Sarajevo se uspjelo podići nakon veoma lošeg uvoda u sezonu i doći do treće pobjede u nizu. Prvo je došlo ispadanje na penale u 1. pretkolu Konferencijske lige od Torpedo Kutaisija iz Gruzije, a onda su te loše partije zapečaćene porazom na Koševu od Sloge iz Doboja. Vlasnik Ismir Mirvić odlučio je presjeći i dovesti novo ime da vodi bordo tim, a odluka je pala da Sarajevo preuzme Simon Rožman. Slovenski stručnjak, s ne tako bogatim rezimeom, u kojem se jedino izdvaja Kup Hrvatske s Rijekom, sjeo je na užarenu klupu. Kako to inače biva, mnogi su sumnjali u trenerske kvalitete, ali s pravom, jer Premijer liga BiH ima veoma lošu historiju s trenerima iz regiona. Međutim, Rožman je preokrenuo stav igrača prema igranju za bordo tim, a ono što je još bitnije, ne zadovoljava se samo rezultatom. Od svojih igrača traži perfektnu egzekuciju plana i ništa ispod ga ne interesira.Pobjede su dolazile uz veliku borbu i zalaganje u sve tri utakmice otkad je Slovenac sjeo na klupu jednog od najboljih bh. klubova. Da li se može reći da je preporodio tim? Još ne, ali da je podigao nivo, to sigurno jeste.

Slovenski stručnjak podigao je nivo Sarajeva

Simon Rožman: Treća pobjeda u nizu

I dok građani Sarajeva, ali i kompletna javnost s oduševljenjem pozdravljaju odluku gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić da bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić konačno dobije spomenik u glavnom gradu BiH, što je konačno i učinjeno, našli su se dežurni, istina rijetki, „av-av“ kritičari, nasilu političari i lideri da odmah spomenik kritiziraju! Prvi se javio, (ne)očekivano, Semir Efendić, lider SBiH i načelnik Općine Novi Grad!? Najveće općine u državi koju je svojim dolaskom u načelničku fotelju pretvorio u vehabijsko-sirijsko-alžirsku mahalu, u kojoj se osjećate kao da ste na Srednjem istoku, samo vam trebaju malo duža brada, turban i burka. Nije naodmet ni kamila.Moderna verzija Novog Grada kojim Efendić rukovodi misaona je imenica. Ali, kako je Efendiću SDA u krvi, teško je očekivati nešto moderno.Efendiću je vrhunac inovacija dječiji park - i to mu je domet. Voli djecu, to mu ne sporimo.

No, vratimo se Efendiću, mlađahnom stručnjaku za historiju. Njemu je jučer zasmetao kralj Tvrtko u haljini. Kaže rumeni i crveni načelnik da mu nikako ne ide u glavu da je kralj Tvrtko hodao u suknji.- Mislim da je bilo mnogo primjerenije napraviti spomenik kralja kao konjanika, kako je to slučaj u svim drugim državama koje su bile kraljevine - izjavio je dubokoumno Efendić.Ne smetaju Efendiću razni „dimijaši“ i „haljinaši“ koje je okupio u Novom Gradu i stvorio leglo vehabizma, ali mu smeta haljina kralja Tvrtka.Zapravo, kako reče, ne ide mu u glavu. Efendiću mnogo toga ne ide godinama u glavu, ali se nismo pitali zašto Efendić umjesto hlača ne nosi haljinu.Možda bi mu bolje pristajala i ne bi glumio historičara i mislioca, nego bi radio svoj posao načelnika, kad već želi nasilu postati lider i Bošnjacima prodavati maglu patriote.

Efendiću mnogo toga ne ide godinama u glavu, ali se nismo pitali zašto on umjesto hlača ne nosi haljinu

Crveni zvani haljina

Evropski sud za ljudska prava donio je ko zna koju po redu presudu kojom potvrđuje da je Dejton diskriminatoran. Nakon što je presudom „Sejdić-Finci“ utvrđeno da su diskriminatorne odredbe Ustava, prema kojima pripadnici nekonstitutivnih naroda, u našem sistemu odurno nazvani „Ostali“, ne mogu biti birani ni u Predsjedništvo BiH ni u državni Dom naroda, presuda po apelaciji Slavena Kovačevića ide i dalje, pa utvrđuje da je diskriminatoran i način izbora, a prema kojem građani predstavnike konstitutivnih naroda u institucije mogu birati samo s određene teritorije (primjerice Bošnjake i Hrvate u Predsjedništvo i Dom naroda isključivo iz Federacije, a Srbe isključivo iz RS), te se preporučuje stvaranje jedne izborne jedinice. Iako u Demokratskoj fronti, te manjim dijelom SDA, ovu presudu nastoje prikazati kao svoju veliku pobjedu, male su šanse da će ova presuda u doglednoj budućnosti biti provedena u praksi, što su već stranke iz RS, ali i Dragan Čović, jasno dali do znanja.I dok je jasno zašto srpski i hrvatski predstavnici pod svaku cijenu žele očuvati i cementirati etnički način predstavljanja s više etničkih izbornih jedinica, mora se suočiti s činjenicom i da je bh. strana u Dejtonu buduće uređenje države vrlo loše ispregovarala.

Kada su svojevremeno tvorca Dejtona Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) upitali zašto tokom pregovora nije insistirao na građanskoj državi, jednostavno je odgovorio: „Niko je nije ni tražio.“I uistinu se bh. strana tokom pregovora, što stenogrami jasno pokazuju, jednako kao i srpska i hrvatska, primarno fokusirala na raspodjelu teritorija. Prethodno su u Vašingtonskom sporazumu pristali na konsocijacijsko rješenje i rigidni model etničkog predstavljanja u kojem sva vlast pripada Bošnjacima i Hrvatima, a oni vlast dijele napola.Možda i nije bilo previše izbora kada se radilo o prihvatanju dvoentitetske podjele zemlje. No, itekako se moglo insistirati da se u Ustav ne ugrađuje diskriminacija prema konstitutivnim narodima, znajući da je to suprotstavljeno zakonima o ljudskim pravima, da se država ne dijeli na dvije potpuno odvojene izborne jedinice, da se Dom naroda ne cementira kao potpuno ravnopravan u odlučivanju s Predstavničkim domom, da se traže institucije poput Vrhovnog suda BiH, itd...To sve u Dejtonu nismo dobili niti je tada neko previše i insistirao na tome. Posljedice sada kusamo.

Tokom pregovora sve tri strane su primarno bile fokusirale na raspodjelu teritorije

Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma

Dejton je loše ispregovaran

Košarkaši Slovenije upisali su još jednu pobjedu na ovogodišnjem Mundobasketu, a ponovo do nje vodio ih je maestralni Luka Dončić. Slovenac je ove godine, zbog izostanka Gorana Dragića i Ede Murića, preuzeo ulogu kapitena i to je, izgleda, shvatio više nego ozbiljno. Nakon što je Venecueli spakovao 37 poena, Gruzijce je odlučio počastiti sa 34 poena, 10 skokova i šest asistencija. Skromno, reklo bi se. Dončić u protekloj NBA sezoni nije igrao plej-of, ali to ga je samo još više gurnulo ka tome da tokom ljeta svoju kilažu dovede u red i bude maksimalno spreman za svoju reprezentaciju. Količina talenta i gracioznosti koju Luka posjeduje u svom arsenalu je nepojmljiva za nas obične smrtnike, a kada na to dodate i njegovu želju za pobjeđivanjem, dobijete nevjerovatan paket u samo jednom igraču koji je spreman uvijek da vas povede do najviših vrhova. Praviti od najboljih defanzivaca svijeta Bambija na ledu nije jednostavan zadatak, a on se tako lako poigrava s njima.Zvijezde pretežno traže loptu i žele da su uvijek oni u fokusu svega, stoga je prosto nevjerovatno koliko Dončić uspijeva činiti sve oko sebe boljim, a da se, bez da se neko ne uvrijedi, i ne oznoji pošteno.

Prosto je nevjerovatno šta donosi kombinacija talenta, gracioznosti i želje za pobjedom

Luka Dončić: Slovenski maestro

Najviši politički vrh Bosne i Hercegovine prošle sedmice zabilježio je historijsku posjetu Ukrajini. Iako se od početka ruske agresije - februara 2022. godine - dobar dio naše države jasno opredijelio i stao na stranu pravde, u političkom smislu to nije imalo mnogo značaja. Sastankom s predsjednikom ratom zahvaćene zemlje Volodimirom Zelenskim uoči Dana nezavisnosti Ukrajine, pred početak samita Krimske platforme, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović pokazali su i dokazali da je Bosna i Hercegovina na pravoj strani – istine, pravde i slobode.Dok su Ukrajinci slavili Dan nezavisnosti, premijer te države Denis Šmigalj i šef ukrajinskog parlamenta, odnosno Vrhovne Rade, Ruslan Stefančuk sastali su se s Komšićem i Bećirovićem. Tim sastancima državni vrh BiH zaokružio je tri najveća dužnosnika neke države, što je rijetkost.Džaba pokušaji da se ova posjeta omalovaži ili da se skrene pažnje s nje. Komšić je još govorio na Mejdanu i tako je kompletna ukrajinska, ali i svjetska javnost mogla čuti opredjeljenje ove naše male zemlje u srcu Evrope da podrži Ukrajinu, čiji se građani već 18 mjeseci suočavaju s brutalnom agresijom moćnije Rusije.

Hrabar potez Bećirovića i Komšića, kako god se okrene. Nisu ni stigli u Kijev, već su ih zagovarači proruske i dodikovske politike napali pokušavajući umanjiti značaj. Bili su članovi Predsjedništva spremni na to, ništa novo. Mudro su pustili da njihova djela govore.Da im je veliki značaj u Kijevu pružen, potvrđuje i jedinica svečane vojne garde Ukrajine koja ih je dočekala i iza koje su koračali Komšić i Bećirović. Dakle, nisu u Kijev došli onako, usput, samo da bi bili uslikani. Fotografiju s njima podijelio je i sam Zelenski, zahvaljujući na svemu.Nijedna riječ izgovorena od političara iz bh. entiteta RS, kao ni ruskog ambasadora u BiH, ne mijenja činjenicu da su posjetom Kijevu Komšić i Bećirović stali rame uz rame s najvišim svjetskim zvaničnicima, uključujući predsjednika SAD Džoa Bajdena (Joe Biden), predsjednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen (Von der Leyen), kao i s predsjednicima i premijerima brojnih drugih zemalja.

Džaba pokušaji da se posjeta Komšića i Bećirovića Ukrajini omalovaži

Hrabar potez

Fenomenalni Nizozemac i vozač Red Bulla Maks Ferstapen (Max Verstappen) trijumfovao je na Velikoj nagradi Nizozemske, što je bila 12. utrka ovogodišnjeg šampionata Formule 1. Ferstapen je na stazi „Zandvort“ došao do devete uzastopne pobjede, čime je izjednačio rekord Sebastijana Fetela (Vettel) iz 2013. godine. Također, sjajnom Ferstapenu je ovo bila 11. pobjeda u sezoni, te je tako napravio veliki korak ka odbrani titule prvaka.Ni velika kiša nije uspjela spriječiti Ferstapena u njegovom pohodu ka novoj pobjedi. Iza sebe je ostavio i Fernanda Alonsa i Pjera Gaslija (Pierre Gasly), koji su mu pravili društvo na podiju.Maks Ferstapen rođen je 30. septembra 1997. godine u Haseltu (Belgija). Počeo je s kartingom u dobi od četiri godine, a prvo iskustvo s Formulom imao je 2013. kao testni vozač. Godinu kasnije debitirao je u Florida Winter seriji, a ubrzo i u Formuli 3. Karijeru u Formuli 1 počeo je iste godine u Scuderiji Toro Rosso i postao najmlađi vozač u Gran Pri vikendu. Prelazak u Red Bull uslijedio je 2016. godine. U karijeri je ostvario 46 i 90 podija.

Došao do devete uzastopne pobjede i izjednačio rekord Fetela

Maks Ferstapen: Neuhvatljivi Nizozemac

U vremenu besparice i skupoće pred brojnim građanima su nove brige. Onima koji spremaju djecu za novu školsku godinu. Jer, početak školske godine većini roditelja isprazni kućne budžete. To što su vlasti, uglavnom, osigurale besplatne udžbenike jeste stavka manje, ali su usljed inflacije porasle cijene školskog pribora i to do 30 posto. Pernice, sveske, famozni radni priručnici, školske torbe, sve to košta porodice pogotovu one koji spremaju više đaka.A, gdje je odjeća i obuća, koju djeca, posebno, osnovnoškolskog uzrasta jako brzo prerastaju pa je potrebno obnoviti i nekoliko puta godišnje?Dosadašnji izračuni su pokazali da za opremanje jednog djeteta u školu treba izdvojiti minimalnu plaću, a za dvoje cijelu prosječnu. Kada se zna da je iznos potrošačke korpe za porodicu od četiri člana skoro 2.800 KM, onda je jasno da treba imati dodatnog novca. Stoga, ne čudi da većina građana u ovom periodu poseže za kreditima kako bi izdržali teret koji donosi nova školska godina ili svoje školarce opremaju kupovinom na rate.

Iako je septembar zbog samog početka školske godine „najskuplji“ i mnogima „crni mjesec“, jer tada obično kreću poskupljenja svega i svačega, ipak, školovanje je daleko od besplatnog.Tokom cijele školske godine roditelji školaraca prisiljeni su na stalne troškove, od plaćanja produženog boravka, koji s druge strane, nerijetko, direktorima škola služi za „utrpavanje“ svojih, do raznih „atlasa“, „globusa“, kojekavih eksperimenta, radionica, izleta, ekskurzija. Gdje su izdaci za užinu, za džeparac, gdje su troškovi onih roditelja koji imaju srednjoškolce, pogotovo, studente?Kada se podvuče crta, zar ikoga treba čuditi što imamo sve izraženiji odlazak stanovništva i negativan trend prirodnog priraštaja? Ali, treba čuditi to što se budžeti pune rekordnim iznosima, ali izostaje rast plaća, poticaj investicija i ekonomski razvoj. Može li se država odreći, makar mrvica iz vrhom zataknute kase, koje će investirati, recimo, u obrazovanje?

Može li se država odreći, makar mrvica iz vrhom zataknute kase, koje će investirati, recimo, u obrazovanje

Težak period pred povratak u školske klupe

Crni septembar

Čudesni Argentinac Lionel Mesi (Messi) blista i u Sjedinjenim Američkim Državama. Odmah po dolasku u klub rastjerao je crne oblake koji su se nadvili nad Interom iz Majamija. Klub koji je posljednji u MLS-u sjajni Mesi odveo je do trofeja Liga kupa, a sada ga je predvodio i do finala US open kupa.Iako se nije upisao u strijelce protiv Sinsinatija, Mesi je upisao dvije fantastične asistencije i „upumpavao“ život Interu onda kada mu je bilo najpotrebnije. Čarobnjak je ponovo pokazao magiju. Otkako je on došao, Inter je redom pobjeđivao Kruz Azul, Atlantu, Orlando siti, Dalas, Šarlot, Filadelfiju, Nešvil i Sinsinate.Ekipa koja je bila najpoželjniji rival, jer su joj svi redom nanosili poraze, sada je tim koji bi svi u Americi rado izbjegli. A sve zbog Lea Mesija. Razdrmao je svoje saigrače, a onda pokazao i da je sam u stanju promijeniti stanje na terenu i sa 36 godina na leđima.Mesi je za Inter odigrao osam utakmica, a postigao je deset golova uz tri asistencije. Nakon tmurne avanture u PSG-u Mesi se ponovo smije i „pleše“ po terenu. A zbog Mesija se smiju i Dejvid Bekam (David Beckham), vlasnik kluba, kao i svi navijači Intera. Iako je nasuprot njihovog kluba, uživaju i navijači Interovih rivala – imaju priliku uživo svjedočiti čarolijama jednog od najboljih svih vremena.

Rastjerao je crne oblake koji su se nadvili nad Interom iz Majamija

Lionel Mesi: Neponovljivi genije

Zbog pojedinih kadrovskih rješenja, ponekad neshvatljivih ustupaka koalicionim partnerima, izostanka konkretnijih rezultata i projekata, predstavnici stranaka tzv. trojke zaslužuju svakodnevno osmatranje, analizu svake usvojene odluke, konstruktivnu kritiku, stalnu budnost i provjeru.&nbsp; Ne zbog sumnji u dobru volju i namjere, već zbog toga što želja za vlašću u BiH često mijenja prioritete, ali i činjenice da su s druge strane stola politički vukovi koji već godinama pokušavaju urušiti državu i njene institucije, koji BiH negiraju, države se sjete samo kada je vlastiti interes u pitanju, pa povremene epizode spremnosti na dogovor, kompromis i evropski put treba kroz lupu posmatrati. Najviše očekivanja, s pravom, trebaju imati građani, jer nakon početnog perioda “sagledavanja stanja” konačno je vrijeme da se obećanja data u predizbornoj kampanji počnu ispunjavati, da se najavljene promjene osjete i u svakodnevnom, inače veoma teškom životu običnog čovjeka. S druge strane, treba imati u vidu da aktuelna državna vlast političke vukove nema samo među promjenama stavova sklonim partnerima već i iza leđa, odakle svakodnevno na njihove položaje juriša ranjena opozicija.&nbsp;Ispaljujući salve optužbi koje nemaju za cilj da unaprijede rješenja koja su na stolu, već često i da nagovještaj bilo kakvog pomaka satru u korijenu.

Pomake u ispunjavanju evropskih prioriteta, koje prepoznaje i potiče i Delegacija EU u BiH, iz SDA zasipaju drvljem i kamenjem, iako smo zahvaljujući (i) toj stranci godine proveli u blokadi i samoizolaciji, kompromisima svjedočeći samo kada je u pitanju raspodjela pozicija. Trojka se optužuje za izdaju, servilnost, od jučer i za “razoružavanje Bošnjaka” i izvlačenje oružja iz kasarne u Bihaću, iako se radilo o provedbi presude Suda BiH, koja se provodi na više lokacija u BiH i kojom je stavljena tačka na problem nastao kad trojke nije bilo ni u fildžanu.Ako se od trojke s razlogom traže principijelnost, promjene i napredak, opozicija bi barem mogla prestati svaki događaj gledati kao priliku da ponovo osvane u vlasti.U godini u kojoj čekamo odgovor možemo li se barem nadati da ćemo jednog dana pripadati EU ili ne, nužan je minimum obzira i konsenzusa o prioritetu svih građana koji još prema Evropi nisu krenuli. Svakodnevni, nemilosrdni politički rat nikome ne koristi, a svima bi u konačnici mogao donijeti štetu, pa ćemo se u narednim godinama, kao i u nekim ranijim slučajevima, ponovo sa sjetom sjećati propuštenih prilika.

Konačno je vrijeme da se obećanja data u predizbornoj kampanji počnu ispunjavati, da najavljene promjene osjete građani

Vaš prioritet

Milorad Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova. A očekivao je mnogo. Brojni analitičari i posmatrači godinama u nevjerici postavljaju pitanja kako je moguće da se, pored svih destrukcija prema BiH, savezništva s Putinom i uvreda prema zapadnim zvaničnicima, s Dodikom niko ozbiljnije ne obračunava. Odgovor je – zato što je na globalnom planu on potpuno nebitan, mali, lokalni kabadahija kojim se ni ne vrijedi pretjerano baviti. Dovoljno mu je, recimo, zavrnuti pipu. Zapadnim silama je to ništa, a lokalnom vladarčiću može biti uvod u politički pakao i pad. Upravo se to dešava nakon što se RS našla pod nezvaničnim sankcijama zapadnih sila. Krediti se ne dobivaju, a dogovoreni projekti se otkazuju.Da zbog tihih sankcija RS već trpi, priznala je i ministrica finansija tog entiteta Zora Vidović kazavši da investitori ne dolaze u ovaj entitet.Stoga ne čudi to što se Dodik nadao u Budimpešti da bi mu kakva hedija mogla leći od vanzapadne družine s Mađarskom na čelu, koja odavno glumi nestašno dijete u EU. Na kraju se vraća kratkih rukava. Od Turske i Azerbejdžana Dodik neće dobiti ni marke. Ništa bolje neće proći ni s Orbanom, pa tako Dodik i sam razočarano zaključuje: „Oni (Mađari) objektivno tu, osim razumijevanja, ne mogu puno šta učiniti.“

Da stvar bude urnebesnija, Dodik je najavio da će se okrenuti Tatarstanu, državi u okviru Ruske Federacije, čiji je predstavnik, također, bio u Budimpešti.Svjedoči li očaju i bankrotu Dodikove politike išta bolje od ove izjave?A što se tiče prijetnji, uvreda, psovki i ostalih gadosti koje izlaze iz Dodikovih usta, na njih treba reagirati isto onako kako se reagira kada vam neka propalica na ulici počne dobacivati – ne osvrtati se i nastaviti dalje. Bezopasan je. Pudlica u tijelu medvjeda.Račun će svakako uskoro morati polagati građanima RS kad ga pitaju gdje su pare. A malo i Sudu BiH.

Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova pa posljednje nade polaže u pomoć Tatarstana

Tatarstan spašava Dodika

Ukrajina danas obilježava Dan nezavisnosti, istovremeno očekujući pojačane napade agresora koji već godinu i po bezuspješno pokušava slomiti otpor hrabrih Ukrajinaca. S početkom ruske agresije na ovu zemlju rat na istoku Evrope opisivao se kao bitka Davida i Golijata, u danima kada se Putinova soldateska kretala prema Kijevu, mnogi su očekivali brzi poraz Ukrajine, a samo su vojni eksperti tvrdili da smo tek na početku dugog, teškog i velikog rata. Hrabrost ukrajinskog naroda zadivila je cijeli svijet, a simbol borbe za slobodu i domovinu upravo je Volodimir Zelenski. Iako je rat, u kojem je, kako se procjenjuje, pola miliona ljudi poginulo ili ranjeno do sada, ostavio traga i na njegovom licu, mladi predsjednik Ukrajine, koji od početka vjeruje u pobjedu, zaslužio je divljenje i poštovanje. - Treba mi municija, a ne prijevoz - kazao je u poruci američkom predsjedniku, odbivši ponudu da bude evakuiran iz Kijeva.

Treba mi municija, a ne prijevoz, kazao je u poruci američkom predsjedniku, odbivši ponudu da bude evakuiran iz Kijeva

Volodimir Zelenski: Simbol borbe za slobodu

Šta se ovo više dešava?! Komentar je to većine građana ove napaćene zemlje nakon tragičnih vijesti posljednjih dana iz Gradačca, Živinica, Bijeljine, gdje su monstrumi na svirep i brutalan način oduzeli živote svojim partnericama, a psihopate su nakon tog čina izvršile samoubistvo. Jadne žene bile su izmaltretirane, mučene, ponižavane i zvjerski ubijene, a slučaj smaknuća nesretne Nizame iz Gradačca, gdje je monstrum, u liku njenog nevjenčanog supruga Nermina Sulejmanovića, iživljavanje i krvoločno ubistvo prenosio uživo na Instagramu, više liči na scenarij iz horor filma nego na nešto što se može desiti tu oko nas.Nažalost, hajmo se osvrnuti i pogledati u oči jedni drugima. Nizama je naša komšinica, prijateljica, poznanica, kolegica s posla i to što je trpjela, trpjela je naočigled svih nas, u društvu gdje je uvriježeno mišljenje da je muškarac glava porodice i da on kosi, a žena vodu nosi, ili gdje se zna ko traktor vozi, a ko kapiju otvara. Ako je sposobna da zaradi više od partnera, onda je ku*va koja ko-zna-šta-sve-radi-u-toku-radnog-vremena, ako je zgodna, ako se sređuje, šminka, nosi kraće haljinice, onda se je*e na svakom koraku, ako je silovana, to je zato što je sama tražila svojim stavom, garderobom, ponašanjem, ako je dobila šljagu iza uha, to je zato što je bila bezobrazna i obraćala mu se s nepoštovanjem dok su bili u društvu njegovih prijatelja... Niste nikada u svom životu čuli zdušno branjenje ovakvih ili sličnih teza? E, slučajevi u Bijeljini, Gradačcu, Živinicama i mnogim gradovima i selima prije ovih samo su manifestacija takvih pojava, stavova, karaktera našeg naroda, mentaliteta, pa i tradicije opjevane u brojnim pjesmama...

Nakon ovakvih, kao i u mnogim prethodnim slučajevima femicida tražili su se jači sistem, kažnjavanje, sankcioniranje nasilja. Nažalost, s obzirom na svu našu pasivnost, tromost, ni poslije brojnih ranijih slučajeva, ni poslije ovih, bosanskohercegovačkim ženama, ukoliko ne znaju same sebe zaštititi (a treba svaka znati: jedan šamar – bježi od njega glavom bez obzira. Ne čekaj drugi. I kada te psihički maltretira, zlostavlja, dresira, uskraćuje ti sve – idi! Tvoj život je važniji od bilo koje budale), ni sistem u tome neće pomoći.Jer, kao i za sve, ne samo u BiH, ali se to trostruko više manifestira kod nas, za svako popravljanje stanja u oblasti poštivanja ženskih prava treba puno vremena. Dovoljno je samo podsjetiti da se Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ne savršeno, ali barem, za početak, kvalitetno rješenje, kiseli godinama u parlamentarnim ladicama.&nbsp;

One su naše komšinice, prijateljice, poznanice, kolegice s posla i to što su trpjele, trpjele su naočigled svih nas

Pogledajmo se u oči

Idol je djece u Bosni i Hercegovini, ostavio je trag u češkim Teplicama, legenda je Volfsburga, ljubimac navijača Mančester sitija, omiljeni napadač Rome i Intera, a za kratko vrijeme uspio je zaluditi i pristalice turskog Fenerbahčea. Naravno, riječ je o Edinu Džeki, koji nastavlja prkositi godinama i briljirati na zelenom terenu. Džeko je ponovo bio junak pobjede Fenera. Navijači turskog velikana pričaju o Sarajevskom labudu i Dijamantu, koji i dalje sjaji. Edin je u trijumfu protiv Samsunspora (2:0) postigao sjajan gol glavom, što mu je bio treći u dva nastupa u turskom prvenstvu, te je tako prvi strijelac lige.Kada bismo sipali hvalospjeve na račun Edina Džeke, trebali bi nam dani. Prosto, ponos Bosne i Hercegovine, koju na najbolji način predstavlja na svjetskoj sceni. Možete otići na drugi kraj svijeta, domaćini, vjerovatno, neće na prvu shvatiti o kojoj se zemlji radi, ali onda kažete „Edin Džeko“ i priča je gotova. Džeko je svjetska faca i jedan od najboljih napadača u 21. stoljeću. Edin je i deveti po broju golova za klubove i reprezentaciju u ovom stoljeću (372). Prijeti Luisu Suarezu, koji ima sedam više, a ispred su još samo Kristijano Ronaldo (Cristiano), Leo Mesi (Messi), Robert Levandovski (Lewandowski), Karim Benzema, Zlatan Ibrahimović, Edinson Kavani (Cavani) i Serhio Aguero (Sergio).

Za kratko vrijeme zaludio navijače Fenerbahčea

Edin Džeko: Sjaj Dijamanta

Novak Đoković je u meču godine savladao Španca Karlosa Alkaraza (Carlos Alcaraz) i osvojio turnir Masters serije u Sinsinatiju. Tako se Đoković osvetio mlađahnom „Karlitosu“ za poraz u finalu Vimbldona, a i pored toga nastavio da gradi svoje naslijeđe. Suočio se Novak s brojnim preprekama u ovom meču, ali se još jednom vinuo iznad svega i dokazao zašto je najbolji. Još jednom je sve natjerao da se zapitaju: „Kako je ovo moguće?“Srbijanski teniser sada ima 68 trofeja na najvažnijim turnirima, a tu se računaju gren slemovi, turniri Masters serije, završni Masters i Olimpijske igre.Novak osvaja titulu na svaka 3,2 najvažnija turnira na kojima se pojavljuje. To je mnogo bolji prosjek od njegovih najvećih rivala Nadala (59, 3,5) i Federera (54, 4,4).Srbijanski teniser povećao je razliku i u najviše osvojenih turnira Masters serije. Sada ih ima 39, drugi na listi Nadal osvojio je 36, dok je Federer treći sa 28.

Srbijanski teniser slavio je u meču godine i osvetio se Alkarazu za poraz u finalu Vimbldona

Novak Đoković: Nesalomivi as

Viktor Orban uspio je u Budimpešti ovaj vikend okupiti vrlo zanimljivo društvo. Sve ono što trenutno ne diše po zapadnim vrijednostima i politikama prema Ukrajini, a u Evropi je i nije Rusija ili Bjelorusija, sjatilo se u glavni grad Mađarske. Tako su se u društvu Orbana našli predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) te predsjednik RS Milorad Dodik, koji je kao svoju prvu pratilju poveo i Željku Cvijanović. Dodik se nalazi u vrlo delikatnoj političkoj situaciji. Tužilaštvo BiH je protiv njega podiglo optužnicu zbog neprovođenja odluke Šmita (Schmidt), na crnoj je listi Sjedinjenih Država, vrata većine zapadnih država su mu zatvorena, dok se entitet RS nalazi u finansijskoj dubiozi. Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija, neophodnih za pokrivanje budžetskih rupa, može još samo sanjati.Stoga ne treba čuditi što je Dodik tokom sastanka za vikend očekivao prije svega finansijsku pomoć, da se i ovaj put, naočigled zapadnih država, spasi.

Zanimljiva je tu uloga i turskog predsjednika Erdoana, koji, iako se voli predstavljati kao veliki prijatelj i samoprozvani zaštitnik Bošnjaka, i dalje održava odnose s Dodikom, i pored svih udara na državu i antidejtonske retorike.Naravno, interesi Erdoana su jasni, no oni su turski, ne i bošnjački. Naime, Erdoan zna da samo preko autokratskih antizapadnih političara poput Dodika Turska i svjetonazorski slične države i dalje mogu imati snažno prisustvo u Bosni i Hercegovini.Azerbejdžan je mali, Mađarska još manja, a Srbija najmanja da bi pomažući Dodiku mogli uspješno i bez posljedica konfrontirati zapadnim državama i zapadnim interesima u BiH te učiniti bilo šta bez njihovog znanja i dozvole. Ali je zato Turska velika, a bogami i Rusija.Dodika zapravo jedino još mogu spasiti Bošnjaci odbacivanjem Zapada i puštanjem da se, nakon RS, antizapadno ideološko opredjeljenje proširi cijelom državom. A ono je za političko preživljavanje nasušno potrebno, ne samo Dodiku nego i njegovom ideološkom partneru Izetbegoviću.Stoga, jasno je da su mnogi spremni na takav scenarij, a on bi uistinu predstavljao kraj za BiH.

Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija može još samo sanjati

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Rekorder Totenhema po broju postignutih golova (280) i drugi strijelac u historiji Premijer lige (213) na najbolji način otvorio je i avanturu u Njemačkoj. Hari Kejn (Harry Kane) je na debiju u Bundesligi postigao gol i upisao asistenciju u trijumfu Bavaraca nad Verderom (4:0). Nije Kejnu dugo trebalo da pokaže šta zna i zbog čega je „natjerao“ čelnike Bajerna da za njega izdvoje 100 miliona eura, iako je prije svega šest godina bivši predsjednik kluba Uli Henes (Hoeness) naglasio da nikad neće platiti za jednog fudbalera toliko novca.No, tržište se promijenilo, cijene rastu i velikan poput Bajerna mora pratiti trendove koje su već odranije objeručke prihvatili Real Madrid, Mančester junajted, Barcelona, PSG...I dolazak Kejna gotovo sigurno garantira uspjeh. Nema sumnje u to da su Bavarci ponovo favoriti za dvostruku krunu u Njemačkoj, a ciljat će i evropsku krunu. Prošle sezone im je nedostajao napadač, a sada su doveli najbolje moguće rješenje. Hari Kejn je rođen 28. jula 1993. godine. Iako je bio navijač Arsenala kao dječak, postao je legenda ljutog rivala Totenhema. U karijeri je kao posuđen igrač nastupao još za Lejton Orient, Milvol, Norvič i Lester. Osim što je rekorder Totenhema, Kejn je srušio i Vejna Runija (Wayne Rooney) te postao najbolji strijelac Engleske svih vremena (58).

Simon Rožman: Treća pobjeda u nizu

Crveni zvani haljina

Dejton je loše ispregovaran

Luka Dončić: Slovenski maestro

Hrabar potez

Maks Ferstapen: Neuhvatljivi Nizozemac

Crni septembar

Lionel Mesi: Neponovljivi genije

Vaš prioritet

Tatarstan spašava Dodika

Volodimir Zelenski: Simbol borbe za slobodu

Pogledajmo se u oči

Edin Džeko: Sjaj Dijamanta

Novak Đoković: Nesalomivi as

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Hari Kejn: Garantira uspjeh

Kolumne

Simon Rožman: Treća pobjeda u nizu

Crveni zvani haljina

Dejton je loše ispregovaran

Luka Dončić: Slovenski maestro

Hrabar potez

Maks Ferstapen: Neuhvatljivi Nizozemac

Crni septembar

Lionel Mesi: Neponovljivi genije

Vaš prioritet

Tatarstan spašava Dodika

Volodimir Zelenski: Simbol borbe za slobodu

Pogledajmo se u oči

Edin Džeko: Sjaj Dijamanta

Novak Đoković: Nesalomivi as

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Hari Kejn: Garantira uspjeh