Federacija BiH napokon je dobila vlast. Dobila je premijera i ministre, ustvari adrese na kojima će nestrpljivi, odnosno obespravljeni, gladni, nepravdom i korupcijom izmučeni građani od sada tražiti rješenja svojih problema, ali i zaštitu.

Tako bi, sjetimo li se predizbornih obećanja političara koji su porodili sadašnju vladu, trebalo, valjda, da bude. Oni koji su, s pravom, najviše zagledani u novu vlast jesu penzioneri. Njihova muka sa svakom vlašću je veća i gora jer, prema prioritetima vladanja, penzioneri uglavnom budu svrstani u nevidljivu kategoriju.

Njima su, jednostavno, namijenjeni čekanje i strepnja kada će i hoće li uopće primiti svoju mizernu penziju, bez nade da će prije smrti dočekati da barem jednom bude povećana.

Šta je briga gladna penzionerska usta, koja su davno zaboravila šta znači prvi u mjesecu, koja će partija dobiti koju upravu, zavod, agenciju i u njima rasporediti svoje upravnike i direktore, a što je, umjesto isplate penzija, invalidnina, uvezivanja radnog staža opljačkanim radnicima, ovih dana glavna preokupacija većine političara u zemlji?

Samo što je ozvaničen izbor nove Federalne vlade i premijer Fadil Novalić objavio da ima viziju i da će u vladi na čijem je čelu od sada biti drugačije, krenuo je partijski stampedo na savjetničke, pomoćničke i mnogobrojne druge pozicije u institucijama Federacije.

Objektivno, nije ova vlada osmislila pravila igre prema kojima se sa svakom novom vlašću na federalna pleća strovali po nekoliko stotina partijskih nehljebovića.

Ali bi morala znati da se zbog takvih i njima sličnih godinama otimalo od penzionera, porodilja, boraca i invalida, od teško oboljele djece. Ustvari, od svih koji nisu imali snage da kažu dosta.