Novi izvještaj “Economist Intelligence Unit” (EIU), nezavisnog ogranka britanskog lista “Economist”, detaljno opisuje sedam osnovnih problema koji ugrožavaju ekonomsku i političku stabilnost kontinenta i prijete da dovedu do njenog raspada.

Kako se navodi u izvještaju pod naslovom “Europe stretched to the limit” (Europa na granici pucanja), prijetnje nisu poredane po stepenu važnosti, pri čemu je jedna od najvećih migraciona kriza u Europi - najteža nakon Drugog svjetskog rata. Europa je suočena s mnoštvom problema, uključujući i grčku dužničku krizu i do sada neviđene mjere monetarne politike.

1. Važno pitanje za EU je da li će Velika Britanija ostati unutar EU, navodi se u izvještaju EIU.

“Ukoliko Velika Britanija bude glasala za napuštanje EU, to bi pokrenulo ekonomska i politička previranja, pretežno kratkoročna.”

“Očekujemo devalvaciju valute i prije referenduma, ali glasanje za Brexit neodložno bi izazvalo novi pad, podstaknut procjenom mogućih troškova povezanih sa napuštanjem EU. Investitori bi se zabrinuli da će odliv kapitala i radne snage ugroziti ekonomiju, čime bi status Velike Britanije kao sigurne luke bio podriven.

Šta bi takva odluka značila za EU?

“Odlazak Velike Britanije bi intenzivirao nastojanja za povećanje nadnacionalne integracije, naročito u eurozoni. Nije isključeno da bi to moglo da izazove krizu političke legitimnosti EU i dalje uvećanje podrške euroskeptičnim partijama u zemljama članicama”, navodi se u izvještaju EIU.

2. Grčka, čija je ekonomija i dalje u raspadu, u petak je pristala da preduzme dalje korake kako bi dokazala da radi na obnovi ekonomije i time obezbijedila priliv novih sredstava.

Međutim, “pitanje je da li bi bilo koja grčka vlada, bez obzira na političku orijentaciju, mogla da sprovede u djelo mjere koje su neophodne za treći paket mjera spašavanja”, navodi EIU.

“Grexit bi značio veliki politički neuspjeh bloka, sa mogući destabilizujućim posljedicama: princip irevezibilnosti bio bi narušen.”

3. Europa pribjegava do sada neviđenim oblicima monetarne politike.

Infacija i rast su blokirani na niskom nivou u Eurozoni, poslije niza godina u kojima je bilježila nultu kamatnu stopu. Došlo je vrijeme za primjenu radikalnijih mjera, pa su centralne banke razmatrale mogućnost korištenja takozvanog “helikopterskog novca”, koji podrazumijeva štampanje novog novca, koji bi bio stavljen narodu neposredno na raspolaganje da ga troši na šta god želi.

Kako navodi EIU, “sve veće oslanjanje na prolagodljivu monetarnu politiku jedna je od karakteristika post-kriznog perioda u Europi.”

“Gotovo da nema nagovještaja o tome da kreatori politike imaju bilo političku volju, bilo kapital da započnu primjenu fiskalne politike i reformi ekonomije ponude kako bi podstakli i dalje slab ekonomski oporavak regiona.

4. Pad produktivnosti je jedna od najvećih briga s kojima se suočava evropska ekonomija.

“Povećanje produktivnosti usporava se širom Europe još od globalne financijske krize, odražavajući posljedice recesije i dubljih strukturnih reformi.

Različite reakcije pet najvećih ekonomija EU na izazove koje je nametnuo globalni trend pada rezultirali su različitim modelima povećanja produktivnosti rada.

“Zbog promjena u unutrašnjoj i globalnoj ekonomiji, mala je vjerovatnoća da će te zemlje da povrate stopu povećanja produktivnosti prije krize. Produktivnost u Španiji i Italiji stagnira od 2014, a EIU ne očekuje da će se to brzo promijeniti.

“Međutim, očekujemo spor oporavak u Velikoj Britaniji i nastavak trenda blagog poboljšanja u Njemačkoj i Francuskoj u periodu 2016-20.”

5. Osjetljivi odnosi Europe i Rusije

“Ekspanziju zapadnog uticaja na post-sovjetskom prostoru Rusija doživljava kao moguću egzistencijalnu prijetnju”, ocjenjuje EIU.

“To su teškoće na koje je EU slabo pripremljena, naročito zbog značajnog neslaganja unutar EU kada je riječ o težini tih problema. Konsenzus o uvođenju ekonomskih sankcija postignut je tek nakon obaranja putničkog aviona iznad istočne Ukrajine i smrti državljana EU”, navodi se u EIU.

“Poslije toga je izvjestan broj lidera EU počeo javno da poziva na ublažavanje sankcija. Politička dinamika unutar mnogih članica EU znači da postoje ograničeni apetiti za razvoj proaktivne strategije saradnje s partnerskim državama na post-sovjetskoj teritoriji, ili sa samom Rusijom. Međutim, inertnost EU teško da može biti garancija spriječavanja budućih sukoba s Rusijom. Čak i ako politika EU miruje, to ne važi za države i društva u u ruskom susjedstvu.”

6. Izvještaj upozorava da “su potcijenjene razmjere političkih problema s kojima su suočene europske demokratije”.

U osnovi, vlade ne shvataju u potpunosti zašto se nove partije sa margina sve više etabliraju, izazivajući veće podjele unutar društva.

“Ukoliko se problemi uopšte sagledavaju, uzroci se pogrešno tumače. Problemi povezani sa kvalitetom i stabilnošću upravljanja vjerovatno će bivati sve akutniji”, navodi grupa.

“Razlog je u tome što se ruši sistem političkih partija koji je čitav vijek održavao reprezentativnu vladu. Era masovne partije i masovne demokratije započeta početkom 20. vijeka prolazi.

“Ovim se stvaraju novi problemi za one koji pokušavaju da formiraju vladu u nekim od naprednih evropskih demokratija, što pokazuju nedavno održani izbori u regionu. Posljedica će vjerovatno biti produženi period povećane političke fragmentacije, nestalnog biračkog tijela i nestabilnosti vlada.

7. Migraciona kriza je “veća opasnost za Europu od financijske i ekonomske krize koje su joj prethodile”, navodi se u izvještaju EIU.

Europu je zahvatila najteža izbjeglička kriza od Drugog svjetskog rata. Visoki komesarijat OUN za izbjeglice (UNHCR) potvrdio je 20. decembra 2015. da je od početka godine više od jedan milion izbjeglica i migranata preko mora stiglo u Europu. Poređenja radi, 2014. zabilježen je priliv od 219.000 izbjeglica.

Dok sve članice EU nastoje da nađu najbolji način za smještaj miliona izbjeglica koje godišnje pristignu u blok od 28 država članica, neke zemlje, poput Grčke, jedva uspijevaju da se izbore s talasom izbjeglica zbog vlastite ekonomske krize.

“Sporazum EU i Turske donekle nam je omogućio da odahnemo, ali je izazvao ogromne političke, zakonske i praktične probleme”, navodi EIU.

“Ukoliko propadne, vraćamo se na početak i suočit ćemo se sa opasnošću od raspada EU. EIU očekuje da će nacionalne vlade i nadnacionalne institucije na srednjeročnom nivou nekako uspjeti da prebrode krizu, ali uz značajne političke i ekonomske posljedice.”