Pitanje održavanja referenduma u entitetu Republika Srpska nije prvi udar na autoritet institucija Bosne i Hercegovine, što je ujedno i napad na Ustav BiH i Dejtonski sporazum, ali bi mogao biti prvi izazov u kojem će bh. političari, naročito oni koji su ga i otvorili, dokazati da su im važniji interesi države i građana od njihovih ličnih i stranačkih, što su demonstrirali posljednje dvije decenije.
Da bi naredni dani mogli biti dani raspleta i spuštanja tenzija dovedenih do usijanja zbog referenduma, govore i izjave zvaničnika iz manjeg bh. entiteta sve više obojene mogućnošću odgode referenduma.
Iako se takva mogućnost, doduše, veže uz buduću odluku Ustavnog suda BiH, što ne bi smio biti slučaj, jer se može tumačiti i pritiskom na tu instituciju, dobro je da se nazire odustajanje od politike isključivosti koja nikome u BiH ne može donijeti ništa dobro.
Jer, najveće žrtve radikalnih i politika isključivosti i u prošlosti su oduvijek bili bh. građani. Tako bi i u epilogu zahuktale priče o referendumu koji može služiti samo ličnim potrebama pojedinaca i njihovih stranačkih centrala, najviše štete imali ponovo građani.
Dokaz za to je i nekoliko izgubljenih mjeseci koje su pojeli svađa i nadmudrivanja o referendumu, umjesto da su se tokom njih političari bavili ekonomskim razvojem, evropskim integracijama, otvaranjem novih radnih mjesta, jačanjem vladavine prava i očuvanjem stabilnosti.
Sve su ovo pitanja koja neće riješiti nijedan referendum i zato je važno da prevlada razum i da se političari njima konačnu počnu baviti, a ne „proizvodnjom“ novih problema koji zemlju vode u konflikt.
