<p>Osobe koje su odrasle u disfunkcionalnim porodicama često u odrasloj dobi pokušavaju svojoj djeci pružiti stabilno i sretno djetinjstvo kakvo sami nisu imali. Međutim, stručnjaci upozoravaju da se obrasci ponašanja iz djetinjstva često nesvjesno prenose i u roditeljstvo.</p><p>Psihologinja Samantha Rodman Whiten ističe da osobe koje nisu imale jasne emocionalne granice u porodici često imaju poteškoća da ih postave i u odnosu sa svojom djecom. Kada se dijete uznemiri, roditelj može reagirati panikom ili tjeskobom umjesto smirenom podrškom.</p><p>Problemi se mogu pojaviti i u partnerskim odnosima, posebno kod osoba koje su odrasle uz konfliktan ili emocionalno udaljen brak roditelja. Njima ponekad može biti teško pronaći ravnotežu između odnosa s partnerom i brige o djeci.</p><p>Stručnjaci navode i da loši primjeri upravljanja novcem, nedostatak društvenih kontakata ili autoritaran odgoj mogu ostaviti dugoročne posljedice na roditeljske navike.</p><p>Psiholozi ističu da terapija može pomoći roditeljima da bolje razumiju vlastito djetinjstvo i razviju zdravije obrasce ponašanja u odgoju djece.</p>

Stručnjaci upozoravaju da osobe koje su odrasle u disfunkcionalnim porodicama nesvjesno prenose određene navike i strahove na vlastitu djecu

Obrasci iz teškog djetinjstva često utječu na način roditeljstva

<p>Obilna menstruacija može dovesti do anemije zbog nedostatka željeza, upozoravaju stručnjaci. Tijelu je željezo potrebno za stvaranje hemoglobina, proteina koji pomaže crvenim krvnim zrncima da prenose kisik kroz organizam. Kada se izgubi previše krvi, smanjuje se i količina željeza u tijelu.</p><p>Većina žena tokom menstruacije izgubi oko 30 do 40 mililitara krvi, dok kod obilnog krvarenja gubitak može biti veći od 80 mililitara. Takvo stanje, poznato kao menoragija, jedan je od najčešćih uzroka anemije kod žena reproduktivne dobi.</p><p>Rizik je veći kod osoba koje krvare duže od sedam dana, moraju mijenjati uloške ili tampone svakog sata ili imaju krvarenje između ciklusa.</p><p>Simptomi anemije mogu uključivati umor, vrtoglavicu, ubrzan rad srca, blijedu kožu, krhke nokte, glavobolje i otežano disanje. U nekim slučajevima javljaju se i problemi s koncentracijom ili stalni osjećaj iscrpljenosti.</p><p>Ljekari anemiju dijagnosticiraju na osnovu simptoma, pregleda i laboratorijskih testova krvi, a ponekad se radi i ginekološki pregled kako bi se otkrio uzrok obilnog krvarenja.</p>

Veliki gubitak krvi tokom ciklusa može dovesti do manjka željeza, što često uzrokuje slabost, vrtoglavicu i iscrpljenost

Može li obilna menstruacija uzrokovati anemiju i hronični umor

<p>Mentalno zdrave osobe ne troše energiju na žaljenje, ne jure trenutno zadovoljstvo i ne žive po tuđim standardima.</p><p>Ono što ne radite jednako je važno za vaše mentalno zdravlje kao i ono što radite. Na internetu se može pronaći more savjeta o tome kako postići i održati dobro mentalno zdravlje. Mnogi terapeuti, couchevi i stručnjaci za wellness preporučuju zdravu prehranu, redovno kretanje, pozitivno razmišljanje i brigu o sebi.</p><p>Ipak, jednako je važno prepoznati šta ne bismo trebali raditi. Postoji mnogo načina na koje, često i nesvjesno, možemo potkopati vlastitu dobrobit i ući u spirale negativnosti, depresije i anksioznosti. Također, postoje i brojni načini na koje možemo sabotirati odnose, a da ne shvatimo da smo upravo mi uzrok problema.</p><p>U nastavku je pet ponašanja koja je važno izbjegavati ako želite biti stabilni i emocionalno uravnoteženi.</p><h2>1. Okrivljavanje drugih i mentalitet žrtve</h2><p>Iako je tačno da se često suočavamo s teškim okolnostima koje nisu pod našom kontrolom, važno je podsjetiti se da uvijek postoji dio situacije kojim možemo upravljati. Što više vjerujete u vlastitu sposobnost da utičete na ono što se dešava, to ćete se osjećati spremnije i sigurnije – a manja je vjerovatnoća da će vas drugi uzimati zdravo za gotovo.</p><p>Fokus na samosažaljenje ili uvjerenje da ste nemoćni brzo narušava samopoštovanje i mentalno zdravlje. Mentalitet žrtve neizbježno utiče i na odnose, jer ljudi ponekad imaju manje empatije kada se ponašamo kao da ništa ne možemo promijeniti.</p><h2>2. Fokus samo na trenutno zadovoljstvo</h2><p>Čekanje da ostvarite ciljeve i dobijete priznanje ili nagradu često je teško. Kada mnogo radite, prirodno je da želite rezultate odmah – pa je zbog toga ponekad lakše posegnuti za brzim zadovoljstvom.</p><p>Na primjer: potrošiti platu umjesto štedjeti za penziju, ili prihvatiti posao samo da biste odmah zarađivali, umjesto nastaviti školovanje – iako je fakultet oduvijek bio vaša želja. Kada se fokusirate samo na ono što je „pred nosom“, umjesto da planirate budućnost i razmišljate šire, to na kraju koči i uspjeh i osjećaj životnog zadovoljstva.</p><h2>3. Stavljanje vlastitih potreba iznad drugih</h2><p>Kada se trudite da brinete o sebi i ostvarite ciljeve, razmišljanje o drugima ne dolazi uvijek spontano. Lako je postati „laser-fokusiran“ na to kako da dobijete ono što želite. To najčešće nije namjerno, što znači da namjerno trebate provjeravati kako vaše ponašanje i odluke utiču na druge.</p><p>Uz to, istraživanja pokazuju da su ljudi koji su ljubazni i pomažu drugima često sretniji i zdraviji. Dijelom zato što, kada pomažete drugima, ne vrtite se stalno oko vlastitog uspjeha. Moguće je potrošiti previše vremena razmišljajući o sebi i o svim područjima života koja nisu onakva kakva biste željeli da budu.</p><h2>4. Nemogućnost da prepoznate male uspjehe i osjećate zahvalnost</h2><p>Kada stvari krenu po zlu ili kada nam treba više vremena da dobijemo ono za što mislimo da će nas usrećiti, često počnemo prigovarati zbog onoga što nemamo. Tada postaje teško uočiti šta je ipak dobro prošlo i koji mali dijelovi života donose radost.</p><p>Teško je biti zahvalan ljudima koji vas vole i podržavaju, a ponekad se čak može javiti osjećaj da vam niko „ne drži leđa“. Što više pronalazite načine da budete zahvalni – čak i za sitnice – to ćete biti otporniji. Zahvalnost pomaže i da se prisjetite kako nije uvijek bilo teško te da ste i ranije prebrodili izazove.</p><h2>5. Mentalno zdrave osobe ne porede sebe s drugima</h2><p>Jedan od razloga zbog kojih se mnogi bore s anksioznošću, negativnošću, depresijom, ljubomorom i drugim emocijama koje narušavaju mentalno zdravlje jeste stalno upoređivanje s onim što drugi imaju ili što su postigli.</p><p>Upoređivanje je opasno jer nemate uvid u nečiju unutrašnju stvarnost i životnu pozadinu – čak i kada se čini da drugi imaju više ili da su sretniji. Na primjer, neko može živjeti u lijepoj kući i imati dobro plaćen posao, a istovremeno se boriti s ozbiljnim problemima u braku. Ili neko može izgledati kao da je dobio više unapređenja bez posebnih kvalifikacija, ali vi ne znate koliko je zaista sposoban ili kako se snalazi na razgovorima za posao.</p><p>Gledate nečije Instagram objave ili slušate hvalisanje o „savršenom“ životu – i počnete zavidjeti. Zatim se pitate zašto vi to ne možete imati ili postići. S vremenom se može javiti misao da s vama nešto nije u redu ili da nikada nećete imati život kakav želite. A istina je jednostavna: vrijeme koje trošite na upoređivanje krade energiju koju biste mogli ulagati u sebe, svoje ciljeve i izgradnju smislenog života.</p>

Gledate nečije Instagram objave ili slušate hvalisanje o „savršenom“ životu – i počnete zavidjeti

Ovo je 5 stvari koje mentalno zdrave osobe ne rade: Jeste li među njima?

<p>Glaukom je jedna od najpodmuklijih očnih bolesti današnjice i jedan od vodećih uzroka nepovratnog gubitka vida u svijetu. Upravo zbog toga širom svijeta obilježava se Svjetska sedmica glaukoma, s ciljem podizanja svijesti o ovoj bolesti koja često napreduje bez jasnih simptoma. Globalne brojke su alarmantne. Procjenjuje se da od glaukoma boluje više od 80 miliona ljudi, a posebno zabrinjava podatak da gotovo polovina oboljelih uopće nije svjesna da ima ovu bolest.</p><p>Pod sloganom "Ujedinjeni za svijet bez glaukoma", od 8. do 14. marta organiziraju se različite aktivnosti – od besplatnih pregleda i mjerenja očnog pritiska do edukativnih predavanja. U Bosni i Hercegovini ove aktivnosti održavaju se u više od 25 gradova, s ciljem da se građani informiraju o opasnostima koje ova bolest nosi.</p>

<h2>Gubitak vida</h2><p>Šef Klinike za očne bolesti KCUS-a prof. dr. Faruk Nišić ističe da je glaukom bolest oka koja u svojim završnim fazama može dovesti do potpunog i nepovratnog gubitka vida.</p><p>- Glaukom je bolest oka koja u terminalnim fazama može dovesti do ireverzibilnog sljepila. U narodu je često nazivaju i "tihim kradljivcem vida", jer se može razvijati godinama bez jasnih simptoma - kazao je Nišić za "Avaz".</p><p>Dodaje da bolest najčešće nastaje kao posljedica dugotrajno povišenog očnog pritiska i oštećenja vidnog živca, što s vremenom dovodi do sužavanja vidnog polja.</p><p>- Pacijenti se često javljaju tek kada su promjene već uznapredovale, a tada su mogućnosti liječenja i poboljšanja vida veoma ograničene. U tom trenutku uglavnom možemo samo pokušati zaustaviti dalje propadanje vida - pojašnjava Nišić.</p><h2>Multifaktorijalna bolest</h2><p>Prema riječima prof. dr. Nišića, glaukom je multifaktorijalna bolest, što znači da na njegov razvoj utječe više različitih faktora.</p><p>- Veliku ulogu ima genetska predispozicija, zbog čega je važno pitati pacijenta da li u porodici ima oboljelih od glaukoma. Ipak, ne postoji jedan jedini uzrok koji dovodi do ove bolesti - kaže Nišić.</p><h2>Rano otkrivanje</h2><p>Stručnjaci naglašavaju da je rano otkrivanje bolesti presudno za očuvanje vida.</p><p>Vrlo je važno na vrijeme prepoznati osobe koje su u riziku i redovno kontrolirati stanje očiju. Pravovremenim uvođenjem terapije može se spriječiti dalje propadanje vidne funkcije. Terapija može uključivati lijekove, laserske procedure ili hirurško liječenje, u zavisnosti od stadija bolesti.</p><h2>Redovni pregledi</h2><p>Ako se bolest otkrije na vrijeme, moguće je značajno usporiti ili zaustaviti njen napredak i tako sačuvati vid. Zbog toga stručnjaci tokom Svjetske sedmice glaukoma posebno apeliraju na građane, naročito one starije od 40 godina i osobe koje imaju porodičnu historiju bolesti, da redovno obavljaju oftalmološke preglede, jer upravo rana dijagnoza može spriječiti trajni gubitak vida.</p><p><br></p>

U terminalnim fazama može dovesti do ireverzibilnog sljepila, ističe Nišić

Prof. dr. Faruk Nišić za "Avaz" o podmukloj bolesti: Tihi kradljivac vida prijeti milionima, oboljeli ne znaju da imaju glaukom

<p>Položaj u kojem spavate može imati veliki utjecaj na zdravlje kičme, zglobova i držanje tijela tokom dana. Stručnjaci ističu da pravilno odabran položaj, kao i odgovarajući madrac i jastuk, mogu smanjiti rizik od bolova u leđima, ukočenog vrata i problema s disanjem.</p><p>Trećinu života provodimo spavajući, zbog čega način na koji ležimo tokom noći ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja. Prema riječima stručnjaka iz organizacije The Sleep Charity, položaj tijela može pomoći kičmi da ostane u prirodnom položaju ili je satima izlagati nepotrebnom opterećenju.</p><p>Spavanje na leđima smatra se jednim od najboljih položaja jer omogućava ravnomjernu raspodjelu tjelesne težine i smanjuje pritisak na kičmu. U tom položaju preporučuje se korištenje potpornog jastuka, a dodatni jastuk ispod koljena može pomoći da se zadrži prirodna krivina leđa.</p><p>Spavanje na boku također može biti dobar izbor jer pomaže održavanju ravne kičme i može smanjiti hrkanje. Stručnjaci savjetuju da se između koljena stavi jastuk kako bi kukovi i zglobovi ostali u pravilnom položaju.</p><p>S druge strane, spavanje na stomaku smatra se najnepovoljnijim položajem jer opterećuje vrat i može uzrokovati bol u donjem dijelu leđa. Ukoliko osoba ipak spava na stomaku, preporučuje se korištenje vrlo tankog jastuka ili spavanje bez njega.</p>

Stručnjaci upozoravaju da način na koji spavate može utjecati na kičmu, zglobove i kvalitet sna

Najbolji položaj za spavanje

<p>Dok priroda polako izlazi iz zimskog sna i prve pupoljke tek počinju pokazivati drveće i cvijeće, mnogi ljudi već osjećaju prve znakove nadolazeće sezone alergija. Stručnjaci u Mahnomen Healthu upozoravaju da je pravo vrijeme za pripremu kako biste uživali u proljeću bez nelagode.</p><h2>Razumijevanje sezonskih alergija</h2><p>Alergije nastaju kada imunološki sistem reaguje na strane čestice poput peludi, plijesni i grinja. Simptomi uključuju kihanje, curenje nosa, svrbež očiju i začepljenost nosa, što može smanjiti kvalitet života, poremetiti san i otežati svakodnevne aktivnosti.</p><h2>Priprema za sezonu alergija</h2><p>Razgovarajte s ljekarom i napravite personalizirani plan liječenja, uključujući testiranje na alergije.</p><p>Smanjite izloženost peludi zatvaranjem prozora tokom dana i korištenjem pročišćivača zraka.</p><p>Pranje ruku i presvlačenje nakon boravka na otvorenom smanjuje unos peludi u kuću.</p><p>Lijekovi bez recepta i prirodni tretmani mogu pomoći u ublažavanju simptoma.</p><h2>Napredne mjere opreza</h2><p>Osobe s teškim alergijama trebaju redovne preglede radi prilagodbe tretmana.</p><p>Pratite dnevne nivoe peludi i kvalitetu zraka putem aplikacija kako biste izbjegli visoke koncentracije peludi.</p>

Stručni savjeti za prevenciju i ublažavanje simptoma sezonskih alergija kako biste uživali u proljeću bez nelagode

Reagujte na vrijeme: Kako pripremiti organizam za proljetne alergije

<p>Iako stres obično povezujemo s neugodnim iskustvima, postoji pozitivan oblik stresa "eustres" koji nas motivira, potiče razvoj i poboljšava opći osjećaj zadovoljstva.</p><p>Za većinu ljudi stres je sinonim za nešto negativno, ali stručnjaci ističu da postoje dvije vrste stresa: eustres i distres. Distres je negativan oblik stresa koji nastaje kada osjećamo preopterećenost i nedostatak resursa za suočavanje s izazovima, što može dovesti do tjeskobe, depresije i pada koncentracije.</p><p>S druge strane, eustres se javlja kada smo suočeni s izazovom koji doživljavamo kao zanimljiv ili poticajan – primjerice kada učimo novu vještinu, preuzimamo projekt ili se pripremamo za važan događaj. Blaga napetost i uzbuđenje kod eustresa dodatno nas motiviraju i pomažu da damo najbolje od sebe.</p><h2>Zašto je eustres „dobar“ stres</h2><p>Eustres pozitivno utiče na tri ključna područja:</p><p>Emocionalno – potiče osjećaje zadovoljstva, motivacije i potpune koncentracije na aktivnost.</p><p>Psihološki – razvija samopouzdanje, osjećaj autonomije i psihološku otpornost.</p><p>Fizički – jača tijelo kroz zahtjevnije fizičke aktivnosti ili treninge.</p><p>Eustres pruža osjećaj uzbuđenja, smisla i ispunjenosti, čineći izazove motivirajućim.</p><h2>Primjeri eustresa u svakodnevnom životu</h2><p>Na poslu: preuzimanje novog projekta i učenje novih vještina. Ako su rokovi realni i projekti ostvarivi, izazov postaje motivirajući, a ne preopterećujući.</p><p>Kroz hobije i lične interese: postavljanje izazovnih ciljeva i učenje novih vještina jača samopouzdanje i želju za napretkom.</p><p>Putovanja: uzbuđenje i neizvjesnost prilikom upoznavanja nove kulture i običaja mogu biti oblik eustresa.</p><p>Fizička aktivnost: izazivanje tijela tokom vježbanja ili planinarenja povećava snagu, izdržljivost i fleksibilnost te izaziva osjećaj potpune koncentracije.</p><h2>Kako u svakodnevicu unijeti više pozitivnog stresa</h2><p>Stručnjaci preporučuju jednostavne korake:</p><p>Svaki dan naučite nešto novo, čak i male stvari.</p><p>Postavljajte lične i profesionalne ciljeve koji su izazovni, ali ostvarivi.</p><p>Povremeno izađite iz zone komfora, preuzimajući nove zadatke ili učeći nove vještine.</p><h2>Redovno se bavite fizičkom aktivnošću.</h2><p>Pravilan balans eustresa može biti snažan podsticaj za lični rast i razvoj – dovoljno izazova da nas motiviraju, ali ne toliko da nas preplave.</p>

Eustres nas motivira, potiče lični razvoj i poboljšava osjećaj zadovoljstva životom

Nije sav stres loš: Pozitivan oblik stresa može nam zapravo pomoći

<p>Povišen hemoglobin, poznat i kao eritrocitoza, često se otkriva slučajno, ali može biti znak ozbiljnog zdravstvenog problema. Hemoglobin je protein bogat željezom u crvenim krvnim zrncima, čija je glavna funkcija transport kisika iz pluća u sve organe. Kada je njegova koncentracija previsoka, krv postaje “gušća”, odnosno teže cirkuliše, što povećava rizik od komplikacija. Referentne vrijednosti obično su iznad 16,5 g/dL za muškarce i 16 g/dL za žene.</p><h2>Simptomi i rani znakovi</h2><p>U ranoj fazi često nema simptoma, a stanje se otkriva tokom rutinskih pregleda. Kada se jave, simptomi mogu uključivati kronične glavobolje, vrtoglavicu, zujanje u ušima, zamagljen vid, umor, pojačano znojenje, crvenilo lica i dlanova ili lakše stvaranje modrica. Jedan specifičan znak je akvageni pruritus – intenzivan svrbež kože nakon tuširanja toplom vodom.</p><h2>Uzroci povišenog hemoglobina</h2><p>Sekundarna eritrocitoza nastaje kao odgovor na vanjske podražaje:</p><p>Dehidracija (relativna eritrocitoza)</p><p>Pušenje (ugljikov monoksid smanjuje kisik, pa tijelo proizvodi više eritrocita)</p><p>Boravak na velikim nadmorskim visinama</p><p>Hronične bolesti koje smanjuju kisik (KOPB, zatajenje srca, apneja u snu)</p><p>Bubrezi u tim slučajevima luče hormon eritropoetin (EPO), koji stimulira koštanu srž na proizvodnju eritrocita.</p><p>Primarna eritrocitoza je rijetka i uključuje policitemiju veru (PV), kod koje koštana srž nekontrolisano proizvodi crvena krvna zrnca zbog genetske mutacije (najčešće JAK2).</p><h2>Rizici i liječenje</h2><p>Gušća krv povećava rizik od tromboze, srčanog i moždanog udara. Dijagnoza uključuje kompletnu krvnu sliku, mjerenje EPO-a i genetske testove.</p><p>Najefikasnija metoda smanjenja gustoće krvi je terapijska flebotomija – kontrolisano vađenje krvi koje trenutno smanjuje rizik od komplikacija. Liječenje također uključuje rješavanje osnovnog uzroka: prestanak pušenja, regulaciju plućnih bolesti ili terapiju za apneju u snu. Agresivna hidracija pomaže prirodnim razrjeđivanjem krvi.</p><p>Povišen hemoglobin je znak za akciju, ali ne i razlog za paniku. Uz ljekarski nadzor, stanje se može efikasno kontrolisati i držati pod kontrolom.</p>

Eritrocitoza zahtijeva pažljivu dijagnostiku zbog potencijalnih komplikacija poput tromboze i srčanog ili moždanog udara

Povišen hemoglobin u krvi: Kada gusta krv postaje rizik i kada treba hitno ljekaru

<p>Hipertireoza, odnosno ubrzani rad štitne žlijezde, javlja se kada ova mala, ali moćna žlijezda proizvodi prekomjerne količine hormona, što ubrzava metabolizam. Najčešći uzrok je Gravesova bolest, autoimuni poremećaj kod kojeg imuni sistem napada štitnu žlijezdu i podstiče nekontrolisanu proizvodnju hormona. Posljedice uključuju nenamjeran gubitak težine, drhtanje ruku, nervozu, pojačano znojenje i ubrzan rad srca.</p><p>Iako temeljno liječenje zahtijeva lijekove, radioaktivni jod ili operaciju, pravilna prehrana značajno pomaže u ublažavanju simptoma i zaštiti tijela.</p><h2>Namirnice koje treba izbjegavati</h2><p>Kontrola unosa joda je prvi korak. Jod je ključan za proizvodnju hormona, a višak može dodatno stimulisati štitnu žlijezdu. Izbjegavajte ili ograničite:</p><p>jodiranu sol</p><p>morske alge (kelp, nori)</p><p>školjke i rakove</p><p>Kofein može pogoršati simptome poput ubrzanog rada srca, nervoze i nesanice, stoga smanjenje kafe, crnog čaja, energetskih pića i čokolade može donijeti olakšanje.</p><p>Soja i proizvodi od soje mogu ometati apsorpciju lijekova, posebno terapiju radioaktivnim jodom, dok osobe s celijakijom ili intolerancijom na gluten mogu osjetiti poboljšanje izbacivanjem pšenice, ječma i raži.</p><h2>Namirnice koje pomažu štitnoj žlijezdi i tijelu</h2><p>Ubrzan metabolizam troši energiju i nutrijente, stoga je važno jesti nutritivno bogatu hranu:</p><p>Protuupalna prehrana: mediteranski stil sa svježim voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima</p><p>Kupusnjače: brokula, kelj, cvjetača i prokulice – sadrže goitrogene koji prirodno usporavaju rad štitne žlijezde</p><p>Selen: brazilski oraščići (2–3 dnevno), gljive, piletina, riža, zob</p><p>Proteini: riba, perad, jaja, mahunarke za očuvanje mišićne mase</p><p>Kalcij i vitamin D: za jačanje kostiju i prevenciju osteoporoze</p><p>Željezo: leća, grah, špinat, nemasno crveno meso</p><p>Veći kalorijski unos iz kvalitetnih izvora sprječava gubitak težine i mišićne mase, dok prerađena hrana i rafinirani šećeri pogoršavaju upalne procese.</p><h2>Savjet stručnjaka</h2><p>Svaka promjena prehrane treba biti provedena uz konsultacije sa ljekarom ili nutricionistom, kako bi plan bio prilagođen individualnim potrebama i terapiji.</p>

Pravilna prehrana ključni saveznik u kontroli hipertireoze i podršci medicinskoj terapiji

Ubrzani rad štitne žlijezde: Koje namirnice ublažavaju simptome, a koje pogoršavaju stanje

<p>Globalne brojke su alarmantne. Procjenjuje se da od glaukoma boluje oko 80 miliona ljudi, no ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da čak polovina njih nije ni svjesna svoje dijagnoze.</p><h2>Podizanje svijesti o „tihom kradljivcu vida“</h2><p>U tijeku je Svjetska sedmica glaukoma, inicijativa koja upozorava na vodeći uzrok nepovratnog gubitka vida u svijetu. Riječ je o podmukloj bolesti koju nazivaju i „tihim kradljivcem vida“, jer polovica oboljelih uopće ne zna da ju ima dok ne postane prekasno.</p><p>Pod sloganom „Ujedinjeni za svijet bez glaukoma“, od 8. do 14. marta obilježava se Svjetska sedmica glaukoma, globalna inicijativa koja ima za cilj podizanje svijesti o ovoj bolesti, koja predstavlja jedan od vodećih uzroka nepovratne sljepoće. Diljem Bosne i Hercegovine, u više od dvadeset pet gradova, organiziraju se besplatna mjerenja očnog tlaka, edukativna predavanja i druge aktivnosti s jednim ciljem: informirati javnost o opasnostima koje ova bolest nosi.</p><h2>Glaukom: Šta je to i kako nastaje?</h2><p>Glaukom nije samo jedna bolest, već skupina očnih bolesti koje imaju zajedničku karakteristiku – progresivno oštećenje vidnog živca. Ovaj živac je ključan za prijenos vizualnih informacija od oka do mozga. U većini slučajeva, oštećenje vidnog živca rezultat je povišenog očnog tlaka.</p><p>U oku se neprestano stvara tekućina, tzv. očnu vodicu, koja mora i otjecati kako bi tlak ostao stabilan. Ako drenažni sustav oka ne funkcioniše pravilno, tekućina se nakuplja, što uzrokuje povišenje tlaka i postepeno uništavanje vlakana vidnog živca. Svako uništeno vlakno znači trajni gubitak u vidnom polju.</p><h2>Simptomi koji dolaze prekasno</h2><p>Budući da glaukom često ne daje nikakve simptome u početnim fazama, mnogi oboljeli traže pomoć tek kada je vidni živac već ozbiljno oštećen. Bolest se može razvijati godinama bez ikakvih simptoma, sve dok se vidno polje ne suzi do te mjere da osoba počinje gledati kroz „tunel“.</p><p>Najčešći oblik glaukoma, glaukom otvorenog kuta, razvija se vrlo sporo i bezbolno. Prve promjene koje nastaju su suptilni gubitci u perifernom vidu, koji se često ne primjećuju u svakodnevnim aktivnostima. U kasnijim fazama, oštećenje je već značajno, a izgubljena funkcija vida ne može se vratiti.</p><h2>Akutni glaukom zatvorenog kuta</h2><p>Za razliku od glaukoma otvorenog kuta, akutni glaukom zatvorenog kuta je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu intervenciju. Ovaj oblik nastupa iznenada i uz dramatične simptome, uključujući jaku bol u oku, koja se širi prema čelu, praćenu glavoboljom, mučninom i povraćanjem. Vid postaje zamućen, a oko izvora svjetlosti pojavljuju se karakteristični „halo“ efekti.</p><p>Osobe koje osjete ovakve simptome trebaju se odmah obratiti oftalmologu jer brza reakcija može spriječiti potpuno i trajno sljepilo.</p><h2>Ko je najugroženiji i kako se glaukom može otkriti na vrijeme?</h2><p>Iako glaukom može pogoditi svakoga, postoje određeni rizični faktori koji povećavaju mogućnost obolijevanja:</p><p>Dob: Rizik raste nakon 40. godine života.</p><p>Genetika: Osobe koje imaju obiteljsku povijest glaukoma trebaju biti posebno oprezne.</p><p>Dijabetes i povišen krvni tlak.</p><p>Visoka kratkovidnost i dugotrajna upotreba kortikosteroidnih lijekova.</p><p>Prethodne ozljede oka.</p><p>Zbog toga što glaukom nema rane simptome, jedini način za njegovu pravovremenu dijagnozu su redoviti oftalmološki pregledi. Stručnjaci preporučuju:</p><p>Sveobuhvatan pregled očiju svake dvije godine nakon 40. godine.</p><p>Jednom godišnje nakon 60. godine života.</p><p>Važno je napomenuti da samo mjerenje očnog tlaka nije dovoljno – potreban je kompletan pregled koji uključuje provjeru vidnog polja, pregled vidnog živca i debljine rožnice.</p><h2>Liječenje glaukoma: Zaustavljanje, a ne obnova vida</h2><p>Kada se glaukom dijagnosticira, važno je razumjeti da je cilj liječenja zaustaviti ili usporiti daljnje oštećenje vida, jer gubitak vida zbog glaukoma je trajni. Liječenje je najčešće doživotno i zahtijeva disciplinu pacijenta.</p><p>Prvi oblik liječenja obično su kapi za oči, koje smanjuju proizvodnju očne vodice ili poboljšavaju njezino otjecanje, čime se smanjuje očni tlak i smanjuje pritisak na vidni živac. Redovita primjena terapije ključna je za očuvanje preostalog vida.</p><h2>Dodatne metode liječenja</h2><p>Kada kapi za oči nisu dovoljna za kontrolu očnog tlaka ili pacijent ne podnosi lijekove, mogu se koristiti laserski tretmani poput laserske trabekuloplastike, koji poboljšavaju funkciju drenažnog sustava oka. Ako laserska terapija nije učinkovita, pristupa se kirurškim zahvatima, kao što je trabekulektomija, koja stvara novi kanal za drenažu tekućine.</p><p>Posljednjih godina razvijene su i minimalno invazivne kirurške tehnike koje uključuju ugradnju sićušnih implantata ili stentova za poboljšanje drenaže.</p>

Globalna inicijativa podiže svijest o glaukoma, „tihom kradljivcu vida“, koji prijeti gubitkom vida za 80 miliona ljudi širom svijeta

Počinje Sedmica glaukoma: Spriječite bolest zbog koje je 80 miliona ljudi u opasnosti od sljepoće

<p>Iako se pletenje dugo smatralo hobijem za starije osobe, danas sve više stručnjaka i korisnika prepoznaje ga kao legitiman alat za poboljšanje mentalnog zdravlja. Lična iskustva i preliminarne naučne studije sugeriraju da pletenje, kao i kukičanje, može pomoći u regulaciji emocija i otklanjanju štetnih navika – od grickanja noktiju i prekomjernog skrolanja po društvenim mrežama, do ozbiljnijih problema poput zloupotrebe droga, piše BBC.</p><h2>Pletenje: Više od hobi aktivnosti</h2><p>– Postoji određeni "skok vjere" koji ljudi moraju napraviti kako bi povjerovali da pletenje može pomoći kod ozbiljnih trauma poput PTSP-a ili poremećaja prehrane – objašnjava Carl Birmingham, profesor psihijatrije na Univerzitetu British Columbia. Ipak, mnogima je taj "skok vjere" vrijedan. Pletenje je jeftino, prijenosno i, ako ćemo biti iskreni, jedine neželjene "nuspojave" su višak pletenih kapa.</p><h2>Naučna istraživanja i pletenje</h2><p>Unatoč sve većoj popularnosti, pletenje dugo nije dobijalo ozbiljnu pažnju u naučnim krugovima. Betsan Corkhill, trenerica za dobrobit i edukovana fizioterapeutkinja, koja je koautorica studije o terapijskim učincima pletenja, ističe kako su naučnici obično otvoreni za "bilateralne, ritmične, psihosocijalne intervencije" u mentalnom zdravlju, ali kad se spomene "pletenje", entuzijazam često nestaje. Mia Hobbs, klinička psihologinja iz Londona i voditeljica podcasta o mentalnim koristima pletenja, smatra da je razlog povijesno shvaćanje pletenja kao aktivnosti prvenstveno za žene.</p><h2>Utjecaj pletenja na emocionalnu regulaciju</h2><p>Profesor Birmingham je zagovornik pletenja još od 2009. godine, kada je istraživao njegov učinak u centru za liječenje mladih žena s teškim poremećajima prehrane, uključujući anoreksiju i bulimiju.</p><p>– Pratili su strogi protokol, što je uključivalo povećan unos hrane, što je za njih bilo vrlo stresno – objašnjava Birmingham. Ipak, učinak pletenja na smanjenje njihove tjeskobe bio je "izvanredan" – oko 75% sudionica reklo je da im pletenje pomaže smanjiti zabrinutost vezanu uz hranu.</p><h2>Kako pletenje smanjuje stres?</h2><p>Pletenje ima snažan učinak jer ponavljajući pokreti ruku aktiviraju obje strane mozga, što doprinosi smanjenju stresa i umirivanju uma. Birmingham uspoređuje ponavljajuće pokrete kod pletenja s terapijom EMDR (desenzibilizacija i reprocesiranje pokretom očiju), koja se koristi kod PTSP-a i anksioznosti.</p><p>– Znamo da ponavljajući pokreti mogu aktivirati parasimpatički živčani sustav, koji pomaže tijelu da se smiri nakon stresa – pojašnjava Hobbs.</p><p>Preliminarna istraživanja pomoću EEG-a sugeriraju da pletenje može smanjiti aktivnost u dijelovima mozga povezanima sa stresom, poput insule i amigdale.</p><h2>Pletenje kao alat za prestanak loših navika</h2><p>Pletenje može pomoći u borbi protiv ovisnosti i štetnih navika na dva načina: pomaže obraditi negativne emocije koje pokreću naviku i drži ruke zauzetima.</p><p>– Mnoge osobe koje pletenje prakticiraju kažu da im omogućuje da se nose s osjećajem stresa, ali bez da postane nepodnošljiv – objašnjava Hobbs.</p><p>Pletenje se može koristiti kao terapija zamjene navika, gdje štetna aktivnost biva zamijenjena zdravom. Poznata priča uspjeha je Loes Veenstra iz Nizozemske, koja je isplela više od 550 džempera kako bi kontrolirala svoju ovisnost o cigaretama. Slična iskustva ima i Casey iz Kalifornije, koja je imala 46-godišnju ovisnost o cigaretama. Nakon neuspješnih pokušaja prestanka različitim metodama, upisala je tečaj pletenja. Pletenje joj je postalo savršen ritual zamjene pušenju – "zadovoljilo je taj osjećaj ponavljanja i rituala", kaže Casey. Tri tjedna nakon početka, umjesto da zapali cigaretu, uzela bi pletenje i stres bi nestao. Danas je više od dvije godine bez cigareta, a pletenje je sastavni dio njezinog života.</p><h2>Studije i dokazi</h2><p>Studije provedene u centrima za liječenje ovisnosti pokazuju obećavajuće rezultate. Na primjer, studija iz 2024. godine pokazala je da su žene koje su sudjelovale u programu "knit to quit" pušile manje cigareta, iako nije moguće sa sigurnošću reći da je pletenje jedini razlog.</p><p>Pletenje također može pomoći u kontroli maničnih i kompulzivnih navika, kao što su čupanje kose, čeprkanje po koži, besmisleno skrolanje po društvenim mrežama ili prejedanje od dosade. Ipak, formalnih naučnih studija o ovim primjenama još uvijek nema.</p><h2>Nije za svakoga</h2><p>Iako mnogi tvrde da pletenje može smanjiti krvni tlak ili usporiti kognitivni pad, takve tvrdnje još nisu naučno dokazane. Studije koje se često spominju, poput onih Herberta Bensona, nisu uključivale pletenje, a povezanost s Alzheimerom ili demencijom također nije jasna – možda stariji ljudi pletenjem održavaju aktivnost, a ne obrnuto.</p><p>Važno je razlikovati pletenje i učenje pletenja. Učenje može biti frustrirajuće i zahtijeva strpljenje, dok sam čin pletenja može dovesti do osjećaja "flowa". Stručnjaci savjetuju pridruživanje lokalnim grupama za pletenje, gdje se može dobiti podrška i savjeti za problematične dijelove.</p><p>Za one koji nemaju manualnu spretnost ili žele sličan učinak bez komplikacija, Birmingham preporučuje "brojanice" ili druge slične fidget igračke, koje također angažiraju ruke i mozak. Ključ je koristiti obje ruke kako bi se postigao puni učinak.</p>

Istraživanja i lična iskustva pokazala su da pletenje može smanjiti stres, kontrolisati  impulzivne navike i pomoći u borbi protiv ovisnosti.

Šta su zapravo priglavci ili pletene pape?

Pletenje kao terapija: Kako igle i pređa pomažu u borbi protiv loših navika

<p>Stručnjaci za mentalno zdravlje ističu da postoji niz uobičajenih zabluda o terapijama, koje mogu ometati ljude u njihovom procesu traženja pomoći. Psihijatrica Sue Varma podijelila je nekoliko od najčešćih mitova o terapijama i objasnila kako izgleda stvarno iskustvo terapije.</p><h2>Terapija nije znak slabosti</h2><p>Jedna od najčešćih zabluda, prema psihijatrima, je da odlazak na terapiju znači da nešto nije u redu s vama ili da ste slabi. Sue Varma naglašava da je potrebno hrabrosti suočiti se sa svojim životom, obrascima i odnosima.</p><p>- Raditi na sebi je jedan od najhrabrijih koraka koji možete poduzeti. Osobe koje se odluče za terapiju često su vrlo hrabre - kazala je Varma.</p><h2>Terapija nije samo za krizne situacije</h2><p>Mnogi ljudi smatraju da bi terapiju trebali tražiti samo kada su u velikoj krizi, poput gubitka ili raskida veze. Međutim, Varma upozorava da nije nužno čekati da se dođe "do dna" kako bi potražili pomoć.</p><p>- Osobe koje potraže pomoć samo kada dožive emocionalni pad često nestanu kada im stvari krenu nabolje. Međutim, terapija nije samo za krize – ona je korisna i kada je život stabilan - ističe.</p><p>Terapija može biti korisna i u normalnim životnim okolnostima, jer omogućava ljudima da bolje razumiju svoje emocije i ponašanja.</p><h2>Terapija nije samo o prošlim traumama</h2><p>Još jedna zabluda je da se terapija uglavnom fokusira na djetinjstvo i prošle traume klijenta. Varma objašnjava da terapija jednako uspješno može biti usmjerena na sadašnjost i budućnost, te da nije uvijek potrebno vraćati se u prošlost kako bi se postigao napredak.</p><p>- Terapija ne mora nužno biti o prošlim traumama. Može biti veoma efikasna i ako se fokusiramo na sadašnjost i kako klijent može unaprijediti svoj život i budućnost - kaže psihijatrica.</p><h2>Lijekovi nisu jedini odgovor</h2><p>Neki ljudi vjeruju da će njihovi problemi nestati samo uz pomoć lijekova. Iako lijekovi mogu biti korisni u određenim okolnostima, Varma smatra da kombinacija terapije razgovorom i lijekova daje najbolje šanse za dugoročni uspjeh.</p><p>- Lijekovi mogu pomoći u određenim situacijama, ali terapija razgovorom nudi priliku da se promijene destruktivni obrasci mišljenja i ponašanja. Kombinacija terapije i lijekova daje najveće šanse za uspjeh - poručuje ona.</p><h2>Terapija nije uvijek "brzi lijek"</h2><p>Mnogi ljudi misle da će terapija odmah donijeti rješenja, što može biti zabluda. Varma objašnjava da je proces terapije dugotrajan i da ljudi često griješe na početku.</p><p>- Na početku je u redu praviti greške i biti nesiguran. Terapija je proces i klijenti često dođu na prvu sesiju bez jasnoće o tome što žele razmotriti - kaže ona.</p><p>Kroz terapijski proces, klijenti postaju svjesniji svojih problema i nauče kako ih analizirati i mijenjati.</p><h2>Terapija ne donosi "sigurnost" u životu</h2><p>Jedna od najvećih zabluda o terapiji je vjerovanje da iscjeljenje donosi trajnu sigurnost u životu. Varma ističe da je život nepredvidiv i da terapija pomaže ljudima da nauče kako se nositi s tom neizvjesnošću.</p><p>- Svijet je nepredvidiv i, iako terapija može pomoći u procesu iscjeljenja, ne možemo očekivati trajnu sigurnost. Terapija nas uči kako živjeti s tom nesigurnošću i donositi bolje odluke u nepoznatim situacijama - zaključila je.</p>

Psihijatri upozoravaju da mnogi ljudi imaju pogrešnu sliku o psihoterapiji, zbog čega često odgađaju traženje pomoći.

Porast sadržaja o mentalnom zdravlju na mrežama

Nije samo za krize: Stručnjaci razbijaju najčešće mitove o psihoterapiji

<p>Novo veliko istraživanje pokazalo je da kombinacija nesanice i apneje u snu može značajno povećati rizik od visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih bolesti.</p><p>Studiju su proveli istraživači sa Yale School of Medicine, analizirajući zdravstvene podatke gotovo milion američkih veterana. Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnom časopisu Journal of the American Heart Association.</p><h2>Šta su nesanica i apneja u snu</h2><p>Nesanica predstavlja dugotrajne poteškoće s uspavljivanjem ili održavanjem sna.</p><p>S druge strane, apneja u snu je poremećaj kod kojeg tokom noći dolazi do ponavljanih prekida disanja, što dovodi do čestih buđenja i narušava kvalitet sna.</p><p>Iako se ova dva poremećaja često dijagnosticiraju odvojeno, kod velikog broja ljudi pojavljuju se istovremeno. Kada se jave zajedno, stanje se naziva COMISA – kombinovana nesanica i opstruktivna apneja u snu.</p><h2>Veći rizik za srce i krvne sudove</h2><p>Prema rezultatima istraživanja, osobe koje pate od oba poremećaja imaju znatno veći rizik od razvoja:</p><p>- visokog krvnog pritiska</p><p>- srčanih bolesti</p><p>- drugih kardiovaskularnih problema</p><p>u odnosu na ljude koji imaju samo jedan od ovih poremećaja spavanja.</p><h2>Zašto loš san opterećuje srce</h2><p>Tokom sna organizam obnavlja mnoge važne funkcije, uključujući i rad kardiovaskularnog sistema.</p><p>Ako je san često prekidan – zbog buđenja, kratkog trajanja sna ili pauza u disanju – srce i krvni sudovi nemaju dovoljno vremena da se oporave i stabilizuju.</p><p>Zbog toga dugotrajni poremećaji sna mogu s vremenom dodatno opteretiti organizam i povećati rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema.</p><h2>Stručnjaci upozoravaju: Ne zanemarujte probleme sa snom</h2><p>Istraživači ističu da se poremećaji spavanja često zanemaruju, iako mogu imati veliki utjecaj na opće zdravlje.</p><p>Cilj studije bio je utvrditi i da li poremećaji sna mogu povećati rizik od srčanih bolesti već u ranijim fazama života – kada se taj rizik još može spriječiti.</p><p>Stručnjaci zato savjetuju da se zdravlje sna prati jednako ozbiljno kao i drugi faktori rizika za srčane bolesti, poput:</p><p>- visokog krvnog pritiska</p><p>- pušenja</p><p>- gojaznosti</p><p>Također naglašavaju da je važno liječiti nesanicu i apneju zajedno, a ne kao odvojene zdravstvene probleme.</p>

Nesanica i apneja u snu zajedno nose veći zdravstveni rizik

Problemi sa spavanjem mogu ugroziti srce

<p>Mnogima je poznat scenarij: odete na spavanje na vrijeme i odspavate preporučenih osam sati, ali vas jutarnji alarm dočeka s osjećajem kao da uopće niste spavali. Umjesto odmora, prisutni su umor, tromost i nedostatak energije.</p><p>Stručnjaci objašnjavaju da se takvo stanje često naziva neoporavljajući san. Drugim riječima, iako osoba provede dovoljno vremena u krevetu, san nije dovoljno kvalitetan da bi tijelo i mozak prošli kroz sve faze potrebne za oporavak.</p><h2>Kvaliteta sna važnija od broja sati</h2><p>Osam sati sna ne znači nužno i kvalitetan odmor. Ako je san isprekidan ili plitak, tijelo ne ulazi u duboke faze sna koje su ključne za regeneraciju organizma.</p><p>Velik broj ljudi tijekom noći doživljava kratka, gotovo neprimjetna buđenja – takozvana mikro-buđenja. Iako ih se često ne sjećamo, ona mogu značajno narušiti kvalitetu sna.</p><p>Uz to, mnogi se susreću s pojavom poznatom kao inercija sna. Riječ je o osjećaju ošamućenosti i sporosti koji se javlja neposredno nakon buđenja, kada se mozak još nije potpuno prebacio iz stanja spavanja u stanje budnosti.</p><h2>Poremećaji spavanja često neotkriveni</h2><p>Jedan od čestih razloga kroničnog jutarnjeg umora mogu biti poremećaji spavanja koji ostaju nedijagnosticirani.</p><p>Među najčešćima je apneja u snu – stanje kod kojeg osoba tijekom noći nakratko prestaje disati. Kada mozak registrira pad razine kisika, šalje signal za buđenje kako bi ponovno pokrenuo disanje. Iako ta buđenja traju vrlo kratko, mogu se događati desetke puta tijekom noći i potpuno narušiti san.</p><p>Na ovaj poremećaj često upućuju glasno hrkanje, osjećaj gušenja tijekom noći i izražena pospanost tijekom dana.</p><p>Drugi mogući uzrok je sindrom nemirnih nogu, stanje u kojem osoba osjeća neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu, osobito navečer. Taj osjećaj može otežati uspavljivanje i narušiti kontinuitet sna, a ponekad je povezan s nedostatkom željeza u organizmu.</p><h2>Navike koje potajno kvare vaš san</h2><p>Na kvalitetu sna snažno utječu i svakodnevne navike te okruženje u kojem spavamo.</p><p>Iako mnogi posežu za čašom alkohola prije spavanja kako bi se opustili, alkohol zapravo narušava strukturu sna, posebno u drugoj polovici noći. Sličan učinak može imati i kofein konzumiran u kasnim popodnevnim satima.</p><p>Teški obroci prije odlaska na spavanje dodatno opterećuju probavni sustav i mogu ometati kvalitetan odmor. Čak i blaga dehidracija može dovesti do osjećaja jutarnjeg umora.</p><p>Okruženje u kojem spavate također igra važnu ulogu. Previše svjetla, buka ili previsoka temperatura u spavaćoj sobi mogu značajno smanjiti kvalitetu sna. Posebno je problematično plavo svjetlo s ekrana mobitela, tableta i računala jer smanjuje proizvodnju melatonina – hormona koji regulira ciklus spavanja.</p><h2>Kada je uzrok zdravstveni problem</h2><p>Ako su navike i uvjeti spavanja dobri, a umor i dalje traje, moguće je da iza svega stoji zdravstveni problem.</p><p>Jedan od čestih uzroka kronične iscrpljenosti je hipotireoza, odnosno usporen rad štitnjače. Hormoni štitnjače reguliraju metabolizam i razinu energije u organizmu, pa njihov manjak može dovesti do stalnog umora.</p><p>Slične simptome može izazvati i anemija, odnosno manjak željeza u krvi. Osim toga, veliku ulogu ima i mentalno zdravlje. Dugotrajan stres i anksioznost povećavaju razinu hormona stresa kortizola, zbog čega mozak ostaje u stanju pripravnosti i ne uspijeva se dovoljno opustiti tijekom noći.</p><h2>Kako prekinuti začarani krug umora</h2><p>Poboljšanje kvalitete sna često počinje jednostavnim promjenama u svakodnevnoj rutini.</p><p>Stručnjaci preporučuju odlazak na spavanje i buđenje u isto vrijeme svaki dan, uključujući vikende. Nakon buđenja korisno je popiti čašu vode i izložiti se prirodnom dnevnom svjetlu kako bi se organizam brže razbudio.</p><p>Također se savjetuje izbjegavanje odgađanja alarma jer ponovni kratki san može dodatno pojačati osjećaj pospanosti. Večernja rutina trebala bi biti mirna i opuštajuća, uz gašenje ekrana barem sat vremena prije odlaska na spavanje.</p><p>Ako unatoč promjenama navika umor i dalje traje, preporučuje se posjet liječniku kako bi se isključili mogući zdravstveni uzroci poput poremećaja rada štitnjače, anemije ili poremećaja disanja tijekom spavanja.</p>

Stručnjaci upozoravaju da iza jutarnjeg umora često stoje loša kvaliteta sna i skrivene zdravstvene tegobe

U ranim jutarnjim satima javljaju se migrenozne glavobolje

Misterij jutarnje iscrpljenosti: Zašto se budimo umorni i nakon osam sati sna?

<p>Ponovljena neslaganja i burne svađe ne dovode samo do emocionalne iscrpljenosti, već mogu povećati i rizik od razvoja srčanih bolesti i demencije.</p><p>Kada napetost poraste do tačke ključanja i bijes se rasplamsa, izlivamo bujicu kritika na one koje volimo i stvaramo atmosferu dovoljno gustu da uguši i najzdravije veze.</p><p>Brige oko novca, premalo (ili previše) želje za bliskošću, čak i zanemarena čarapa ostavljena danima pored kreveta, mogu podstaći ogorčenost koja na kraju preraste u usijani bijes.</p><p>I dok uglavnom prepoznajemo emocionalne posljedice, zaboravljamo da ponovljene i česte žestoke svađe mogu postati toksične, promijeniti hemiju u mozgu i uzeti značajan danak našem tijelu – čak do te mjere da povećavaju rizik od srčanih bolesti i demencije.</p><p>Kada se anksioznost pojača, naš racionalni um se isključuje.</p><p>Ako ste se našli u situaciji da vičete nesuvisle stvari usred svađe, za to postoji dobar razlog. U tim trenucima slijepog bijesa racionalna misao se gasi dok mozak preplavljuju hemikalije koje mijenjaju stanje svijesti, a tijelo ostaje bez energije.</p><p>- Kada se svađamo sa nekim do koga nam je stalo, naš emocionalni mozak – amigdala – se aktivira. Kada se jednom pokrene, aktivira reakciju tijela na stres (režim borbe ili bijega). Oslobađaju se adrenalin i kortizol, povećava se broj otkucaja srca i raste krvni pritisak. Normalno, naš mozak oslobađa kortizol svakog jutra kako bi nam pomogao da se osjećamo spremno za dan. Problem nastaje kada kortizol ostane stalno povišen - objašnjava neurolog dr Fej Begeti.</p><p>Dok smo u ovom povišenom emocionalnom stanju, prefrontalni korteks, dio mozga odgovoran za rasuđivanje i kontrolu impulsa, postaje manje aktivan. Ova neravnoteža može se opisati kao „emocionalna poplava“. U tom stanju sposobnost logičkog razmišljanja opada.</p><h2>Pamćenje je otežano (rizik od demencije može biti povećan)</h2><p>- Dugoročno gledano, uz konstantan stres, mogu nastati strukturne promjene u mozgu – područja povezana sa pamćenjem, poput hipokampusa (koji se nalazi duboko u temporalnom režnju), mogu biti pogođena, što dovodi do problema sa pamćenjem. Probleme sa pamćenjem povezane sa hroničnim stresom često viđam u svojoj neurološkoj klinici - navodi dr Begeti.</p><p>- Često kada se svađamo, teško pamtimo detalje jer je hipokampus pod uticajem stresa - dodaje neurolog Laura Elera.</p><p>Možda se sjećate svojih emocija, poput bijesa, tokom svađe, ali ne možete tačno da prizovete šta je rečeno ili redoslijed događaja.</p><p>Sve je više dokaza da kontinuirani stres i povišen kortizol, vjerovatno izazvani stalnim i ponovljenim svađama, mogu povećati rizik od razvoja demencije.</p><p>Riječ je o složenoj temi, sa različitim faktorima rizika. Postoje pretpostavke da ponovljeni stres tjera tijelo da štedi energiju u mozgu kako bi ponovo uspostavilo ravnotežu, što bi moglo dovesti do oštećenja vitalnih moždanih ćelija.</p><h2>Srce je pod opterećenjem</h2><p>Tokom burne svađe tijelo je preplavljeno intenzivnom energijom, ali ona uglavnom ne dovodi do stvarnog rješenja.</p><p>U našem društvu stres je postao normalizovan. Povećan stres nas čini sklonijima konfliktima, ali može nas odvesti i u društvenu izolaciju, alkoholizam, prejedanje ili probleme sa snom – sve faktore koji utiču na zdravlje srca.</p><p>Mnogi posežu za nezdravim navikama kako bi se nosili sa stresom. One mogu donijeti privremeno olakšanje, ali dugoročno dovode do povišenog holesterola, visokog krvnog pritiska i dijabetesa tipa 2. Sve to vremenom oštećuje srce, krvne sudove i vitalne organe, povećavajući rizik od srčanog ili moždanog udara.</p><h2>Imuni sistem je ugrožen</h2><p>Svađa sa nekim koga volimo ne boli samo emocionalno, već šalje snažne signale tijelu, povećavajući anksioznost i ugrožavajući imuni sistem.</p><p>Kada se tijelo više puta dovede u režim borbe ili bijega, jetra oslobađa glukozu u krvotok, mišići postaju napeti, a disanje se ubrzava kako bi pluća unijela više kisika.</p><p>Ako ovo postane hronično stanje, intenzivna anksioznost može dovesti do oslabljenog imunog sistema, jer hormoni poput kortizola i adrenalina potiskuju proizvodnju imunih ćelija. Mogu se javiti i poremećaji sna, problemi sa varenjem, pa čak i povećan rizik od određenih vrsta raka.</p><p>Kada je imuni sistem potisnut, organizam se teže bori protiv virusa i bakterija, a oporavak postaje sporiji.</p><p>Ako želiš, mogu tekst dodatno stilistički prilagoditi za portal (kraće pasuse, podnaslove optimizovane za čitanost i mobilne uređaje).</p>

Kada se anksioznost pojača, naš racionalni um se isključuje

Šta česte svađe rade našem tijelu i mozgu?

<p>Nakon noći spavanja, tijelo je prirodno blago dehidrirano, a prvi gutljaji vode ujutro mogu napraviti veliku razliku za vaše zdravlje. Hidratacija odmah nakon buđenja ima brojne koristi, od poboljšanja budnosti do podrške funkcijama vitalnih organa.</p><h2>Veća budnost i bolje mentalno zdravlje</h2><p>Dehidracija usporava protok krvi u mozak, što može otežati razmišljanje i donošenje odluka.&nbsp;</p><p>Studije su pokazale da pijenje vode može poboljšati kognitivne funkcije i povećati budnost, dok neuzimanje tečnosti dovodi do smanjenja reakcije i fokusa.</p><h2>Povećanje metabolizma i bolja regulacija hormona</h2><p>Pijenje vode ujutro pomaže u balansiranju hormona kao što je vazopresin, koji je odgovoran za regulaciju zadržavanja tečnosti. Ako je koncentracija vazopresina previsoka, može doći do problema sa šećerom u krvi, inzulinskom rezistencijom i visokim krvnim pritiskom. Redovno pijenje vode može smanjiti nivo ovog hormona, podržavajući normalnu funkciju organizma.</p><p>Hidratacija pozitivno utječe na cirkulaciju i krvni pritisak. Uzimanje dovoljne količine vode smanjuje proizvodnju vazopresina, čime se podržava zdravlje krvnih žila i smanjuje rizik od hipertenzije.</p><p>Voda igra važnu ulogu u funkcionisanju bubrega, jer pomaže u uklanjanju toksina i otpadnih materija. Također, održava ravnotežu tečnosti i smanjuje rizik od bubrežnih kamenaca. Za zdravu kožu, redovno pijenje vode može biti korisno, ali korištenje hidratantnih krema također ima snažniji učinak na hidrataciju kože.</p><h2>Lakše upravljanje težinom</h2><p>Dokazano je da pijenje vode može pomoći u smanjenju unosa kalorija, posebno kada zamijenite zaslađivače i gazirane napitke vodom. Iako nije zamjena za dijetu, hidratacija može podržati regulaciju tjelesne mase.&nbsp;</p><p>Svi gubimo vodu kroz disanje, znojenje i mokrenje, a prosječna odrasla osoba treba unositi između 2 i 4 litre vode dnevno. Preporuke variraju, ali za žene je to obično između 2,0 i 2,7 litara, dok muškarci trebaju između 2,5 i 3,7 litara dnevno. Dovoljna hidratacija ključno je za održavanje optimalnog zdravlja.</p>

Obrasci iz teškog djetinjstva često utječu na način roditeljstva

Može li obilna menstruacija uzrokovati anemiju i hronični umor

Ovo je 5 stvari koje mentalno zdrave osobe ne rade: Jeste li među njima?

Prof. dr. Faruk Nišić za "Avaz" o podmukloj bolesti: Tihi kradljivac vida prijeti milionima, oboljeli ne znaju da imaju glaukom

Najbolji položaj za spavanje

Reagujte na vrijeme: Kako pripremiti organizam za proljetne alergije

Nije sav stres loš: Pozitivan oblik stresa može nam zapravo pomoći

Povišen hemoglobin u krvi: Kada gusta krv postaje rizik i kada treba hitno ljekaru

Ubrzani rad štitne žlijezde: Koje namirnice ublažavaju simptome, a koje pogoršavaju stanje

Počinje Sedmica glaukoma: Spriječite bolest zbog koje je 80 miliona ljudi u opasnosti od sljepoće

Pletenje kao terapija: Kako igle i pređa pomažu u borbi protiv loših navika

Nije samo za krize: Stručnjaci razbijaju najčešće mitove o psihoterapiji

Problemi sa spavanjem mogu ugroziti srce

Misterij jutarnje iscrpljenosti: Zašto se budimo umorni i nakon osam sati sna?

Šta česte svađe rade našem tijelu i mozgu?

Jutarnje pijenje vode: Ključ za bolje zdravlje i energiju

Zdravlje

Obrasci iz teškog djetinjstva često utječu na način roditeljstva

Može li obilna menstruacija uzrokovati anemiju i hronični umor

Ovo je 5 stvari koje mentalno zdrave osobe ne rade: Jeste li među njima?

Prof. dr. Faruk Nišić za "Avaz" o podmukloj bolesti: Tihi kradljivac vida prijeti milionima, oboljeli ne znaju da imaju glaukom

Najbolji položaj za spavanje

Reagujte na vrijeme: Kako pripremiti organizam za proljetne alergije

Nije sav stres loš: Pozitivan oblik stresa može nam zapravo pomoći

Povišen hemoglobin u krvi: Kada gusta krv postaje rizik i kada treba hitno ljekaru

Ubrzani rad štitne žlijezde: Koje namirnice ublažavaju simptome, a koje pogoršavaju stanje

Počinje Sedmica glaukoma: Spriječite bolest zbog koje je 80 miliona ljudi u opasnosti od sljepoće

Pletenje kao terapija: Kako igle i pređa pomažu u borbi protiv loših navika

Nije samo za krize: Stručnjaci razbijaju najčešće mitove o psihoterapiji

Problemi sa spavanjem mogu ugroziti srce

Misterij jutarnje iscrpljenosti: Zašto se budimo umorni i nakon osam sati sna?

Šta česte svađe rade našem tijelu i mozgu?

Jutarnje pijenje vode: Ključ za bolje zdravlje i energiju