Milorad Dodik krenuo je na sve ili ništa, pa sužavanje zakonskog kruga oko sebe pokušava predstaviti kao napad na institucije RS.

Tako je, najavljujući prekid saradnje sa SIPA-om, Tužilaštvom i Sudom BiH, predsjednik manjeg bh. entiteta otišao doista predaleko uzurpirajući opet sve političke instance koje kontroliraju, na štetu građana čije bi interese trebao predstavljati.

No, neka se niko ne vara, ova zloupotreba Dejtonskog sporazuma kulminirala je do mjere u kojoj su već aktivirane poluge međunarodne zajednice, ma koliko one izgledale nevidljive.  

Traženje nekih brzih, spektakularnih mjera, sve do aktiviranja adaktiranih bonskih ovlasti u OHR-u, pomalo je čak i nerazumijevanje konteksta.

U Briselu se, onomad, opet kao na dlanu obznanila strategija EU koja, ovoga puta kroz susrete s članovima Predsjedništva BiH, najavljuje da se više ne kani kasniti kada je u pitanju dodatno ubrzanje BiH na putu ka euroatlantskim integracijama, vjerovatno kao i u slučaju Crne Gore.

Paradoksalno, Dodik i oni koje još drži u šaci, ovim mjerama kojima se na prepad pokušava suziti jurisdikcija bh. državnih organa na teritoriji RS, zapravo daju vjetar u leđa međunarodnoj zajednici da se još više i što prije otvori i ka BiH.

A što se akcija SAD tiče, valja poslušati riječi američke ambasadorice u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack), koja u ime Vašingtona traži da se korumpirani političari u BiH što prije pošalju iza rešetaka.

I to što je Aleksandar Vučić prije odlaska u Brisel rekao da Srbija sada, konačno, zna gdje joj je mjesto, naravno u EU, dodatno otežava Dodikovu poziciju, koji bi po slamku spasa možda opet krenuo u Rusiju. Ali, Moskva suzama ne vjeruje!