Detaljnija analiza svih odluka od početka pandemije do danas pokazala bi svu (ne)efikasnost vlasti u borbi s virusom.
Od nekoordiniranih mjera različitih nivoa vlasti, dezinfekcija gradova, odluka o zatvaranju škola dok kafane rade, nezakonitih nabavki beskorisne medicinske opreme, pa do intervencija kroz budžetska izdvajanja za pogođene pandemijom, rasprava o osiguranju sredstava za nabavku vakcina, kao i same isporuke i početka vakcinacije, tako da se trenutno niko u državi ne bi smio zakleti kad ćemo dobiti vakcine i čime će se to, ustvari, građani BiH vakcinisati.
Istina, koronavirus je nepoznanica i za mnogo veće i razvijenije zemlje, a bh. vlasti imale su i drugih obaveza, poput lokalnih i izbora u Mostaru i dosta su vremena potrošile i na tradicionalne međusobne svađe.
Konfuziji su kumovale i slabosti dejtonskog sistema, nastojanja da se ni u nevolji svjetskih razmjera ne ojača neka državna institucija, pojedinačno i egoizam, pohlepa, ali ključni problem prisutan od početka je ignoriranje stručnjaka.
Oni su ovih dana ponovo upozorili da kasnimo s imunizacijom stanovništva, da obavezni drugi ciklus vakcinacije možemo očekivati tek sredinom ljeta, a do tada, s obzirom na to da je vakcinacija u susjednim i zemljama EU već počela, mogli bismo (p)ostati COVID otok na Balkanu.
S obzirom na to da će zemlje EU već ove sedmice odlučivati o uvođenju obaveznog e-pasoša ili potvrde o vakcinaciji, kao uvjet bilo kakvom putovanju, nije teško pretpostaviti da bi se najave da će nas civilizirani svijet zatvoriti u rezervat mogle i obistiniti. A kakve bi to posljedice donijelo bh. građanima, već ugroženom turizmu i privredi, nije teško pretpostaviti.
Ima li svrhe pričati da je krajnje vrijeme da se odluke o nastavku borbe s pandemijom prepuste stručnjacima i da se ona, barem od sada, vodi s jedne, državne adrese!?