Naoko nao&scaron;trene ratne sjekire između dvije koalicije, one na nivou Federacije predvođene SDA, te one koja čini vlast u RS sa SNSD-om na čelu, a kojima se ma&scaron;e samo prilikom potezanja nekog populističko-nacionalističkog pitanja, nedavno su vrlo lako zakopali entitetski premijeri Željka Cvijanović i Fadil Novalić.

Ista ih muka muči. U istom &bdquo;rje&scaron;enju&ldquo; vide izlaz. Bez nastavka aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) entitetski budžeti, a time i vlasti, osuđeni su na propast. Na sastanku u Doboju nije bilo te&scaron;kih riječi, pogotovo ne optužbi. Razumiju se perfektno izvr&scaron;ni kadrovici SDA i SNSD-a. Zajedničkim, skoro bratskim naporima nastupit će u akciji izmoljavanja MMF-a za nastavak aranžmana s BiH.

Lako su dogovorili i to da, kao i njihovi prethodnici, jednu priču pričaju u Va&scaron;ingtonu, drugu u BiH. Čelnike MMF-a uvjeravat će da su spremni za reforme, da će milione od kredita uložiti u razvojne projekte, dok će prevarene bh. radnike, penzionere, borce uvjeravati da će novcem od MMF-a rije&scaron;iti nagomilane dugove prema njima.

Potpuno isti folovi koje su nam prethodnih godina prodavale biv&scaron;e vlasti. Novac od kredita tro&scaron;it će se na krpljenje budžetskih rupa i kupovinu socijalnog mira, skoro da neće biti razvojnih projekata, bh. ekonomija nastavit će propadati, a dugovi MMF-u, Svjetskoj banci i ostalim finansijskim institucijama nastavljat će rasti.

Gdje je tačka pucanja, znat ćemo u narednim godinama. Rate koje dolaze na naplatu odavno ne možemo vraćati bez novih zajmova. Bh. građani trebaju znati da je svaki novi zajam i novi jaram. Sve bliže je, nažalost, dan kada će dugovi toliko porasti da nam niko neće htjeti odobriti nove kredite. A to bi, ako se ovako nastavi, značilo i krah bh. ekonomije!

Komentar dana

Zajam za jaram

Hafiz Salih ef. Halilović na hutbi za vrijeme džuma-namaza u Begovoj džamiji u Sarajevu hrabro je progovorio o terorističkom napadu u Zvorniku, kada je ubijen policajac, a dvojica ranjena, dok je napadač Nerdin Ibrić, također, ubijen! Mladi hafiz osudio je ovo zlodjelo, a vjernicima muslimanima skrenuo pažnju da se &ldquo;ponovo u ime islama čine stra&scaron;ne stvari&quot;.

Hafiz ef. Halilović je, obraćajući se vjernicima sa svetog mjesta, istakao da postoje svjedočenja onih koji su se zadesili u Policijskoj stanici da je napadač prilikom krvavog pohoda uzvikivao &quot;Allahu ekber&quot;, &scaron;to, kako je kazao, daje posebnu težinu učinjenom zločinu.

Ne, to nije islam! Islam je ono &scaron;to poručuje ef. Halilović, koji je svojom hutbom odaslao kristalno jasnu poruku - islamski ummet je ummet misije, a glavna misija islama jeste pozivanje na istinu, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla. Na taj način hafiz je ukazao na lijepo lice islama.

Drugi imam u Gazi Husrev-begovoj džamiji ef. Halilović potcrtao je i to da Allah, dž. &scaron;., izričito naređuje pravednost, dobročinstvo, a da musliman ne može biti onaj ko je nasilnik, jer nasilje nad drugima spada u kategoriju nereda na zemlji.

Hafiz Salih ef. Halilović rođen je u Sarajevu 10. avgusta 1981. godine. Osnovnu &scaron;kolu zavr&scaron;io je u rodnom Sarajevu 1996., a Gazi Husrev-begovu medresu u &scaron;kolskoj 2000. Iste godine odlazi u Kairo, gdje se upisuje na Univerzitet &ldquo;Al-Azhar&rdquo;, fakultet Usulu-d-din, odsjek za tefsir, na kojem je diplomirao 2005. godine.

&nbsp;

Ličnost dana Hafiz Salih ef. Halilović

Lijepo lice islama

Dok su radnici &scaron;irom svijeta protestirali tražeći svoja prava, često pod policijskim pendrecima, najveća briga većine sindikalnih vođa u BiH bila je hoće li ki&scaron;a pokvariti prvomajsku ro&scaron;tiljadu.&nbsp; 
&nbsp;&nbsp; 
Fotografije turskih radnika koji su protestirali u Istanbulu uprkos policijskoj zabrani okupljanja na centralnom trgu Taksim i koji nisu odustajali uprkos suzavcima, vodenim topovima, hap&scaron;enjima i batinjanju, obi&scaron;le su svijet.&nbsp;

Oni su, očito, naučili važnu lekciju da radnička prava nisu ne&scaron;to &scaron;to se poklanja ili nasljeđuje, nego ne&scaron;to za &scaron;ta se svaka generacija mora iznova izboriti.&nbsp;

Za to vrijeme u većini bh. gradova, uključujući Sarajevo, nije bilo nikakvih protesta, čak ni mirnih &scaron;etnji, a većina sindikalnih vođa praznik je provela uz tradicionalno ro&scaron;tiljanje.&nbsp;

Protesti su održani samo u pojedinim gradovima, poput Tuzle, a i tamo su sindikati bili razjedinjeni.&nbsp;

Radnička, srednja klasa u BiH polako nestaje, s obzirom na to da se dru&scaron;tvo dijeli na bogatu elitu i većinu koja živi ispod granice siroma&scaron;tva.

Prvomajski protesti način su da se skrene pažnja ne samo na lo&scaron; položaj radnika već i ukupnu nepravdu i nejednakost u dru&scaron;tvu, a njih u Bosni ima vi&scaron;e nego igdje na svijetu.&nbsp; 
&nbsp; 
Izleti i derneci možda su način da se na trenutak na tu nepravdu zaboravi, ali će ona i dalje biti tu i vidjet će se jo&scaron; jasnije kad se pogase ro&scaron;tilji i sklope ležaljke. &nbsp;

Roštilj ili pištaljka

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je ispod očekivanja na meču protiv Litvanije, ali ipak je na kraju ostvarila pobjedu 26:23.

Jedan od najzaslužnijih za to je golman Benjamin Burić, koji je imao čak 16 odbrana i spriječio je da se u Cazinu dogodi veliko iznenađenje koje bi na&scaron;e &quot;Zmajeve&quot; udaljilo od puta na Evropsko prvenstvo.

Burić je, zajedno s bratom blizancem Senjaminom, dio divne rukometne priče koju na&scaron;a reprezentacija živi već mjesecima, a koja je svoj vrhunac imala uče&scaron;ćem na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

Momci koju su pokazali snagu i karakter definitivno zaslužuju i mjesto u Poljskoj, gdje će se naredne godine odigrati Evropsko prvenstvo.

Osim na sportskom, braća Burić pokazala su se i na humanitarnom planu. Učestvovali su u akciji pomoći sportu Maglaja i obnovi tamo&scaron;nje sportske dvorane uni&scaron;tene u poplavama.

Burić je rođen 20. novembra 1990. godine u Maglaju. Nastupao je za Maglaj, Izviđač i Borac, a trenutno je član slovenske ekipe Gorenje Velenje.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Benjamin Burić

Junak pobjede protiv Litvanije

Meci kojima je bo&scaron;njački povratnik Nerdin Ibrić u ponedjeljak usmrtio jednog i ranio jo&scaron; dvojicu zvorničkih policajaca napokon su otvorili pitanja o kojima punih 20 godina u državi&nbsp; BiH niko ne želi govoriti.

Nerdin Ibrić pripada generaciji bo&scaron;njačke povratničke djece koja su, uglavnom, kraj rata dočekala bez jednog ili oba roditelja i u mir zakoračila ne samo bez roditeljskog nego i bez bilo čijeg drugog oslonca koji bi im pomogao da se izbore s neima&scaron;tinom i nedaćama povratničkog života. &nbsp;

U selu u kojem je rođen i živio Ibrić i susjednim selima, samo u jednom danu 1992. godine zarobljeno je i ubijeno oko 750 mu&scaron;karaca, među kojima i njegov otac. Stra&scaron;no je saznanje da u tim selima skoro da nema mu&scaron;karca u čijem je rodnom listu ubilježeno 1980., 1979. i starija godi&scaron;ta! Svi su pobijeni! U njima, uglavnom, danas žive udovice, njihove kćerke i poneki mu&scaron;karac koji je kao jednogodi&scaron;nje dijete, poput Nerdina, imao sreću da ne bude zarobljen.

Je li se, nakon spoznaje o zlu koje su preživjeli, ikad iko zapitao &scaron;ta rade i čime se u miru bave povratnička djeca iz generacije Nerdina Ibrića, odnosno generacije koja je dobno već sazrela da promi&scaron;lja o svojoj sudbini i životnom statusu? Je li ikad iko toj generaciji odgovorio na stotinu puta postavljeno pitanje za&scaron;to su u Republici Srpskoj građani trećeg reda, a u Federaciji ih niko niti želi niti priznaje? Naravno da nije!

Osim &scaron;to u RS imaju pravo samo na poniženja i trpljenje, od te generacije glavu su odavno već redom okrenuli samoproklamirani za&scaron;titnici bo&scaron;njačkih nacionalnih interesa, duhovna i intelektualna elita Bo&scaron;njaka, nevladin sektor, pa i većina medija...

Njih se za zdravlje pita samo kada sahranjuju svoje mrtve, uoči izbora ili u slučajevima kakav se dogodio u ponedjeljak u Zvorniku. Jednostavno, riječ je o generaciji prepu&scaron;tenoj&nbsp; devijacijama vremena u kojem živi, među kojima su i fanatizmi svih oblika.

&nbsp;

Prepušteni fanatizmu

Samo koji sat nakon &scaron;to je u Zvorniku izvr&scaron;en napad na Policijsku stanicu, kada je Nerdin Ibrić iz Kučić Kule ubio jednog i ranio dvojicu policajaca srpske nacionalnosti, načelnik Zvornika Zoran Stevanović hrabro je stao pred televizijske kamere i, kako Zvorničanima, tako i svim građanim RS, poručio da se suzdrže od bilo kakve negativne reakcije spram kom&scaron;ija drugih nacionalnosti.

Pozvao je na odmjerenost i toleranciju u izjavama zvaničnika, posebno se obraćajući korisnicima dru&scaron;tvenih mreža, moleći ih da &quot;vode računa &scaron;ta pi&scaron;u&quot;, odnosno da se suzdrže od izliva mržnje i poziva na osvetu, nakon svega &scaron;ta se u Zvorniku desilo. &nbsp;

Umirujuće poruke koje je Stevanović, iz nimalo ugodnog ambijenta, sve vrijeme hrabro upućivao, pokazale su ozbiljnost, političku mudrost, ali i rijetko viđenu odgovornost spram funkcije koju obna&scaron;a, po čemu će ga, kao načelnika, u budućnosti, sigurno mnogi pamtiti.&nbsp;&nbsp; &nbsp;

Zoran Stevanović je na čelu Zvornika od 2007. godine. Čovjek je koji odlično poznaje narav i karakter stanovnika svoje općine. Da neće dozvoliti da međunacionalno&nbsp; povjerenje koje je u njegovom mandatu mukotrpno građeno ubiju meci ispaljeni u policajce na dužnosti, pokazao je bez imalo kalkulisanja.

Zoran Stevanović

Umirujuće poruke

I ovaj, posljednji, opet neopravdani čin nasilnog ekstremizma u Zvorniku, uzburkao je senzibiliziranu globalnu javnost sve do Amerike. Ispravno, taj se nasilni akt, kojem kao alibi ne može poslužiti nikakva porodična tragedija, već tretira kao pucanj na cijelu državu Bosnu i Hercegovinu, a ne nekakav napad na RS.

I kada već nismo 1992., sada trebamo reći da je ovo pucanj na sve nas.

Treba odmah dokinuti i očitu spremnost prepredenih političara da sve ovo izopače u novu dramu, s nesagledivim posljedicama za ionako te&scaron;ki život bosanskih povratnika. BiH je na&scaron;a zajednička država, bez obzira na zapaljivu retoriku i često politički instrumentalizirano pravosuđe koje se, umjesto naručenim istragama, mora prioritetno baviti sigurno&scaron;ću svih građana.

Odavno je to trebalo biti tako! Bez obzira na to kako se nacionalno izja&scaron;njavali, kojoj političkoj partiji pripadali ili se drugačije idejno opredjeljivali, pravo na život, sigurnost, ličnu imovinu i puno uvažavanje na temelju svog rada i po&scaron;tivanja zakona mora biti jednako pravo za sve građane BiH.

Tragični događaj iz Zvornika, koji (istraga će vjerovatno pokazati) ima elemente terorističkog čina, od pojedinca s ne manje tragičnom sudbinom, sada mora biti stavljen u ispravan kontekst. Ovo je posljednja opomena koliko je Bosni potrebna pravna država! A političarenje između Sarajeva, Banje Luke i Beograda treba odmah odbaciti.

Od Milorada Dodika, koji je onomad počastio BiH deklaracijom o &ldquo;samostalnosti&rdquo; RS, potpuno kontra Dejtonu, i svih onih koji ga slijede u toj opasnoj, antibosanskoj retorici, valja očekivati da ovu, novu zvorničku tragediju, koja se, nažalost, opet ponavlja, ne pretvara u politiku krajnjeg cilja.

Pucanj u Bosnu

I to se, napokon, desilo &ndash; na&scaron; fudbalski reprezentativac Izet Hajrović u nedjelju je postigao prvjenac u njemačkoj Bundesligi, donijev&scaron;i bod Verderu na gostovanju kod Paderborna.

Hajrović je, kao i najveći dio sezone, bio na klupi, da bi samo minutu nakon ulaska na teren preciznim udarcem pogodio za konačnih 2:2.

Ovo može biti svojevrsno ohrabrenje selektoru BiH Mehmedu Baždareviću uoči junskog važnog okr&scaron;aja s Izraelcima u okviru kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj. Možda upravo Hajrović bude Me&scaron;in džoker, kao &scaron;to je to bio slučaj prije dvije godine u Slovačkoj.

Rođen je 4. avgusta 1991. godine u &scaron;vicarskom Brugu, a pažnju na sebe skrenuo je dobrim igrama u Grashoperu, koje su mu u januaru 2014. donijele 3,5 miliona eura vrijedan transfer u redove turskog giganta Galatasaraja.

Istanbulska epizoda kratko je trajala pa je Hajrović u julu potpisao četverogodi&scaron;nji ugovor s Verderom. Odigrao je 14 mečeva za &bdquo;Zmajeve&ldquo; i dao tri gola, posljednji 31. marta u prijateljskom duelu s Austrijom.

&nbsp;

Ličnost dana  Izet Hajrović

Ohrabrenje uoči Izraela

Sinoćnji teroristički napada na Policijsku stanicu u Zvorniku je atak na državu BiH!

Ko god da ga je planirao, za kakve god potrebe je to radio, s kakvim ciljem i na čije god se ime pozivao, rezultat je isti - podmukli udar na jedinu nam domovinu. Jer, nikako drugačije ne može se okvalificirati gnusni napad na jednu policijsku instituciju u na&scaron;oj zemlji.

Dok pi&scaron;emo ovaj tekst, zna se pouzdano da je život jednog časnog građanina BiH, policajca Dragana Đurića, izgubljen u bezumnom činu, dok su teže i lak&scaron;e ranjeni Stevo Milovanović i Željko Gajić.

Posljedice takvog čina, nema sumnje, bit će zastra&scaron;ujuće, ba&scaron; kao &scaron;to su ogromnu &scaron;tetu državi BiH nanijeli teroristički napad na Policijsku upravu Bugojno, kada je život izgubio policajac Tarik Ljubu&scaron;kić, ili napad Mevlida Ja&scaron;arevića na Ambasadu SAD u Sarajevu.

Dok mediji godinama izvje&scaron;tavaju o terorističkim opasnostima, a sigurnosne institucije uglavnom se bave posljedicama terorizma, zvornički slučaj jasan je znak da se konačno i najdirektnije moramo pozabaviti uzrocima terorizma u na&scaron;oj zemlji.

Dok god budemo imali zemlju s ogromnim brojem nezaposlenih i očajnih ljudi koji će svoj put tražiti u izopačenosti ekstremizma, ali i snaga na političkoj sceni (na svim stranama) koje su taj radikalizam, ali i terorističke napade spremne iskoristiti za ove ili one političke interese, dotle će po&scaron;teni građani svake večeri i&scaron;čekivati neke nove užasne vijesti poput sinoćnje.

Nakon svega morat će se postaviti i pitanje rada sigurnosnih službi. Dok su hiljade sati prislu&scaron;kivanja utro&scaron;ene za praćenje kritičara režima, praćenje političkih protivnika Bakira Izetbegovića i porodice Čampara, počev&scaron;i od Fahrudina Radončića, pa i opozicije u SDA, dotle potencijalni teroristi slobodno hodaju po BiH.

Bez ikakvog prejudiciranja, posebno je tu težak položaj, ali i velika odgovornost na Bo&scaron;njacima i njihovim liderima u Sarajevu, koji u olovnim vremenima moraju naći ispravan put radi spa&scaron;avanja i države i naroda. Svaki drugi put, kako su ovaj autor i list i ranije upozoravali, može voditi u krajnje te&scaron;ku i neizvjesnu budućnost.

Udar na državu

Sad, kada je Milorad Dodik progurao rezoluciju s vremenskim okvirom, u kojem bi se moglo otvoriti pitanje samostalnosti RS, nema se vi&scaron;e kuda. S tim političkim avanturizmom valja (pre)živjeti. Ali, po slovu zakona i, po Dejtonu! Ostalo je put u pogre&scaron;nom smjeru.

Naravno, riječ je o političkom pucnju u prazno, vapaju gubitnika, na koji je SDA reagirala kao da je riječ o novoj rundi političkog ping-ponga iz &ldquo;najboljih dana&rdquo; Dodika i Harisa Silajdžića.

Umjesto da pozovu na stvaranje bolje demokratske klime u BiH, otvorene za sve njene građane, meriokratske principe, a ne lojalistički i nepotistički patos, ova stranka odgovara u hladnoratovskom mentalitetu - &ldquo;vječito&rdquo; zamrznutog sukoba, pozivajući se opet (?!) na Karadžića i Mladića.

Takva se retorika mora zaustaviti na vlastitoj strani.

Uostalom, i lideri SDA su ti koji ma&scaron;u turskim zastavama u srcu Bosne, podnoseći &ldquo;drugoj strani&rdquo; političku municiju za kampanju straha, sumnji i, na koncu, nacionalizma, koji je prerastao u otvoreno antibosanstvo.

A u biti, i njima i Dodiku to jo&scaron; predstavlja najvažniji sadržaj kontinuirane političke kampanje za ostanak na vlasti, odbranu svojih tajkuna i porodičnog srebra. I interesa, od tajnih računa do javnih preduzeća i &ldquo;međunarodnih&rdquo; medija, preko kojih grade neku svoju Bosnu!

Nasreću, svi ostali su se opet ispravno odredili, da je bosanski put jedino euroatlantski put. I da se u BiH jedino može mahati evropskom zastavom. Čak se i u RS odgovara Dodiku. Čini to često Mladen Ivanić, a jasan je bio i Dragan Čavić: referenduma o otcjepljenju 2018. neće biti!

Umjesto jeftinih riječi, mora se ponuditi ubrzani put BiH ka NATO-u i EU, i to po svaku cijenu!

Dodikov avanturizam

Koliko Sarajlije, ali i građani cijele Bosne i Hercegovine, vole i cijene rad velikog novosadskog umjetnika Đorđa Bala&scaron;evića, dokazuje i njihov ponovni susret preksinoć u Zetri. Kako se i pretpostavljalo u najavama magične noći &quot;Kad tamburama mangupi prepreče put...&quot;, sarajevska dvorana bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.

Okupio je Bala&scaron;ević svoju staru raju, ali i pozdravio neke nove klince. Veliki kantautor, reditelj, pjesnik i muzičar na početku spektakularne noći istakao je da se ne osjeća kao gost u Sarajevu, a publika je to i dokazala. Znani su im bili stihovi svih Bala&scaron;evićevih pjesama u kojima su najbolje opisani sretne i nesretne ljubavi, gorčina, tuga i radost.

Nije Bala&scaron;ević samo pjevao, već je kroz domi&scaron;ljate priče slao poruke, davao savjete mladima, a one starije kritizirao i podsjetio na to &scaron;ta se sve nije moralo desiti.

Đorđe Bala&scaron;ević rođen je 1953. godine. Sa suprugom Oliverom i troje djece živi u rodnom Novom Sadu.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Đorđe Balašević

Domaćin u Sarajevu

Da ljubav pobjeđuje i u ovo zlo vrijeme, dokaz je nagrađena knjiga &quot;Kuća za umorne&quot; vrsnog romanopisca, esejiste, dramatičara i pripovjedača Dževada Karahasana. Cijenjenom književniku za ovo djelo, čija je tema ljubav, prekjučer je uručena vrijedna književna nagrada &quot;Kočićevo pero&quot; Zadužbine &quot;Petar Kočić&quot; Banja Luka -Beograd.

I sam Karahasan, jedan od najuglednijih bh. i evropskih pisaca, smatra da, kad nad ljubavi trijumfira mržnja, nastaju haos, nered, svijet se rastvara, cjeline nestaju... Književnik svojim djelima nagoni čitaoce na razmi&scaron;ljanje i preispitivanje. Perom ispisuje riječi koje ostaju da podsjećaju na ljubav, koja jedina gradi plodne cjeline u kosmosu.

Svoje znanje, koje je do sada potvrđeno svjetskim nagradama, vje&scaron;to prenosi generacijama.

Dževad Karahasan rođen je u Duvnu 1953. godine. &Scaron;kolovao se u rodnom gradu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao je na univerzitetima u Sarajevu, Salcburgu, Getingenu, Berlinu, Gracu i Bazelu. Objavio je vi&scaron;e romana, knjiga pripovijetki, drama, eseja, teorijskih i kritičkih radova. Predsjednik je Dru&scaron;tva pisaca Bosne i Hercegovine.

&nbsp;

Dževad Karahasan

Podsjećanje na ljubav

Prema saveznom ustavu, socijalna pomoć u &Scaron;vicarskoj osigurava egzistenciju ugroženih osoba, podržava njihovu privrednu i ličnu samostalnost i osigurava socijalnu i radnu integraciju. Tro&scaron;kove socijalne pomoći snose kantoni i općine. Prema propisima &scaron;vicarske konferencije za socijalnu pomoć, izdržavanje za jednu osobu iznosi 960 &scaron;vicarskih franaka (1.809 KM), a za četveročlanu porodicu 2.054 franaka (3.871 KM).

&nbsp; 
Ovo je samo djelić pogodnosti života u &Scaron;vicarskoj, dalo bi se tu nabrojati jo&scaron; dosta toga, od mogućnosti zaposlenja do opće sigurnosti. I &Scaron;vicarska je, dakle, sasvim zasluženo na vrhu ovih dana objavljene UN-ove liste najsretnijih zemalja svijeta.

Na istoj listi Bosna i Hercegovina se nalazi na poražavajućem 96. mjestu. Ispred nas su, očekivano, čak i zemlje regiona, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Srbija.

Tim podatkom može biti iznenađen samo onaj bh. građanin koji uopće ne izlazi iz kuće, čak ni u granap. Znamo mi dobro koliko smo (ne)sretni. I znamo da je &Scaron;vicarska obećana zemlja, nije džabe tu državu opjevao Merlin kao &quot;skoro, pa savr&scaron;enu&quot;.

Ali, ne vrijedi nas porediti. U &Scaron;vicarskoj država brine o građanima, posebno onim ugroženima. Na&scaron;a država, s druge strane, gleda samo kako da namagarči svoje građane, posebno one ugrožene. Siroma&scaron;ni smo, ali u BiH vlasti ne pričaju o ekonomiji, već se skreće pažnja na podjele i besmislena stranačka prepucavanja.

Istina, na&scaron;i političari često nagla&scaron;avaju da imaju želju, jednog dana, stvoriti od BiH neku novu &Scaron;vicarsku. Međutim, kao i sve ostale bljutave laži vladajuće kaste, znamo da oni nemaju tu namjeru, iz prostog razloga &scaron;to njima odgovara ba&scaron; ovakva orvelovska podjela na bogate i siroma&scaron;ne. Trik je u tome &scaron;to na&scaron;i vlastodr&scaron;ci pripadaju prvoj kategoriji.

San o Švicarskoj

Srbijanski novinar Du&scaron;an Ma&scaron;ić pokrenuo je akciju #sedamhiljada, kojom želi okupiti 7.000 ljudi koji će na dan 20. godi&scaron;njice genocida u Srebrenici leći ispred zgrade Skup&scaron;tine Srbije u Beogradu.

Dodu&scaron;e, akcija je, barem za sada, zaživjela samo na dru&scaron;tvenoj mreži Twitter. Neki su ovu ideju nazvali zdravim razumom, neki ludom, neki hrabrom. Kako god, Ma&scaron;ić je dokaz da u Srbiji ima ljudi koji vide i koji su svjesni onoga &scaron;to se de&scaron;avalo u Srebrenici.

Za &quot;Avaz&quot; je rekao da mu je želja da broj 1 uzme predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, ali da mu, ipak, nije bitno ko su ljudi koji se odazovu, odakle su ili čime se bave, bitno je da dođu i legnu.

Čak i da akcija ostane samo na Twitteru, Ma&scaron;ić je, možda, svoj cilj već i ispunio. U vremenima kada je poricanje genocida iz pojedinih krugova sve glasnije, beogradski novinar nam je dao nadu da ipak ima ljudi koji se ne opiru da vide ono &scaron;to je očigledno.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Dušan Mašić

Glas razuma

Ambasador Dejvid Robinson (David), prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i američki diplomata s bogatim iskustvom u borbi protiv terorizma jasno je poručio bh. vlastima da se moraju odrediti jesu li ili nisu za ozbiljnu borbu protiv terorizma.

Osvrćući se na činjenicu da BiH nije ispunila uslove Komiteta za sprečavanje pranja novca Vijeća Evrope (Manival), zbog čega na&scaron;oj zemlji prijeti da se nađe na &bdquo;crnoj listi&ldquo; zemalja pri kontroli novčanih transakcija, Robinson na&scaron;im političarima, prije no &scaron;to se to desi poku&scaron;ava &bdquo;otvoriti oči&ldquo; da kada je terorizma u pitanju nema sive zone.

- Ne možete u ovom slučaju biti &quot;malo trudni&quot;. Ili jeste ili niste. Sada izgleda kao da su neki odlučili da neće. To je pogre&scaron;na strana! Trebali biste biti na pravoj strani- rekao je jasno i glasno Robinson.

&Scaron;to se &bdquo;crne liste&ldquo; tiče možda će ove riječi iskusnog diplomate i &bdquo;razdrmati&ldquo; na&scaron;e vlasti da do polovine maja, kada je novi rok Manivala za dopune Krivičnog zakona, to i učine.

No, poražavajuća je činjenica da su građani ove zemlje dovedeni u situaciju da žive u zemlji&nbsp; koju vode i o kojoj odlučuju oni koji su, kada je terorizam u pitanju već okarakterizirani da su na pogre&scaron;noj strani.

A, da je to uistinu tako potvrđuje dugogodi&scaron;nje pona&scaron;anje na&scaron;ih političara koji nisu htjeli stvoriti uslove koji bi omogućili&nbsp; transparentnu kontrolu novčanih tokova i prevenirali svaku moguću zloupotrebu finansijskog sistema ili pojedinačnih transakcija za finansiranje terorizma.

Sada u &bdquo;pet do dvanaest&ldquo; kada možda i ispune jednu od najvažnijih pretpostavki kojom će uistinu dokazati da im je borba protiv terorizma prioritet, nikada nećemo saznati koliku su i u kojem obimu &scaron;tetu bh. vlasti već nanijeli zemlji i građanima svojim ignoriranjem pravila koje je odavno prihvatila svaka demokratska zemlja. 
Jer, poznato je da terorizam kao jedna od najvećih sigurnosnih prijetnji na globalnom nivou, može biti financiran iz prihoda legalnih aktivnosti kao &scaron;to su humanitarne organizacije i razna udruženja . Ta okolnost uveliko otežava otkrivanje financiranja terorizma i u zemljama s puno razvijenijim sigurnosnim sistemom od na&scaron;ega, a to &scaron;to su bh. političari odbijali stvoriti ambijent za veće kontrole govori da je to bilo očigledno u njihovom interesu.

 
.

Pogrešna strana

Drama koja se od preksinoć odvija s dječicom, korisnicima usluga sarajevskih vrtića, nije prva u prijestonici BiH, ali je do sada najveća i, ako ni zbog čega drugog, onda je zbog ranijih slučajeva morala biti spriječena! Podsjetimo, samo jedan od njih zabilježen je u decembru pro&scaron;le godine, kada je troje djece hospitalizirano zbog salmonele.

Zvaničan uzrok posljednjeg trovanja ogromnog broja mali&scaron;ana, kako je jučer najavila direktorica JU &ldquo;Djeca Sarajeva&rdquo; Mirjana Jovanović-Halilović, znat će se tek za sedam dana!? Za&scaron;to je potrebno toliko vremena da se utvrdi uzrok, odgovora nema. No, nemoguće je oteti se utisku da se opet poku&scaron;ava dobiti na vremenu da odgovorni ne bi odgovarali.

A gdje su bili jo&scaron; preksinoć kada je u prvom valu na Infektivnoj klinici zadržano 15 dječice, čiji se broj u toku noći rapidno počeo povećavati? Zar posao direktorice i vlasti Kantona Sarajevo nije bio da se iste sekunde nacrtaju na licu mjesta i zatraže hitnu istragu, a ne da čekaju jutro da bi se uslikali pred kamerama i prosuli demagogiju o tome kako se hrana redovno kontrolira, kako ni&scaron;ta nije neispravno, kako će se slučaj ispitati, itd., itd., itd.?

Niko od njih preksinoć pojma nije imao o tome ni &scaron;ta su djeca jela u vrtićima niti su, dok ih novinari nisu počeli zvati, uopće znali da su mali&scaron;ani zavr&scaron;ili u bolnici! Očito je da su i najmlađi počeli ispa&scaron;tati zbog nemara onih koji vode BiH. Ispa&scaron;taju, nažalost, već odavno, ali da će ih se ba&scaron; početi i masovno trovati, niko ni u ovakvoj državi nije mogao očekivati.

Sjetimo se samo kolika se halabuka podigla onomad kada je biv&scaron;a direktorica sarajevskih vrtića Arzija Mahmutović smijenjena zbog &ldquo;ukidanja&rdquo; Djeda Mraza?! Međutim, bez obzira na sve mane koje su joj pripisivane, mora se priznati da tada makar djeca nisu trovana.

Sada, kada se i to desilo, niko ne podnosi ostavku niti se traži ičija smjena, iako bi se u svakoj normalnoj državi za ovakav slučaj neko već jučer nalazio barem na saslu&scaron;anju u policiji ili tužila&scaron;tvu. Kako će tek nakon svega roditelji ponovo poslati svoju djecu u vrtiće, o tome pogotovo niko od nadležnih jučer nije imao &scaron;ta reći.

Zajam za jaram

Lijepo lice islama

Roštilj ili pištaljka

Junak pobjede protiv Litvanije

Prepušteni fanatizmu

Umirujuće poruke

Pucanj u Bosnu

Ohrabrenje uoči Izraela

Udar na državu

Dodikov avanturizam

Domaćin u Sarajevu

Podsjećanje na ljubav

San o Švicarskoj

Glas razuma

Pogrešna strana

Otrovana djeca

Kolumne

Zajam za jaram

Lijepo lice islama

Roštilj ili pištaljka

Junak pobjede protiv Litvanije

Prepušteni fanatizmu

Umirujuće poruke

Pucanj u Bosnu

Ohrabrenje uoči Izraela

Udar na državu

Dodikov avanturizam

Domaćin u Sarajevu

Podsjećanje na ljubav

San o Švicarskoj

Glas razuma

Pogrešna strana

Otrovana djeca