Održana je proslava još jednog neustavnog dana Republike. Na prvu, Milorad Dodik je mogao da likuje jer se ove godine baš potrudio. Banjom Lukom su, u noćnim satima, defilirali policajci, vatrogasci, sportisti, praćeni urlanjem Baje Malog Knindže i Danice Crnogorčević, a RS se potrudio da uzduž i poprijeko zakiti i praznično ustroji.Ipak, Dodik ima i više nego dovoljno razloga da bude zabrinut. Na ovogodišnjoj proslavi nije bilo nikog bitnijeg iz Crne Gore, uključujući lidera prosrpske opcije Andriju Mandića, koji se izvukao da ne može jer slavi slavu.Pragmatični predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odavno ne prisustvuje, jer ne treba mu ta kompromitacija. Ipak, 9. januar je poštovao do sada šaljući drugog do sebe, premijerku Anu Brnabić. Ove godine Dodik je dodatno srozan u očima Vučića, pa mu je poslao ministra odbrane i predsjednika Skupštine.Uprkos Dodikovim očekivanjima i odlikovanjima, na proslavi 9. januara se nije pojavio ni mađarski premijer Viktor Orban, jedini evropski državnik koji održava odnose s Dodikom. Ne samo da nije bilo Orbana nego mađarskom premijeru Dodik nije bitan ni toliko da mu pošalje nekog zamjenika ministra, konzula ili barem općinskog vijećnika.Na proslavi neustavnog dana RS nije bilo nikoga iz HDZ-a. Godine 2019. Čović i Bevanda sjedili su u prvom redu, uz Dodika.Udarni strani gost bio mu je ruski ambasador. Osim njega, spao je na to da se razmahuje knindžama, kusturicama, bećkovićima, lukasima i ostalom srpskom folkersko-intelektualnom estradom.Dodik ostaje sve usamljeniji i izoliraniji. I to je jedina istina o rezultatima njegove politike.

Spao je na to da se razmahuje knindžama, kusturicama, bećkovićima i ostalom srpskom folkersko-intelektualnom estradom

Ostao je sasvim sam

Majami Hit je u eri 53-godišnjeg stručnjaka Erika Spolstre (Spoelstra) čak sedam puta bio u finalu NBA lige, dok su se uspjeli titulom prvaka okititi tri puta.Za trenera Majamija sada je stigla i nagrada u vidu najvrednijeg ugovora za jednog trenera u historiji najjače košarkaške lige svijeta. Spolstra je produžio ugovor na čak osam godina, za koje će zaraditi više od 120 miliona dolara, dakle 15 po sezoni.Spolstra je u Majamiju već 29. sezonu, a čak 16. kao glavni trener. U toj ulozi je u eri Lebrona Džejmsa (James) četiri puta zaredom ušao u finale, osvojivši titule 2012. i 2013., da bi onda dva puta senzacionalno došao do finala s ekipom (2020. i 2023.), ali tada nije imao toliko sreće, te su Majami u finalu pobijedili Los Anđeles Lejkersi odnosno Denver Nagetsi.Inače, Spolstra je i 4. trener po broju pobjeda s jednom ekipom u historiji NBA lige. On ih je ostvario 725 u regularnom dijelu sezone.

On je u Majamiju već 29. sezonu, a čak 16. kao glavni trener

Erik Spolstra: Najvredniji ugovor ikad

Dok političari iz manjeg bh. entiteta RS, predvođeni Miloradom Dodikom, koje prate i pojedinci iz FBiH, pokušavaju omalovažiti angažman ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija (Michael Murphy) tvrdeći kako Amerika u BiH šalje diplomate čija dostignuća u karijerama nisu impresivna, predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden) stao je ukraj svemu tome.Upravo je Bajden ambasadoru Marfiju dodijelio visoko priznanje - nagradu za zasluge u službi.Predsjednik SAD odobrio je Predsjedničku nagradu za zvaničnike Stejt departmenta, saopćeno je iz te institucije. Ove nagrade, objašnjeno je, dodjeljuju se svake godine odabranoj grupi diplomata koji su duži period karijere izvanredno obavljali svoje dužnosti u ime američkih građana.- Ovi visoki zvaničnici su izvrsni lideri koji dosljedno pokazuju integritet i značajno doprinose provedbi politike vlade i ministarstva vanjskih poslova SAD - navodi se u obrazloženju Stejt departmenta.Itekako je ambasador Marfi zaslužio ovo priznanje. Uhvatio se ukoštac s korupcijom, rak-ranom naše domovine, i tako stao na žulj mnogima, uključujući Dodika, ali i šefa SDA Bakira Izetbegovića, čiji se brojni sljedbenici suočavaju sa sankcijama SAD zbog korupcije.

Uhvatio se ukoštac s korupcijom, rak-ranom naše domovine, i tako stao na žulj mnogima

Majkl Marfi: I više nego zasluženo priznanje

U vremenima kada nacionalizam i kvazipatriotizam ponovo izranjaju na površinu, moramo se suočiti s pitanjima da li za nas, ovakve kakvi smo, uopće ima i treba biti mjesta u civiliziranoj Evropi i mora li baš sve u BiH i na Balkanu biti obrnuto proporcionalno onome što se u normalnom dijelu svijeta podrazumijeva i poštuje.U vrijeme praznika, umjesto radosti, ljubavi i mira, u prvom planu su mržnja, zebnja i pucnjava, dok se slabašna nada da ćemo iskoristiti jedinstvenu priliku i odlučnije krenuti ka članstvu u EU gasi u buci aviona na bh. nebu i strojevog koraka poluvojnih parada. Pojedinačni glasovi razuma nadjačani su kolektivnim ludilom i inatom, čvršćim zbijanjem u nacionalne torove, retorikom koja je već opustošila, osiromašila, unazadila i bez mladosti ostavila ovu zemlju, a sada prijeti i toj posljednjoj nadi u bolju budućnost.Ova generacija je izgubljena, jer život joj prođe u traumi i besmislu, ni djeca nam budućnost ne vide u državi koju im ostavljamo, ali zbog onih koji će se tek roditi krajnje je vrijeme da damo konačan odgovor na pitanje šta mi to želimo i kuda idemo.Da ojačamo glasove razuma koji vrište da je mir prioritet, a Evropa i bolji život najvažniji cilj i da nedvosmisleno osudimo one što vrijeđaju povratnike u Vlasenici, pucaju pred bošnjačkim kućama u Potočarima, kamenuju kuću starice srpske nacionalnosti u Mostaru ili razbijaju izloge u Sarajevu. Vlastitu radost moramo prestati tražiti u tuđem strahu i bolu. Praznici u BiH tako se i ne mogu zvati ako otvaraju rane i ako zbog njih neko strahuje.Prije posjete predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen (Von der Leyen), po starom, dobrom bosanskom običaju, red je pomesti i kuću i avliju i prihvatiti ruku koja već dugo stoji ispružena. Dok nam nude red, sigurnost, razvoj, finansijsku pomoć, a šuška se i o početku pregovora i bez svih potrebnih uvjeta, izbor je veoma jednostavan. Ili ćemo s normalnim svijetom, tamo gdje su nam desetine hiljada mladih već otišle, ili neka nas zaglavljenih u ovom bosanskom blatu.

Pojedinačni glasovi razuma nadjačani su kolektivnim ludilom i inatom, čvršćim zbijanjem u nacionalne torove

U Vlasenici vikali "Ustajte balije", u Potočarima i zapucali

Bosansko blato

I danas će biti održana sramna parada za 9. januar, neustavni dan Republike Srpske koji mnoge građane Bosne i Hercegovine podsjeća na početak najkrvavijih dešavanja tokom kojih će kasnije biti izvršeni brojni ratni zločini i genocid.Iako je Ustavni sud BiH još davno presudio da je ovaj praznik nelegalan i neustavan, to Milorada Dodika, u jeku njegove secesionističke retorike, ali i poziciju i tzv. opoziciju u manjem bosanskohercegovačkom entitetu ne sprečava da obilježavaju ovaj dan. I visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) upozorio je vlast RS da će biti suočeni s posljedicama, ipak, proslave će biti.Entitetski policajci koračat će u vojnim uniformama praćeni zvucima krkanske muzike, a svoj doprinos za vrhunac proslave dat će i opskurni Baja Mali Knindža.Očekuje se, naravno, reakcija Tužilaštva Bosne i Hercegovine, naročito nakon Dodikovih prijetnji da, „ako Tužilaštvo proba da reaguje na 9. januar, zabranit ćemo i njihovo djelovanje na prostoru RS“.Očekuje se, na kraju krajeva, reakcija svih, i domaćih i stranaca koji se nešto pitaju u BiH, da sve dodike i slične sankcioniraju za kršenje Ustava, da im onemoguće da i u narednom periodu budu apsolutno iznad zakona i poretka.Jer, osim što su proizveli i proizvode katastrofu svake vrste, isti ti nemaju skoro nikakvu drugu vezu s državom BiH, s narodom koji će, konkretno, svojim parama platiti ovaj današnji općepolitički cirkus u Banjoj Luci. U međuvremenu, dok razni dodici sakupljaju nekretnine van zemlje, sve više bh. porodica, naročito iz osiromašene RS, sakuplja svoje potomke, također van BiH.I šta nakon što prođe ovaj blentavi nacionalistički performans? Ništa, baš ništa.&nbsp;

Svoj doprinos za vrhunac današnje proslave dat će i opskurni Baja Mali Knindža

Nakaradno slavlje

Fudbalski reprezentativac Francuske Kilijan Mbape (Kylian Mbappe) ponovo je u centru pažnje, a čini se da bi, barem kako pišu francuski mediji, konačno mogao postati član Real Madrida.Kako je to postalo uobičajeno, s prvim danima prijelaznog roka pokreću se glasine oko prelaska Francuza u Madrid. Međutim, čini se da je sada priča mnogo jača od onih ranijih.Santi Auane i Sebastijan Deni, novinari "Foot Mercato", objavili su kako će Mbape naljeto postati član Real Madrida. Francuskoj zvijezdi istječe ugovor s PSG-om te je navodno već dogovorio transfer u Španiju.Ukoliko Mbape zaista potpiše za Real Madrid, to bi bio najveći transfer u posljednjih nekoliko godina te sigurno završetak jedne od najvećih fudbalskih sapunica svih vremena.Simbolično, Mbape je ranije postao „kralj francuskog kupa“ jer je postao najbolji strijelac u historiji tog takmičenja sa 30 golova. Nakon što je postao „kralj francuskog kupa“ mogao bi Mbape postati i „kralj“, član Real Madrida.Kilijan Mbape je u PSG stigao 2017. godine za 180 miliona eura. Odigrao je 284 utakmice i dao je 237 golova uz 100 asistencija. Osvojio je Svjetsko prvenstvo 2018. te sve što je mogao u Francuskoj. Čini se da je konačno vrijeme za naredne izazove.

Francuski mediji objavili da će od narednog ljeta igrati za Real

Kilijan Mbape: Kraj sapunice

Republika Srpska je od svog samoproglašenja entitet koji se temelji na ekstremnom srpskom nacionalizmu i netoleranciji prema drugačijima.Nešto pozitivniji procesi koji su započeti početkom dvijehiljaditih anulirani su Dodikovim politikama posljednjih 10-15 godina koje su ovaj entitet učinile mjestom s vjerovatno najekstremnijom desničarskom vlašću na evropskom kontinentu. Šovinističke izjave i uvrede u Dodikovom vokabularu su svakodnevica, od negiranja genocida, preko njegovog psovanja, nazivanja Bošnjaka muslimanima, izjava da „hodža arlauče“, da su „muslimani genetski konvertiti“ i tako unedogled.Dodikov huškački i otrovan jezik prati i armija dodikića oko njega, poput državnih ministara koji Badnjak dočekuju pjevanjem četničkih pjesama, ili direktora javnih preduzeća koji prijete da će Sarajevu zavrnuti plin.Stoga ne treba čuditi što se u entitetu, u kojem vlast daje takav primjer i obrazac ponašanja, Božić širom istočne Bosne dočekuje uz puštanje četničkih pjesama kroz povratnička naselja, nacionalistička orgijanja i povike „ustajte, balije“. Tako se praznik koji bi trebao biti simbol mira, praštanja i zajedništva od ljudskih nitkova upražnjava kao praznik mržnje i zle krvi, što čovjeka ne čini hrišćaninom, nego njegovom suštom suprotnošću.Čudo je samo da već ne padaju mrtve glave. No, najtragičnija stvar u svemu je da je ovakvo ponašanje normalizirano. Opozicija u RS se ne buni, poslovično oprezna, da joj ne lijepe etikete „izdajnika“. Ni stranke iz Sarajeva ne reagiraju pretjerano, zabavljene međusobnim sukobljavanjima i tenderisanjima. Ne reagiraju ni ljudskopravaška udruženja ni aktivisti, jer oni su zabavljeni pronalaskom primjera džender nesenzitivnog jezika u medijima.Na kraju krajeva, ne reagira ni običan narod, njemu su bliži rijeka Jordan i problemi koji se oko nje dešavaju nego rijeka Drina.Malobrojni Bošnjaci u RS tako ponovo ostaju na cjedilu, kao i 1992. Narod koji ne nauči ništa iz svoje historije osuđen je da sve ponovi.

Narod koji ne nauči ništa iz svoje historije osuđen je da sve ponovi

Iživljavanje nad Bošnjacima u RS

Prisustvo visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) liturgiji u Sabornoj crkvi Presvete Bogorodice u Sarajevu privuklo je pažnju i šire javnosti. Posjetom u društvu svoje supruge, Šmit se izdigao iznad dnevne politike, aktuelne probleme odvojio je od najradosnijeg praznika pravoslavnih vjernika, te im iskazao poštovanje, svjestan da mu ono, barem kada je o političarima riječ, vjerovatno neće biti uzvraćeno.U svojoj ranije upućenoj poruci on je istakao značaj porodične ljubavi, prijateljstva, uzajamne povezanosti i zajedničke radosti, po čemu je ovaj veliki praznik i prepoznatljiv, te izrazio nadu da će Božić biti podsjetnik “da nas, i u najmračnijim satima, zvijezda vodilja može odvesti u bolje sutra” i godinu ispunjenu ljubavlju, razumijevanjem i dobrim djelima.Za razliku od visokog predstavnika, koji jednaku pažnju poklanja svim religijskim zajednicama u BiH i često posjeti i crkvu i džamiju, teško se sjetiti kada je neki bh. političar prisustvovao obilježavanju praznika svojih komšija. Ljubav je temelj svake vjere, a tolerancija i pružena ruka jedini put ka boljoj budućnosti, pa bi takav iskorak bio i potreban i poželjan, posebno u vremenima kada se iskoraci konačno očekuju, a već dugo obećavaju.&nbsp;&nbsp;

Prisustvo visokog predstavnika liturgiji u Sabornoj crkvi Presvete Bogorodice u Sarajevu privuklo je pažnju i šire javnosti

Kristijan Šmit: Iznad politike

Sve je isto, samo para i sreće u BiH nema. Iako ulazak u Novu godinu za mnoge znači nadu u bolje sutra i neki novi početak, kod većine građana sve je po starom.Glad ne zna šta su praznici i praznična trpeza, koja je za mnoge ove godine bila nedostižna. Redovi ispred javnih kuhinja i dobrotvornih društava su duži, dok su novčanici sve tanji. Cijene divljaju, a plaće i penzije iste. Ako ništa, barem su bile na vrijeme.A, s druge strane, stupci crnih hronika su puni tragičnih vijesti. Često ne mogu sve ni da stanu na tih nekoliko stranica. Mlad čovjek odlučio dići ruku na sebe. Tragedija, život je bio pred njim. Svi potreseni dva do tri dana, a onda se zaboravi. Jer je došlo do nove tragedije. I tako se nalazimo u začaranom krugu.Kod nas u BiH depresija je sveprisutna, ali se o njoj malo ili nikako ne priča. Jer je to sramota. Samo je spomenemo kada se desi ono najgore. Tada smo svi spremni da “proširimo vidike” i razgovaramo o tome. Ali samo nakratko. A mahom se mladi ljudi odlučuju na ono najgore jer ne vide drugi izlaz.A vlasti šute. Najčešće niko od nadležnih ni ne prokomentira gubitak još jednog života, a prevencija je misaona imenica. Domovi zdravlja su širom naše države potkapacitirani, a godinama se upozorava na manjak psihologa i psihijatara. Krajnje je vrijeme da se situacija promijeni. Nas u BiH ne ubija samo loš kvalitet života nego i stigmatizacija kojoj smo skloni. Svaki hrabri pojedinac koji prizna sebi i okolini da mu je potrebna psihološka pomoć učinio je jedan veliki korak i već je pobjednik. A sljedeći put kada čujemo da za ljekare, rad na prevenciji i druge aktivnosti nema novca u budžetu, samo se sjetite dvije stvari – sve to plaćamo mi, građani, i jedino na šta se ne može staviti cijena je ljudski život.&nbsp;

Redovi ispred javnih kuhinja i dobrotvornih društava su duži, dok su novčanici sve tanji

Sve je isto, samo para nema

Pompezna obećanja federalnih zvaničnika o najvišoj minimalnoj plaći i najnižim doprinosima u regionu svela su se na… 23 KM. Toliko će, u skladu s odlukom Vlade FBiH, ovogodišnja najniža plaća u FBiH biti viša od prošlogodišnje. Rast minimalne plaće sa 596 na 619 KM i nije neka novogodišnja čestitka radnicima u periodu kada potrošačka korpa košta blizu 3.000 KM, posebno nakon već mjesecima starih obećanja da se radnici od 1. januara ove godine trebaju nadati minimalcu od 1.000 KM.“Prvo skoči, pa reci hop”, stara je narodna mudrost koju Vlada FBiH ili, preciznije, pojedini ministri očigledno nisu imali na umu kada su, još u oktobru, dali ohrabrujuća obećanja. Rast najnižih plaća, zagarantiran Zakonom o minimalnoj plaći, trebala je pratiti fiskalna reforma koja je zapela usput i odložena za pola godine.S minimalnim primanjima radnika od 900 KM u RS su skoro dosegnuli magičnu hiljadarku, ali samo na papiru. U minimalna primanja u ovom entitetu uračunate su i druge naknade, pa kad se sve sabere i oduzme, čini se da će radnici u cijeloj državi raspolagati kaišem podjednake dužine i na njemu, sa svakim novim poskupljenjem, bušiti nove rupe.Nakon erupcije populizma, umjesto očekivanog skoka, sada odjekuje samo ono “hop” iz narodne poslovice, uz horske, zaslužene odgovore nezadovoljnih radnika davateljima lažnih obećanja.Dok se vlade ohrabre da dio enormnih prihoda jasnim zakonskim propisima usmjere u radničke novčanike, ova zemlja će ostati bez hiljada mladih ljudi koji su i uoči novogodišnjih praznika stajali u redovima pred stranim ambasadama. U ovakvoj neizvjesnosti i konstantno uzavreloj političkoj situaciji čini se da i nemaju mnogo izbora.

Rast minimalne plaće sa 596 na 619 KM i nije neka novogodišnja čestitka u periodu kada potrošačka korpa košta 3.000 KM

Mali rast plaće i nije neka novogodišnja čestitka za radnike

Radnicima po 23 KM

Košarkaški biser Džanan Musa iz utakmice u utakmicu oduševljava sve svoje Bosance i Hercegovce. Naš zlatni kadet iz 2015. godine je izrastao u jednog od najboljih košarkaša slavnog madridskog Reala, najtrofejnijeg evropskog kluba.Protiv Barcelone, u košarkaškom El Klasiku, bio je prvo ime svog kluba. Od prve minute je krenuo zatrpavati koš Katalonaca, a na poluvremenu je već imao 13 poena. Real kao Real, ima širok roster, a trener Ćus Mateo (Chus) voli rotirati, što je malo izbacilo Musu iz ritma.No, kasnije je Džanan ponovo krenuo s poenima. Do kraja meča dodao je šest, od kojih su tri bila i posljednja na meču, ali nije mogao sam protiv raspoložene Barcelone, kojoj je ovo bio najveći trijumf ove sezone. Ali pokazao je da dobiva sve više odgovornosti, da igra u ključnim trenucima...Iako je Musi i društvu ovo bio prvi meč u 2024. godini, mogu izvući pouke koje će im pomoći da na kraju odbrane titulu evropskog prvaka.U tom pohodu naš Musa bit će jedan od ključnih figura. Kada je teško i kada je „lopta vruća“, Musa je na parketu rame uz rame s legendarnim Serhijom Ljuljom (Sergio Llull), Fakundom Kampacom (Facundo Campazzo), Marijom Hezonjom, Edijem Tavarešom (Edy Tavares)... Musa ove sezone prosječno ima 11,8 poena, 2,7 skokova te 2,3 asistencije.

Protiv Barcelone nije mogao sam, ali dobiva sve više povjerenja

Džanan Musa: Vođa evropskog prvaka

Iako je tek nastupila 2024. godina, jasno je da će ona donijeti mnogo političkih izazova u Bosni i Hercegovini.Za neke stvari je vremena malo, a prijepora između koalicionih partnera previše. Već prvi kvartal ove godine će moći reći dosta o ocjeni efikasnosti ove vlasti.Prva stvar na dnevnom redu su izmjene Izbornog zakona koje se tiču integriteta Izbornog procesa, a koje trebaju proći i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ukoliko se ne usvoje jasno je da će u tom smjeru intervenisati visoki predstavnik, što je već i najavio. Ako dođe do intervencije visokog predstavnika izvjesno je da će SNSD biti još manje kooperativan s obzirom na njihove politike prema OHR-u.<h2>14 prioriteta</h2>S druge strane, izvjesno je da, prema trenutnoj situaciji, SNSD i HDZ neće podržati parlamentarno rješenje - SNSD iz inata prema visokom predstavniku, a HDZ jer je u koalicionom sporazumu potpisano da će se u roku od šest mjeseci od formiranja vlasti na svim nivoima donijeti cjelokupne izmjene Izbornog zakona, a čega nema ni na vidiku.Sljedeći izazov je nužnost što prijeg usvajanja zakona iz 14 prioriteta Evropske komisije.Naime, Evropska unija je poručila BiH da je ostvarila određeni napredak, koji nije dovoljan te im dala priliku za popravni u martu ove godine.Ipak, nakon postavljanja tog roka intenzitet usvajanja zakona, ali i samih sastanaka između koalicionih partnera, nije pojačan, naprotiv nije održan niti jedan sastanak na kojem je prisustvovao SNSD. U tom periodu je proceduru u Predstavničkom domu PSBiH prošao isključivo zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, a kako se moglo čuti u nekim izjavama SNSD bi ga mogao oboriti na Domu naroda PSBiH, iako su ga ranije podržavali.<h2>Praznična letargija</h2>Sasvim je jasno da će se vlast morati što prije isključiti iz vremena praznične letargije i što prije postaviti na dnevni red brojna pitanja, od kojih će neka možda značiti i političke minuse.U suprotnom ovakva prilika na evropskom putu teško će se ponovo tako brzo ukazati i onda će se moći samo koristiti naš poznati sportski žargon da nam je "malo falilo", samo što ovaj put neće biti kriv sudija, nego mi sami sebi.

Ukoliko se propusti prilika koju daje EU u martu, preostaje nam samo koristiti sportski žargon da nam je "malo falilo"

Posljednji voz

Razočarani smo bili objavom da su turiste u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, našem Sarajevu, uoči Nove godine prevarili za smještaj. Ruku na srce, većina je osjećala i sram.Šta se desilo?! To nije moje Sarajevo, nije moj Šeher niti to dolikuje jednoj evropskoj metropoli.A onda se vratila vjera u ljude i Sarajlije, kao i upravljačke strukture grada. Prioritetno su se uključili Grad Sarajevo i gradonačelnica Benjamina Karić, koji su osigurali smještaj prevarenim turistima. Pa, nećemo valjda za novogodišnje praznike tako užasnu sliku u region i svijet poslati? Uključilo se i Udruženje turističkih vodiča “Vučko”, koje je ponudilo besplatne obilaske turističkih atrakcija. Javljali su se i građani koji su željeli pomoći turistima nudeći im smještaj.E, to je već moje Sarajevo! Srednjeg roda, kao dijete – zaigrano, prostodušno, naivno... Prvo koje pruža ruke, kako ga je davno opjevao Đorđe Balašević.A onda je uslijedio i javni doček Nove godine ispred Vječne vatre. Prema zvaničnim izvještajima, bilo je 27.000 građana i gostiju. I sve je prošlo bez ijednog incidenta.Uprkos ovim prevarama s početka teksta, uz konfete i balone, čak i bez vatrometa, iz Sarajeva je u svijet otišla prelijepa slika – veselje, muzika i ples. Uz želje da ova 2024. zaista bude bolja od prethodnih godina. I da mnogo više osmijeha nego suza zabilježimo.Zajedno to i možemo.Još kada bi se državne vlasti uspjele dogovoriti o spornim reformama pa da napokon uhvatimo onaj voz na putu ka članstvu u Evropsku uniju... Nadamo se i vjerujemo!

Uz konfete i balone, čak i bez vatrometa, iz Šehera je u svijet otišla prelijepa slika – veselje,  muzika i ples

To je moj grad, moje Sarajevo

Španski teniser i jedan od najboljih svih vremena Rafael Nadal vratio se na terene poslije skoro godinu pauze zbog povrede kuka. Nadal je u svom velikom povratku savladao Dominika Tima (Dominic Thiem) rezultatom 2:0 (7:5, 6:1).Pokazao je Španac da nije „zahrđao“. Za trijumf nad nekada velikom teniskom nadom bilo mu je potrebno samo sat i 29 minuta. Publika u Brizbejnu ga je s oduševljenjem dočekala, a Nadal kao da nikada nije bio na pauzi.Iako je iza njega najteža godina u životu, pokazao je da je jači od silnih povreda i ponovo oduševio sve svoje fanove.- Ovo je moj prvi meč, nešto na što svi mogu biti ponosni, moj tim, porodica, koja me je podržavala svaki dan proteklih godinu, i ja - rekao je 37-godišnji Nadal.Trijumf nad Timom bio je 1069. u veličanstvenoj karijeri Rafe Nadala, koji je tako prestigao Ivana Lendla po broju pobjeda u singl karijeri. Ispred Nadala su samo trojica – Džimi Konors (Jimmy Connors) sa 1.274, Rodžer Federer (Roger) sa 1.251 i Novak Đoković sa 1.088.Ima i 22 Gren slem titule. Teško je očekivati da stigne Đokovića, koji ima dvije više, ali bilo je lijepo vidjeti Nadala na terenu. „Kralj šljake“ se vratio, a na ljubiteljima tenisa je da uživaju dok traje.

Vratio se nakon najteže godine u životu i došao do 1069. pobjede

Rafael Nadal: Povratak "kralja zemlje"

Dok se 2024. neumitno približava i podvlači crta ispod godine na izmaku, kuju se planovi za novih 365 dana. Neko od 1. januara prestaje pušiti cigarete, neko ide na dijetu, neko kreće u teretanu...Dok uglavnom svi razmišljaju o vanjsko-kozmetičkim promjenama na sebi, kraj godine je vrijeme i da se zapitamo kakvi smo ljudi bili u ovoj 2023. i kakvi ulazimo u 2024. godinu.Kad se pogledamo u ogledalo – mrka kapa.Kakvi smo mi to ljudi kada ćemo strpljivo u redu čekati pred nekom prodavnicom da po sniženju kupimo beznačajnu krpicu, a nešto nam se ne da izaći na ulicu da dignemo glas za svoja prava?A prava su nam svedena na minimum. Pa, čak ni minimum nije ispoštavan. Jer ukinuto nam je, recimo, pravo na čist zrak.Kakvi smo mi to ljudi kad nam je normalno da za liječenje djece sakupljamo novac, dok se političari leškare u preskupim limuzinama plaćenim našim parama?Kakvi smo mi to ljudi kad ni prstom ne mrdnemo na informaciju da nema lijekova za onkološke bolesnike, ali zato dižemo bunu ako, recimo, 10 minuta nemamo pristup internetu?Kakvi smo mi to ljudi kad bjesomučno tamanimo pse i mačke, kad nam je ogovaranje sport broj 1, kad smeće bacamo kroz prozore stana ili automobila...?Školstvo nam je na koljenima, svelo se na Viber grupe roditelja u kojima se nerijetko bilda ego, a to što nam djeca postaju sve veće neznalice, nebitno. Nikoga nije briga ko će nas liječiti sutra, ali zato nas je briga ko će se leškariti u preskupim i superluksuznim limuzinama kupljenim našim parama.Standard nam je... Ustvari, šta to bješe standard?Dakle, kakvi kao ljudi ulazimo u 2024. godinu? Uglavnom nikakvi, a sve je do nas. Pa, sretna Nova!

Uglavnom nikakvi, a sve je do nas. Pa, sretna Nova

Kakvi kao ljudi ulazimo u 2024.

Mladi bosanskohercegovački umjetnik Rikardo Druškić ovu godinu ispraća sa stilom i još jednim priznanjem u nizu. Uvršten je za jednog od 55 najutjecajnijih mladih umjetnika na koje treba obratiti pažnju u 2024. godini, prema prestižnoj "Florence Contemporary Gallery" iz Firence.Kako je i sam istakao, ovo priznanje za njega nije samo prekretnica u njegovoj karijeri već stoji kao snažna potvrda njegovog putovanja.- Onog koje je potaknuto nepokolebljivom strašću i predanošću, velikim trudom, radom i odricanjem - naglasio je Druškić.Dodao je da za sljedeću godinu priprema dvije internacionalne solo izložbe, na dva različita kontinenta. U svojim novogodišnjim željama nije zaboravio potrebite.- Želim vam sretnu i uspješnu 2024. godinu sa željom da zajedno kao čovječanstvo pronađemo način da izađemo iz kolektivnog mraka u kojem se trenutno nalazimo. Ne moram naglašavati, ali, ipak, reći ću – pomozite onima koji nemaju. To je najbolji novogodišnji poklon koji možete nekome pokloniti - poručio je Druškić.

Ostao je sasvim sam

Erik Spolstra: Najvredniji ugovor ikad

Majkl Marfi: I više nego zasluženo priznanje

Bosansko blato

Nakaradno slavlje

Kilijan Mbape: Kraj sapunice

Iživljavanje nad Bošnjacima u RS

Kristijan Šmit: Iznad politike

Sve je isto, samo para nema

Radnicima po 23 KM

Džanan Musa: Vođa evropskog prvaka

Posljednji voz

To je moj grad, moje Sarajevo

Rafael Nadal: Povratak "kralja zemlje"

Kakvi kao ljudi ulazimo u 2024.

Rikardo Druškić: Utjecajan umjetnik

Kolumne

Ostao je sasvim sam

Erik Spolstra: Najvredniji ugovor ikad

Majkl Marfi: I više nego zasluženo priznanje

Bosansko blato

Nakaradno slavlje

Kilijan Mbape: Kraj sapunice

Iživljavanje nad Bošnjacima u RS

Kristijan Šmit: Iznad politike

Sve je isto, samo para nema

Radnicima po 23 KM

Džanan Musa: Vođa evropskog prvaka

Posljednji voz

To je moj grad, moje Sarajevo

Rafael Nadal: Povratak "kralja zemlje"

Kakvi kao ljudi ulazimo u 2024.

Rikardo Druškić: Utjecajan umjetnik