Tužilac Dragan Slijepčević iznio je završnu riječ na suđenju Amelu Sejfoviću i njegovoj ekipi za pljačku „Raiffeisen banke“ i ubistvo nedužnog bicikliste Keme Bašića. 

Svoje izlaganje zaokružio je riječima da se kriminal ne isplati te je za Amela Sejfovića i njegovu sestru Almu, Arifa Hajradinovića, Nizamu Beširević, Harisa Hajrovića i Gorana Šakotu zatražio više od 30 godina zatvora. 

Tužilac Slijepčević je rekao da je tokom nepune dvije godine, koliko je trajao dokazni postupak, uspio dokazati da je ova ekipa ukrala skoro 300.000 KM iz banke. Osvrnuo se na pisma koja je Amel slao iz pritvora svojoj sestri Almi.

Davao joj je upute šta da radi nakon pljačke jer je Alma tada još uvijek bila na slobodi. Tužilac je pročitao kako joj je Amel napisao da njegovoj djevojci kupi vjerenički prsten, jaknu i čizme, te da pošalje 101 ružu na njenu adresu. Također, rekao je Almi da angažira Kapu (advokat Muhidin Kapo op.a.), te da mu pošalje majice u pritvor i da uzme dio novca sebi.

Tužilac je još kazao kako je vještačenjem zrna metka otklonjena svaka dilema ko je pogodio Bašića, zaštitari ili Sejfović. Zrno metka odgovara automatskom oružju koje je korišteno u pljački, zaključio je tužilac. On je rekao kako teza odbrane da je Sejfović bio finansijski stabilan ne pije vode. 

Imaginarni Sejfovićevi prijatelji, novčana pomoć amidže te Almin kozmetički salon za tužioca su bili samo taktika odbrane. Tužilac je zaključio da Amel i Alma nemaju dana radnog staža te da svojim radom ništa nisu stekli. Za Amela Sejfovića je na kraju zatražio jedinstvenu kaznu od 18 godina zatvora, a za njegovu sestru četiri godine. Za Hajradinovića je tražio da mu se izreke kazna od devet godina, dok je za Nizamu Beširević zatražio uslovnu kaznu.

Za Harisa Hajrovića je predložio da se proglasi krivim, ali bez izricanja kazne, jer je pomogao svom bratu Anelu nakon pljačke pa zbog toga ne može biti kažnjen. Za Gorana Šakotu predložio je adekvatnu kaznu, ali nije precizirao koju.