Kažu, sve &scaron;to te ne ubije, ojača te, a ako je tako, onda bi Ervin Zukanović trebao biti od granita.

Nekoliko mjeseci nakon &scaron;to je zbog sukoba sa Safetom Su&scaron;ićem ostao bez nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a reprezentacija BiH bez neophodnog lijevog beka, čije nas je odsustvo dovelo do poraza od Nigerije, Zukanović proživljava najbolje dane u karijeri.

No, &scaron;ta nije prepoznao Su&scaron;ić, jesu Italijani. Nakon &scaron;to je iz Belgije do&scaron;ao na pozajmicu Kjevu, Zukanović je uporno dobrim nastupima postao meta većih klubova - Udinezea, Fiorentine, a sada i Intera, koji je blizu odluke da ga dovede, tako da ne bi čudilo da sljedeću sezonu dočeka s boravi&scaron;tem u Milanu, u dresu nekada&scaron;njeg evropskog prvaka.

Zukanović (rođen 11. februara 1987. u Sarajevu) karijeru je počeo u Željezničaru 2005. godine. Jedan je od onih koji su svoju sreću krčili kroz polja problema i prepreka, od blata Premijer lige do Serije A. No, on je primjer da se sve na kraju isplati i naplati. I &scaron;to je za nas najvažnije, ponovo je tamo gdje je uvijek trebao biti - u reprezentaciji BiH. &nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA    Ervin Zukanović

Budući interovac?

Pobrojati sve afere i propale &bdquo;velike&ldquo; slučajeve mahom iz oblasti organiziranog kriminala nakon spektakularnih hap&scaron;enja, koji su se dogodili samo 2014., prosto je nemoguće u nekoliko redova.

Jo&scaron; je manje onih koji su spremni argumentirano i bez straha progovoriti u kakvoj se dubiozi nalazi bh. pravosuđe i ukazati na probleme zbog kojih građani imaju sve manje povjerenja u pravosudne institucije. Potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Ružica Jukić dokazala je da nije spremna zažmiriti na sve ono &scaron;to se događa u bh. pravosuđu. &nbsp;

Svjesna da će biti kritizirana zbog svoje otvorenosti, Jukić nije posustala pa je kazala da zakonodavna i izvr&scaron;na vlast treba učiniti sve da se odlučno suprotstavi svim oblicima kriminala i korupcije. Uputila je apel da se hitno rije&scaron;e problemi koji su doveli do toga da su bez plaća ostali tužioci i sudije koji rade na predmetima ratnih zločina. Jukić je nedvosmisleno kritizirala (ne)rad i pona&scaron;anje pojedinih tužilaca za koje je kazala da, iako ih je malo, blate bh. pravosuđe. &nbsp;

Sviđalo se to nekome ili ne, Jukić je zbog svega izrečenog pokazala da &bdquo;nema oraha u džepu&ldquo; i da je rijetki i svijetli primjer bh. pravosuđa. Ružica Jukić rođena je 4. juna 1963. godine u Par Selu, BiH. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1999. godine. Za člana VSTVBiH izabrana je u junu 2012. godine.&nbsp;

Svijetla tačka bh. pravosuđa

Ružica Jukić

Kada su palače suvi&scaron;e rasko&scaron;ne, žitnice su prazne, kaže stara mudrost, starija od nove ere. A nova era u bh. političkom životu, kako su to najavile nove vlasti u na&scaron;oj zemlji, počivat će, prema svemu sudeći, na tim starim mudrostima i pravilima.&nbsp;

Povećanje nameta, rast cijena, prvenstveno osnovnih životnih namirnica, novi &scaron;trajkovi, protesti, buntovi, ali, istovremeno, i gradnja elitnih naselja, beverli hilsova i koječega drugog, običnom čovjeku nepojmljivog, obilježava početak mandata i ove vlasti.&nbsp;

Cijene odavno rastu, ombudsmani upozoravaju, narod se žali, vlasti ne reagiraju. Ova praksa, čini se, neće se mijenjati. Prognoze kažu da, ako se ovako nastavi, građani neće imati za hljeb, bra&scaron;no i mlijeko. Za &scaron;ta će onda imati?

Koliko se nadležni sekiraju, osjetili su na svojoj koži radnici &bdquo;Unis Toolsa&ldquo;, koji već danima protestiraju ispred zgrade Vlade FBiH. Zbog toga se, izgleda, niko nije previ&scaron;e nasekirao. Sastali su se s premijerom Fadilom Novalićem, ali, kako kažu, bolje da nisu. Jedinu konkretnu ideju koju je premijer Novalić imao je - stečaj.&nbsp;

Iako stečaj nekada može biti i način na koji se kompanija može spasiti, radnicima ova riječ ledi krv u žilama. Stečajni upravnici godinama su dželati nekada uspje&scaron;nih državnih kompanija, a time i radnika, koji su poslani po zadatku, da prodaju &scaron;to se prodati može, radnike po&scaron;alju kuću, a fabriku likvidiraju. &nbsp;

Zbog toga su radnici poručili da ne žele dželata, nego pomoć, da fabrika počne raditi. Upravo je, a to su potvrdili i ekonomski eksperti, jedino rje&scaron;enje za BiH. Novi nameti nisu rje&scaron;enje. Oni mogu samo dodatno isprazniti žitnice. Investicije, spa&scaron;avanje i otvaranje novih fabrika, radnih mjesta, a time i stvaranje novih poreznih obveznika, rje&scaron;enje je za posrnule entitetske budžete, ili, možda, za nove rasko&scaron;ne palače.

Komentar dana

Radnički dželati

Biti na čelu Mostarskog sajma privrede, najveće privredne manifestacije u ovom dijelu Evrope, koja okuplja brojne privrednike iz cijelog svijeta, veliki je izazov, pogotovo za jednu ženu.

No, Dalfina Bo&scaron;njak, direktorica Sajma, jedina žena u regiji kojoj je pripala čast voditi jednu ovakvu privrednu manifestaciju, s tim se izazovom već 12 godina uspje&scaron;no nosi.

Zahvaljujući njenom zalaganju i zalaganju uposlenika firme &quot;Mostarski sajam&quot;, ova velika privredna i trgovinska smotra, uprkos sve izraženijoj krizi, iz godine u godinu sve je posjećenija i organizacijski je u rangu najvećih svjetskih sajmova. Nastojeći da uvijek i iznova ponude bolje i vi&scaron;e i na ovogodi&scaron;njem sajmu, koji je svoja vrata zatvorio u subotu, ponovno su uspjeli okupiti vi&scaron;e od 700 izlagača iz cijelog svijeta.

Sajam je svojevrsni vjetar u leđa malom i srednjem bh. poduzetni&scaron;tvu, kojem nudi nesvakida&scaron;nju priliku da se na jednom mjestu prezentira potencijalnim stranim partnerima.

Bh. privrednicima ove godine Sajam je ponudio mogućnost da jo&scaron; snažnije &scaron;ire trgovinske i poslovne veze i s Tajvanom, &quot;azijskim tigrom&ldquo; i članicom Svjetske trgovinske organizacije (WTO), koji je bio ovogodi&scaron;nja zemlja partner Sajma. 
&nbsp; 
Bo&scaron;njak je diplomirani ekonomista. Rođena je 12. aprila 1963. godine u Mostaru.

Dalfina Bošnjak

Vjetar u leđa bh. privredi

Malo je bilo nacionalne, državničke, svečarske atmosfere u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Premalo je bilo trenutaka ponosa i radosti, one političke skoro nikako. Uglavnom smo, nažalost, gledali i živjeli Makovu &quot;tmu i tmaču&quot;, te&scaron;ku tugu, nasilje, neima&scaron;tinu i neizvjesnost.

Odluka Evropske unije da, aktiviranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za BiH, privuče na&scaron;u državu bliže članstvu stoga je rijetka prilika da se svi osjetimo kao da živimo u normalnoj državi.

U političkom životu BiH takve se stvari, sudeći prema dosada&scaron;njem ritmu, događaju svakih sedam godina. &nbsp;

Nije &scaron;ala, porodica evropskih nacija, njih 28, odlučila je, a to nije bio nimalo lagan i jednostavan proces usagla&scaron;avanja, da želi i formalno-pravno pokrenuti proces priključivanja BiH tom jakom ekonomskom i političkom bloku. Tračak nade da BiH neće ostati izolovana, odbačena i zaostala u odnosu susjede koji se sve vi&scaron;e boje evropskom plavom. Veliki dan za državu koja se prije ne&scaron;to vi&scaron;e od dvije decenije krvlju borila za svoj puki opstanak, teritoriju i živote svojih građana.

Nije vrijeme, stoga, podsjećati da se radi o predugo čekanoj odluci o aktiviranju sporazuma čiji se najvažniji i najveći dio, onaj o slobodnoj trgovini i trži&scaron;tu, već godinama primjenjuje. Nije, možda, ni najbolji trenutak reći da bh. funkcioneri koji se smije&scaron;e s fotografija iz Brisela imaju malo ili nimalo zasluga za odluku Evropske unije.

Ona jeste apsolutno i jedino dokaz spremnosti Evrope da nas prihvati, vjerovatno zarad želje da stabilizira područje zapadnog Balkana i zauvijek spriječi mogućnost egzodusa nezadovoljnih i siroma&scaron;nih građana, a nikako rezultat iskrene želje i rada vlasti u BiH.

Ali, sada nije najbolje vrijeme o tome govoriti. Neka se BiH, njeni građani i nove vlasti na jedan dan osjećaju evropski. Bit će vremena, već sutra, suočiti se s realno&scaron;ću. Onom balkanskom - kakvu jo&scaron; živimo.

Sedma godina

Mlada Mostarka Merima Tanović kapiten je Ženskog nogometnog/fudbalskog kluba Mostar, koji vi&scaron;e od tri godine ru&scaron;i barijere i predrasude u ovom gradu, jo&scaron; podijeljenom u mnogim sferama.

Tanović je dio kluba koji, uprkos nezaraslim ratnim ranama, u tmurnoj mostarskoj svakodnevici okuplja djevojke svih vjera i nacija, s obje strane Mostara, BiH i svijeta. 
Radeći ono &scaron;to najbolje znaju - igrajući nogomet, vođene idejom &quot;sve za jednu - jedna za sve&quot;, Merima i njene kolegice Emilija, Amra, Dragana, Alma, Spomenka, Jasmina, Marijana, Tea, Mirjana... svakodnevno na terenu, ali i izvan njega, dokazuju da je suživot u Mostaru moguć.

U inat svima koji i dalje žele podjele, svim srcem igraju za jedinstveni klub i Mostar, predstavljajući ga u najboljem svjetlu gdje god da dođu.

Merima igra nogomet od malih nogu, a već duže vrijeme brani i boje državnog grba nastupajući za U-15, U-17 i U-19 selekcije ženske nogometne reprezentacije BiH. Trenutno čeka poziv za A-selekciju.

Rođena je 18. juna 1996. u Mostaru. Odlična je učenica Srednje medicinske &scaron;kole Mostar.

&nbsp;

LIČNOST DANA  Merima Tanović

Srcem za Mostar

S pravom je ugledni profesor na Univerzitetu &quot;John Hopkins&quot; u Va&scaron;ingtonu Danijel Server (Daniel Serwer) kritizirao nedavnu, krajnje kontroverznu tvrdnju predsjedavajućeg Predsjedni&scaron;tva BiH Mladena Ivanića da BiH može ući u NATO samo onda ako i kada u taj savez uđe Srbija.

Opravdano je konstatirao da riječi Ivanića, aktuelnog &scaron;efa države, ne samo da negiraju vi&scaron;egodi&scaron;nji angažman institucije na čijem je čelu, kada je riječ o približavanju NATO-u, nego da ugrožavaju i suverenitet BiH.

Ivanić, koji je trenutno od svih funkcionera na vlasti čovjek s najdužim političkim stažom u institucijama BiH, morao je, a u tome se slaže i profesor Server, &quot;znati bolje&quot;.

Jer, ma kako se ova izjava, u kontekstu trenutnih unutra&scaron;njopolitičkih te regionalnih odnosa, doimala pragmatičnom, nesumnjivo je ona za Ivanića, otkako je na čelu aktuelnog saziva Predsjedni&scaron;tva BiH, do sada njegov najveći autogol.

S druge strane, ne treba ni tvrditi da je već sada izgubio utakmicu u svom mandatu. Vremena za &quot;iskupljenje&quot; sigurno da ima, a ono će ovisiti upravo o državničkom pona&scaron;anju aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedni&scaron;tva BiH te njegovim narednim potezima na euroatlantskom putu na&scaron;e države.

Jedno je sigurno, ni vrijeme ni okolnosti, kao ni bilo kome drugome, neće mu dati prostora za retrogradno djelovanje.

&Scaron;tavi&scaron;e, u vezi s ovim pitanjem Ivanić bi se mogao ugledati čak i na Milorada Dodika iz 2012. godine, s obzirom na to da je i on tada zajedno s ostalim liderima potpisao sporazum o rje&scaron;avanju pitanja vojne imovine, koji je bio uvjet za Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP).

Ostaje da se vidi &scaron;ta će na tom planu donijeti najavljeni sastanak potpredsjednika SAD Džoa Bajdena (Joe Biden) i srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, odnosno hoće li na njemu, kako se nada profesor Server, biti potcrtano da Srbija mora po&scaron;tovati pravo BiH da sama donosi odluku o NATO-u.

Ivanićev autogol

Igrati NBA ligu san je svakog igrača, a ni&scaron;ta drugčaije nije niti u ženskoj verziji najjače svjetske ko&scaron;arka&scaron;ke lige, WNBA. A taj san postaje realnost za Maricu Gajić, koja je postala prva bosanskohercegovačka ko&scaron;arka&scaron;ica izabrana na draftu WNBA lige i to kao 32. izbor ekipe Va&scaron;ington mistiksa.

Sam izbor velika je stvar, dokaz kvaliteta na&scaron;e igračice na kojoj je sada da procijeni kada napraviti odlučujući korak i otisnuti se u američku avanturu.

Gajić je rođena 27. aprila 1995. u Bijeljini, gdje je i počela trenirati ko&scaron;arku u ekipi Budućnosti. Sa samo 14 godina bila je najbolja igračica seniorskog Prvenstva BiH u dresu Banovića, a status najbolje uz nju se vezao i na svakoj narednoj stepenici.

Najbolja igračica Regionalne ženske lige (MŽRKL) kao članica Celja, najbolja na Evropskom prvenstva U-20 u dresu BiH,&nbsp; prva ko&scaron;arka&scaron;ica iz MŽRKL-a&nbsp; direktno draftovana u WNBA... Marica bi i ove godine trebala predvoditi reprezentaciju BiH, a možda u narednoj sezoni i neku od vodećih evropskih ekipa.

&nbsp;

&nbsp;

Marica Gajić

Bh. adut za svjetsku elitu

Najava Fadila Novalića, novog federalnog premijera, o povećanju nameta na plaće te tvrdnje da će na taj način siroma&scaron;niji građani plaćati niže, a bogatiji vi&scaron;e poreze, čista je demagogija i &scaron;arena laža kojom vlasti žele uzeti vi&scaron;e novca od građana.

Umjesto najavljenog ekonomskog napretka, nova vlast odmah je udarila na džepove poreznih obveznika. Zaboravili su se svi revizorski izvje&scaron;taji prepuni rastro&scaron;nosti, oročena sredstva javnih kompanija i tajni računi političara. Najlak&scaron;e je namaknuti novac silom i nametima, ba&scaron; kao da smo u srednjem vijeku.

Posebno se to odnosi na ionako osiroma&scaron;enu srednju klasu, koja je u svim normalnim državama generator ekonomske aktivnosti i razvoja.

Neshvatljiva je odluka vlasti da uopće razmi&scaron;lja o bilo kakvom povećanju poreza na primanja, kada su ionako previsoki. Naprotiv, očekivalo se da će Novalić, kao biv&scaron;i privrednik, predložiti smanjenje doprinosa i rasterećenje ono malo aktivne privrede. No, njegovi potezi, vjerovatno pod pritiskom partijskih &scaron;efova koji se boje kolapsa budžeta i narodnog nezadovoljstva, vode ga pravo u sunovrat.

Ovakva ishitrena odluka Vlade unijet će nove probleme, a radnici, koji su ionako imali niske plaće, bit će isplaćivani nacrno ili će im se umanjivati koeficijenti za isplatu.

Jedino &scaron;to je gore od ovih planova jesu Novalićeva obja&scaron;njenja da Vlada &quot;nema namjeru povećavati porezni obuhvat&quot;, već želi siroma&scaron;nima pomoći tako &scaron;to će im, navodno, vratiti koju marku poreza. Premijera treba podsjetiti da siroma&scaron;ni nemaju plaće uopće, da su oni na biroima za zapo&scaron;ljavanje ili noćivaju na protestima pred vladama Federacije ili kantona. Oni očajni skoro svakodnevno najavljuju spaljivanje.

Ono malo građana koji imaju posao i plaću u realnom sektoru, ili u policiji, obrazovanju ili rudnicima, bilo kakvim novim porezom bit će gurnuti preko granice siroma&scaron;tva. &nbsp;

&nbsp;

Šamarčina građanima

Sarajevski ministar za boračka pitanja Muharem Fi&scaron;o debelo je u pravu kada tvrdi da o sudbini boraca danas u parlamentima odlučuju članovi takozvanih minhenskih brigada. Odlučuju ne samo ti koji su, svojevremeno, branili Minhen, Beč, Zagreb i druge evropske metropole dok se zemlja borila za opstanak, nego i oni koji su nekoliko godina nakon rata na junačka prsa, odjednom, okačili boračke iskaznice.

A u ratu, osim u kafani ili kakvom dobro sklonjenom logističkom centru ili na drugom mjestu, niko ih nikada nije vidio.

Tresli su se nedavno i Majevica i cijelo Podrinje od bijesa kada su čuli kako njihovog ratnog komandanta, porijeklom iz Krajine, koji je, nakon svih bitaka koje je s njima&nbsp; pro&scaron;ao, u julu 1995. godine svoju glavu hrabro poturio i pod Srebrenicu, negdje u Krajini progla&scaron;avaju ratnim dezerterom i teroristom!

Ko to čini, pitali su se Podrinjci, odlučni da ustanu u svaku vrstu odbrane svog komandanta. Odgovor je bio: oni koji su u ratu pu&scaron;ili travu u Njemačkoj! Ko je zaista kriv &scaron;to danas u parlamentima i kojekakvim forumima o sudbini nekada&scaron;njih istinskih boraca odlučuju oni koji s borbom za BiH u ratu, a pogotovo u miru, ne žele imati ni&scaron;ta?

Krivi smo svi pomalo, a, neka se nimalo ne ljute, najvi&scaron;e borci! Pa, valjda oni najbolje znaju u kojim su se kafanama, dok su vođene stra&scaron;ne bitke i u njima ginuli njihovi saborci, pijani vucarali kojekakvi činovani faktori, politički funkcioneri, logističari...

Isti ti se, glasovima i &scaron;utnjom istinskih boraca, i dvadeset godina poslije vucaraju po &scaron;tabovima političkih partija na vlasti, parlamentima i vladama i ma&scaron;ući nekakvim svojim zaslugama, komanduju procesima u zemlji, pa i onim koji se tiču statusa i ugleda boraca. Pravi borci imaju pravo biti nezadovoljni, jer njih se najmanje pita i slu&scaron;a u poslijeratnoj BiH.

&nbsp;

Za šta su borci krivi

Mirza Teletović vraća se na parket, vijest je koja je obradovala navijače u svijetu ko&scaron;arke, posebno u Bosni i Hercegovini.

Kapiten na&scaron;e reprezentacije, koji je pauzirao tri mjeseca zbog nimalo bezazlenih zdravstvenih problema (embolija pluća), dobio je dozvolu ljekara Bruklin netsa da počne trenirati s ekipom. Čak nije isključeno ni da pomogne &quot;Mrežicama&quot; u plej-ofu najjače svjetske lige, američke NBA.

Nastup jednog od najboljih &scaron;utera tima svakako bi bio podstrek za Netse, koje već danas očekuje okr&scaron;aj s favoriziranim Atlanta hoksima.

Teletović je rođen 17. septembra 1985. u Jablanici. Seniorsku karijeru počeo je 2002. u tuzlanskoj Slobodi, nastavio u belgijskom Ostendeu, da bi potom od 2006. do 2012. nastupao u &scaron;panskoj Tau keramici, gdje je izrastao u jednog od najboljih krilnih centara evropske ko&scaron;arke.

U julu 2012. Teletović je potpisao trogodi&scaron;nji ugovor s Bruklin netsima, čiji je, do povrede, bio jedan od važnijih igrača ove sezone. Dres reprezentacije BiH nosio je na tri evropska prvenstva. Mirza sa suprugom Majom ima četvero djece.

&nbsp;

&nbsp;

Mirza Teletović

Povratak kapitena

Uprkos te&scaron;koj bolesti s kojom se bori vi&scaron;e od pola godine, hrabra bh. pjevačica Donna Ares ili, kako je fanovi od milja zovu, žena zmaj, ispunila je svoju plemenitu misiju. Kroz druženje i ples, energična Bi&scaron;ćanka je na koncertu koji je održan u sarajevskoj dvorani Zetra, okupila dvanaest izvođača, kolega s estrade koji su joj od prvog dana bili podr&scaron;ka u najtežoj životnoj borbi, pa tako i ovoga puta.

Kako je istaknula, koncertom u Sarajevu pjevačica je slavila život i ostvarila svoj dugogodi&scaron;nji san. Osim &scaron;to je razbila tabu temu i svojim javnim istupima otvoreno progovorila o karcinomu, Donna je jedina žena koja je između dvije hemoterapije uspjela skupiti snagu i publici iz raznih krajeva BiH pružiti istinski dvosatni spektakl.

Iako su joj građani na&scaron;e zemlje u mnogo većem broju mogli pružiti podr&scaron;ku na koncertu, oni koji su do&scaron;li, do&scaron;li su srcem. Ipak, pjevačica im je poklonila posljednji atom snage, kao &scaron;to je i obećala uoči koncerta koji je organiziran u cilju skupljanja sredstava za nedavno osnovanu Fondaciju &quot;Donna Ares&quot; te pomoći oboljelima od karcinoma.

Azra Kolaković, alijas Donna Ares, rođena je 1. januara 1977. godine u Bihaću i u sretnom je braku s Džavidom Ljubovcijem.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Donna Ares

Ispunjena misija

Mravojed ne može da žvače. Jednostavno, strpa mrave u usta i odmah proguta, a da bi ih uspje&scaron;no zdrobio u vlastitoj unutra&scaron;njosti, nerijetko mora progutati nekoliko kamenčića koji obave taj dio posla. Jedenje mrava veoma voli, uživa u tome, a gutanje kamenčića predstavlja onaj neprijatni, ali neophodni dio posla.&nbsp;

Zamislite sada da je novi sastav Vlade Federacije BiH mravojed. Javna preduzeća i ostale beneficije su mravi. I neki članovi voljeli bi jesti te mrave. Ali bi rado izbjegli neprijatni segment s kamenčićima.&nbsp;

Do sada Vlada FBiH nije ni&scaron;ta učinila na ispunjenju predizbornih obećanja o realizaciji planova za ekonomski napredak. Nisu ni imali vremena, neko bi rekao. Federalni premijer Fadil Novalić, međutim, nije dugo čekao da predloži povećanje poreza na plaće, sa 10 na 17 posto.&nbsp;

Novalić i ekipa koja je &quot;marljivo i predano&quot; radila na ovom prijedlogu očito nisu željeli previ&scaron;e razbijati glavu kompliciranim ekonomskim jednačinama, već su, jednostavno, podvukli crtu i zaključili - ogulit ćemo građane i tako nastaviti krpiti rupe u budžetu. Da, istom onom budžetu iz kojeg članovi Vlade crpe masne plaće i razne naknade.

Najgore je &scaron;to se narod već nagutao kamenja, želudac običnih građana vi&scaron;e ne može izdržati. I član Predsjedni&scaron;tva BiH, lider HDZ-a BiH Dragan Čović, poručio je da povećanje nameta nije dobra ideja. Novalić je, ipak, odlučio da nas testira.&nbsp;

I tu slika komparacije s mravojedom postaje kristalno jasna. Dajte da punimo vlastite stomake, a kamenčiće jedite vi, dragi žitelji Federacije. Govori vam va&scaron; premijer.&nbsp;

Ručak za mravojeda

Ime sudije Suda BiH Senadina Begta&scaron;evića od jučer je upisano na svijetle stranice historije bh. pravosuđa. Ovaj čovjek nije pokleknuo pod ogromnim mafija&scaron;kim i političkim pritiscima i nije se svrstao ni na jednu osim na stranu pravde i zakona.

S ukupno 95 godina zatvora izrečenih najvećoj poslijeratnoj zločinačkoj organizaciji u BiH, a u kojoj je sadržano i 40 godina robije vođi tog zločinačkog klana Zijadu Turkoviću, sudija Begta&scaron;ević udario je pečat i na odlučnost i hrabrost članova Sudskog vijeća sa sudijom Izom Tankićem na čelu, koji je izrekao prvostepenu presudu u ovom slučaju.

Dosljednom primjenom principa jednakosti svih strana u postupku, mirno, hrabro i autoritativno sudija Begta&scaron;ević doveo je do kraja proces tokom kojeg su nedvojbeno dokazana zlodjela od čijih se razmjera ledi krv u žilama.

Jučera&scaron;njom pravosnažnom odlukom, sudija Begta&scaron;ević potvrdio je pobjedu snage dokaza i zakona nad bezakonjem koje je sijala Turkovićeva grupa. Pokazao je mnogima i u svojoj bran&scaron;i kako treba beskompromisno provoditi vladavinu prava.&nbsp;

Senadin Begta&scaron;ević rođen je u Konjicu 1952. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1975. Između ostalog, radio je kao sudija i predsjednik Općinskog suda Konjic, jedno vrijeme bio je advokat, a za sudiju Suda BiH imenovan je 18. januara 2007.&nbsp;

LIČNOST DANA   Senadin Begtašević

Pravda iznad svega

Pravda je kod nas jo&scaron; skupa. Plaća se, često, pritiscima, prijetnjama, poku&scaron;ajima atentata, blaćenjem bezočnim lažima i perfidnim napadima. Znaju to najbolje hrabri tužioci Diana Kajmaković i Oleg Čavka, koji su hap&scaron;enjem zločinačke organizacije Zijada Turkovića takli u osinje gnijezdo. Time su, pokazalo se, izložili svoje živote i živote svojih porodica.&nbsp;

Izno&scaron;enje istine i činjenica o ovom predmetu bilo je opasno, &scaron;to je na svojoj koži osjetio i autor ovih redova. Ali, ipak, pravda je i dostižna, &scaron;to svjedoči činjenica da su monstruozni Turković i njegova zločinačka organizacija jučer pravosnažno osuđeni na ukupno 95 godina robije. Tako kaže država Bosna i Hercegovina.&nbsp;

Ta presuda od sada je aksiom. Dobro se sjećam kada je svjedok Isljam Kalender prekriven paravanom &quot;razvezao&quot; jezik, pa mu se pridružio i Sead Dumanjić. Bh. javnost zanijemjela je od &scaron;oka kada su hladnokrvno ispričali kako su mučki ubijeni Mekić, njegova trudna djevojka Lusija, Tolić, Ajdari, nesretni kopač grobova i netalentirani ubica Rajko, koji je skončao u jednoj od raka koju je sam iskopao.&nbsp;

Sve je to skupa izgledalo kao &bdquo;lo&scaron;e režirani, jeftini holivudski film&ldquo;, kako jedne prilike reče u sudnici tužilac Čavka, ali akteri toga bili su stvarni i jedva shvatljivi prosječnom bh. građaninu. &quot;Lakija prenijelo&ldquo;, izustio je Dumanjić tokom svog svjedočenja o stravičnoj smrti Tolića i Ajdarija, izazvav&scaron;i &scaron;ok u sudnici. Ova sintagma najvjernije je opisala svu hladnoću i zlobu Turkovićevog klana. &nbsp;

- Nema vi&scaron;e živih svjedoka, sve si ih pobio - obratio se Dumanjić u istom svjedočenju Turkoviću, potvrđujući da su na Zikinoj listi za odstrel bili i njegovi ljudi potencijalni svjedoci. &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Tokom dugog i mučnog suđenja Turković se služio svim i svačim. Krivi su mu bili istražitelji, tužioci, sudije, novinari, svi osim njih samih. Ali, dokazi Tužila&scaron;tva zabetonirali su optužnicu i na kraju zapu&scaron;ili usta. Nije imao ljudskosti ni doći na izricanje presude i suočiti se a istinom. Srećom, sada ima 40 godina da o svemu razmisli.&nbsp;

Osinje gnijezdo

Sjeća li se neko Svena Alkalaja, biv&scaron;eg ministra vanjskih poslova BiH? Davno je to bilo, pro&scaron;ao je i mandat Zlatka Lagumdžije, do&scaron;ao na funkciju Igor Crnadak... Mnogi su ga zaboravili. Kao predstavnik ostalih u sastavu Vijeća ministara BiH nekima je bio po volji, a nekima i ne. Elem, pro&scaron;lo je mnogo ljeta od Alkalajevog mandata, da bi nas Sud BiH ovih dana podsjetio na ministra.&nbsp;

Protiv Alkalaja je 4. marta potvrđena optužnica kojom se tereti da je počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi. Nezakonito je, kako se sumnja, svojoj zamjenici Ani Tri&scaron;ić-Babić odobrio isplatu 13.418 KM iz budžeta u vidu za naknade za rad koji se, navodno, ne bi trebao plaćati. I ako je ukrao, treba odgovarati.&nbsp;

Ali, previ&scaron;e slavodobitno su neki lamentirali nad optuženim Alkalajem, koji istini za volju ima nepobitne zasluge u lobiranju za BiH van na&scaron;ih granica, posebno u SAD. Kao da su neki htjeli poručiti: &bdquo;Evo, vidite, ne&scaron;to se radi, stat ćemo ukraj kriminalu i korupciji, ovo je početak...&ldquo;&nbsp;

Niti se, budimo iskreni, i&scaron;ta ozbiljno radi kada je riječ o kriminalu i korupciji, niti je Alkalaj bilo kakav početak. Ovih 13.418 KM samo je kap u moru milijardi maraka koje su vlasti u posljednjih 20 godina otele od naroda.

Ako Alkalaj i bude progla&scaron;en krivim, čeka ga, vjerovatno, neka uvjetna kazna zbog koje se neće morati ni napiti da bi je lak&scaron;e podnio. Oni koji su vlast iskoristili da bi oteli milijarde, &scaron;timali tendere, naplaćivali zapo&scaron;ljavanja jo&scaron; mogu mirno spavati.

Ba&scaron; kao &scaron;to je prije nekoliko dana rekla američka ambasadorica Morin Kormak (Maureen Cormack): &bdquo;Građani jo&scaron; čekaju da vide ko će biti prva &#39;nedodirljiva&#39; osoba u BiH koju će državni pravosudni sistem ove zemlje pozvati na odgovornost zbog prodaje radnih mjesta ili krađe novca poreskih obveznika.&ldquo;&nbsp;

Alkalaj to sigurno nije, a lideri prave &bdquo;krimi-vlasti&ldquo; jo&scaron; su nedodirljivi.

Budući interovac?

Ružica Jukić

Radnički dželati

Vjetar u leđa bh. privredi

Sedma godina

Srcem za Mostar

Ivanićev autogol

Bh. adut za svjetsku elitu

Šamarčina građanima

Za šta su borci krivi

Povratak kapitena

Ispunjena misija

Ručak za mravojeda

Pravda iznad svega

Osinje gnijezdo

Nedodirljivi

Kolumne

Budući interovac?

Ružica Jukić

Radnički dželati

Vjetar u leđa bh. privredi

Sedma godina

Srcem za Mostar

Ivanićev autogol

Bh. adut za svjetsku elitu

Šamarčina građanima

Za šta su borci krivi

Povratak kapitena

Ispunjena misija

Ručak za mravojeda

Pravda iznad svega

Osinje gnijezdo

Nedodirljivi