Evropski put i kohezija Bosne i Hercegovine vanjskopolitički su prioritet nove Vlade Hrvatske. Poruka je to koju je, preuzimajući dužnost, preksinoć domaćoj i međunarodnoj javnosti uputio Andrej Plenković, budući hrvatski premijer. 

Ovaj glas BiH je dugo očekivala iz Banskih dvora, odakle se politika prema našoj domovini od devedesetih vodila u dvije krajnosti: od radikalne politike i pokušaja svojatanja dijela BiH do potpunog ignoriranja. 

Plan koji je prezentirao Plenković, nadamo se, srednji je put, gdje 28. članica EU i najbliži susjed želi "na najučinkovitiji i najsolidarniji prijateljski način" pomoći našoj državi, suočenoj s velikim izazovima.  

Ujedno, takav kurs predstavlja nastavak one politike kakvu je Plenković vodio i u Evropskom parlamentu, snažno afirmirajući briselsku budućnost BiH kao jedini izlaz iz balkanskog ćorsokaka nestabilnosti, sporog razvoja, kriminala i korupcije, atrofije institucija i jačanja secesionizma.  

Ujedno, Plenković bi Hrvatsku mogao vratiti na kurs, ne balkanskog policajca, kako se to često spominjalo, već istinskog predvodnika regiona ka evropskoj porodici i valjda boljoj budućnosti evropskog jugoistoka. 

Šansa je to što ju je zbog svojih interesno-kriminalnih ambicija srušio Ivo Sanader, kojem je Zapad svojevremeno bio namijenio upravo takvu ulogu. Poslije godina lutanja i utrkivanja za jeftinim populizmom, dakle u eri Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića, ovo je trenutak da se hrvatska politika konsolidira i uozbilji. Za BiH će u politici Hrvatske biti mjesta kada ne bude ustaške retorike, korupcijskih afera i utega poput Zlatka Hasanbegovića.

Plenković na čelu Vlade Hrvatske dobra je vijest koja može pomoći euroatlantskom zamahu i jačanju uloge EU u zemljama bivše Jugoslavije dok Rusija ovdje ubrzano širi svoje pipke. Jedina zamka koju vanjska politika Hrvatske mora izbjeći jeste svrstavanje na stranu bilo kojeg naroda u BiH, jer bi to Plenkovićev put pretvorilo u slijepu ulicu. A Hrvatska nema pravo na takvu povijesnu grešku.