno ili u totalu, danas ili, eventualno, sutra - ali je neizostavno dio programa svake koju smo do sada nosili na leđima.&nbsp;

Tako su i nove državne i entitetske vlasti, upitnog kredibiliteta i kapaciteta, pohrlile u vremenu lelujave nestabilnosti, &scaron;to cijena goriva, &scaron;to vladajućih koalicija - preko noći iz džepa građana i&scaron;čupati koji dinar.&nbsp;

Blagi pad cijena goriva posljednjih mjeseci faktički je bio poklon s neba osiroma&scaron;enim bh. građanima. Dvadesetak ili tridesetak feninga po litru goriva manje dodali su mnogima jo&scaron; jednu veknu hljeba na sto ili novu svesku u ruksak &scaron;kolarca. &nbsp;

Ali, ne lezi vraže, narod se ne smije opustiti u tom luksuzu pa su vlasti, one državne i entitetske, oličene u premijerima Denisu Zvizdiću, Fadilu Novaliću i premijerki Željki Cvijanović, u savr&scaron;enoj usagla&scaron;enosti, odlučile razmotriti da taj novac, ipak, ide u državnu kasu.&nbsp;

Jerbo, oni će, smatraju premijeri, bolje njime upravljati. &nbsp;

Umjesto da, slažu se njih troje, taj novac ode za besmislice poput užine učenika ili večeru penzionera, on će popuniti rupe u budžetima koje su bu&scaron;ile visoke dnevnice, putni tro&scaron;kovi ili raskala&scaron;ene reprezentacije... Tako će se vratiti &quot;red u kosmosu&quot;, cijene goriva će skočiti na staro, roba &scaron;iroke potro&scaron;nje i prijevoz će ponovo ići ka vi&scaron;e. &nbsp;

Utjeha je da nam vlasti - jadne one - neće kolabirati. A narod? On hoće kolabirati. Niko, pa ni ovako saburli i merhametli narod ne može zauvijek ovakvu vlast nositi na leđima. &nbsp; &nbsp; 
&nbsp;&nbsp;

Danak u nafti

U priči o naučnim dostignućima prestižnog američkog Univerziteta Stanford, tačnije njegovog departmana za ekonomiju, koju je ovih dana objavio &quot;New York Times&quot;, na&scaron;lo se i ime njegovog doktoranda Adema Dugalića iz BiH.

Dugalić je porijeklom iz Gornjeg Vakufa, a nakon zavr&scaron;enog Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru, kao odličan učenik dobio je stipendiju prestižnog Univerziteta Braun u Americi, na kojem je u rekordnom vremenu diplomirao ekonomiju i matematiku. Zahvaljujući upravo rezultatima koje je postigao na dodiplomskom studiju, primljen je na doktorski studij na Stanford, koji, isto tako, uspje&scaron;no privodi kraju.&nbsp;

Uspjeh Adema, kao i stotina bh. studenata koji svoje znanje usavr&scaron;avaju po svijetu, nikako ne potpada pod tezu da su uspje&scaron;ni jer su iz BiH, odakle, tobože, dolaze djeca &quot;pametnija i talentiranija od ostalih&quot;. Svi oni uspijevaju, prvenstveno, zahvaljujući svojoj ozbiljnosti, predanom radu i posvećenosti nauci kojom se bave.&nbsp;

Takvima je samo trebalo pružiti priliku pa da, po ko zna koji put, dokažu da su u svijetu jedina mjerila za uspjeh znanje i rezultati, a nikako etničke i teritorijalne pretpostavke, u &scaron;ta nas kojekakvi domaći falsifikatori i neznalice nerijetko ubjeđuju. Bravo, Ademe!

&nbsp;

Ličnost dana Adem Dugalić

Trijumf pameti

Prije nego &scaron;to sam počela ovaj turnir, prije mjesec dana, donijela sam veliku odluku u svom životu.

Ovo je način na koji se želim oprostiti od tenisa. Kao mala sam sanjala o osvajanju ATP turnira u Rimu, mislim da je ovo ipak malo bolje, izjavila je italijanska teniserka Flavija Peneta (Flavia Pennetta) obraćajući se publici na svečanosti dodjele trofeja ženskog turnira posljednjeg gren slema sezone, US Opena.

Peneta je u finalu za sat i 36 minuta igre pobijedila godinu mlađu sunarodnjakinju Robertu Vinči (Vinci) sa 7:6 (7:4), 6:2 te tako u svojoj 33. godini i na samom kraju karijere stigla do najvećeg uspjeha.

Ona je postala i prva Italijanka s pojedinačnim naslovom na US Openu, prethodno prvi put u životu osigurav&scaron;i uče&scaron;će u finalu nekog gren slema, u polufinalu savladav&scaron;i Rumunku Simonu Halep.

Meč između nje i Vinči uživo je na terenu Artur E&scaron; posmatrao i italijanski premijer Mateo Renci (Mateo Renzi), koji je zbog tog finala otkazao sve zakazane obaveze i doputovao u Njujork.

Peneta je rođena 25. februara 1982., a profesionalno se tenisom bavi od 2000. godine. Prva je italijanska teniserka koja je dospjela u top deset WTA liste.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana      Flavija Peneta

Trofej za kraj

Te&scaron;ka, prete&scaron;ka je ispovijest koju je pro&scaron;log vikenda na&scaron;em listu dala 77-godi&scaron;nja Anica Božanović, majka Jadranka Božanovića, novinara i urednika Radio Zavidovića &scaron;to je prije 20 godina na bigajri-hak ubijen pred kućnim vratima te te&scaron;ke septembarske večeri 1995.

Sramotna je istina da ni poslije dvije decenije država nije otkrila nalogodavce i ubice svoga građanina, kolege koji je, čini se, smetao svim stranama u balkanskom užasu tokom agresije na BiH.

Po&scaron;teni Jadranko nije bio po volji onima koji su ga optuživali za izdaju (koga, za&scaron;to?!), ali, očito, ni pojedincima na onoj strani koja je morala predstavljati ideal jedinstvene i multietničke BiH, ali su dopustili da se u njihove redove uvuku fa&scaron;isti kojima se jedan Jadranko nije uklapao u ideal države kakvu su zami&scaron;ljali.

Jadranko je smetao jer je ostao uz borce Armije RBiH, jer je govorio da je &bdquo;ovo njegov narod&quot; i da su Zavidivići njegov grad, jer je pod granatama onih koji su ga vidjeli kao izdajnika i&scaron;ao na posao.

Prvi predsjednik Republike BiH rahmetli Alija Izetbegović kazao je jednom prilikom kako, &quot;da je jedan Srbin ili Hrvat poginuo u odbrani Sarajeva, moramo mu odati po&scaron;tu&quot;.

Da, Jadranko Božanović heroj je odbrane BiH, na&scaron; &quot;zlatni ljiljan&quot;, koji je sa sedam hitaca nevino ubijen na vratima stana u kojem je bila njegova majka!

Grozno je, porazno je da ni nakon dvije decenije država Jadrankovoj majci nije osigurala dostojan život. Tako to kod nas biva s patriotima koji su iskreno voljeli svoju zemlju.

Iz milion razloga članovi Predsjedni&scaron;tva BiH, predvođeni Bakirom Izetbegovićem, morali bi koliko je sutra otići u Zavidoviće na grob Jadranka Božanovića, a potom i majci Anici dati riječ da će zlikovci koji su pucali na jednog patriotu biti otkriveni i kažnjeni, a ona dobiti makar malo bolju starost.

Sve drugo bit će jo&scaron; jedna sramota, poraz ove države i ideje za koju hiljade drugih, ba&scaron; poput Jadranka, dado&scaron;e svoje mlade živote.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Državo, stidi se!

Rijetko je koji fudbaler uradio ono &scaron;to je bh. reprezentativac Toni &Scaron;unjić. U svom debiju u novom klubu, njemačkom &Scaron;tutgartu, odbrambeni igrač pogodio je u 36. minuti susreta.

Iako su doživjeli poraz u gostima od Herte na&scaron;eg Vedada Ibi&scaron;evića (1:2), stameni &bdquo;zmaj&ldquo; na taj način je potvrdio klasu i pokazao se kao odlično pojačanje &quot;&Scaron;vaba&quot; u borbi za opstanak.

Rođeni Mostarac ponikao je u omladinskoj &scaron;koli Zrinjskog, a za prvi tim debitirao je u Beogradu protiv Partizana (0:5), u sezoni 2007/2008., u kojoj je osvojio Kup BiH.

Nakon sjajnih nastupa za mostarski tim, 2010. prelazi u belgijski Kortrijk, pa potom u ukrajinsku Zorju. Pro&scaron;le godine potpisao je za ruski Kuban, da bi ove godine kao grom iz vedra neba stigla informacija da je novi član &Scaron;tutgarta i jedne od najjačih svjetskih liga, njemačke Bundeslige.

Za mladu reprezentaciju BiH igrao je na deset utakmica od 2008. do 2010. godine. U seniorskom timu &quot;Zmajeva&quot; debitirao je 2012. godine i od tada sakupio 16 nastupa.

&nbsp;

&nbsp;

Toni Šunjić

Potvrdio klasu

I pticama na grani vi&scaron;e je nego jasno da u Rudniku mrkog uglja &bdquo;Abid Lolić&ldquo; Bila Travnik već godinama mnogo toga ne &scaron;tima i da je rudarski hljeb sa sedam kora u ovom rudniku već odavno postao borba za golo preživljavanje.

I dok rudari ovog nekada uspje&scaron;nog rudnika, koji je bio sinonim za uspjeh u srednjoj Bosni, časno i po&scaron;teno zarađuju svoje plaće, mjesečno ispunjavajući sve potrebne norme kada je u pitanju iskopavanje uglja, Uprava rudnika, pa i &bdquo;&ldquo;Elektroprivreda BiH&ldquo; u čijem koncernu rudnik posluje, mjesecima pokazuju indolentnost&nbsp; prema rudarskim brigama.

To traje već godinama. Ni obustava rada skoro svaki mjesec, ni upiranja prstom od vođa sindikata u rukovodioce Dru&scaron;tva da od rudnika prave privatnu prćiju, da su na sceni nezakonitosti, kriminal i pljačka državnog novca, za nadležne očito ne predstavlja nikakav problem.

Nasuprot toga, vlast godinama zatvara oči i preko podanika koje je instalirala na pozicije očigledno kupi kajmak nau&scaron;trb radnika koji od rudarske plaće prehranjuje svoje porodice. Dok njihov novac nestaje, vlast &scaron;uti, a rudari jedva preživljavaju.

Ni istraga Federalne uprave policije (FUP), koja provjerava kako je iz rudnika nestalo 18 miliona KM, nije znak bh. vlastima za uzbunu, jer u ovom preduzeću, kako tvrde radnici, davno je do&scaron;lo vrijeme da neko konačno zavr&scaron;i u zatvoru.

- Ma oni su ti kao oni mravojedi, sve &scaron;to mi iskopama uglja, donesemo firmi desetine miliona KM godi&scaron;nje, ovi na&scaron;i pojedu. Ne možemo mi iskopat koliko oni mogu potro&scaron;it - samo je jedan od komentara rudara na novonastalu situaciju u ovom rudniku.

A &bdquo;Abid Lolić&ldquo; samo je jedan od desetina rudnika u BiH koji dijele istu zlu sudbinu.

&nbsp;

&nbsp;

Golo preživljavanje

Cuko na crvenom tepihu ispred zgrade Predsjedni&scaron;tva BiH! Bila je udarna vijest svih ovda&scaron;njih medija čiji su novinari krajem aprila izvje&scaron;tavali o zvaničnoj posjeti predsjednika Bugarske na&scaron;oj zemlji.&nbsp;

Nije se ni zbio, a taj diplomatski događaj pao je u drugi plan. Svi su ga već zaboravili. No, vjerovatno do tada neviđena, fotografija psa kako ponosno mar&scaron;ira pred počasnom gardom Oružanih snaga BiH ostala je upamćena.&nbsp;

Ta slika psa simbol je dana&scaron;njeg Sarajeva, zapu&scaron;tenog grada, prljavih i mračnih ulica, razbacanog smeća&hellip; Možda to na ovom mjestu nije ni lijepo reći &ndash; Miljacka, rijeka koja bi trebala biti ukras, smrdi. U bh. metropoli građani su kapitulirali, a glavnu riječ vode psi i pacovi!?&nbsp;

Sarajevo je mračno! Naprimjer, predsjednička palača, kako bi se negdje drugo zvala zgrada kolektivnog &scaron;efa na&scaron;e zemlje, zgrada Narodnog pozori&scaron;ta ili pak Rektorata nemaju ni rasvjetu. Mrak!

Aktuelna slika glavnog grada, nažalost, simbol je stanja u većini drugih sredina i cijeloj državi, kao i dru&scaron;tvu!

Gora može biti samo jedna činjenica. Ljudi koji svakodnevicu provode u neredu s tim su se odavno pomirili. Gdje živimo, kuda &scaron;etamo i za&scaron;to to trpimo, zapitamo se samo kada vidimo ulice nekog evropskog grada.

Ko je kriv? Političari, naravno. U ovom slučaju lokalni. Kako rade, jučer im je rekao biv&scaron;i gradonačelnik Tarik Kupusović. Njemu se čini da je Sarajevo urednije izgledalo prije dvadesetak godina. Direktori, načelnici, ministri, zapitajte se!

Kome treba ovakvo Sarajevo

&bdquo;Nije to ni Bolonja ni stari sistem, to je nekakav njihov, univerzalni sistem&ldquo;, rekao je Nedžad Ribić, biv&scaron;i student Ma&scaron;inskog fakulteta u Tuzli, koji je ispit prije diplomiranja digao sidro sa studija i rekao &bdquo;adio, profesorska elito&ldquo;!

Nije Nedžad bio lo&scaron; student, naprotiv, imao je 54 ocjene u indeksu, a nezadovoljstvo i ogorčenost pona&scaron;anjem profesora, čast izuzecima, rasli su četiri godine. I taman kada su svi pomislili da će, kao i većina ostalih studenata, &scaron;utjeti i trpjeti i kao takav studij privesti kraju, biti sretan &scaron;to je zavr&scaron;io fakultet, Ribić je hrabro ustao protiv sistema, digao glas, koji se posljednjih dana, zahvaljujući medijima, čuje i van granica Bosne i Hercegovine.

Pitanje od krucijalnog značaja u ovom momentu jeste da li su profesori koji su do jučer Ribiću &bdquo;prenosili znanje&ldquo; čuli njegov buntovni glas, da li su vidjeli njegovo nezadovoljstvo i ogorčenje, da li su shvatili da ih se stotine drugih studenata pla&scaron;e i da li su spremni preuzeti odgovornost ako studenti budu ispred studentske službe čekali svoje ispisnice?!

Ribić nije bilo kakav student, rekao je to i profesor u penziji Džemo Tufekčić, nekada&scaron;nji rektor Univerziteta u Tuzli, koji je svojim kolegama, profesorima, udario moralnu &scaron;amarčinu, pozivajući ih da ne &scaron;ute, da reagiraju zbog ovog događaja.&nbsp;

Nedžad Ribić rođen je u Lukavcu 1991. godine.&nbsp;

Nedžad Ribić

Hrabro protiv sistema

Te&scaron;ko je prebrojati sve pozitivne efekte djelovanja &Scaron;arovića, ali uzimajući u obzir samo ono &scaron;to se dogodilo u posljednje vrijeme, sa sigurno&scaron;ću možemo reći da je upravo &Scaron;arović izvojevao pobjedu BiH u trgovačkom ratu sa Hrvatskom. &Scaron;arović je i nakon neopravdane žalbe Hrvatske imao snage da kaže da ne zamjera Hrvatskoj, te da je to nama veoma bitna susjedna država. Sjetit ćemo se jedne njegove izjave &bdquo;Ja volim i Hrvatsku i Srbiju, ali na&scaron; novčanik je u BiH&rdquo; &ndash; rekao je &Scaron;arović te dodao da bi to trebala biti zdrava logika i ostalih političara u BiH. 
&nbsp; 
Ministar &Scaron;arović je i u svom prvom mandatu kao ministar vanjskih poslova BiH pokazao i dokazao građanima i političarima u BiH da se može raditi na dobrobit svih ljudi. Nakon njegove smjene 2013. godine koja je prema mi&scaron;ljenju većine bila u potpunosti neopravdana, ostao je dosljedan svojoj ideji i svom cilju. Pa je i u drugom mandatu do sad učinio vi&scaron;e za BiH, nego &scaron;to je većina političara učinila u proteklih 20. godina svoje vladavine.

Mirko &Scaron;arović je bosanskohercegovački političar, rođen 16. septembra u Rogatici. U svojoj političkoj karijeri bio je član Predsjedni&scaron;tva BiH i predsjednik Republike Srpske od 2000. do 2002. godine.&nbsp;

Mirko Šarović

Državnička pobjeda

Polako se sliježe pra&scaron;ina i sti&scaron;ava bura koju je podigao zahtjev Misije OSCE-a u BiH za uvid u predmete ratnih zločina vođenih pred Tužila&scaron;tvom, odnosno Sudom BiH, a nakon &scaron;to je Kolegij tužilaca Tužila&scaron;tva BiH odobrio OSCE-u da zaviri u slučajeve ratnih zločina vođene pred bh. pravosuđem. No, zabrinjavajuće je ono &scaron;to je sve otkrio, pokrenuo, a možda i zaustavio ovaj zahtjev.&nbsp;

Svjedoci smo da su proteklih dana predstavnici pojedinih političkih partija, a i institucija, govorili da se OSCE želi mije&scaron;ati u rad pravosuđa u BiH i naru&scaron;iti tajnost predmeta. &nbsp;

A onda je &scaron;ef Misije OSCE-a u BiH Džonatan Mur javno kazao da OSCE nije tražio uvid u predmete koji su u toku, nego u one zavr&scaron;ene, a sve kako bi mogao kroz konkretne pokazatelje kazati je li bh. pravosuđe ili nije radilo dobro.&nbsp;

Stoga se s pravom nameće pitanje koga je i za&scaron;to zabrinula analiza koju će uraditi ova međunarodna organizacija o zavr&scaron;enim predmetima? Boji li se neko možda da će biti otkrivena njegova odgovornost u slučaju Novaka Đukića, presuđenog zločinca koji zahvaljujući nečijem nemaru, danas slobodno &scaron;eta Beogradom?&nbsp;

Mogu li predstavnici sudske vlasti kazati građanima BiH da u ovoj zemlji ne žive ljudi i pojedinci koji su iznad zakona, za koje zakoni ne vrijede? Znamo svi da ne mogu i ako to kažu, onda je to laž.&nbsp;

U tom je kontekstu važno i hoće li analiza OSCE-a potvrditi riječi ambasadora Mura da je bh. pravosuđe pod političkim pritiskom, na &scaron;ta su požurili reagirati pojedinci iz nekih pravosudnih institucija. No, sve one koji su digli kuku i motiku na ovakve ocjene demantira opće stanje u bh. dru&scaron;tvu, koje nikada nije bilo gore, a za koje zasigurno odgovornost snose tužioci i sudije.&nbsp;

Zato je dobro da je do&scaron;lo do zahtjeva OSCE-a i njegove realizacije, i &scaron;to je konačno do&scaron;lo vrijeme da neko, u ovom slučaju ambasador Mur, kaže da je car go.&nbsp;

Ostaje nada da će i na&scaron;i carevi konačno početi raditi u interesu pravde i naroda, poput onog gologa iz njemačke bajke, koji je sam dokrajčio svoju bahatost i oholost tek nakon &scaron;to mu je surova istina sasuta u lice.&nbsp;

Car je go

Zilhad Suljanović, Sanjanin koji duže od dvije i po decenije živi u Austriji, održao je lekciju iz humanosti cijelom svijetu, a najvi&scaron;e onima koji u svojim zemljama brutalno dočekuju sirijske izbjeglice i bez imalo milosti i empatije otežavaju im ionako težak položaj u kojem su se na&scaron;li.&nbsp;

Nije Suljanović o humanosti učio ni u kakvim &scaron;kolama niti se ljudskost može na&scaron;trebati, nego je to vi&scaron;e, kako je i sam priznao, stvar srca i du&scaron;e. A njegovo je tražilo da pomogne ljudima u nevolji.&nbsp;

Koliko srce ima ovaj Sanjanin, pokazuje to &scaron;to je kao najrođenije zbrinuo 50 Sirijaca. I to ne na dan-dva ili mjesec, nego je spreman da im dugoročno pomogne u tuđoj zemlji i daleko od njihovih domova.&nbsp;

Mora se priznati da su Suljanoviću u njegovoj humanoj misiji da osigura sve ono &scaron;to je potrebno izbjeglicama pomogli i mnogi drugi Bosanci i Austrijanci iz njegove okoline.

Činjenica je da je srce ovog čovjeka &bdquo;povelo kolo dobročinstva&ldquo; i potaknulo i mnoge druge da pomognu ljudima koji žele samo mir i sigurnost za sebe i svoju djecu.&nbsp;

Vođen samo iskrenom namjerom i sjećanjem da su prije dvadesetak godina njegovi najmiliji bili u sličnoj situaciji bježeći pred strahotama agresije na BiH, Suljanović je svojim činom dokazao i da od zaborava čuva zlo s kojim svi u BiH bili suočeni i da pamti &scaron;ta znači prijateljska ruka u nevolji. A on je svoje obje ba&scaron; ispružio. Na ponos i sreću svih Bosanaca i Hercegovaca. I cijelog čovječanstva.&nbsp;

Zilhad Suljanović rođen je u Sanskom Mostu. U Austriji živi od 1989. godine.&nbsp;

Neodgovorni premijer

Matematika po Lijanoviću

Ovacije za humanitarku!

Šampion velikog srca

Patnja kao naša

Danak u nafti

Trijumf pameti

Trofej za kraj

Državo, stidi se!

Potvrdio klasu

Golo preživljavanje

Kome treba ovakvo Sarajevo

Hrabro protiv sistema

Državnička pobjeda

Car je go

Sanjanin velikog srca

Kolumne

Neodgovorni premijer

Matematika po Lijanoviću

Ovacije za humanitarku!

Šampion velikog srca

Patnja kao naša

Danak u nafti

Trijumf pameti

Trofej za kraj

Državo, stidi se!

Potvrdio klasu

Golo preživljavanje

Kome treba ovakvo Sarajevo

Hrabro protiv sistema

Državnička pobjeda

Car je go

Sanjanin velikog srca