Djeca ne pamte skupe poklone ni materijalne stvari, već trenutke koji su ispunjeni emocijama, pažnjom i osjećajem sigurnosti. Upravo takva iskustva ostaju urezana u sjećanje i oblikuju ličnost kroz cijeli život.

Najviše se pamte zajednički trenuci šetnje, razgovori i male svakodnevne aktivnosti koje jačaju bliskost. Posebno su važni momenti kada roditelji ostave telefon i u potpunosti se posvete djetetu, jer tada dijete osjeća da je važno i voljeno.

Djeca snažno pamte i riječi podrške poput pohvale i ohrabrenja, koje utiču na samopouzdanje i sliku o sebi. Također, način na koji roditelji reagiraju u teškim situacijama ostavlja dubok trag, jer djeca kroz to uče kako se nositi sa životnim izazovima.

Važnu ulogu imaju i primjeri ponašanja prema drugim ljudima, kao i reakcije na stres. Djeca posmatraju i usvajaju te obrasce kao model za vlastite odnose.

Iako pamte i trenutke odsutnosti, upravo ravnoteža između prisutnosti, podrške i samostalnosti pomaže njihovom zdravom razvoju.