Autorica Nel Frizel u tekstu za Vogue otvoreno govori o temi koja muči mnoge majke – povratku na posao nakon porodiljnog dopusta. Priznaje da je sedmicama prije tog trenutka osjećala snažnu tjeskobu pri pomisli da svoju bebu ostavlja na čuvanju osobi koju jedva poznaje, i to ponekad i do deset sati dnevno. U tim trenucima najviše joj je značilo ohrabrenje prijateljice koja ju je uvjeravala da će s djetetom sve biti uredu.
Danas, kada se vratila poslu, svakodnevica joj se svodi na stalno gledanje fotografija kćerke na mobitelu i troškove čuvanja koji često premašuju njenu plaću. Ipak, najveći problem vidi u vremenu. Njeno radno vrijeme počinje u osam ujutro, suprugovo još ranije, dok škola starijeg sina počinje u 8.40. Uz pola sata vožnje biciklom do posla i činjenicu da sin završava nastavu u 15.15, a ona rijetko može otići s posla prije 16 sati, organizacija postaje gotovo nemoguća.
Nel se pritom pita što roditelji uopće mogu učiniti kada radno vrijeme traje osam sati, škola šest, vrtić dodatno naplaćuje boravak nakon 16 sati, a putovanje do posla traje sat vremena – često upravo onda kada bi već trebali biti za radnim stolom.
