Najveća izbjeglička kriza nakon devedesetih godina i ratnih razaranja na prostorima bivše Jugoslavije posljednjih mjeseci potresa svijet. Hiljade Sirijaca, ali i Iračana i Afganistanaca bježe u potrazi za sigurnijim mjestom za život, bježe od dželata, fašista 21. stoljeća glavom bez obzira.

Zlotvori IS-a

Žene s tek rođenom djecom u povitku, starci, bolesni, iznemogli, gladni i izmoreni, omladina, studenti upustili se na put bez povratka, ne znajući šta ih čeka, po nekoliko mjeseci putujući iz Alepa, Damaska i ostalih gradova u želji da kroče u zapadnu Evropu. 

U razgovoru s ovim nesretnim ljudima izmorenih lica u njihovim očima vidi se tračak nade da će život nastaviti negdje drugo, daleko od rodne grude, ali pod sigurnim nebom. A kada ih upitate, svejedno je odakle da dolaze, gdje bi voljeli živjeti, u kojoj državi u Evropi, odgovor je uvijek isti - “Inšallah, Alemanja, inšallah” (Ako Bog da, Njemačka, Ako Bog da). 

Foto: Berjamin Nizić

U Švedskoj je čak i bolji standard nego u Njemačkoj, ne padaju granate ni u Norveškoj, Danskoj, Francuskoj, ali Njemačka je Sirijcima, Afganistancima i Iračanima sinonim za utopiju. Sve to vrlo dobro znaju svi koji bježe s Bliskog istoka, jer ih većina ima rodbinu ili prijatelje širom ove evropske zemlje. Reporteri „Avaza“ bili su s izbjeglicama u hrvatskom Opatovcu, u okolini Tovarnika, mjestašca na granici sa Srbijom, za koje se zbog izbjeglica čulo od Johanesburga do Sidneja. 

Kroz Opatovac su posljednjih sedmica prošli deseci hiljada izbjeglica. Deseci hiljada priča! Ne razlikuje se mnogo od ostalih ni priča Iračana Salaha i Falina. Njihovom zemljom haraju zlotvori IS-a. 

Salah i Falin iz Iraka: Žele živjeti u Njemačkoj

- U Bagdadu sam se bavio informatikom. Moja zemlja više nije sigurna za život. Svaki dan se budite ujutro s nevjericom hoćete li dočekati noć živi i zdravi, to niko ne može izdržati. U mojoj zemlji ljudi ginu. Bolje mi je u Njemačkoj biti izbjeglica nego u Iraku poginuti - priča Salah, sretan što je hiljadama kilometara daleko od Iraka.

Njegov prijatelj Falin u potpunosti se slaže s njim: „Yes, yes, only Alemanja“!

Kako je na sebi imao dres turskog nogometnog kluba Fenerbahčea, s grbom Turske, u šali ga upitasmo je li fan tog kluba.

- Nisam! Ne Turska, ne želim ići u Tursku, samo želim u Njemačku - reče on. 

Mađida i Rašid: Nismo mogli u Siriji ostati više ni dan

Put spasa

Razgovarali smo i s Mađidom (Madjida), koja je sa 14-godišnjim sinom Rašidom (Rashid) krenula na put spasa. 

- Ostala sam bez muža. Ne smijem ostaviti svoje dijete u Siriji, želim budućnost za njega. Želim da ide u školu, da bude nešto u životu. U Siriji više nismo mogli ostati ni dan - priča ova hrabra žena, koja je 25 dana provela na putu do Hrvatske. 

Nedužna djeca najviše ispaštaju 

Među izbjeglicama je veliki broj djece. Mališani trčkaraju za loptom, uvijek pronađu način za igru. Nisu svjesni ni šta ih je snašlo, nisu svjesni ni zašto ih snažni policajci gurkaju dok su u naručju svojih roditelja, zašto moraju spavati pod vedrim nebom, zašto ih voze autobusima, kamionima... 

Zašto Njemačka

• Otvorena vrata za odobravanje azila
• Lakši pronalazak zaposlenja
• Mjesečno izbjeglica u početku dobiva 143 eura, a kasnije oko 200 eura 
• Pojednostavljeni postupak dobivanja azila 
• Sigurnost da ih državne službe neće prebaciti u neku drugu zemlju