Ljekar, molekularni biolog i jedan od vodećih svjetskih naučnika Ivan Đikić komentirao je za „Avaz“ veliko naučno otkriće, poručivši da „sada možemo pomoći da se koronavirus prestane širiti“.

Đikić se, naime, može pohvaliti još jednim revolucionarnim otkrićem, a za naš list je govorio o najnovijem naučnom radu koji je objavljen u časopisu „Nature“ u kojem je esencijalni enzim koronavirusa SARS-CoV-2 opisan kao njegova slaba tačka, odnosno „Ahilova peta“.

Imunološki odgovor

Kako nam je kazao, naučnici su, među kojima i Đikić, uspjeli objasniti razliku između SARS-a i COVIDA-19.

- Ovo je značajno zbog toga što smo pokazali gdje je slaba tačka virusa. Naime, virus ima evolucijski stvorene enzime koji mogu utjecati na stvaranje novih virusa, ali u isto vrijeme na blokiranje našeg antivirusnog odgovora – istakao je.

Dodao je da se na taj način može preko blokiranja jednog virusa pogoditi slaba tačka drugog i pomoći da se virus prestane širiti.

- U isto vrijeme imamo pojačan imunološki odgovor kod organizma - objasnio je Đikić.

Prema njegovim riječima, ovo otkriće vrlo je važno ne samo za ovu pandemiju nego i za eventualne nove.

- Ovo je veoma važno zbog toga što ne samo da možemo stvoriti lijekove relativno brzo na temelju supstanci koje momentalno imamo, nego možemo za budućnost osigurati da ćemo imati specifične lijekove za druge koronaviruse koji imaju vrlo slične enzime. Važno je naglasiti da smo takvim kombiniranim lijekovima uspjeli savladati HIV i Hepatitis C viruse, protiv kojih nisu djelovala cjepiva, nego kombinirani lijekovi koji blokiraju dva ili više enzima tih virusa – pojasnio je Đikić.

Novi virusi

Kako je istakao, prvi koronavirus ili, bolje rečeno, SARS ima 89 posto sličnosti s drugim koronavirusom.

- Nadamo se i vjerujemo da će koronavirusi 3 i 4, kad se pojave, imati identičan virus, pa ćemo se stvaranjem tih lijekova zaštititi u budućnosti kod pandemija novih koronavirusa – naglasio je Đikić.

Komentirao je i činjenicu da su naučnici u rekordnom vremenu došli do ovog otkrića.

- U rekordnom vremenu, za samo pet mjeseci, napravili smo otkriće, napisali i recenzirali rad te objavili u vrhunskom svjetskom časopisu – ispričao nam je Đikić.

Stvarali kolaboracije širom Evrope

Đikić je dodao da ovakav uspjeh ne bi bio moguć bez otvorene nauke.

- Bili smo otvoreni prema svima, imamo otvorenu znanost, dijelili smo rezultate preko društvenih mreža, stvarali kolaboracije širom Evrope. Mnogi znanstvenici iz Njemačke i Nizozemske doprinijeli su reagensima, eksperimentima, tako da je jedinica koju smo imali u Frankfurtu bila potpomognuta sa šest drugih laboratorija i samo zajedničkim radom smo postigli ovaj uspjeh - zaključio je Đikić.