Kad-i-kad Platon je rekao: "Da izbori mogu bilo šta promijeniti, zasigurno bi ih proglasili nelegalnim i zabranili!"
Čak i nakon izbora, nekoliko pitanja definitivno ostaje bez odgovora. Slažem se, za neke odgovore potrebno je vrijeme, ali isto tako, činjenica je da na neke nikada nećemo dobiti odgovor. Jedno od takvih je: "Jesmo li i na ovim izborima glasali za manje zlo?"
Tutnjajuće riječi
Odgovor, naravno, nećemo dobiti iz jednostavnog razloga zato što će, prvo: i na ovim izborima, ponovo, svi pobijediti! Drugo, i oni koji pobijede i oni koji "pobijede" za sebe će neki glasno, a neki prešutno, ali svi samodopadno tvrditi da su oni manje zlo (jer, "možete tek zamisliti šta bi se dogodilo da su pobijedili oni" - to jest, "veće zlo"?!)
I treće, naviknuti, prije svega, na goleme, tutnjajuće i gromoglasne riječi, malo nam se koja "zabode" u uho... Sretni da ne puca, nikome neće ni naumpasti da postavlja bilo kakva pitanja. Ponajmanje ono: "Zašto nam je ovako kako nam je?!"
Stavljanjem ili ne stavljanjem križića/krstića/plusića u kockicu pored imena, koliko god to banalno zvučalo, zapečatili smo svoju sudbinu za narednih, recimo, četiri godine. Doduše, može biti i samo dvije ako se usvoje neki prijedlozi koji su se pojavili samo dan nakon netom završenih takozvanih izbora.
Slijedi prebrojavanje glasova, razvrstavanje kandidata po sumanutim kriterijalnim osnovima prema kojima će u nekim sredinama biti dovoljno samo nekoliko glasova za ulazak u općinsko vijeće dok u drugim ni nekoliko stotina neće biti dovoljno da kandidati budu uopće uzeti u razmatranje (bez obzira na njihove ljudske, profesionalne i svake druge kvalitete)...
Jedno lice izbora je sasvim jasno: nekoliko općina ovoj, nekoliko onoj, malo više ovoj, malo manje onoj stranci, predizborna referendumska ubleha umjesto kampanje kao najbolja kampanja, osuđeni i odležani ratni zločinci i/ili deklarirani i uslikani četnici kao načelnici općina iz kojih odavno, ako smo ikada, čuli neku, bilo kakvu, dobru vijest. No, to nipošto nije sve niti su to doista rezultati izbora.
Otimanje i laganje
Stvarni rezultati su slijedeći: Srbi su pobijedili; Hrvati su, također, pobijedili; a Bošnjaci (ponovo) imaju (sve) tri hronične kritične "tačke" koje se u svakom trenutku – ili, po potrebi – mogu premetnuti u akutne neuralgične upale: 1. srpsko-bošnjačku (Srebrenica), 2. hrvatsko-bošnjačku (Stolac) i 3. unutarbošnjačku (Velika Kladuša). E, to su pravi rezultati ovih "izbora".
Nemam dilemu; siguran sam da će se "meštri od izbora" postarati za protu-upalnu terapiju, odnosno, da se dogodi "nešto" što će, makar privremeno i jednokratno spriječiti da upala plane u požar. Ali sam isto tako siguran da to neće biti nikakvo rješenje koje će dokinuti temeljna politička načela u Bosni i Hercegovini – dizanje tenzija, latentna agresivnost i stalna, viseća, lebdeća prijetnja nastavka rata oružanim sredstvima. Kad se upala malo primiri nastavit će se otimanje, krađa, manipuliranje, laganje, marginaliziranje, minoriziranje, majoriziranje, izoliranje i odlučivanje o sadašnjosti i životima naše djece.
Svaki Bosanac i Hercegovac, bez obzira na etničku, konfesionalnu, rasnu, zna sve o politici, fudbalu i globalnoj politici tako da odmah može biti predsjednik planete, selektor reprezentacije svijeta i direktor svemira. Ali, pomesti ispred svoga praga... e, to mu je malo mrsko.
Pokvarena nedjelja
Izborni zakon je, kao, uostalom, svaki drugi zakon, neumoljiv: može se kandidirati svako: od kontroverznih biznismena preko neupitnih šovinista i negatora genocida do osuđenih ratnih zločinaca, a glasati samo onaj kome nije mrsko svake dvije godine nedeljno izležavanje pokvariti odlaskom na izbore. Oni kojima je to bilo baš mrsko slijedećih nekoliko godina (ponovo) će gledati predstavu koju su im priredili oni kojima "pokvariti" nedjelju odlaskom na izbore nikad nije mrsko. Zato nam je ovako kako nam je.
