Vi&scaron;e od 12.000 građana Federacije koji su za samo dva mjeseca s rje&scaron;enjima o otkazu pokucali na vrata biroa za zapo&scaron;ljavanje u ovom entitetu, samo su mali dio, statistički pokazatelj katastrofalnog socijalnog i ekonomskog mozaika koji je nova-stara vlast dobila u amanet.

Dok su se pobjedničke stranke bjesomučno mjesecima borile za svaku fotelju i poziciju u vlasti, broj onih koji sanjaju o radnom mjestu samo u većem entitetu skoro da je dosegao 400.000.

Imaju li se na umu i činjenice da posao čeka vi&scaron;e od 120.000 mladih, onih koje u izbornim kampanjama vole nazvati &quot;budućno&scaron;ću zemlje&quot;, da vi&scaron;e 170.000 osoba nikada nije imalo posao i da se već godinama nadaju prvom radnom mjestu, jasno je da s reformama treba početi - jučer. Sa slatkorječivih obećanja i priča o medu i mlijeku trebalo je davno prijeći na konkretne mjere.

Nema mjesta čak ni standardnom opravdanju novih dužnosnika da nemaju čarobni &scaron;tapić, jer svi općinski, kantonalni, federalni, državni funkcioneri imaju plaće koje su gladnom narodu u &quot;državi za rođaka&quot; prava magija i pusti nedostižni san.

Hoće li im radno mjesto postati java, ovisi i o volji i spremnosti nove garniture vlasti da se odrekne urneka po kojem se umjesto sposobnih zapo&scaron;ljavaju podobni, oni sa stranačkim članskim karticama te oni kojima je najbolja kvalifikacija to &scaron;to imaju titulu nečijeg rođaka.

Komentar dana

Posao za rođaka

Malo je onih koji u sebi nose barem mrvu ljubavi prema BiH, a da se ne mogu identificirati s aprilom 1992. godine. Nema bolje prilike i vremena od aprila da se, kako pojedinačno tako i kolektivno, zapitamo gdje su, &scaron;ta rade, kako i od čega žive mnogi heroji na&scaron;ih ulica, mahala, &scaron;utljivi vizionari iz na&scaron;ih sela, koji su svojom aprilskom hrabro&scaron;ću obilježili historiju ove zemlje.

Hoće li se iko ovih dana sjetiti rahmetli Asima Hadžića Đede iz Kula Grada kod Zvornika, koji je u aprilu 1992. godine skupa sa svojim sinovima i nekolicinom patriota dvadesetak dana goloruk branio Kula Grad, zaustavljajući tako nadiranje agresora prema Tuzli?

Neće, naravno! Jer da ga se iko sjećao, kako živa tako i mrtva, ne bi njegova supruga godinama bila bez penzije i bilo kakvih primanja, a sinovi, izranjavani, ostavljeni na milost i nemilost kojekakvih državnih komisija i revizija.&nbsp; &nbsp;

Tužno je danas gledati mnoge heroje koji su od aprila 1992. do okončanja agresije s jednakim žarom i hrabro&scaron;ću branili BiH, gladni, bolesni, nepravdom izmrcvareni, kako se razočarano pitaju za&scaron;to su se i za koga borili, je li vrijedila njihova žrtva, za&scaron;to su izginula njihova djeca, braća, rođaci i prijatelji.

Razumije svaki istinski borac težinu postratnog oporavka države BiH. Razumije i da se nema i da zakon ne da ovo i ono. Ali, nikada neće razumjeti da upravo u danima kada se obilježavaju datumi koji su sudbinski vezani uz odbranu BiH, kakvi su ovi aprilski, nema ko ni da im stisne ruku i za zdravlje upita, a kamoli da im u tu ruku gurne marku pa da se, uz kafu, prisjete svako svog dana u aprilu.

Zaslužili su barem toliko! Borci koji danas prijete da će zbog gladi i bijede podići ruku na sebe, savjest su vlasti BiH. Vlast kakvu su oni u aprilu 1992. godine zami&scaron;ljali imala je drugo lice.

Heroji aprila

Oholost, nasilje i nepravda moraju biti prevladani. To je samo jedna od mnogobrojnih poruka koje je nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić uputio prekjučer na uskr&scaron;njoj misi u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu.

Kardinal je u svom govoru o&scaron;tro kritizirao &bdquo;bezbožni komunizam&ldquo;, ali i &bdquo;bezdu&scaron;ni kapitalizam&ldquo; te pozvao sve građane BiH, bez obzira na to iz koje vjere dolazili, da se promijene da bi se vratilo čovjekovo dostojanstvo. Njegove riječi okarakterizirane su među svim građanima BiH kao ohrabrenje, ali i poziv bh. vlastima na otrežnjenje te konačnu brigu za običnim čovjekom.

- Da bi čovjek bio čovjek i da bi mu se vratila istinska radost, mora se promijeniti - rekao je Puljić u svom govoru, kazav&scaron;i, između ostalog, da su ljudi svojim nehumanim i sebičnim postupcima poremetili Božiji dar.

Vinko Puljić rođen je 8. septembra 1945. u mjestu Priječani pored Banje Luke. Teolo&scaron;ki studij zavr&scaron;io je u Đakovu. Vrhbosanskim nadbiskupom imenovan je 7. decembra 1990., a 6. januara 1991. godine Ivan Pavao II posvetio ga je u Rimu. Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda primio je vi&scaron;e priznanja.

Vinko Puljić

Briga za čovjeka

Kada je u aprilu 1992. krenula agresija na Bosnu i Hercegovinu - prvo po periferiji, uz prečesto krvavu Drinu, a onda i u glavnom gradu Republike BiH Sarajevu, građani su se spontano digli na noge da svoju zemlju goloruki brane.

U nevjerici su ispratili prve žrtve - Suadu Dilberović i Olgu Sučić. Sve do 29. februara 1996. godine, u najdužoj opsadi jednog grada u modernoj historiji, tako su izgubili vi&scaron;e od 11.000 svojih sugrađana. Sarajevo je bombardirano nemilosrdno, u prosjeku sa 15 granata svakog sata za 44 mjeseca opsade, ali nije palo u ruke agresora s brda koji su svjesno obukli uniforme srpske vojske.

Ne postoji dovoljno velika zastava da pokrije sramotu ubijanja nevinih ljudi na sarajevskim ulicama! Uz sve ostale epopeje &scaron;irom Bosne, Sarajevo je ostalo neosvojiva tvrđava iznutra i izvana: simbol svih koji Bosnu prihvataju kao domovinu, bez obzira na svoje etničko porijeklo ili drugo uvjerenje.

Sarajevo je pobijedilo onog dana kada su se građani usprotivili agresiji jednom &ldquo;običnom&rdquo; tisućljetnom mi&scaron;lju koju mnogi izgovaraju i danas: Sarajevo je ovo! Bosna je to!

Doista, Bosna je država, čiji je autohtoni bosanski pučki kapital odavno trebalo pretvoriti u nepovratnu proevropsku snagu. I upravo zbog svih tih žrtava u ratu protiv BiH od 1992. do 1995. godine Bosna u miru se ne smije tek tako predati samo opskurnim figurama u nacionalnim političkim uniformama! Onim koji već 23 godine bezobzirno tro&scaron;e bosanski kapital.

Svi oni koji bi da na razne načine BiH otimaju i danas, trebaju iznova razaznati riječi duha jednog naroda &scaron;to se ne predaje lako. Jer, Sarajevo je ovo! Bosna je to!

Bitka za Sarajevo

Briljantno! Nepuna tri mjeseca čekala je zahtjevna publika u Madridu da vidi Kristijana Ronalda (Cristiano) u najboljem izdanju, a onda se Portugalac u jučera&scaron;njem susretu Reala i Granade (9:1) pobrinuo da joj priu&scaron;ti užitak.

I to kakav. Pet puta se upisao u strijelce, a samo mu je osam minuta bilo dovoljno da postigne 24. het-trik u dresu &quot;Kraljevskog kluba&quot; i tako ispi&scaron;e nekoliko stranica lične, ali i historije Reala.

Zvanično najboljem nogometa&scaron;u dana&scaron;njice het-trik protiv Granade bio je najbrži u karijeri, nadma&scaron;iv&scaron;i za dvije minute ostvarenje iz duela s Hetafeom (27. januar 2013.). Usput je sustigao rekord Lionela Mesija (Messi), kome je za 24 het-trika trebalo 11 sezona (350 utakmica), dok je Ronaldo istu kotu dostigao za &scaron;est sezona (190 mečeva).

Istovremeno, Ronaldo se popeo na osmo mjesto vječne liste najboljih strijelaca otkako se igra nogomet u &Scaron;paniji, ovo mu je 211. gol, čime je potisnuo Manuela Pahinju (Pahino), nekada&scaron;njeg napadača Selte, Reala, Deportiva i Granade (210).

Ronaldo je rođen 1985. u Madeiri. Dva puta je dobivao &quot;Zlatnu loptu&quot; i isto toliko puta osvajao Ligu prvaka, s Mančester junajtedom i Realom.

&nbsp;

Cristiano Ronaldo

Nastavio s rekordima

Mi smo posebna vrsta ljudi, to je bez daljnjeg. Kada te neko diže u visine i hvali na sva zvona, kao po običaju vrlo brzo dođe do grohnuća. Da li se čovjek pomami, da li se zadovolji kad samo jednom dostigne zvjezdane visine i pokaže sebi da može, ili su druge svari u pitanju, te&scaron;ko je odgonetnuti. No u tom slučaju kritika je kao iz raja iza&scaron;la.

Miralemu Pjaniću posljednja dva mjeseca sigurno je bilo najteže, teže nego svakom navijaču italijanske Rome pa, ako hoćete, i bh. reprezentacije. Naprosto ga nije i&scaron;lo. &Scaron;ta je razlog, to najbolje zna on, ali da se takve stvari de&scaron;avaju - de&scaron;avaju se i najbitnije je ostati jakih živaca.

Zato s optimizmom treba gledati na njegov jučera&scaron;nji pogodak protiv Napolija u derbiju kola italijanske Serije A. Roma je slavila 1:0 u vrlo te&scaron;kom trenutku za klub, kad joj je već dogorjelo do nokata.

Do jučer su se borili za toliko dugo čekanu titulu prvaka, a sada im je bio imperativ da zadrže drugu poziciju koja direktno vodi u Ligu prvaka. Koliko je te&scaron;ko bilo Romi, toliko je i Pjaniću, pa se nadamo da je gol nagovje&scaron;taj izlaska iz krize i odgovor kritičarima.

Pjanić je 2. aprila proslavio 25. rođendan. Ove sezone u 25 utakmica zabio je tri gola za Romu.

&nbsp;

Miralem Pjanić

Izlazak iz krize

Taman kada smo nakratko zaboravili na taj famozni MONEYVAL, Komitet stručnjaka za ocjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma ponovo nas je podsjetio da nam zbog neispunjavanja uvjeta koji su stavljeni pred BiH ne gine crna lista.

Bh. vlasti očito su potcijenile ovaj problem, misleći da će se provući usvajanjem amandmana na Krivični zakon u dijelu koji se odnosi na finansiranje terorizma. No, upozorenje iz Strazbura upućeno 23. marta pokazalo je da nema gledanja kroz prste te da u Parlamentu BiH moraju biti usvojene kompletne izmjene Krivičnog zakona.

U suprotnom, i to vrlo brzo, BiH bi mogla dospjeti na sivu i crnu listu međunarodnih finansijskih organizacija. Ova, eventualno izrečena kaznena mjera značila bi da ćemo žestoko dobiti po novčaniku, odnosno da bi stavljanje na crnu listu imalo katastrofalne posljedice po cijeli finansijski sistem zemlje. Svi transferi bi kasnili, a investitorima bi se upalile crvene lampice. Kapital je kukavica, a posebno bježi od zemalja koje su anatemisane u međunarodnim krugovima.

Hoće li ovo zabrinuti nadležne, čiji je novčanik mnogo deblji od onoga koji ima prosječan građanin BiH, vidjet ćemo u narednim danima. Zasjedanje MONEYVAL-a očekuje se od 13. do 17. aprila, kada bi mogla pasti odluka i za BiH.

Ovo je, praktično, iznenadni test za nove vlasti da pokažu spremnost i sposobnost da rade u interesu ove zemlje i njenih građana. Na ovom pitanju pokazat će jesu li u stanju ispunjavati brojne, pa i teže uvjete koje će pred na&scaron;u zemlju postavi Evropska unija, NATO, Međunarodni monetarni fond... Ili će se MONEYVAL pokazati kao tvrd orah na kojem će nove vlasti polomiti zube.

&nbsp;

Najcrnja lista

Ambasador Kuvajta u BiH Naser Riden Tamir el-Mutairi, u saradnji s Islamskom zajednicom u BiH, donirao je 174.000 KM za zavr&scaron;etak gradnje kuće za roditelje djece oboljele od opake bolesti raka, koji vi&scaron;e neće morati unajmljivati stanove da bi bili blizu svojih mali&scaron;ana.

Gradnja ovog objekta ima vi&scaron;estruku ulogu, &scaron;to je prepoznao i kuvajtski ambasador El-Mutairi. Ideja o gradnji roditeljske kuće traje decenijama, ali, kako sada stvari stoje, u septembru će konačno biti i ostvarena. Ovaj prijateljski gest zaslužuje svako po&scaron;tovanje te treba poslužiti kao primjer domaćim političarima.

Tako mali&scaron;ani vi&scaron;e neće biti usamljeni, bit će im omogućeno da njihovi roditelji, najveći prijatelji, budu s njima u najtežim momentima kroz koje budu prolazili.&nbsp; &nbsp;

Naser el-Mutairi stalno poziva državljane svoje zemlje da pomognu prijatelje u BiH te da se koncentriraju na projekte koji se tiču svakodnevnih potreba ljudi, a naročito u zdravstvu i obrazovanju.

Naser Riden Tamir el-Mutairi

Prijateljski gest

U pravu je profesor Enver Kazaz kada kaže da, dočekujući jo&scaron; jednu poratnu vlast, na&scaron; narod opasno &scaron;uti. Kazazova poruka oslanja se na poznatu priču o onom be&scaron;ćutnom vladaru &scaron;to je stalno povećavao poreze i druge namete, a narod se bunio. Ali, kada je voda do&scaron;la dogrla i kada je narod za&scaron;utio, namazani vladar brže-bolje počeo je popu&scaron;tati jaram i brinuti se o svojim podanicima.

Znao je on, opasno je kad narod &scaron;uti! A bosanski puk sve je uvjereniji da je već odavno rekao sve &scaron;to je imao o ovda&scaron;njim lopovskim vlastima i njihovoj politici svedenoj na riječi: &quot;Narod je uvijek nezadovoljan, može narod da dura.&quot;

Vladar iz stare hikaje koja se generacijama prepričava u BiH opstao je (vjerovatno) jer je bio dovoljno mudar da oslu&scaron;kuje glas svog čovjeka, a bogami i da i&scaron;čita znakovitu njegovu &scaron;utnju. Hoće li, kako upozoravaju intelektualci i politički analitičari, &quot;nabrzinu sklepana vlast&quot;, gdje su na pozicije &quot;postavljeni partijski pijuni&quot;, čuti svoje dana&scaron;nje podanike, ovisi o tome koliko će daleko ići u bjesomučnoj utrci za raspodjelu vi&scaron;e hiljada pozicija koje donosi pladanj vlasti, dok narod pati pod teretom neima&scaron;tine, visokih cijena i jada.

Radnici su svakodnevno na ulicama, penzioneri broje dane ka&scaron;njenja svojih primanja, poslodavci su pod teretom nameta prisiljeni na otkaze, a radnici na biro pa na kazan. Posla je sve manje, a manje je i hljeba.

Dobro je da je vlast konačno formirana i vjerovatno ne bi bilo dobro da se obistini procjena kolege Vlastimira Mijovića da neće dočekati kraj mandata. Ipak, one u vrhovima vladajućih stranaka, koji odlučuju o sudbini naroda, u spoznaji na&scaron;e gorke istine ne bi smio zaslijepiti bljesak njihovih zlatnih ka&scaron;ika, &quot;sitna pisma&quot; koja opoziciji &scaron;alju njihovi medijski janjičari, a ni spremnost na represiju prema opoziciji i neovisnim medijima.

Ako ne žele socijalnu bombu, kako reče profesor Kazaz, morali bi odmah shvatiti da &quot;narod nije blećak&quot;. Jer, narod neće dugo ni da &scaron;uti.

Kad narod zašuti

Federacija BiH napokon je dobila vlast. Dobila je premijera i ministre, ustvari adrese na kojima će nestrpljivi, odnosno obespravljeni, gladni, nepravdom i korupcijom izmučeni građani od sada tražiti rje&scaron;enja svojih problema, ali i za&scaron;titu.

Tako bi, sjetimo li se predizbornih obećanja političara koji su porodili sada&scaron;nju vladu, trebalo, valjda, da bude. Oni koji su, s pravom, najvi&scaron;e zagledani u novu vlast jesu penzioneri. Njihova muka sa svakom vla&scaron;ću je veća i gora jer, prema prioritetima vladanja, penzioneri uglavnom budu svrstani u nevidljivu kategoriju.

Njima su, jednostavno, namijenjeni čekanje i strepnja kada će i hoće li uopće primiti svoju mizernu penziju, bez nade da će prije smrti dočekati da barem jednom bude povećana.

&Scaron;ta je briga gladna penzionerska usta, koja su davno zaboravila &scaron;ta znači prvi u mjesecu, koja će partija dobiti koju upravu, zavod, agenciju i u njima rasporediti svoje upravnike i direktore, a &scaron;to je, umjesto isplate penzija, invalidnina, uvezivanja radnog staža opljačkanim radnicima, ovih dana glavna preokupacija većine političara u zemlji?

Samo &scaron;to je ozvaničen izbor nove Federalne vlade i premijer Fadil Novalić objavio da ima viziju i da će u vladi na čijem je čelu od sada biti drugačije, krenuo je partijski stampedo na savjetničke, pomoćničke i mnogobrojne druge pozicije u institucijama Federacije.

Objektivno, nije ova vlada osmislila pravila igre prema kojima se sa svakom novom vla&scaron;ću na federalna pleća strovali po nekoliko stotina partijskih nehljebovića.

Ali bi morala znati da se zbog takvih i njima sličnih godinama otimalo od penzionera, porodilja, boraca i invalida, od te&scaron;ko oboljele djece. Ustvari, od svih koji nisu imali snage da kažu dosta.

Ispunite obećanja!

O ratu u BiH iz do sada nepoznatog ugla kroz dokumentarni film &quot;Znam &scaron;ta je ofsajd&ldquo; progovorila je poznata TV reporterka Arijana Saračević-Helać. Ispričala je priču sportista, podijelila s javno&scaron;ću njihova herojska djela dok su u najtežim uvjetima pomagali svojim sugrađanima, bez obzira na to koje su nacionalnosti bili. Saračević-Helać i u ratnim uvjetima služila je istini i pravdi.

Izvje&scaron;tavala je s prve linije, bez za&scaron;titnog prsluka, jer ih tada nije bilo dovoljno da bi ih i novinari dobili, a za hrabrost je osvojila i značajne nagrade kao &scaron;to su &bdquo;Zlatni ljiljan&ldquo;, a onda i Svjetsku nagradu za hrabrost koju svake godine dodjeljuje &bdquo;International Women&acute;s Media Foundation&ldquo; ratnim reporterima.

Njena humana misija nije zavr&scaron;ena ni po okončanju agresije, jer i dalje ova velika novinarka radi u službi naroda.

Film &quot;Znam &scaron;ta je ofsajd&quot; ujedno je i podsjećanje na žrtve koje su pale tokom opsade.

Rođena je u Jajcu 1964. godine. Nakon zavr&scaron;ene gimnazije, u Sarajevu je zavr&scaron;ila studij žurnalistike. Sa suprugom Mirsadom ima dva sina. Jednom prilikom je, obja&scaron;njavajući svoje podvige, izjavila: - Historija je pokazala da su žene uvijek bile hrabrije. Za&scaron;to bih ja bila drugačija djevojka.

Arijana Saračević-Helać

Borac za istinu

Bosni i Hercegovini svojim radom obraz su uvijek svjetlali umjetnici, a tome svjedoče i najznačajnija svjetska priznanja koja su osvojili, od Nobelove nagrade preko Oskara do Zlatne palme... Među umjetničke ambasadore na&scaron;e zemlje već odavno upisao se i dizajner Sa&scaron;a Vidaković.

Sarajlija koji od devedesetih živi i radi u Londonu nedavno je na međunarodnom konkursu &bdquo;Graphis&ldquo;, najznačajnijeg svjetskog magazina za grafički dizajn čije je sjedi&scaron;te u Njujorku, osvojio zlatno priznanje za plakat &bdquo;Haiti&ldquo;.

Zavr&scaron;io je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. U svojoj dugoj i plodnoj karijeri radio je za najveće svjetske dizajn i brending kompanije, a sada je na čelu svog tima u studiju &bdquo;SVI Design&ldquo;. Radi za &bdquo;Harrods&ldquo;, &bdquo;Azimut Benetti&ldquo;, Viktoriju Bekam (Victoria Beckham)...

Dobio je svojevremeno i &Scaron;estoaprilsku nagradu Grada Sarajeva od Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH (ULUPUBIH), čiji je član. Oženjen je Francuskinjom.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA  Saša Vidaković

Umjetnički ambasador BiH

Novi premijeri i ministri u Vijeću ministara BiH i Vladi FBiH sjeli su jučer u svoje funkcionerske fotelje. Skoro &scaron;est mjeseci nakon izbora u BiH, koliko je liderima njihovih stranaka trebalo da dogovore raspodjelu vlasti. Ispunjavanje kadrovskih križaljki, u kojima su neki ispali vje&scaron;tiji, ipak je mnogo lak&scaron;i posao od onoga koji čeka novu vlast.

Vremena za gubljenje nema i odmah se moraju početi provoditi reforme, poručili su jučer novoizabranoj vlasti predstavnici Evropske unije u BiH te visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko). No, potro&scaron;enih vi&scaron;e od 150 dana samo na formiranje vlada ne ulijevaju optimizam i nadu da će ova vlast do reformi dovesti.

S druge strane, građani, naročito onih vi&scaron;e od pola miliona nezaposlenih, ali i onih vi&scaron;e od milion &scaron;to žive na ivici siroma&scaron;tva, znaju da je odavno kucnuo čas za promjene.

Zato su sada sve oči uprte u ministre i premijere, od kojih se očekuje da nahrane gladne, zaposle barem dio nezaposlenih, obe&scaron;tete o&scaron;tećene u pljačka&scaron;koj privatizaciji, uspostave sigurniji ambijent u kojem živimo, uhvate se uko&scaron;tac s korupcijom, dovedu strane investitore, reformiraju pravosuđe...

Podugačak je spisak obaveza i problema u zemlji i na bh. putu u Evropsku uniju koji traže hitno rje&scaron;avanje. Drugim riječima, od vlasti se očekuje da počne raditi svoj posao za koji je itekako dobro plaćena i da ministri konačno shvate da su oni sluge narodu, kako je na latinskom značenje riječi ministar (lat. minister - sluga), na &scaron;ta je nedavno podsjetio i Incko gostujući u jednoj televizijskoj emisiji.

Jer, vlast nije samo slast, kako kaže stara poslovica, i vladati zemljom ne znači stvarati zatvorene interesne krugove, nastale na političkoj ili rođačkoj osnovi, kakve danas imamo na bh. političkoj sceni. Imati vlast prije svega je imati obavezu kvalitetnog upravljanja državom i nastojanje ispunjenja &scaron;to većeg broja obećanja datih građanima koji su je birali. &nbsp;

Ministri i sluge

Nakon poraza od U-23 tima Sjedinjenih Američkih Država (2:5), mlada reprezentacija Bosne i Hercegovine slavila je u prijateljskom susretu protiv Turske 2:1, a meč je obilježio kapiten Armin Hodžić.

Napadač zagrebačkog Dinama pogađao je dva puta u 8. i 45. minuti, potvrdiv&scaron;i svoj ogroman talent. Hodžić je jedan od onih igrača koji se rađa jednom u generaciji. Iako mu je 20 godina, iza njega je veliko igračko iskustvo.&nbsp;

Od kaljuža na&scaron;ih terena, preko Liverpula do Dinama, mladi &bdquo;Zmaj&ldquo; nikada nije zaboravio svoje obaveze prema državnom dresu. Na&scaron;a domovina ne treba brinuti za fudbalsku budućnost ovog nadarenog igrača koji ide stopama Edina Džeke.

Hodžić je rođen u Sarajevu 17. novembra 1994. godine. Omladinsku karijeru započeo je u Željezničaru, da bi kao 16-godi&scaron;njak oti&scaron;ao u najveći engleski klub Liverpul. &bdquo;Redsi&ldquo; ga vraćaju na posudbu u Zvorničku 27, gdje u 47 utakmica postiže 18 pogodaka.&nbsp;

Veliki talent nije promakao Zdravku Mamiću, koji ga kupuje s Enfilda za 600.000 eura. Nastupao je za U-17, U-19, U-21 selekcije na&scaron;e zemlje, ukupno odigrav&scaron;i 21 meč. Postigao je 14 golova.&nbsp; &nbsp; &nbsp; 
&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Ličnost dana  Armin Hodžić

Džekinim stopama

Diplomatska mreža države, osim po dugogodi&scaron;njim opskurnim rezultatima, u svijetu je poznata po nepoznatim i jednako toliko kompetentnim diplomatima. Čast izuzecima, marljivim predstavnicima BiH u nekim metropolama, većini je domet sazivanje sijela za bliske prijatelje. No, nisu &quot;krivi&quot; samo oni nego i sistem koji takve &scaron;alje na važna radna mjesta. I jo&scaron; ih dobro plaća za nerad.

Posebna su priča porodične veze na osnovu kojih se atraktivne destinacije rezerviraju samo za podobne te mladomuslimanske kadrove. Jer, ko bi drugi, pobogu, bio pogodniji za predstavnika BiH u Maleziji. Eh, tamo se vodi računa i o stresu porodice ambasadora Tarika Bukvića, koji će, sve su prilike, morati ostati u fotelji jo&scaron; jedan mandat. Da se Bukvići ne bi stresirali!

S druge strane, prema uvriježenim, nakaradno postavljenim ar&scaron;inima, na jo&scaron; važnijim pozicijama, poput Misije pri UN-u, ne gleda se ne samo na stres nego ni na to imaju li diplomati za kifle.

Isto tako, sjeća li se iko gola koji je dala na&scaron;a ambasada u Briselu, centru svijeta za BiH, trenutno najvažnijem. Vjerovatno ne sjeća. Ali se zato Brisel vi&scaron;e sjeća nas po, primjerice, diplomatskim akcijama službenog Zagreba nego predstavni&scaron;tva zvaničnog Sarajeva.

Na žalost ove države i njenih običnih građana, Brisel je dobio novi razlog da nam se smije. Bo&scaron;njački član Predsjedni&scaron;tva BiH Bakir Izetbegović, naime, za &scaron;efa Misije BiH pri NATO-u predložio je kompromitiranog kandidata. Da je takav, govori podatak o tome da nije pro&scaron;ao sigurnosne i druge provjere Saveza.

Ovo Bakiru nije prvi put da bruka državu, navikao je narod od njega, ali gdje ba&scaron; da udari na NATO!? Ako je zaboravio da se tamo, uz EU, jačaju temelji države, na to ga je nedavno znakovito podsjetio biv&scaron;i predsjednik Amerike Bil Klinton (Bill Clinton).

No, Bakir, kao i obično, nikoga ne slu&scaron;a, a novom briselskom brukom kao da državi i narodu kazuje: &quot;O svojim temeljima se brinem, a za va&scaron;e...&ldquo;

Briselska bruka

Salim Hajderovac iz zavidovićkog Novog Naselja odgojio je svoje sinove Edina i Benjamina na isti onaj način na koji je njegov babo Sulejmen odgojio njega. Da voli i njeguje svoje, a po&scaron;tuje i raduje se tuđem. I u neka sretnija vremena to nije bilo ne&scaron;to &scaron;to se napominjalo, govorilo.&nbsp;

Poznanstvo s lokalnim župnikom Mirom Be&scaron;lićem i urođeno uvažavanje drugog, drugačijeg, nagnalo ga je da, čim je čuo vijest da papa Franjo dolazi u BiH, predloži izradu svečane stolice na kojoj će Sveti Otac sjediti za vrijeme pastoralne posjete na&scaron;oj državi.&nbsp;

Salim je odlučio čak dio prihoda za izgradnju sam donirati kao svoj doprinos projektu, koji jo&scaron; jednom pokazuje i potpisuje multietničnost ovih prostora. Njegov rahmetli babo Sulejmen, koji je prije pola stoljeća obavio jednu od islamskih dužnosti hadž, tako ga je učio, a on svoje sinove.&nbsp;

Uprkos zlu koje ih je zadesilo napadima agresora na njihov rodni grad početkom devedesetih, Salim i njegovi sinovi smatraju da je njihova dužnost bila i ostala da prvo budu ljudi pa onda da se prebrojavaju po naciji, vjeri... Zato je njihova vjera u dobro, a iznad toga njihova ljudskost veća i jača od orahovine od koje prave svoje novo remek-djelo.&nbsp;

Posao za rođaka

Heroji aprila

Briga za čovjeka

Bitka za Sarajevo

Nastavio s rekordima

Izlazak iz krize

Najcrnja lista

Prijateljski gest

Kad narod zašuti

Ispunite obećanja!

Borac za istinu

Umjetnički ambasador BiH

Ministri i sluge

Džekinim stopama

Briselska bruka

Vjera u dobro

Kolumne

Posao za rođaka

Heroji aprila

Briga za čovjeka

Bitka za Sarajevo

Nastavio s rekordima

Izlazak iz krize

Najcrnja lista

Prijateljski gest

Kad narod zašuti

Ispunite obećanja!

Borac za istinu

Umjetnički ambasador BiH

Ministri i sluge

Džekinim stopama

Briselska bruka

Vjera u dobro