ANALIZA

Dodik sutra započinje udar na državu BiH: Zaustavite ga!

Nije slučajno što je Dodikov prvi otvoreni pokušaj udara na državu krenuo upravo s Agencijom za lijekove. Dodik kreće od najlakšeg zadatka, kako bi testirao granice do kojih može ići

Danijal  Hadzovic
Piše: Danijal Hadzovic

Milorad Dodik u prirodnom izdanju

Foto: Arhiv


Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik početkom oktobra je najavio da će do kraja ovog mjeseca Republika Srpska ući u proces povlačenja odluka o prijenosu nadležnosti na državni nivo Bosne i Hercegovine, a što bi trebalo da usvoji Skupština RS.

Dodik je, između ostalih, najavio povlačenje odluka o Oružanim snagama BiH, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), indirektnim porezima, a uz to najavljuje i zabranu rada SIPA-i i OSA-i na teritoriji RS.

Kao način za provedbu nekih od ovih ideja u praksu, najavljuje čak i mogućnost okupiranja kasarni OS BiH, podsjećajući na primjer osamostaljenja Slovenije, te „protjerivanje SIPA-e“.

Počelo je

Svoje najave udara na institucije države, Dodik već počinje provoditi u praksu. Narodna skupština RS sutra će glasati za Prijedlog zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS-a. Ovaj prijedlog utvrdila je Vlada Republike Srpske na jučerašnjoj sjednici. Prijedlogom zakona vlast u RS-u pokušava razvlastiti Agenciju za lijekove i medicinska sredstva BiH, a njene nadležnosti bi se prenijele na novu Agenciju za lijekove i medicinska sredstva RS-a. Drugim riječima, nadležnosti bi se s državnog nivoa jednostrano prenijele na nivo entiteta.

S obzirom da RS nema ustavni mehanizam koji može jednostrano vraćati nadležnosti, zaobilazeći Parlamentarnu skupštinu BiH, jasno je da bi ovo predstavljalo potpuno neustavno djelovanje i otvoreni udar na državu Bosnu i Hercegovinu.

Postoji jasan razlog zašto je Milorad Dodik za ovaj udar tražio legitimitet u Narodnoj skupštini RS. Naime, svjestan svih pravnih i sigurnosnih posljedica koje to može donijeti, pokušao je potražiti utočište u svesrpskom savezu, kako bi pokazao da bi protivljenje ovoj avanturi udara na državu, istovremeno bilo i protivljenje volji građana Republike Srpske i svih njenih relevantnih političkih predstavnika.

No, za razliku od Inckovog nametanja Zakona o zabrani negiranja genocida, kada je za napuštanje institucija BiH dobio podršku i od opozicije, u ovoj avanturi ostaje sam s partnerima. Opozicione stranke najavile su bojkot sutrašnje sjednice. Njihove reakcije su diplomatske, ali upozoravajuće – uglavnom tvrde kako u suštini podržavaju vraćanje nadležnosti, ali u skladu sa zakonima i demokratskim procedurama, dok s druge strane upozoravaju da Dodikov jednostrani avanturizam može imati nesagledive posljedice po RS i njeno stanovništvo. Naravno, opozicione stranke podsjećaju i da je upravo Dodikova stranka glasala za prijenos svih, sada njemu spornih nadležnosti koje jednostrano želi vratiti (istina je, zapravo, da su uslijed velikog međunarodnog pritiska sve ključne stranke iz RS glasale za ove prenose).

Nema srpskog jedinstva

No, čini se da Dodik za svoju najnoviju avanturu ne uživa ni približnu podršku čak ni unutar svoje vlastite stranke. Ministar policije RS Dragan Lukač otvoreno se usprotivio i glasao je protiv Dodikovog prijedloga. Bivši potpredsjednik SNSD-a Drago Kalabić, Dodiku piše otvorena pisma u kojem ga upozorava da posljedice njegove politike mogu biti pogubne po RS, a skepsu navodno pokazuju i njegovi najbliži saradnici, uključujući i predsjednicu RS Željku Cvijanović i bivšeg člana Predsjedništva Nebojšu Radmanovića, ali mu se ne usude otvoreno suprotstaviti.

Nije slučajno što je Dodikov prvi otvoreni pokušaj udara na državu krenuo upravo s Agencijom za lijekove. Naime, u odnosu na OSA-u ili Oružane snage, državna Agencija za lijekove izgleda kao najlakši plijen.

Dodik kreće od najlakšeg zadatka, kako bi testirao granicu do koje može ići. Kalkulira i svjestan je da zbog svega može pretrpjeti ozbiljne posljedice, ali ovaj put je, čini se, spreman da ode korak više.

Upravo je to manir njegovog političkog djelovanja. Testira teren svojih skandaloznim izjavama, daje pompezne najave o nezavisnosti RS i razvlašćivanju države. Na kraju to ne ispunjava, ali godinama pravi sitne pomake u tom pravcu i uspostavlja „novo normalno“.

Slična situacija, bila je, s njegovim referendumima. Dodik je, podsjetimo, godinama najavljivao referendume o nezavisnosti. Zatim je spustio ljestvicu pa najavio upravo referendum o vraćanju nadležnosti, da bi na kraju referendum zaista i proveo, ali o 9. januaru kao danu RS, za koji je Ustavni sud BiH prethodno presudio da je neustavan. To je bio prvi i zadnji referendum. Dodik lično nije snosio naročite političke posljedice. Nekoliko učesnika tog podviga završilo je s optužnicama, no ne i sam kolovođa. 

Dodik podršku s avanturom „vraćanja nadležnosti“ sada nastoji dobiti preko NSRS-a.

Ako bi Zakon o agenciji za lijekove RS bio usvojen bez posljedica, tj. odlučnijeg odgovora domaćih institucija i međunarodnih aktera, lako je za očekivati da će Dodik nastaviti dalje s donošenjem odluka kojim bi neustavno spuštao nadležnosti na nivo RS. No, prava eskalacija, koja ne isključuje ni onu fizičku (šta mislite šta se sve može desiti u slučaju traženja od vojnika OS BiH ili policajaca SIPA-e da napuste teritorije SIPA-e?) mogla bi uslijediti tek kad bi Dodik pokušao u praksu provesti svoje odluke.

Miloševićev scenarij

Pet mogućih scenarija je pred nama. Jedan da Dodik, odmah po donošenju zakona o Agenciji za lijekove bude zaustavljen odlučnim odgovorom međunarodne zajednice. Drugi je da ga se pusti da još dublje uđe u politički ofsajd, kako potom i ne bi ostavio drugog izbora osim da definitivno bude srušen. Nije još isključeno, iako je sve manje vjerovatno, da će Dodik u jednom trenutku naprosto povući ručnu.

Najopasnija je svakako ona čevrta mogućnost - da Dodik zaista krene u realizaciju stavke po stavke, a da na sve izostane snažnija reakcija te da to shvati kao znak da mu je otvoren put da ide do kraja. U tom slučaju jasno je da bi BiH ušla u potpuni institucionalni haos i nakon Ukrajine, Bjelorusije i Kosova, postala novo krizno žarište u Evropi.

Da li će zapadne sile zaista dozvoliti eskalaciju novog sukoba u svom dvorištu od strane ruskih saveznika i stvaranje nove Abhazije, Južne Osetije i „Republike Donjeck“?

Tu je i ona peta mogućnost „Miloševićevog scenarija“, a to je da se na Dodika neće direktno udarati, ali da će biti uvedene sankcije, a RS stavljena u izolaciju, što će poticati unutrašnju akciju, tj. navesti sam narod, opoziciju, ali i Dodikove najbliže saradnike da otvoreno krenu u njegovo rušenje.

S obzirom na odlučno odbijanje opozicije u RS da učestvuje u ovoj avanturi, i pored svih opasnosti od epiteta izdajnika koje im vlast lijepi, kao i nervozu samog Dodika, ali i njegovog najbližeg okruženja, čini se da u svemu postoji i opravdan strah da reakcija koja bi mogla uslijediti neće biti povoljna po Dodikovu vlast. Tome u prilog govore i Dodikovo spominjanje NATO intervencije, kao i paničarenje njegovog savjetnika Milana Tegeltije zbog mogućeg hapšenja. 

NA VRH

Podijeli članak na