Na današnji dan prije tačno 180 godina umro je Husein-kapetan Gradaščević.

Zmaj od Bosne je zasigurno jedan od najvećih sinova ove države. Kako svjedoče historičari, bio je ustrajni borac za samostalnost i multietničnost Bosne i Hercegovine i ogorčeni protivnik otomanske okupacije u kojoj su Bošnjaci bili podanici, a BiH mjesto za izljeve frustracija nesposobnih i korumpiranih izaslanika i podanika Istanbula.

Iako su prošla skoro dva stoljeća, današnja BiH sušta je suprotnost onoga za šta se Zmaj borio.

U Sarajevu na vlast pretendira osoba kojoj je jedina stavka u biografiji da je „sin“. On se nastoji dalje održati na vlasti kao puki podanik novoizabranog predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan), koristeći svaku priliku da mu se dodvori, ne vodeći računa o žrtvi ne samo Husein-kapetana Gradaščevića već i hiljada onih koji su ratovali da bi BiH bila slobodna i samostalna država i ugodan dom za svakog njenog stanovnika.

Bakir Izetbegović kroz opetovano izražavanje podaništva Erdoanu ruglu izvrgava djelo Husein-kapetana, ali i svoga oca Alije Izetbegovića, koji se nikada nije klanjao nikome. Radije je, poput jednog istupa na zasjedanju Organizacije islamske konferencije, kritizirao lidere država te grupacije nego da im podilazi „za šaku eura“.

Izetbegović kao mali sin velikog oca čak ni to nije naučio. Njemu je veća briga „Zara“ nego stotine hiljada obespravljenih, a Erdoan bliži od svih zlatnih ljiljana zajedno.

Nema sumnje, Bošnjaci imaju osjećaj bliskosti s Turskom. Ali im je BiH neuporedivo draža i bliža. Svima. Osim Bakiru.