<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Vitamin%20D&amp;">Vitamin D je veoma važan vitamin</a> čije dnevne potrebe zavise od stila života, godina i navika u ishrani. Sunce je njegov glavni izvor, a osim toga hrana i suplementi. Za razliku od drugih vitamina, on djeluje poput hormona i svaka ćelija u našem tijelu ima receptor za njega.


Manjak vitamina D je veoma čest, a stručnjaci procijenjuju da oko jedna milijarda ljudi širom svijeta ima manji nivo od potrebnog.
Većina ljudi ne shvata da ima nedostatak vitamina D, jer su simptomi suptilni i ne prepoznaju se lako iako imaju značajan i negativan uticaj na kvalitet života.

Manjak vitamina D može biti jedan od uzroka umora. Ovaj simptom se i najteže prepoznaje. Istraživanje povezuje nedostatak vitamina D sa sindromom hroničnog umora.

Nizak nivo vitamina D u tijelu učinit će da osjećate letargiju. Ovaj simptom je posebno izražen kod starijih ljudi.

Jedna od najvažnijih uloga vitamina D je jačanje imunološkog sistema kako bi on mogao da se bori protiv virusa i bakterija koje uzrokuju bolest.

On direktno komunicira sa ćelijama koje su odgovorne za borbu protiv infekcije, a ako se skloni čestim prehladama ili gripu, nizak nivo vitamina D može da bude faktor koji tome doprinosi.

Depresivno raspoloženje također može da bude znak nedostatka vitamina D.

U nekim studijama, istraživači su povezivali nedostatak vitamina D sa depresijom, posebno kod starijih odraslih osoba, a neke kontrolisane studije pokazale su da davanje vitamina D osobama sa njegovim manjkom pomaže u borbi protiv depresije, uključujući sezonsku depresiju koja se javlja tokom hladnijih mjeseci.

Jedna od najvažnijih uloga vitamina D je jačanje imunološkog sistema kako bi on mogao da se bori protiv virusa i bakterija koje uzrokuju bolest

Manjak vitamina D može biti jedan od uzroka umora

Znakovi da vam nedostaje vitamin D

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=reuf%20karabeg&amp;">Operacije nosa spadaju u najteže</a> i najčešće operacije estetske hirurgije.

Prema riječima prof. dr. Reufa Karabega iz Poliklinike „Karabeg“, neophodni su (raz)otkrivanje psihoestetskog statusa pacijenta, hirurška kompetentnost za modifikaciju operativnog zahvata u skladu s individualnom situacijom i na kraju, ali i najvažnije - poboljšanje nosne i respiratorne funkcije. - Pacijent i njegova rodbina su mnogo zahtjevniji danas i uopće bolje informirani nego ikad ranije. Mnoge od informacija su pogrešno shvaćene i pacijent može biti pod lažnom impresijom. Stoga, prave informacije mora dobiti od hirurga. Pacijent vjeruje ili dolazi s preduvjerenjem da je estetski hirurg čarobnjak, a zaboravlja da je estetska hirurgija grana hirurgije s mogućim komplikacijama, ali izuzetno rijetkim. Glavna je ponovni operativni zahvat, odnosno neuspjeh operacije - kaže dr. Karabeg.

Većina pacijenata, dodaje naš sagovornik, koji zahtijevaju estetsku operaciju nosa jednostavno traži poboljšanje veličine i oblika nosa.

Najčešće smanjenje veličine, djelimično određenih zona ili kompletnog nosa.

- Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da, osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja i važan organ mirisa i glavni organ disanja. Važno je naglasiti da je funkcija disanja najčešće narušena kod većine pacijenata koji traže estetski zahvat, a posebno nakon traume nosa. Što pacijent ne mora, ali hirurg bi morao uočiti i prezentirati pacijentu. Takvim pacijentima operacija nosa vraća pravilnu funkciju disanja - navodi dr. Karabeg. Očigledno je za uspjeh operativnog zahvata od najvećeg značaja pravilan odabir pacijenata. U tom slučaju, i pacijent i hirurg moraju biti zadovoljni.
- Važno je da se otkrije pacijent s dismorfobijom ili iskrivljenom slikom o sebi. Bez obzira na korektno urađeni zahvat, pacijent može biti nezadovoljan i insistirati na daljnjoj korekciji. Takve pacijente nije lako otkriti u predoperativnom razgovoru jer su inteligentni, elokventni, simpatični, a u dubini duše mogu biti frustrirani ili puni kompleksa. Slanje pacijenta psihologu često dovodi do nerazumijevanja te može biti neugodno iskustvo i za pacijenta i hirurga - ističe dr. Karabeg.

Operacija nosa se obično radi u općoj anesteziji, a rjeđe u kombinaciji analgosedacije i lokalne anestezije. Operativni zahvat traje 60 do 90 minuta.
- Znamo u našoj poliklinici uraditi zahvat i u lokalnoj anesteziji kada je pacijentu opća anestezija rizična zbog zdravstvenog stanja ili ako nju preferira. Hospitalizacija nije neophodna. Četiri do šest sati nakon operativnog zahvata pacijentu je dozvoljeno da ide kući ali, po želji, može ostati u poliklinici 24 sata ili duže - kaže dr. Reuf Karabeg.
Tamponada nosa traje 3-5 dana, zavisno od toga kakvog je oštećenja nosna pregrada (ispravljanje krive nosne pregrade i konsekutivno dobivanje boljeg disanja).

Gips ili druga vrsta imobilizacije na nosu se nosi od 7 do maksimalno 10 dana, i to samo u slučaju da se moraju pomjerati nosne kosti. Inače, ako se ne pomjeraju, nema nikakve imobilizacije, osim flastera 3-4 dana.

- Vanjskih ožiljaka nema, rijetko samo 5 mm na spoju s gornjom usnom (kod otvorene tehnike), ali je on praktično nevidljiv. Obično se konci ne skidaju, nego se sami resorbiraju. Izuzetak je skidanje nekoliko konaca na bazi nosa ako se koristi tzv. otvorena tehnika. Također, povratak na posao, zavisno od vrste operativnog zahvata, očekuje se nakon 7 do 12 dana - navodi dr. Karabeg.
Uspjeh, dodaje, često zavisi od taktilnog i emocionalnog osjeta hirurga. Pacijentovo zadovoljstvo je uobičajena konsekvenca operativnog zahvata.

Ne smije se zanemariti činjenica da, osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja i važan organ mirisa i glavni organ disanja

Pacijenti najčešće traže smanjenje veličine nosa

Operacijom nosa dobivaju se pravilna funkcija disanja i bolji izgled

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/">Vitiligo je vrsta kožne bolesti</a> u kojoj se pojavljuju jasno ograničene mliječno bijele površine, a zbog gubitka pigmenta u koži. Bolest nije zarazna i tačan uzrok bolesti još nije poznat. Ova bolest, kaže dr. Emina Nuković, spec. dermatovenerologije, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a obično počinje pokazivati simptome prije 20. godine.

- Vitiligo utječe samo na izgled kože i ne izaziva nikakve fiziološke probleme kod pacijenata. Obim bolesti, odnosno mrlje na površini kože razlikuju se od pacijenta do pacijenta, obično su kružnog oblika i simetričnog rasporeda. U tretmanu se koriste metode koje pomažu koži da povrati prijašnju boju - kaže dr. Nuković. U ljudskom tijelu ćelije zvane melanociti su odgovorne za proizvodnju pigmenta koji se zove melanin, a koji koži daje jedinstvenu boju. Oštećenje ovih ćelija iz bilo kojeg razloga negativno utječe na proizvodnju pigmenta i uzrokuje vitiligo.

- Ovisno o nedostatku pigmenta, na površini kože pojavljuju se bijele mrlje različitih veličina, a područja na kojima se pojavljuju fleke i sklonost širenju mogu varirati od osobe do osobe. Kod nekih pacijenata zahvaćen je samo određeni dio tijela, dok se kod nekih pacijenata fleke mogu širiti po cijelom tijelu - navodi dr. Nuković.

Vitiligo, dodaje naša sagovornica, može se javiti u bilo kojoj dobi, od djetinjstva do odrasle dobi. Bijele mrlje, koje su znak bolesti, češće se mogu vidjeti na područjima kao što su šake, ruke, lice (posebno oko očiju i usta), vrat, noge. Kod nekih osoba formiranje mrlja može se primijetiti i u području pazuha i prepona te u području genitalija.

- Osim toga, u zavisnosti od strukture kože, bolest se lakše uočava kod žena nego kod muškaraca. Budući da se fleke mogu jasnije razlikovati, bolest je lakše uočiti kod tamnoputih osoba. Prvi i najčešći simptom vitiliga je iznenadno izbjeljivanje određene tačke na koži. U nekim slučajevima, mala bijela mrlja može narasti i vremenom dostići veličinu koja pokriva značajan dio kože. Vitiligo nije bolest unutrašnjih organa, već stanje koje nastaje samo zbog nedostatka pigmenta u koži. Iz tog razloga ne daje nikakve simptome osim bijelih mrlja na koži - ističe dr. Nuković.

Još jedan važan faktor koji se dovodi u vezu s nastankom vitiliga je genetska komponenta. Tokom analize anamnestičkih podataka pacijenata s vitiligom uočava se da oko 30 posto pacijenata ima člana porodice s ovom bolešću. Drugi faktori za koje se smatra da igraju ulogu u nastanku vitiliga su stres, febrilne bolesti, opekotine od sunca, teške psihičke traume. Bolest je često udružena s drugim bolestima, kao što su anemija, dijabetes, psorijaza, autoimune bolesti štitne žlijezde.

Dijagnoza vitiliga, govori dr. Nuković, može se postaviti otkrivanjem bijelih mrlja tokom kliničkog pregleda dermatologa. Da bi se potvrdila dijagnoza, neophodan je pregled lampom koja se zove “Woodovo” svjetlo. 
Uz pomoć svjetla, lako se mogu uočiti diferencijacije na koži i male bijele mrlje koje se ne vide pod normalnim svjetlom.
- Dakle, bolest vitiliga obično je moguće dijagnosticirati kliničkim pregledom i pregledom pod “Woodovim” svjetlom, međutim, u nekim slučajevima, kada se procijeni neophodnim, rade se biopsija kože i patohistološka analiza. U liječenju vitiliga postoji više terapijskih metoda, ali ni jedna nije potpuno učinkovita. Važan je individualan pristup svakom pacijentu - navodi dr. Nuković.

Ako se bolest javlja zbog autoimunog mehanizma, mogu se koristiti imunosupresivi.

Može se primijeniti i svjetlosna terapija, koja ima za cilj stimulaciju melanocita, a koji su odgovorni za davanje prirodne boje kože.
Svjetlosna terapija, koja se naziva i fototerapija i terapija Ekscimer laserom, ima za cilj sprečavanje stvaranja fleka i eliminaciju postojećih mrlja, podržavajući proizvodnju melanina.
- Kreme koje sadrže takrolimus i pimekrolimus ili koje sadrže kortizon mogu se koristiti za uklanjanje nastalih fleka i sprečavanje stvaranja novih fleka. Bitno je napomenuti da se navedene kreme trebaju koristiti pod ljekarskim nadzorom, jer mogu uzrokovati strukturne poremećaje i diferencijacije na koži usljed nekontroliranog korištenja – kazala je dr. Nuković.

Može se razviti u bilo kojoj dobi,  kaže dr. Nuković

Kod nekih pacijenata zahvaćen je samo određeni dio tijela

Šta je vitiligo, kako prepoznati ovu bolest i ko joj je izložen

<a href="https://www.wseetonline.com/rs/2022/01/12/being-fat-really-is-in-your-genes/">Naučnici su godinama tvrdili da</a> gojaznost nije uzrokovana samo nedostatkom treninga i prejedanja. Sada su stručnjaci s Kings koledža u Londonu otkrili još desetine dijelova naše DNK koji utječu na metabolizam i koji igraju ključnu ulogu u gubljenju kilograma.&nbsp;Ovo je druga studija u malom vremenskom rasponu koja je dovela do ovog zaključka.Poznato je da gojaznost povećava rizik od nekoliko stanja, uključujući rak, dijabetes tipa 2 i bolesti srca. Za istraživanje su uzeti uzorci krvi od gotovo 9.000 dobrovoljaca. Stručnjaci kažu da bi ovo otkriće moglo promijeniti percepciju gojaznosti, omogućavajući im da osmisle planove prehrane koji su više prilagođeni nečijim genima.
Pojačavanje metabolizma kroz aktivniji način života smatra se ključnom metodom za mršavljenje.
- Gojaznost je jedno od najčešćih stanja, a ipak moramo razumjeti još toliko toga o njenim biološkim mehanizmima. Naša posljednja otkrića mogu pomoći u razotkrivanju nekih od njih. Genetske studije obećavaju da će nam pomoći da pronađemo nove tretmane za gojaznost. Analizom složenih odnosa između različitih gena imamo veliku priliku da okrenemo tok u borbi protiv ovog stanja - naveli su istraživači.

Genetske studije usmjerene su na pronalazak novih tretmana za gojaznost

Gojaznost povećava rizik od nekoliko stanja, uključujući rak

Zašto je nekim ljudima teško da smršave

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/46668/stomak">Previše masnoće na području stomaka</a>&nbsp;se smatra iznimno opasnim za zdravlje srca, a čak su i mršave osobe u opasnosti od razvoja kardiovaskularnih bolesti ako na području trbuha imaju višak masnoće.

Prisutnost ove masti u organizmu povezana je s otpuštanjem proteina koji uzrokuju upale. Stručnjaci su naveli nekoliko savjeta kako sebi pomoći. Unosite puno vlakana - Uz dovoljno vlakna nećete imati problema sa zatvorom. Ciljajte na namirnice kao što su narandže, gljive, leća, grah, kokice , lanene sjemenke, sjemenke sezama, maline, brokula i zelje. Čim unosite puno vlakna, morate unositi i puno vode.
Izbjegavajte namirnice koje sadrže transmasti - Ove masnoće su povezane s upalama, bolestima srca i nakupljanju masnoća na području trbuha.
U šestogodišnjoj studiji provedenoj nad majmunima se pokazalo da oni koji su konzumirali ovakve masnoće su dobili 33 posto više masnih naslaga na trbuhu od onih koji su jeli nezasićene masti.

Unosite dovoljno proteina - Američka Akademija za nutricionizam ženama preporučuje prehranu sastavljenu od cjelovitih žitarica, mliječnih proizvoda, proteina, voća i povrća. Proteine ćete naći u bjelanjcima, voću, orašastim plodovima, tamnom povrću i žitaricama od cjelovitog zrna. Proteini mogu ubrzati metabolizam, čine vas sitijima duže vrijeme te tako drže apetit pod kontrolom.&nbsp;

Stres može utjecati na nakupljanje masnoća na trbuhu jer potiče žlijezde na proizvodnju kortizola, poznatijeg kao hormona stresa.&nbsp;&nbsp;Visoke razine kortizola jačaju apetit&nbsp;i povećavaju nakupljanje masnih naslaga na području trbuha.&nbsp;Što je najgore, žene koje već imaju ovaj problem često proizvode i višak kortizola kao odgovor na stres.&nbsp;

Proteini mogu ubrzati  metabolizam te vas čine  sitijima duže vrijeme i tako drže apetit pod kontrolom

Kako izgubiti masnoće na području trbuha

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/5325/jasmin-caluk">Srce je pumpni mišićni organ</a> koji pumpa krv kroz cijelo tijelo. Da bi normalno radilo, i njemu treba “gorivo”. To gorivo je krv, a “dovodi goriva” su koronarne (srčane) arterije, postavljene po površini srca kao tanke cjevčice (obično široke tek 2-4 mm) kroz koje krv dotječe do srca, kazao je prof. dr. sc. med. Jasmin Čaluk, internista kardiolog.

- Kada se u zid tih cjevčica (koronarnih arterija) počnu odlagati masnoće, a kasnije i kalcij, zid arterije zadebljava i izboči se ka unutrašnjosti arterije te je na taj način suzi. Tako nastaje tzv. koronarna stenoza (suženje). U tim okolnostima, čim srce treba jače pumpati, obično tokom fizičkog napora, suženi “dovodi goriva” ne dozvoljavaju da srcu dotječe adekvatna količina “goriva” (krvi s kisikom i hranjivim tvarima) i javljaju se tegobe koje nazivamo angina pektoris - govori dr. Čaluk. Angina pektoris je bolest koronarnih arterija srca. Pacijenti najčešće počnu osjećati bolnu nelagodu u prsima, dodaje naš sagovornik, nekad i jaku bol. Kod određenog broja osoba javlja se osjećaj nedostatka zraka, odnosno gušenje, ili zaduha pri naporu. Kod nekih se javi samo zamor.

Zna se javiti i osjećaj lupanja i/ili nepravilnog rada (preskakanja) u ritmu srca.

- Bol je najčešće locirana u sredini prsa, pod prsnom kosti, a pacijenti je opisuju „kao da je neko stegnuo prsa“ ili „kao da nešto teško sjedi na prsima“. Često ograničava disanje. Bol se nerijetko širi ka vratu, ramenima, u žličicu, ka plećkama ili niz lijevu ili obje ruke. Širenje ka desno je rjeđe, ali je moguće. Gušenje može biti u prsima ili u vratu. U nekim situacijama bol se može javljati samo u ramenima ili samo u rukama, a nekad samo u gornjem dijelu trbuha i može ličiti na probavne tegobe - ističe dr. Čaluk.

Ove tegobe najčešće su provocirane naporom ili psihičkim uzbuđenjem, a kod nekih osoba javljaju se i spontano, bez tjelesne aktivnosti koja bi provocirala simptome. Bol ili gušenje obično traju 1-3, eventualno i do 10-ak minuta, te se najčešće povuku kad se napor obustavi. Često pomaže lijek „nitroglicerin“, apliciran pod jezik, bilo u formi tablete, bilo kao sprej.

U slučaju pojave simptoma obavezno se treba obratiti kardiologu. On će snimiti EKG i uraditi klinički pregled. Vrlo je poželjno uraditi ultrazvuk srca, a u velikom broju slučajeva od pomoći je ergometrija. Ako se ovim procedurama utvrdi da srcu u naporu zaista ne dotječe dovoljno krvi, pacijent će se uputiti na koronarografiju. - Ovom procedurom se specijalnim instrumentima (kateterima) ulazi u samo srce i snime se koronarne arterije. U ovisnosti o prisutnosti, rasporedu, brojnosti i intenzitetu suženja ili začepljenja na njima, poslije koronarografije će se dati jedna od tri preporuke za daljnje liječenje: ostanak na lijekovima, ugradnja koronarnih stentova ili bajpas-operacija - kaže dr. Čaluk.

Pacijenti najčešće počnu osjećati nelagodu u prsima, nekad i jaku bol, dok se kod nekih  osoba javlja osjećaj nedostatka zraka ili gušenje

Bol je najčešće  locirana u sredini prsa,  pod prsnom kosti

Šta je angina pektoris, kako nastaje i kako se manifestira

Iako najpoznatija kao lijek izbora za liječenje dijabetičke neuropatije, dijapazon djelovanja alfa-lipoinske kiseline jeste mnogo širi i uključuje niz benefita za organizam. U vremenu COVID-19 pandemije sve više se govori o prednostima alfa-lipoinske kiseline, a Hemofarm odgovara na pet najčešće postavljenih pitanja o njoj.&nbsp;

<h2>Šta je alfa-lipoinska kiselina? </h2>

Alfa-lipoinska kiselina (ALK) predstavlja jedan je od najsnažnijih antioksidanasa u ljudskom organizmu. Štiti od slobodnih radikala, a organizam je može prirodno stvarati samo u malim količinama. Kako se putem hrane obično ne uzima dovoljno, tako ju je potrebno unositi u obliku dodataka ishrani. Sinteza alfa-lipoinske kiseline u starijoj životnoj dobi se znatno smanjuje, pa tako starije osobe imaju posebno povećane potrebe za njom.

<h2>Koje namirnice sadrže ovu kiselinu?</h2>

Prirodni izvori ovog antioksidansa u hrani su: suha šljiva, grožđice, borovnice, kupine, jagode, maline, šljive, narandže, grejp, trešnje, kelj, špinat, prokulica, brokuli, cvekla i druge slične namirnice.

<h2>Da li alfa-lipoinska kiselina pomaže u vraćanju čula mirisa nakon preležane Covid-19 infekcije?</h2>

U prospektivnoj studiji kod osoba koje su imale poremećaj čula mirisa nakon COVID-19 infekcije, njih 61% je imalo poboljšanje poslije 4.5 mjeseca primjene alfa-lipoinske kiseline. Inače, oporavak mirisa kod ove infekcije je mnogo sporiji, jer mirisnim nervima treba vremena da se regenerišu. Poznato je da jaki oksidansi, kakva je alfa-lipoinska kiselina, imaju povoljno dejstvo na oporavak nerava.

<h2>Koja je uloga alfa-lipoinske kiseline u tretmanu oboljelih od Covid 19 infekcije?</h2>

Alfa-lipoinska kiselina je našla primjenu kod oboljelih od Covid 19 infekcije, a u nekim zemljama je uključena u protokole liječenja pacijenata sa lakšom kliničkom slikom. Zaštitni efekat alfa-lipoinske kiseline kod zaraženih virusom objašnjen je putem više principa djelovanja. Poboljšava virusom indukovanu disfunkciju organa direktnim uklanjanjem slobodnih radikala, te djeluje protivupalno smanjujući upalne citokine kod teško oboljelih. Povećava nivo glutationa, snažnog prirodnog antioksidansa i smanjuje oksidativni stres. 
Može se koristiti preventivno kod zdravih osoba koje su izložene riziku zaraze, za sam tretman oboljelih, kao i u rehabilitaciji nakon preležanog virusa.

Alphalipoin forte je dodatak ishrani koji sadrži 300 mg alfa-lipoinske kiseline u pakovanju od 30 gastrorezistentnih kapsula. Preparat je namijenjen svim osobama kod kojih su povećane potrebe za antioksidansima (zdravim osobama ali i onima sa različitim bolestima i stanjima), sportistima, fizički aktivnim osobama, te osobama starijim od 40 godina. Takođe je namijenjen osobama sa oštećenjima perfirenih nerava izazvanim šećernom bolešću, povredama, uzimanjem većih količina alkohola i sl. 
Uzima se jedna kapsula dnevno pola sata prije obroka.

Može se koristiti preventivno kod zdravih osoba koje su izložene riziku zaraze

Pet pitanja i odgovora o alfa-lipoinskoj kiselini

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/127994/omikron">Nakon infekcije omikronom, razbolijevamo se</a> brže i sa različitim simptomima. Period inkubacije je skoro upola kraći, a brzi testovi su manje pouzdani. Vakcinisane i preboljele osobe zaraze se mnogo češće nego u prethodnim verzijama.&nbsp;Vakcinisani jednom dozom Janssena mogu se razboljeti sa težim simptomima od onih koji su vakcinisani mRNK vakcinama, ali ne toliko da bi trebalo da budu hospitalizirani.

Najčešći simptomi pacijenata nakon zaraze omikronom su bolno i nadraženo grlo, kašalj, začepljen nos i curenje iz nosa te umor. Za razliku od starijih verzija, pacijenti ne prijavljuju gubitak čula mirisa i ukusa. To može biti jedan od znakova da znate da ste zaraženi omikronom ili deltom.

Jedan od karakterističnih simptoma omikrona je i jako znojenje, posebno noću, pored toga i glavobolja, grčevi u stomaku, povraćanje i dijareja. Dok su prethodne verzije napadale ćelije u plućima i češće izazivale upalu pluća, omikron se više razmnožava u grlu odnosno, gornjim respiratornim organima.
Prema podacima iz zemalja koje je omikronski val već zahvatio, ova verzija izaziva blaži oblik bolesti, iako i dalje, posebno nevakcinisani, mogu da obole u težem obliku i moraju biti hospitalizirani. Potvrđene su i desetine smrtnih slučajeva nakon infekcije omikronom. U dobro provakcinisanoj Danskoj, gdje je omikron izazvao nagli porast infekcija, sada se pune i bolnice, ali se čini da je, za razliku od prethodnih verzija, mnogo manjem broju ljudi potrebna intenzivna njega.

Period inkubacije je vrijeme od infekcije do pojave prvih simptoma bolesti i kod omikrona je značajno kraći nego kod prethodnih verzija. U prvobitnoj verziji, to vrijeme je moglo biti i više od sedmicu dana, u delta verziji oko četiri dana, a u omikronu, prema navodima američkog centra za kontrolu infektivnih bolesti, samo 33 do 75 sati, u većini oko 2,5 dana.

Treba naglasiti da se infekcija može prenijeti na druge već prije pojave simptoma. U stvari, u ovom periodu smo najzarazniji i najvjerovatnije je da će i brzi test pokazati pozitivan rezultat.
Sve do delte, preboljelost se smatrala relativno dobrom, sa oko 80 posto zaštite od ponovne infekcije. Kod omikrona pacijenti obolijevaju bar pet puta češće. Još nema pouzdanih podataka o tome koliko teško obole.

<h2>Mnogo češće su zaražene i vakcinisane osobe</h2>

Dok prethodna infekcija jednom od varijanti sa početka grčkog alfabeta ne štiti od omikrona, neka istraživanja govore da bi moglo biti suprotno. Prema studiji iz Južne Afrike, oni koji su preboljeli omikronski oblik Covida imaju četiri puta veću otpornost na deltu od onih koji nisu. Zbog toga virolozi vjeruju da bi omikron mogao brzo pobijediti deltu i postati dominantna verzija širom svijeta.

Još nemamo odgovor na pitanje može li infekcija omikronom uzrokovati i dugotrajni Covid. Stručnjaci predviđaju da čak i blaža bolest nakon infekcije novom verzijom može dovesti do dugotrajnijih problema. Istraživanja pokazuju da vakcinisanje uveliko smanjuje mogućnost dugotrajnog Covida.
Mnogo češće su zaražene i vakcinisane osobe. Kod vakcinisanih vektorskim vakcinama (AstraZeneca, Janssen, Sputnik) zaštita od infekcije je skoro nikakva. Kod potpuno vakcinisanih (dvije doze) mRNK vakcinama (Moderna, Pfizer), zaštita od infekcije trebala bi biti oko 30 posto, a kod onih koji su vakcinisani buster dozom oko 70 posto.

Vakcinacija vrlo dobro štiti od teškog oblika bolesti koji bi zahtijevao kisik ili čak mehaničku ventilaciju pomoću respiratora. U SAD-u je omikronski val trenutno na vrhuncu. Prema riječima njujorškog doktora Craiga Spensera, iz Odjeljenja za hitne slučajeve, bolest kod vakcinisanih osoba se razlikuje na sljedeći način:

- Vakcinisani buster dozom (Moderna/Pfizer) obolijevaju u blažem obliku
- Vakcinisani sa dvije doze (Moderna/Pfizer) obolijevaju u nešto težem obliku: više kašlju, umorniji su, temperatura je viša ili duže traje, ali nemaju kratak dah ili otežano disanje.
- -Vakcinisani jednom dozom Janssena razbole se u još težem obliku: osjećaju se potpuno slabo, imaju temperaturu koja traje nekoliko dana, jači kašalj i kratak dah. Ali problemi nisu toliko ozbiljni da bi trebalo ići u bolnicu i/ili da bi trebali kisik. Budući da imaju relativno slabu zaštitu, buster doza mRNK je vrlo preporučljiva za one koji su vakcinisani vektorskim vakcinama.
- Skoro svi koji su morali da budu hospitalizovani, bili su nevakcinisani, ističe Craig.
Obzirom da u Sloveniji očekujemo nagli porast zaraženih, to će, iako je većina ljudi već preboljela infekciju ili je bila vakcinisana, značiti i više hospitalizovanih. Kako je upozorio ministar zdravstva Janez Poklukar, to će biti problematično prvenstveno zbog toga što, za razliku od dobro provakcinisanih zemalja, već imamo puna odjeljenja zbog infekcija sa manje zaraznom verzijom delte. Posebno problematična su intenzivna odjeljenja na kojima su jučer bila popunjena 173 kreveta.

Brzi testovi, također, pokazuju i infekcije omikronom, ali su prema nekim istraživanjima manje osjetljivi. Antigenski test funkcionira na način da prepoznaje prisutnost proteina iz ovojnice virusa, specifične za koronavirus, bez obzira na verziju (alfa, delta, omikron…). Međutim, da bi test pokazao pozitivan rezultat potrebna je određena količina virusa. Moguće je da brzi testovi slabije prepoznaju infekciju omikronom, zato što on izaziva blaže simptome i zato što bolest kraće traje.
Budući da se virusna verzija omikron brže razmnožava u grlu, u nekim državama sada briseve uzimaju iz grla a ne iz nazofarinksa kao kod nas. Kod nekih pacijenata je test pokazao negativan rezultat, kada su bris uzeli iz nosa, i pozitivan, kada su ga uzeli iz grla. Zbog toga ima smisla, da prilikom testiranja brzim testom kod kuće, najprije uzmemo bris iz grla a zatim iz nosa. Iz Nacionalne laboratorije za zdravlje, okoliš i hranu su nam odgovorili, da je “obzirom na to da se omikron bolje veže za ćelije i razmnožava u ćelijama gornjih respiratornih puteva, moguće je da će se promijeniti doktrina uzimanja briseva. Za sada nemamo informacije da se negdje promijenio način uzimanja briseva. Međutim nazofarinks je, također, dio gornjih respiratornih puteva i prema tome bris iz nazofarinksa je potpuno odgovarajući uzorak.”
Budući da su brzi testovi pouzdani samo kada imamo veliku količinu virusa, smisleno je ponavljati ih češće, posebno ukoliko smo bili u rizičnom kontaktu. Iako će prvi test pokazati negativan rezultat, preporučljivo je da se kasnije testiramo još nekoliko puta.
Ukoliko imamo simptome slične prehladi, preporučljivo je da nas lični ljekar uputi na PCR-testiranje. PCR- testovi su vrlo pouzdani bez obzira na verziju.

Studija istraživača Medicinskog fakulteta Univerziteta u Hongkongu je pokazala da se omikron u respiratornnim organima razmnožava čak 70 puta brže od delte. Razlog za njegovu veliku zaraznost bi mogao biti povezan s tim, da se više razmnožava u grlu i manje pogađa pluća. S omikronom je koronavirus mutirao u najzarazniju verziju do sada, što se vidi u državama u kojima je dominantna verzija. U Danskoj su na vrhuncu drugog vala bilježili najviše 600 infekcija na milion stanovnika, trenutno ih je 3.600, a krivulja je još u usponu. U Ujedinjenom Kraljevstvu su u drugom valu imali najviše 870 infekcija na milion stanovnika, sada ih imaju 2.500 (na dan u 7-dnevnom prosjeku).Ne. Nakon PCR-testiranja ćete saznati samo da li ste pozitivni, ali ne i kojom verzijom ste zaraženi.
Da li se radi o određenoj verzijii, u ovom slučaju omikronu, u laboratoriji mogu utvrditi metodom sekvencioniranja, pri kojoj pregledaju slijed kompletnog genoma virusa. Znači radi se o kompleksnoj pretrazi, rutinski ne pregledaju sve uzorke, nego samo manji dio. Pretraga se radi u svrhu utvrđivanja toga, koja verzija preovladava na određenom području i kojom brzinom se širi, a ne u svrhu utvrđivanja verzije za svakog.
U bolnicama njihove laboratorije redovno testiraju hospitalizirane sa covidom-19, kako bi utvrdili da li je neko zaražen omikronom. Za sada takvih pacijenata u Sloveniji još nije bilo.

Period inkubacije je skoro upola kraći, a brzi testovi su manje pouzdani

Pacijenti ne prijavljuju gubitak čula mirisa i ukusa

Kako prepoznati da ste zaraženi omikronom

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/19304/srce">Gotovo obavezan lijek je acetilsalicilna</a> kiselina koja smanjuje vjerovatnoću pojave infarkta. Slično djeluju i lijekovi novije generacije (klopidogrel, tikagrelor, prasugrel). Lijekovi protiv visokog holesterola koriste se ne samo za snižavanje holesterola nego i za smanjenje upale u koronarnim arterijama, smanjenje ljepljivosti krvnih pločica koje bi mogle začepiti arterije itd.

- ACE-inhibitori i ARB lijekovi snižavaju arterijski pritisak i smanjuju opterećenje srca, ali i remodeliraju arterije i smanjuju vjerovatnoću za pojavu infarkta. Beta-blokatori usporavaju puls i smanjuju metaboličko opterećenje srca, dok blokatori kalcijskih kanala šire koronarne arterije i snižavaju arterijski pritisak - navodi dr. Jasmin Čaluk.

Za ublažavanje tegoba od koristi su nitroglicerin i njegovi derivati. Postoji i niz drugih pomoćnih lijekova. Terapija se “kroji” za svakog pacijenta individualno, prema njegovim biološkim karakteristikama i podnošljivosti pojedinih lijekova.

Neka stanja s većom ili manjom vjerovatnoćom doprinose pojavi suženja na koronarnim arterijama: genetska sklonost, dijabetes, pušenje, visok holesterol u krvi, stres, tjelesna neaktivnost itd. Muškarci obolijevaju češće od žena sve dok žene ne dosegnu menopauzu. Mladi rijetko obolijevaju, ali primjetan je trend sve češćih problema sa srcem i u mladih osoba - ističe dr. Čaluk.

Ako imate tegobe slične opisanima, savjetuje dr. Čaluk, ili ste zabrinuti da možda imate anginu pektoris, odmah se obratite svom kardiologu.

Mladi rijetko obolijevaju, ali primjetan je trend sve češćih problema sa srcem i u mladih osoba

Dr. Jasmin Čaluk, kardiolog: Terapija se ’kroji’ za svakog pacijenta individualno

Iako su danas manje česti zahvaljujući <a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/30075/kenan-drljevic">ranim dijagnozama</a>, tumori maternice i dalje zauzimaju drugo mjesto među tumorima koji pogađaju žene. Tumori maternice se, zavisno od lokalizacije, ponašaju različito. Nailazimo najčešće na dvije vrste tumora, tumore grlića ili cerviksa maternice i tumore tijela maternice.

Cervikalni miomi, naročito ako dostignu značajniji rast, dislociraju maternicu i grlić te, vršeći pritisak na okolne organe, prvenstveno na mokraćnu bešiku i rektum, svojim prisustvom remete i otežavaju njihovu funkciju. Naime, karakteristično za cervikalni miom je da može biti uzrok steriliteta. Osim toga, ako dođe do trudnoće, oni otežavaju prolazak ploda kroz porođajni kanal. Odstranjenje fibromioma s cerviksa može biti tehnički teško izvodljivo, kako u toku porođaja carskim rezom tako i izvan porođaja. Ukoliko je lokalizacija fibromioma ili hemangioma na grliću maternice nepovoljna za izoliranu miomektomiju, može se u nekim slučajevima, umjesto miomektomije ili zajedno s njom, uraditi i amputacija grlića. U veoma rijetkim slučajevima iz tehničkih razloga, zbog položaja, broja i veličine fibromioma, umjesto miomektomije, može se uraditi totalna histerektomija. Hemangiom, benigni <a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/39036/tumori">tumor maternice</a>, veoma je rijedak i klinički bez posebnog značaja.

Adenomi tijela maternice (polipi korpusa) zapravo i nisu pravi tumori, već benigne hiperplazije endometrija. Mogu se javiti od djetinjstva pa sve do senija, ali se najčešće javljaju kod žena u klimakteriju, neposredno po gašenju ovarijalne funkcije. Uzroci pojave ovih benignih tumora nisu poznati, a njihova simptomatologija je relativno oskudna.

Do sada zabilježeni simptomi su vezani za neuredno krvarenje, koje nastaje zbog oštećenja samog polipa i povrede njegovih sudova, zatim bijelo pranje te, eventualno, bolovi koji dovode do kontrakcija maternice. Bolovi u predjelu maternice su povremeni, a mogu se javiti i u obliku grčeva. &nbsp;Posebna opasnost ovih tumora je što mogu maskirati karcinom korpusa, odnosno eksplorativnu kiretažu radi dijagnostike.

Terapija se prepisuje u skladu s preporukom da se treba liječiti tek kada fibromiomi počnu pričinjavati izvjesne tegobe. U drugom slučaju se može liječiti kada se ustanovi da su tumori dostigli veličinu pri kojoj se na njima mogu očekivati degenerativne promjene. Kod mladih žena nastoji se da se operativnim putem odstrane samo miomi, tj. da se izvrši miomektomija. Ukoliko to nije moguće, i kod starijih žena, koje ne žele ili ne mogu više rađati, vrši se operativna ekstirpacija maternice, histerektomija. Ona se može izvršiti abdominalnim ili vaginalnim putem, može biti parcijalna ili totalna.

Važne su rana dijagnoza i prevencija

Uzroci pojave ovih benignih  tumora nisu poznati

Tumori maternice i dalje na drugom mjestu oboljenja kod žena

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/258/zdravlje">Doručak vas najbolje razbudi, pogotovo</a> ako sadrži pravu mjeru zdravih nutrijenata, ali mnogi tvrde da ujutru ne mogu ništa da jedu. Doduše, na doručak, pogotovo obilan, treba se priviknuti, pa ako ne doručkujete polako potrebno je da&nbsp;stvorite naviku da jedete čim ustanete.

Osim što je zdrava i ugodna, ova navika može vam pomoći i u suzbijanju jedne neugodne nuspojave. Naime, ljudi koji ne doručkuju često u ustima zadržavaju previše bakterija, pa im jako smrdi iz usta, a kad bi jeli, hrana bi pokupila bakterije i tako isprala usta, upozoravaju stručnjaci. Doktor Mervin Drujan (Mervyn Druyan) iz Londonskog centra za estetsku stomatologiju napominje da je zanemarivanje doručka nezdrava i “prljava” navika jer su usta zbog toga dugo suha i lepljiva od viška bakterija, što je savršeno mjesto za njihovo razmnožavanje, a nema ni dotoka svježe pljuvačke koja će ih lakše ispirati.
Znajte, međutim, da ako ćete ujutru odabrati neki slatki doručak, na primjer žitarice sa dosta šećera, tada nećete postići mnogo jer su šećeri, također, idealni za razmnožavanje bakterija.

Ali, ako patite od lošeg zadaha, svakako se potrudite da ujutru doručkujete, a idealno bi bilo da počnete vodom i voćkom. Onda pojedite malo sjemenki, a nakon toga uobičajenu hranu za doručak. Tako biste mogli da ubijete dvije muhe jednim udarcem - loš zadah i loš režim ishrane.

Ako ćete ujutru odabrati slatki doručak, na primjer žitarice sa dosta šećera, tada nećete postići mnogo

Navika koja pomaže u suzbijanju neugodne nuspojave

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/103223/slobodan-nogo">Ako mislite da se vama ne može</a> manipulirati, dvaput se varate. Prvo, možete manipulirati bilo kim.

Drugo, to znači da ne znate ništa o manipulativnim tehnikama, ne znate kako ih prepoznati, pa ste stoga, vjerovatno, vrlo često izmanipulirani. Manipulatori su individualisti. Oni često misle da su pametniji i bolji od drugih te zbog toga imaju potrebu uzdizati sebe. Emocionalno, duhovno ili psihičko zavođenje najjače je oružje manipulatora. Oni igraju na vaše najjače emocije. Manipulacija je vrsta društvene interakcije kojoj je cilj da se promijene percepcija i ponašanje drugih kroz prikrivene, obmanjujuće i nasilne taktike. Iako manipulacije mogu biti korisne, ali samo ako ste se s osobom unaprijed dogovorili o ovoj vrsti komunikacije, naprimjer, u psihoterapiji. Strogo govoreći, ovakav odnos se ne može nazvati manipulacijom jer koristi drugome.

Prava manipulacija podrazumijeva štetu: kada vam uzmu resurs dajući ništa ili skoro ništa zauzvrat, to je uvijek utjecaj, a ne interakcija. Manipulacije mogu biti svakodnevne, ili mogu biti profesionalne, poslane nam iz društvenih i političkih arena. Počnimo s malim manipulatorima - našim prijateljima i porodicom. Nažalost, takvi odnosi između voljenih nisu nimalo neuobičajeni.

Često čak ulaze u kulturu kao normalan način interakcije. Manipulacije su posebno česte među seksualnim odnosima i odnosima roditelja i djece. Generalno, svi ljudi na ovaj ili onaj način ponekad manipuliraju drugima, razlika je samo u stepenu štete koju nanose, a također i u učestalosti korištenja takvih tehnika.

Program za prepoznavanje manipulacija po prirodi je svojstven svakom čovjeku, na manipulacije ne reagira samo naša psiha već i naše tijelo, samo ne znaju svi kako ispravno razumjeti ove signale. Dlanovi nam se znoje, puls nam se ubrzava, zjenice se šire, šećer u krvi raste. Tako naše tijelo reagira na opasnost, čitajući ljude koji su sposobni da vam nanesu štetu na neverbalnom nivou: gestikulacijom, mimikom i drugim mikroreakcijama.

Manipulatori su vrlo sposobni, imaju suptilan osjećaj za drugu osobu i u stanju su tiho tražiti potrebne informacije kako bi sastavili psihološki portret. Nakon toga se lako prilagođavaju partneru, pokazujući samo ono što želite da vidite, čak i ako su ustvari sušta suprotnost. &nbsp;Kada sretnemo takve ljude, naše tijelo reagira naletom adrenalina, kao u slučaju opasnosti.

Dlanovi nam se znoje, puls nam se ubrzava, zjenice se šire, šećer u krvi raste, tako naše tijelo reagira na opasnost

Šta je manipulacija i kako je prepoznati

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/13012/stres">Finansijski zdravstveni institut definira finansijski</a> stres kao stanje koje je rezultat finansijskog ili ekonomskog događaja koji kreira anksioznost i brigu i prati ga reakcija u obliku psihičkog stresa. Novija istraživanja povezuju finansijski stres s mentalnim zdravljem.

Dr. sc. Eni Harper (Annie), antropologinja i naučnica koja stoji iza spomenute studije, navela je kako se većina učesnika studije u tom trenutku borila s dugom i proživljavala veliki stres. Dugovanje ima veliki utjecaj na mentalno zdravlje i čini se da, kad su se riješile sve financijske tegobe pojedinca, i svi su drugi problemi postali lako rješivi. U svakodnevnom životu finansijski stres može imati negativan utjecaj na sve odluke koje donosite vezano za trošenje. Kako i hranu koristimo kada smo pod velikim stresom, to isto radimo i s novcem, pa pojedinac može koristiti trošenje novca kao terapiju koja mu pruža olakšanje. Naravno da dugoročno to može donijeti dodatne probleme.

Prema riječima dr. Harper, postoje promjene koje se moraju napraviti kako bi se smanjila razina stresa uzrokovana finansijama. Ona savjetuje da u svakodnevicu uvedete nešto što naziva “finansijski wellness”. Kao što ćete posegnuti za zdravstvenim savjetima i u život unijeti promjene, tako biste trebali poduzeti određene korake kako biste održali i finansijsko zdravlje. Je li važan način na koji trošite novac? Da, i upravo to morate shvatiti. Kupovanje “iskustva” i pomaganje drugima može voditi do sreće, a postoje i istraživanja koja stoje iza ove tvrdnje.

Postoji li magični broj? Da i ne. Vjerovali ili ne, neka istraživanja rađena su i na ovu temu. Studija iz 2010. godine je otkrila kako, kada je u pitanju bogatstvo, lična satisfakcija životom ne povećava se nakon što osoba prima određenu svotu u godini za svoj rad. U situaciji kada godišnja plaća zadovoljava pojedinca, lakše se nosimo s velikim stresorima poput zdravlja, veza ili usamljenosti.

Novac možda ne može kupiti sreću, ali postoje stvari koje možete napraviti da biste povećali taj osjećaj. Razmislite o sljedećem:&nbsp;Napišite na papir na čemu ste zahvalni - Upravo će vas ta navika učiniti sretnijima i pozitivnijima. Umjesto razmišljanja o tome što nemate, razmišljajte o svim stvarima koje imate.Meditirajte - Očistite misli i fokusirajte se na sebe umjesto na stvari koje posjedujete.
Vježbajte - Vježbanje može pomoći pri otpuštanju endorfina, što vodi do kratkotrajnog osjećaja sreće. Isto tako će učiniti da se osjećate bolje u svojoj koži.
Šta smo naučili? - Novac ne može kupiti sreću, ali može donekle probuditi taj osjećaj.
Kupujte stvari koje će vas ispunjavati.&nbsp;Sreću u međuvremenu možete pronaći u druženju s prijateljima i porodicom.

Kako i hranu koristimo kada smo pod velikim stresom, to  isto radimo i s novcem

Dugovanje ima veliki utjecaj  na mentalno zdravlje

Kako na nas utječe finansijski stres

Snježno sljepilo ili fotokeratitis je naziv za opekotine oka izazvane sunčevim zracima, a koje se mogu javiti zimi, čak u izraženijem obliku nego ljeti, jer sunčevi zraci ne dolaze do oka samo direktnim putem, već i indirektno, tako što se odbijaju od snježnu površinu i tako prouzrokuju oštećenja epitela na površini oka.

Tegobe se, kaže&nbsp;<a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/43235/enesa-begovic">dr. Enesa Begović, oftalmologinja,</a> kao i kod opekotina kože ljeti, ne javljaju odmah, već tek nakon nekoliko sati od izlaganja suncu.

- Pacijenti se žale na žuljanje i pojačano suzenje očiju. Ovo stanje je obično samoograničavajuće, prolazi brzo, unutar 24 sata, jer se površinske ćelije oka brzo obnavljaju, a u oporavku može pomoći upotreba vještačkih suza, hladnih obloga i boravak u zamračenoj prostoriji. Upotreba antibiotskih kapi najčešće nije potrebna - kaže dr. Begović. Snježno sljepilo, dodaje dr. Begović, može se prevenirati upotrebom sunčanih naočala s UV zaštitom, koja u potpunosti sprečava prodiranje ovog dijela spektra do oka.

- Osim na površinu rožnice, sunčevi zraci štetno djeluju i na kožu kapaka, pa postoji veća opasnost od pojave zloćudnih pojava, kao što je melanom, ranije se javlja katarakta, a dolazi i do oštećenja tkiva na očnom dnu u samom centru vida, odnosno žutoj pjegi - navodi dr. Bagović.

Niske temperature i vjetrovito vrijeme dovode do bržeg isparavanja suza s površine oka te je potrebno češće treptati i koristiti vještačke suze u ovakvim uvjetima.

- Zimi je zrak više zagađen pa su česte upale prednjeg dijela oka. Neki autori ih smatraju alergijskim, neki toksičnim, u zavisnosti od mehanizma nastanka. Simptomi su slični alergijskim, pacijent osjeća iritaciju, žuljanje i pojačano suzenje očiju. Uzročnici su visoke koncentracije supstanci, kao što su ugljenmonoksid, azotdioksid, sumpordioksid, ozon te čestice koje mehaničkim putem djeluju na površinu oka - navodi dr. Begović. Ljudi provode više vremena u zatvorenim prostorijama u kojima je zrak zbog centralnog grijanja suh, a i usljed rjeđeg provjetravanja, veća je mogućnost za prenošenje infekcija, naročito virusnih, upozorava dr. Begović.

Veoma je važno napomenuti da je količina dnevnog svjetla, u odnosu na ljetni period, zimi znatno manja, ljudi su naviknuti na upotrebu vještačkog osvjetljenja u prostorijama i znatno duže ostaju budni nego što je to u skladu s prirodnim ritmom sna i budnosti. Usljed toga, dolazi do narušavanja ravnoteže u lučenju transmitera i prekursora hormona koji su važni za cjelokupno zdravlje organizma, a naročito se u posljednje vrijeme, a u vezi je s tim, razmatra uloga melatonina. Zato je bitno provoditi oko dva sata na otvorenom, u prirodi, gdje je čist zrak, uz određene mjere zaštite.

Prevencija se sastoji u upotrebi sunčanih naočala s UV zaštitom, koja u potpunosti sprečava prodiranje sunčevih zraka do oka

Zaštitite se od snježnog sljepila ili fotokeratitisa

Neki ljudi su skloniji <a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/13633/oci">oštećenju očiju</a> zbog UV zračenja, a time i stvaranju snježne sljepoće. Ako imate&nbsp;svijetle oči, naprimjer, plave, zelene, sive ili svijetlosmeđe, nužno je temeljito zaštititi oči od sunca jer su ranjive slično kao svijetla koža.&nbsp;Ako ste&nbsp;operirali mrenu ili napravili lasersku dioptriju, vaše su oči možda osjetljivije na UV zrake, pa budite posebno oprezni kako biste ih pravilno zaštitili. Oprez se savjetuje i svima koji nose kontaktne leće.Uzimanje određenih lijekova,&nbsp;također, može izazvati preosjetljivost na <a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/37890/uv-zracenje">UV zračenje</a>. Fotosenzibilni lijekovi su neki antibiotici, lijekovi za snižavanje visokog krvnog pritiska i lijekovi za odvajanje vode. Oprez se, također, savjetuje kod nekih lijekova protiv bolova i lijekova protiv akni, kao i kod antidepresiva koji sadrže amitriptilin.
Skijaške naočale&nbsp;pružaju izvrsnu zaštitu za skijanje, dok su sunčane naočale sa zakrivljenim staklom izvrstan izbor za ostale zimske sportove. Planinari u pravilu nose i posebnu bočnu zaštitu za oči, koja u potpunosti blokira UV zrake.
Svako intenzivno izlaganje UV zrakama može uzrokovati simptome snježne sljepoće ili fotokeratitis. Značajno odbijanje UV zraka uzrokuju i voda i pijesak, pa fotokeratitis može nastati i na moru.

Oprez se savjetuje kod nekih lijekova protiv bolova i lijekova protiv akni, kao i kod antidepresiva

Oči plave, zelene, sive ili svijetlosmeđe sklonije oštećenju

Ko je skloniji oštećenju očiju zbog UV zračenja

Hipertenzija ili povišen krvni pritisak spada u najčešće <a href="https://zdravlje.avaz.ba/tag/5325/jasmin-caluk">bolesti današnjice</a>. Krvni pritisak je sila kojom krv u krvnim žilama tiska na zidove krvnih žila. Normalan krvni pritisak omogućuje normalan protok krvi kroz krvne žile svuda u tijelu i dostavu kisika i hranjivih materija do svih organa u tijelu.

Pad pritiska dovodi do kolapsa cirkulacije i smanjenja protoka krvi kroz tijelo, što remeti funkcije svih organa, zbog čega je vrlo važno da tijelo održava normalnu visinu pritiska.&nbsp;Pacijenti mogu promjenom životnog stila utjecati na sniženje krvnog pritiska.U slučajevima lakše hipertenzije, disciplinirano pridržavanje ovih mjera može kontrolirati pritisak i bez lijekova, no u većeg broja pacijenata lijekovi će ipak biti neophodni. Ipak, i kod njih se mjerama životnog stila pritisak može donekle spustiti i time umanjiti potrebne doze lijekova.
Mjere su: manje slana ili neslana ishrana, redovno kretanje, kontrola tjelesne težine i mršavljenje ako je pacijent s prekomjernom tjelesnom težinom, obustava pušenja za pacijente koji su pušači, kao i izbjegavanje stresnih situacija.

Ulažu se veliki napori da se nađe metoda definitivnog izlječenja hipertenzije. Jedna od tih metoda je kateterska ablacija renalne arterije. Suštinski, to je metoda u kojoj se kateter uvodi u bubrežnu arteriju i posebnim postupkom deaktivira nerve koji obavijaju arteriju. Smatra se da ovi nervi svojom aktivacijom potiču bubreg da pokreće mehanizme za porast krvnog pritiska, pa bi ablacija deaktivacijom nerava umanjila i pritisak.

Visoki krvni pritisak se liječi zato što, u protivnom, može dovesti do oštećenja velikog broja organa. Za srce je karakteristično da srčani mišić (miokard) hipertrofira, tj. zadebljava, a ovo nije povoljno, jer krvne žilice koje ishranjuju srčani mišić ne mogu pratiti njegovo zadebljavanje i to kasnije dovodi do slabosti srca. Osim toga, visok krvni pritisak napreže i srčane krvne žile i povećava rizik od razvoja koronarne bolesti, tj. angine pektoris i srčanog udara, a on može biti i smrtonosan.

Znakovi da vam nedostaje vitamin D

Operacijom nosa dobivaju se pravilna funkcija disanja i bolji izgled

Šta je vitiligo, kako prepoznati ovu bolest i ko joj je izložen

Zašto je nekim ljudima teško da smršave

Kako izgubiti masnoće na području trbuha

Šta je angina pektoris, kako nastaje i kako se manifestira

Pet pitanja i odgovora o alfa-lipoinskoj kiselini

Kako prepoznati da ste zaraženi omikronom

Dr. Jasmin Čaluk, kardiolog: Terapija se ’kroji’ za svakog pacijenta individualno

Tumori maternice i dalje na drugom mjestu oboljenja kod žena

Navika koja pomaže u suzbijanju neugodne nuspojave

Šta je manipulacija i kako je prepoznati

Kako na nas utječe finansijski stres

Zaštitite se od snježnog sljepila ili fotokeratitisa

Ko je skloniji oštećenju očiju zbog UV zračenja

Hipertenzija spada u najčešće bolesti današnjice, kako je regulirati

Zdravlje

Znakovi da vam nedostaje vitamin D

Operacijom nosa dobivaju se pravilna funkcija disanja i bolji izgled

Šta je vitiligo, kako prepoznati ovu bolest i ko joj je izložen

Zašto je nekim ljudima teško da smršave

Kako izgubiti masnoće na području trbuha

Šta je angina pektoris, kako nastaje i kako se manifestira

Pet pitanja i odgovora o alfa-lipoinskoj kiselini

Kako prepoznati da ste zaraženi omikronom

Dr. Jasmin Čaluk, kardiolog: Terapija se ’kroji’ za svakog pacijenta individualno

Tumori maternice i dalje na drugom mjestu oboljenja kod žena

Navika koja pomaže u suzbijanju neugodne nuspojave

Šta je manipulacija i kako je prepoznati

Kako na nas utječe finansijski stres

Zaštitite se od snježnog sljepila ili fotokeratitisa

Ko je skloniji oštećenju očiju zbog UV zračenja

Hipertenzija spada u najčešće bolesti današnjice, kako je regulirati