Rokovi su ono na šta bh. političari nikako ne žele da se naviknu i da ih prihvate kao najvažniji znak modernog vremena. A mnogo toga što ne bude ispunjeno doista postaje posljednja šansa.
Tako je 27. juni, kada je održana sjednica Predsjedništva BiH na kojoj Mladen Ivanić nije prihvatio ponuđenu adaptaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa EU, tokom posjete kolektivnog šefa bh. države Berlinu pretvoren u novi rok za pristanak: 17. juli! Angela Merkel tako je Ivaniću, a i onima koji ga ubjeđuju u suprotno, dala još jednu šansu, i to u jednom posebnom evropskom trenutku.
Odmah nakon Brexita, u Berlinu i Briselu već je počeo veliki posao, s putokazima ka novoj, konsolidiranijoj i politički efikasnijoj EU. I Evropa, dakle, postaje ambicioznija.
Politički lideri u BiH konačno bi trebali shvatiti i još jedno strateško predviđanje, kako sada i specijalne veze između Berlina i Vašingtona dodatno jačaju i dobivaju na političkoj težini.
Njemačka želi da se BiH iščupa iz svog “orijentalnog” (proruskog) ambijenta i uozbilji konkurencija Srbiji na putu ka EU, a time i svim ostalim balkanskim pretendentima za Evropu. U Vašingtonu, svakako, blagonaklono gledaju na tu odlučnost u Berlinu.
Naredni rok, ipak, nije popravni ispit za sve Bosance već, valja to konačno staviti u prvi plan, samo za Ivanića i one čije je antievropske namjere srpski član Predsjedništva BiH zasada “riješen” da ispunjava. Time je i odgovornost personalna.
Ivanić je, znači, lično na potezu, jer on je u Sarajevo došao voljom proevropskih građana Bosne i Hercegovine. Nemoralno je okrenuti se protiv svoje izborne baze, a to skoro sigurno znači i političko samoubistvo i ruski rulet, kako izgleda.
I neracionalno, ma kako se Ivaniću činilo, da je u svojoj političkoj pragmatičnosti izračunao u svoju korist. Zato bi se morao brzo i ponovo politički preračunati.
Umjesto servilnosti prema Miloradu Dodiku i njegovim (ličnim) interesima (?!), a kontra Evrope, Ivanić treba shvatiti da se mora u budućnost, a ne nazad u prošlost.
