I kada nije u bokserskom ringu, Adnan Ćatić ostvaruje pobjede. Posljednju u nizu upisao je protiv tužila&scaron;tva u Kelnu, koje je u kratkom roku zatvorilo istragu protiv njega.

Biv&scaron;i svjetski prvak u WBO i WBA verziji krajem pro&scaron;le sedmice optužen je da zajedno s menadžerom Rolandom Bebakom poticao ubistvo biv&scaron;eg promotora Ahmeta Onera.

Njemačko tužila&scaron;tvo na osnovu prijave njemačkog boksera Manuela Čara (Charr) pokrenulo je istragu, ali je i brže-bolje zatvorilo, tako da se Ćatić može u miru pripremati za predstojeći meč koji ga 9. maja očekuje u Frankfurtu protiv Rusa Fedora Čudinova.&nbsp;

Ćatić, koji je u svijetu boksa poznat i kao Feliks &Scaron;turm (Felix Sturm), bio je svjetski prvak u srednje te&scaron;koj kategoriji u verziji WBO, od marta do jula 2006., te ponovo od 28. aprila 2007. u verziji WBA.

Prvu profesionalnu borbu imao 27. januara 2001. protiv Antonija Ribeira. 
Visok je 181 centimetar i pretežno udara lijevom rukom. Sa suprugom Jasmin (Jasmine) ima sina Mahira i kćerkicu Nahlu.

&nbsp;

Adnan Ćatić

Nova pobjeda

Otkad se 1955. pojavilo prvo izdanje Ginisove knjige rekorda, na hiljade ljudi, pa i bh. građana, poželjelo je da bude upisano na spisak rekordera u brojnim kategorijama.&nbsp;

Jedan od eminentnih bh. kuhara, Nermin Hodžić, predsjednik Udruženja kuhara BiH, kuharsku kremu Evrope dovest će u glavni bh. grad. Njegovom idejom, Sarajevo će 17. aprila biti domaćin najveće godi&scaron;nje kuharske manifestacije u Evropi, na kojoj će najbolji bh. kuhari poku&scaron;ati oboriti Ginisov rekord u količini napravljene supe.&nbsp;

Spremajući begovu čorbu u loncu zapremine 4.500 litara, s kolegama će u najboljem svjetlu predstaviti ovo tradicionalno bosansko jelo. Ovaj majstor bosanske kuhinje i dobrog zalogaja, koji je zanat učio od najboljih, svijetu će pokazati da na&scaron;a zemlja ima mnogo vi&scaron;e brendova od tradicionalnih i već svjetski poznatih pita i ćevapa.&nbsp;

Rođen je 27. januara 1977. godine u Sarajevu. Ugostiteljsko-turističku &scaron;kolu u Sarajevu zavr&scaron;io je 1996. Živio je u Lisabonu, a potom u Sao Paulu. Oženjen je, otac dvojice sinova.&nbsp;

Ličnost dana     Nermin Hodžić

Majstor bh. kuhinje

Odahnuli su jučer brojni biv&scaron;i borci i obični građani jer se &Scaron;efik Muminović i Džemal Zahirović, demobilisani borci iz Živinica, nisu spalili ispred zgrade Vlade FBiH, kao &scaron;to su najavljivali prethodnih dana.&nbsp;

Tragedija je izbjegnuta u posljednji čas, ali ne zahvaljujući vlastima zbog kojih su biv&scaron;i borci htjeli otići u smrt, nego zbog saosjećanja i razumijevanja pojedinaca koji su Muminoviću i Zahiroviću ponudili pomoć uz koju će moći preživjeti, barem narednu godinu.

&Scaron;ta će biti poslije i ko će za&scaron;tititi ove i desetine hiljada nekada&scaron;njih branilaca domovine, ne zna se. U sistemu poremećenih vrijednosti u kakvom živimo posljednjih 20 godina, pokazalo se da je vlast nezainteresirana za sistemsko rje&scaron;avanje egzistencijalnih problema svojih građana, među kojima su i oni koji su izvojevali najvažnije bitke u historiji ove zemlje.

Uoči dana&scaron;njeg rođendana Armije RBiH, vlasti su na Muminovićevom i Zahirovićevom slučaju pokazale koliko cijene i po&scaron;tuju doprinos onih koji su branili i odbranili državu.&nbsp;

Nažalost, zbog toga &scaron;to bi se dvojica boraca spalila, u vlasti se niko nije ni poče&scaron;ao. Da je drugačije, pred njih bi se do&scaron;li pokloniti svi vlastodr&scaron;ci, počev od Bakira Izetbegovića, člana Predsjedni&scaron;tva BiH, koji ih je čak odbio i primiti u svojim rasko&scaron;nim odajama.&nbsp;

Iako iz jučera&scaron;nje bitke s nepravdom i nemilosrdno&scaron;ću vlasti Muminović i Zahirović možda nisu iza&scaron;li kao pobjednici, ipak je hvale vrijedan njihov poku&scaron;aj da, riskirajući jo&scaron; jednom svoje živote, ba&scaron; kao i prije vi&scaron;e od dvije decenije kada su stali na branik domovine, poku&scaron;aju promijeniti odnos države prema herojima i njihovoj djeci.&nbsp;

Drugog načina ni izbora u borbi za svoja prava ova vlast i ovakva država nisu im ni ostavili. Žalosno je &scaron;to nema nade da će se u skorijoj budućnosti ne&scaron;to i promijeniti. Svjedoči o tome i podatak da se 5.000 boraca nakon rata u BiH ubilo zbog nemara i nepravde države za koju su se borili. Oti&scaron;li su u ti&scaron;ini i danas samo ova stravična brojka govori koliko je tanka linija između života i smrti svakog nekada&scaron;njeg borca.&nbsp;

Komentar dana

Poremećene vrijednosti

Luna Zimić-Mijović (23) prvo glumačko iskustvo stekla je jo&scaron; kao trinaestogodi&scaron;nja djevojčica u vi&scaron;estruko nagrađivanom ostvarenju &quot;Grbavica&quot; rediteljke Jasmile Žbanić. Nakon toga, zahvaljujući besprijekornom talentu, angažmani za nju stizali su sa svih strana.&nbsp;

Iza sebe ima vi&scaron;e od 12 snimljenih filmova, a među njima je i &quot;Venuto al mondo&quot; italijanskog reditelja Serđa Kastelita (Sergio Castellitto), u kojem je glumila zajedno s holivudskom divom Penelopom Kruz (Cruz). Nakon toga uslijedila je saradnja s jo&scaron; jednim Italijanom, oskarovcem Paolom Sorentinom (Paolo Sorrentino) na filmu &quot;Youth&ldquo; koji je okupio holivudsku elitu, kao &scaron;to su Majkl Kejn (Michael Caine) i Harvi Kajtel (Harvey Keitel).&nbsp;

Luna Zimić-Mijović rođena je u Sarajevu 1991. godine. &quot;Dreamland&quot;, film u kojem glumi glavnu ulogu, bio je nominiran za &scaron;vicarskog kandidata za Evropsku filmsku nagradu. Studirala je režiju na Sarajevskoj filmskoj akademiji, a jo&scaron; je student komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Njen otac Vlastimir poznati je novinar i urednik.

Luna Zimić-Mijović

Među elitom Holivuda

Posljednjih dana nogometni zaljubljenici u Bosni i Hercegovini prije nego &scaron;to krenu upaliti televizor da pogledaju najnovije sportske vijesti iz Evrope, prvo &scaron;to urade jeste da popiju tablete za smirenje.&nbsp;

Razlog je jednostavan - nema dana, a da se na vijestima ne objavi informacija da se neki na&scaron; nogometni reprezentativac potukao sa za&scaron;titarima, posvađao s novinarima ili izvrijeđao sudije.

Sve je krenulo s Tinom Svenom Su&scaron;ićem, koji je nakon meča na Poljudu dobacio nekoliko uvreda novinarima te ih nazvao &quot;smećem&quot;.

Su&scaron;ićeva glava nije se ni ohladila da bi se izvinio, a iz Njemačke je stigla vijest da se na&scaron; biv&scaron;i kapiten Emir Spahić potukao sa za&scaron;titarima nakon utakmice u Leverkuzenu.&nbsp;

Sindrom Emira Spahića u nedjelju je u Splitu nastavio jo&scaron; jedan &quot;zmaj&quot;, Avdija Vr&scaron;ajević, koji je za vrijeme utakmice protiv Istre sudiju nazvao &quot;đubretom&quot;, prijeteći da će ga ubiti, psujući mu majku. &nbsp;

Ovi potezi na&scaron;ih igrača za svaku su osudu, jer su se sva de&scaron;avanja dogodila u zemljama u kojima su na&scaron;i igrači stranci, čime su u svijet poslali lo&scaron;u sliku o BiH, bh. nogometu...

&Scaron;ta možemo očekivati danas? Ko će sutra opaliti &scaron;amar sudiji ili treneru?&nbsp;

Prije nego &scaron;to se bilo &scaron;ta dogodi, na potezu su Nogometni savez BiH, selektor Mehmed Baždarević... koji ovakve ispade trebaju na vrijeme zaustaviti da nam se ne bi dogodilo da pojedini igrači budu suspendirani na duži period, jer svaki igrač do kraja kvalifikacija za Euro itekako nam je važan.&nbsp;

Sindrom Spahić

Ne prođe dan da mediji ne objave novu sliku za ram sistemskog haosa koji nam vlast neprestano priređuje. Bahati vlasnik autopraonice u Vogo&scaron;ći, svakodnevni napadi pasa lutalica, neodgovorno pona&scaron;anje prema penzionerima, prebacivanje odgovornosti i nemaran odnos prema povratnicima, žrtvama nasilja...

Ipak, je li sve toliko &quot;neorganizirano&quot; ili, pak, vlast zna kad hoće?

Naslov komentara mogao bi biti i &quot;Nemoj im oprostiti, znaju &scaron;ta rade&quot;. Tako su nesretnom i nespretnom vlasniku piljare kod Doboj-Juga zbog neznanja u rukovanju fiskalnom kasom na vrata u rano jutro, nekoliko sati nakon počinjenog &quot;nedjela&quot;, pokucali specijalci. Znači, zna se kad se hoće.

U istoj državi u kojoj hiljade firmi duguju milijarde poreza, gazde preregistriraju preduzeća dodajući nazivu samo jedno slovo, a dugove ostavljaju &quot;uga&scaron;enoj firmi&quot;. I državi.

Država nema jednake ar&scaron;ine za sve, pa je tako vlasnik tek otvorenog kafea u Zenici za dva mjeseca rada imao 21 kontrolu, a pred neke objekte inspektori ne smiju parkirati ni privatno, a kamoli službeno vozilo.

Imamo zakone, skoro pa evropske, imamo administraciju, mnogobrojniju od evropske, ali vlast nema po&scaron;tenja da bude jednaka prema svima. Ili barem približno.

To sistemsko nepo&scaron;tenje prema malom, običnom čovjeku ustvari je strogo kontrolirani haos u kojem će se &quot;batina&quot; pokazati ako se pobuni&scaron;. Do tada neka te zalijevaju fekalijama, grizu &quot;domaći ljubimci&quot;... I svi to znaju, ali malo ko smije protiv &quot;batine&quot;.

Kontrolirani haos

Slučaj Fatime Skopljak, najmlađe hafize u historiji BiH, koja je to postala sa 12 godina, zasigurno predstavlja primjer drugoj djeci da krenu njenim stopama i budu odlični učenici i po&scaron;teni ljudi.

Mlada Fatima je već s pet godina shvatila da se napornim i predanim radom te učenjem mogu postići odlični rezultati te uspjesi vrijedni divljenja.

Sama činjenica da nikada nije ni pomislila na to da odustane od obaveza prema &scaron;koli i učenju Kur&#39;ana, iako joj je to ponekad bilo te&scaron;ko uskladiti, govori dovoljno o Fatiminoj čvrstoj volji.

Istovremeno njen hvalevrijedan primjer treba biti putokaz i ostaloj djeci koja odrastaju u izrazito te&scaron;kom vremenu moralne krize, vremenu punom isku&scaron;enja, u kojem, nažalost, nerijetko skreću s pravog puta.

&nbsp;

Fatima Skopljak

Dobar primjer

Najbolji bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur igra najbolju sezonu u karijeri. Iako je zaustavljen u polufinalu u marokanskoj Kazablanki od Slovaka Martina Kližana 6:4, 4:6, 0:6, Džumhur je postigao ono &scaron;to nikada nije uspjelo niti jednom bh. teniseru u historiji.

Mladi Sarajlija je prvi bh. igrač koji je igrao polufinale ATP turnira, &scaron;to čak nije uradio ni selektor reprezentacije BiH Amer Delić, koji je, istina pod zastavom Sjedinjenih Američkih Država, bio 60. teniser svijeta.

U četvrtfinalu turnira u Kazablanki, trenutno 87. teniser svijeta, bio je bolji od Austrijanca Andreasa Hajder-Maurera (Haider), no na putu za finale zaustavljen je od 41. igrača s ATP liste. Damir će napredovati na novoj rang-listi, na kojoj će, najvjerovatnije, zauzimati 85. mjesto.

Damir Džumhur je rođen 20. maja 1990. godine u Sarajevu. U karijeri je osvojio četiri titula na čelendžer turnirima, a osam iz Futures serije.

&nbsp;

Ličnost dana Damir Džumhur

Historijski podvig

U državnim firmama u BiH vlada pokroviteljski sistem koji političke partije koriste u odabiru izvr&scaron;nih direktora, odbora direktora, uposlenika, a često na &scaron;tetu menadžerskih vje&scaron;tina i tehničke kompetentnosti. Ovu rečenicu, koja oslikava srž problema s kojima godinama kuburimo kao država, izgovorila je prekjučer u okviru predavanja u Rektoratu UNSA-e američka ambasadorica u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack).

Riječi američke ambasadorice svakako da imaju posebnu težinu kada se radi o ukazivanju na jednu od rak-rana na&scaron;eg dru&scaron;tva. Jer radi se o sistemskom koruptivnom djelovanju po nalogu vladajućih političkih stranaka, koje je, kako je to primijetila i ambasadorica, dovelo do bankrota niza kompanija.

Koliko biste danas uspje&scaron;nih kompanija imali da se politika ne mije&scaron;a u njihov rad, upitala je ambasadorica. No, to pitanje, prije svega, treba sebi postaviti cjelokupna bh. javnost i odlučno reći ne ovakvoj pogubnoj politici, koja je na sceni posljednje dvije decenije.

Da javna preduzeća vladajuće stranke koriste kao vlastite bankomate, kao i za masovno zapo&scaron;ljavanje rodbine i stranačkih pripadnika, svjedoče i istraživanja pojedinih nevladinih organizacija.

Naime, predstavnici antikorupcijske mreže u BiH &quot;Account&quot; nedavno su naveli da političke partije čak raskidaju koalicije zbog toga ko će kontrolirati neko javno preduzeće, smatrajući ih vlastitima &quot;zlatnim kokama&quot;.

Ovo je dodatno potvrđeno i tokom formiranja vlasti u FBiH, gdje su koalicioni partneri, uglavnom zbog jagme za javna preduzeća, prijetili izlascima iz koalicija te propa&scaron;ću cijelog ovog postupka.

Ostaje da se vidi kako će se oni sada, u svjetlu &quot;pozicioniranja&quot; u pojedinim sektorima i pripadajućim javnim kompanijama, pona&scaron;ati kada znaju da, očito, međunarodna zajednica pomno prati ovaj proces te da je vi&scaron;e upoznata s njihovim načinom kadriranja nego &scaron;to to oni misle.

Pokroviteljski sistem

Hiljade obespravljenih radnika vjerovatno su pomislile da će, nakon &scaron;to je na nivou države, entiteta i u većini kantona formirana vlast, barem imati adresu na kojoj će se moći požaliti na svoje probleme. Kakva zabluda.

Radnici na vrata vlasti sada mogu kucati do iznemoglosti, organizirati proteste i &scaron;trajkove, ali, očito, uzalud. U utorak se, eto, dogodilo da se jedan od radnika tuzlanskog TTU-a onesvijestio od gladi tokom protesta pred Vladom TK. I &scaron;ta se promijenilo? Ni&scaron;ta. Je li neko iz Vlade reagirao, barem upitao kako je taj smrvljeni čovjek? Naravno da nije. Isto kao &scaron;to vi&scaron;e niko iz bilo koje kantonalne ili entitetske vlade ne mari za ogroman val &scaron;trajkova i protesta koji se &scaron;iri zemljom poput epidemije.

Stranke na vlasti, dakle, oskarovski su odigrale svoje uloge. Prije izbora obećavale su otvaranje radnih mjesta i procvat ekonomije, pozivale se na narod, partijske galamdžije na izbornim skupovima su grmjele kako će stati ukraj sumnjivim privatizacijama i potkradanjima kompanija... Svega je tu bilo, trebala vam je dobra kabanica za pljuskove velikih riječi.

Kada je zavjesa pala, stranački glumci povukli su se u svoje odaje i ponovo postali nedodirljivi za one kojima, ustvari, trebaju služiti. Na gladni narod i njegove proteste vi&scaron;e se i ne obaziru, za njih je svaki novi &scaron;trajk, ustvari, samo &quot;jo&scaron; jedan dan u uredu&quot;.

Ova vlast, očito, odlučila se na taj recept i, ako se po jutru dan poznaje, metodom &quot;ni prstom nećemo mrdnuti&quot; mrcvarit će nas do kraja mandata i hladno pustiti da skapavamo u neima&scaron;tini. Sjeli smo u fotelje i vi&scaron;e nam niste bitni, kao da poručuju. Morbidna logika, ali, kao &scaron;to je to riječima oslikao Dostojevki - &scaron;to je vlast veća, to je stra&scaron;nija njena upotreba.

Nedodirljiva sila

Kada bi se birao fudbaler o kojem bi se mogao snimiti film, imali bismo nepobjedivog kandidata.

Bespo&scaron;tedan borac, veliki patriota koji bi krv dao za Bosnu i Hercegovinu, gladijator u kopačkama, idol navijača... Sve to ide uz ime Emira Spahića, ali to ime jednog će dana, kada zavr&scaron;i karijeru, nažalost, možda i vi&scaron;e biti zapamćeno po njegovoj mračnoj strani.

Tuče sa saigračima, psovke, uvrede, davljenje klupskog osoblja, spletkarenja u svlačionici, Emirovi su incidenti kojima je u srijedu dodao jo&scaron; jedan - &scaron;aketanje sa za&scaron;titarima na stadionu u Leverkuzenu, u jo&scaron; jednoj demonstraciji svog neukrotivog temperamenta.

Za&scaron;to mu je to trebalo? Nesvjestan činjenice da je donedavno nosio kapitensku traku reprezentacije BiH, 35-godi&scaron;nji Dubrovčanin svojim ispadom nije oblatio samo sebe nego cijelu državu.

I umjesto da zbog igračkih kvaliteta i reprezentativnih zasluga mladima ponudi primjer kako treba, on je učinio suprotno. Pokazao je kako ne treba. Na žalost svih nas...

Emir Spahić

Je li mu to trebalo?

Sarajevski publicista i novinar Nedžad Latić nije ni slutio koliko je bio u pravu kada je 2006. godine kazao da bi bo&scaron;njačka politika i SDA, umjesto polumjeseca, na svoju zastavu trebale staviti podvijen rep.

E, taj podvijeni rep slika je i prilika onoga &scaron;to je ostalo kada se poslije vi&scaron;emjesečnog talambasanja perje sleglo, pa hladne glave razmotrio slučaj &bdquo;Sutorina&quot;. Naravno, ne sasvim slučajno sad gledamo distanciranje od neostvarenog životnog djela Ra&scaron;e Karadžića - da RS izvede na more - pa dolaze ocjene da je tražeći Sutorinu, zapravo, BiH sebi zabila autogol. A je li?

Redale su se tako i na jučera&scaron;njoj javnoj raspravi vrlo jasne ocjene uglednih profesora Hidajeta Repovca, Senaida Lavića, Zenaida Đelme i Hazima Ba&scaron;ića, advokata Nedima Ademovića, eksperta Željka Obradovića, kao i Zorana Perkovića iz MVPBiH. Svi su odreda jasni u činjenici - potraživanje Sutorine nediplomatski je akt i, kako je rekao profesor Repovac, &quot;jedan od najnezrelijih političkih zahtjeva&quot;, jer &quot;može proizvesti opasne reperkusije po ono &scaron;to je BiH u ovih dvadesetak godina postigla&quot;.

Nastranu upozorenja ovog lista da bi otvaranje Pandorine kutije granica na Balkanu, i to na inicijativu iz Sarajeva i od Bo&scaron;njaka, moglo imati nesagledive posljedice. Halal i činjenica da su sve to stranački paraobavje&scaron;tajni jastrebovi bliski vladajućoj SDA iskoristili kao dokazivanje nedostatka na&scaron;eg patriotizma, ali &scaron;ta ćemo s posljedicama?

Poslije očekivane klempe iz SAD, posebno Tarnerovog prijedloga zakona u Kongresu SAD da se zbog Sutorine na&scaron;oj zemlji obustavi pomoć (&scaron;to, naravno, nije jedini belaj), ali i reakcija iz EU, dobili smo jo&scaron; jedan podvijen rep! Minderska pamet shvatila je da mahalske igre mogu zakratko donijeti čar&scaron;ijsku slavu, ali da dugoročno treba ukalkulirati ozbiljne posljedice takvih avantura.

I, eto, kad svi junaci nikom poniko&scaron;e, ko će snositi &scaron;tetu koju su zemlji, pa i Bo&scaron;njacima, nanijeli ti silni pozerski intelektualci koji nestado&scaron;e u magli? Kao država naru&scaron;ili smo odnose sa susjednom Crnom Gorom, zamjerila nam je Amerika, reagirali iz EU, zabili smo prst u oko NATO-u, zaigrali za rusku težnju za izlazom na crnogorsko more... Ko će to platiti? Platit će država BiH kojom se, kao i građanima, SDA-ovi i slični probisvijeti u vlastima za sitne pare igraju već dvije decenije.

Batina iz Sutorine

Da su Bosanke i Hercegovke među najljep&scaron;im djevojkama svijeta, potvrdila nam je i mlada Te&scaron;anjka Arnela Karabegović, koja je osvojila jo&scaron; jednu u nizu laskavih titula.

Devetnaestogodi&scaron;nja Arnela odnijela je pobjedu na takmičenju Miss Illinois, koje je održano u Americi, a njena naredna destinacija je Va&scaron;ington, gdje će se od 1. do 7. jula boriti za Miss Amerike.

Osim &scaron;to ponosno i reprezentativno predstavlja na&scaron;u zemlju, Karabegović dokazuje da Bosna i Hercegovina posjeduje ljepotice koje dolaze do izražaja na prestižnim takmičenjima &scaron;irom svijeta. Iza ove uspje&scaron;ne Bosanke, koja se pro&scaron;le godine počela takmičiti na izboru za Miss, do sada je 12 osvojenih titula na takmičenjima ljepote.

Karabegović bilježi velike uspjehe u raznim takmičenjima, u koje se, između ostalih, ubrajaju Miss Wisconsin United States, Miss Midwest United States, National American Miss, Chicago Ultimate Teen, Americas Ultimate Queen te Mega Ultimate Grand Supreme, gdje je tri puta odnijela pobjedu.

Arnela Karabegović rođena je 1996. godine u Te&scaron;nju. Sa samo godinu s roditeljima se preselila u Ameriku, odnosno u Čikago, gdje zavr&scaron;ava posljednju godinu srednje &scaron;kole te fakultet za kozmetiku.

Arnela Karabegović

Ljepotica iz BiH osvaja Ameriku

Suprotno preoptimističnim februarskim najavama s Ko&scaron;eva, poput onih &bdquo;bolji smo i od beogradskog Partizana&ldquo;, Fudbalski klub Sarajevo ovog proljeća igra se živcima hiljada navijača.

Učinak ekipe trenera Mehe Kodre u nastavku sezone je očajan, eliminacija u Kupu BiH i povećanje zaostatka za vodećim &Scaron;irokim Brijegom s dva na pet bodova dovoljni su argumenti. No, to nije ono najgore.

Sarajevo, koje od 2007. godine čeka na &scaron;ampionsku krunu, &bdquo;krasi&ldquo; igra koja nema ni glavu ni rep. Izuzimajući pobjede protiv dvije posljednjeplasirane ekipe u Premijer ligi, Zvijezdu i Mladost, Kodrin tim je bio nemoćan protiv jedva solidnih Borca i Veleža te jučer skromne Drine.

Kodro, veliko igračko ime bh. fudbala, nije se sna&scaron;ao na klupi Sarajeva. Neshvatljivo je da nakon priprema 48-godi&scaron;nji Mostarac i nekada&scaron;nji napadač Barcelone nije imao kostur ekipe od barem sedam-osam igrača, već je iz utakmice u utakmicu pravio previ&scaron;e rotacija u svim linijama tima.

Tako se ne može igrati dobro, a kamoli u kontinuitetu, pa je ovo, prema svemu sudeći, Kodrina izgubljena misija na Ko&scaron;evu.

Meho Kodro

Gnjev navijača

Zdravku Tolimiru, ratnom pomoćniku komandanta za obavje&scaron;tajno-bezbjednosne poslove Glavnog &scaron;taba Vojske Republike Srpske, Žalbeno vijeće Ha&scaron;kog tribunala jučer je potvrdilo presudu kojom je zbog djela genocida i drugih ratnih zločina počinjenih nad civilima Srebrenice u julu 1995. godine osuđen na doživotnu robiju.

Presuda za genocid počinjen u Srebrenici Zdravku Tolimiru, jednom od najodanijih i najpovjerljivijih saradnika zločinca Ratka Mladića, izrečena je skoro 20 godina nakon &scaron;to je genocid počinjen. Jeste se dugo čekalo, ali se i potvrdilo da zločinac, bez obzira na to koliko dugo se krio i čime sve osporavao zločine koje je počinio, jednom mora biti kažnjen.

Niko vi&scaron;e ne može poreći da se u Srebrenici dogodio genocid. Sudeći prema do sada izrečenim ha&scaron;kim presudama, planirali su ga i sproveli najveći vojni i civilni dužnosnici tada&scaron;nje RS! Kome to nije jasno, neka pogleda strukturu i vojničke činove presuđenih zločinaca: sve do jednog nekada&scaron;nji su nacionalni heroji i lideri u čijim glavama je skrojen genocidni plan prema kojem je u Srebrenici, sve &scaron;to nije nosilo srpsko ime, trebalo nestati.

O čemu je jučer, dok mu je sudija Teodor Meron (Theodor) poja&scaron;njavao krivicu, razmi&scaron;ljao nekada&scaron;nji visoki oficir RS Zdravko Tolimir, koji je u &scaron;kolama JNA učio da se ljudi ne dijele po naciji, vjeri, boji kože, već po časti i karakteru?

Uz smijeh je Tolimir propratio čitanje dispozitiva sudačke odluke, posljednji put izigravajući heroja pred očima onih u čije ime je činio i naređivao zločine, ne bi li ga, valjda, spominjali kao junaka, a ne zločinca. Uzalud! Od jučer je Tolimir samo osuđenik za genocid i historijska sramota onih u čije ime ga je počinio.

Srebreničani jučer nisu likovali zbog presude Tolimiru! Presuda je za njih pravda u koju, bez obzira na sve &scaron;to im se dogodilo prije&nbsp; 20 godina, nisu prestali vjerovati.

Da, to je genocid!

Nora Hanić, kćerka heroine Olge Sučić, 23 godine nakon ubistva svoje majke odlučila je prvi put u javnosti progovoriti o odnosu države i njenih institucija prema porodici žene koja je hrabro i nesebično 5. aprila zajedno s hiljadama svojih sugrađana krenula srcem i du&scaron;om u odbranu BiH.

U tom antiratnom pohodu Olga Sučić je mučki ubijena, a duže od dvije decenije njena kćerka se zajedno s ocem u ti&scaron;ini i dostojanstveno, bez ičije pomoći borila sa svim nedaćama koje joj je život donio.

Da progovori o tome s koliko su bola pretrpjeli nepravdu nanesenu ovoj porodici prvih poslijeratnih godina, kada je pogibija njene majke bila prikrivana, Noru je prije svega natjerao ponos na majku koja je život dala za grad i zemlju koje je toliko voljela.

Upravo tu ljubav ostavila je u amanet i kćerki, koja danas od države ne traži ni&scaron;ta do posao i uvjete za život dostojne čovjeka. Ba&scaron; onakvog kakav je bila Olga Sučić i desetine hiljada onih koji su ginuli za ovu zemlju.

Nova pobjeda

Majstor bh. kuhinje

Poremećene vrijednosti

Među elitom Holivuda

Sindrom Spahić

Kontrolirani haos

Dobar primjer

Historijski podvig

Pokroviteljski sistem

Nedodirljiva sila

Je li mu to trebalo?

Batina iz Sutorine

Ljepotica iz BiH osvaja Ameriku

Gnjev navijača

Da, to je genocid!

Dostojanstvena kćerka heroine

Kolumne

Nova pobjeda

Majstor bh. kuhinje

Poremećene vrijednosti

Među elitom Holivuda

Sindrom Spahić

Kontrolirani haos

Dobar primjer

Historijski podvig

Pokroviteljski sistem

Nedodirljiva sila

Je li mu to trebalo?

Batina iz Sutorine

Ljepotica iz BiH osvaja Ameriku

Gnjev navijača

Da, to je genocid!

Dostojanstvena kćerka heroine