Iako je Mont Everest najviši vrh na svijetu, među alpinistima najveće strahopoštovanje izaziva – K2. Ovaj vrh, koji se nalazi na granici između Kine i Pakistana, visok je 8.611 metara, što ga čini drugim po visini na Zemlji – nižim od Everesta za svega 237 metara.
Ali, dok je Everest postao simbol prestiža i luksuznog planinarenja, K2 ostaje simbol prave divljine. Opasniji je, suroviji i tehnički daleko zahtjevniji. Nije slučajno što ga zovu "Divlja planina", nadimak koji mu je još 1953. godine dao američki alpinist Džordž Bel, nakon što je jedva preživio pokušaj uspona. "To je divlja planina koja pokušava da vas ubije", rekao je tada.
Savršena piramida
K2 se nalazi u planinskom lancu Karakorum i prepoznatljiv je po svom obliku, savršeno simetričnoj piramidi koja se izdiže iznad okolnih vrhova, prekrivena snijegom i vječitim ledom. Od Everesta ga ne razlikuju samo izgled i položaj (K2 se nalazi znatno sjevernije, zbog čega je klima oštrija), već i njegov karakter.
Everest je postao turistička atrakcija dostupna onima koji mogu platiti, dok K2 ne prašta neiskustvo. Na njemu nema konopa, merdevina, uređenih kampova ni helikopterske pomoći, samo gola stijena, led i opasnost. Svaki korak zahtijeva fizičku spremu, tehničko znanje i hrabrost.
Prosječan nagib na K2 iznosi oko 45 stepeni, a na nekim mjestima i do 60. Lavine, odroni i oluje česti su i smrtonosni, temperature padaju i do –40 stepeni, a vjetrovi dostižu snagu uragana.
Kako je planina dobila ime?
Naziv K2 planina je dobila 1856. godine, kada je britanski oficir Tomas Džordž Montgomeri obilježio dva istaknuta vrha u lancu Karakorum oznakama K1 i K2. Ponekad se naziva i Mont Godvin-Osten, po istraživaču Henriju Godvinu Ostenu, ali to ime nije zaživjelo među planinarima. Lokalno, planinu zovu Dapsang ili Čogori, što znači “Velika planina”.
Do prije nekoliko godina, stopa smrtnosti na K2 bila je čak 25 posto – jedan od četiri planinara nije se vraćao. Danas je ta brojka smanjena na oko 13 procenata, što je i dalje četiri puta više nego na Everestu. Jedina planina koja odnosi više života je Anapurna.
Prvi usponi
Prvi ozbiljni pokušaji penjanja na K2 zabilježeni su početkom 20. vijeka. Anglo-švicarska ekspedicija iz 1902. godine provela je više od dva mjeseca na planini, ali nije uspjela preći 6.525 metara. Nakon toga slijedile su ekspedicije 1909., 1938., 1939. i 1953. godine, sve bez uspjeha.
Tek 31. jula 1954. italijanski alpinisti Lino Lakedeli i Akile Kompanjoni, članovi tima koji je predvodio Ardito Dezio, prvi su stigli na vrh. Sljedeći uspješni uspon dogodio se tek 1977. godine, kada je japansko-pakistanski tim ponovio podvig.
Zimski uspon, koji se decenijama smatrao nemogućim, ostvarili su 2021. godine nepalski planinari, čime su dokazali da “Divlja planina” ipak može biti osvojena – ali nikada ukroćena.
Dogodio se 16. januara 2021. godine, kada je tim od deset nepalskih alpinista, predvođen čuvenim Nirmalom Purjom, uspio osvojiti vrh i time ući u historiju planinarstva.
Zbog svoje ljepote i brutalnosti, K2 ima posebno mjesto u srcima alpinista. Legendarni Rajnhold Mesner opisao ga je riječima: “Od svih visokih vrhova, K2 je najljepši. Kao da ga je sam umjetnik oblikovao.”
