Milorad Dodik novi je predsjednik Republike Srpske. Ovo je konačna odluka CIK-a nakon višesedmične trakavice u kojoj je opozicija optuživala SNSD i Milorada Dodika za brutalnu krađu izbora i tvrdila da je Trivić pobijedila, dok je Dodik uzvraćao da je u pitanju još jedan udar na RS i prijetio da ne priznaje odluku CIK-a. Na taj način Dodik i SNSD potvrdili su dominaciju na svim nivoima – imat će predsjednika RS, člana i Predsjedništva i, izvjesno, vlast i na entitetskom i na državnom nivou. 
No, do promjena u RS ipak jeste došlo. Naime, nakon ponovljenog brojanja utvrđeno je da potpredsjednici ovog entiteta neće biti Senad Bratić iz Pokreta Država, nego Ćamil Duraković kao nezavisni kandidat. Da apsurd bude veći, iz CIK-a su objavili da potpredsjednik iz reda hrvatskog naroda neće biti ni kandidat HNS-a Davor Pranjić, nego Ivan Begić, također nezavisni kandidat. 
Onda su pak na istoj sjednici na kojoj su objavili da je potpredsjednik Begić saopćili da su napravili grešku i da je potpredsjednik ipak Pranjić.
Begić ili Pranjić, u ovom slučaju se teško ne složiti sa Željkom Cvijanović da je CIK cirkus.
Ovi izbori predstavljaju još jednu blamažu za CIK, ali i za bh. društvo u cjelini. Jer ko više može imati ikakvo povjerenje u izborni proces u kojem dva ciklusa brojanja pokažu potpuno različite rezultate i gdje na samoj sjednici CIK-a dobivamo kontradiktorne podatke o tome ko je pobjednik? 
Naravno, svemu tome prethodi činjenica da građani BiH na izborima glasaju kao da žive u 19. stoljeću, ručno zaokružujući kružiće koji potom dolaze u ruke biračkih odbora biranih, apsurda li, od političkih stranaka. 
I kakav u konačnici može biti rezultat takvih izbora? Ne znamo, jer očito ne znaju ni u CIK-u, ali cirkus je zagarantiran. Stoga, ako na sljedećim izborima ne bude elektronskog glasanja ili barem elektronskog skeniranja listića, nema smisla da izbora uopće i bude.

I kakav u konačnici može biti rezultat takvih izbora? Ne znamo, jer očito ne znaju ni u CIK-u

Ovi izbori predstavljaju još jednu blamažu za CIK, ali i za bh. društvo u cjelini

Leteći cirkus CIK-a

Ćavi Ernandes (Xavi Hernandez) svojevremeno je slovio za jednog od najboljih svjetskih veznjaka, a s Barcelonom je osvojio sve što se moglo osvojiti. No, kao trener se nije pokazao. Legendarni fudbaler je u novembru prošle godine dobio priliku da s klupe vodi svoj matični klub, nakon što je prethodno radio u katarskom Al Sadu. 
Došao je u vrlo nezahvalnom trenutku, kada je klub prolazio kroz težak period i proces finansijske stabilizacije, pa mu sezonu bez trofeja na kraju niko nije lično zamjerio.
Katalonski klub je u međuvremenu stao na noge, a proteklog ljeta je na pojačanja spiskao više od 150 miliona eura. Na Kamp Nou je stiglo nekoliko zvučnih imena, uključujući Roberta Levandovskog (Lewandowski), klub je pred sebe postavio visoke ciljeve, ali je vrlo rano doživio veliko razočaranje. Barcelona je ispala u grupnoj fazi Lige prvaka, čime je Ćavi pokazao da je apsolutno nedorastao zadatku.
Ćavi Ernandes rođen je 25. januara 1980. godine u Terasi. Dijete je Barcelone, u kojoj je za prvi tim igrao 18 godina i na drugom je mjestu klupske liste prema broju nastupa (779). Osvojio je ukupno 25 trofeja, a karijeru je završio 2015. godine u Al Sadu, gdje je započeo svoj trenerski put.

S Barcelonom ispao u grupnoj fazi Lige prvaka

Ćavi: Nije se pokazao u trenerskom poslu

Ćavi Ernandes: Nedorastao zadatku

Malo ko bi se u današnje vrijeme odlučio na tako veliki projekt kao što je turneja koja obuhvata pet gradova u pet država, pet koncerta s čak 30 izvođača, i to u samo šest dana. Ali na taj potez odlučio se producent Tomislav Kašljević. Okupio je zvijezde i mlade snage i napravio turneju po regionalnim centrima povodom 60. rođendana jedne od najvećih i najvažnijih grupa na ovim prostorima – sarajevskih „Indexa“.
Samo on zna s kakvim se poteškoćama susretao, od birokratskih do zanatskih, ali nije odustao i publici u Sarajevu, a prije toga u Ljubljani i Zagrebu, priredio je istinski spektakl za dušu. Ovo zadovoljstvo još očekuje publiku u Beogradu i Skoplju.
Sam će priznati da često bira teži, ali ljepši put i zato i jeste jedan od vodećih producenata na ovim prostorima.
Iako živi u Zagrebu, Zeničanin i Bosanac od glave do pete u svojoj respektabilnoj biografiji ima upisane saradnje sa Stingom, grupama „Kings of Strings“ i „Gipsy Kings“, Pakom de Lusijom (Paco de Lucia)...
Idejni je tvorac projekata „Indexi i prijatelji“ i „Sevdah u Lisinskom“, producirao je više od 200 „Đurologija“, radio je s „2Cellosima“, Vlatkom Stefanovskim, Bajagom, Harijem Mata Harijem, Massimom Savićem...

Pet rođendanskih koncerata „Indexa“ organizirao u pet gradova, u pet država, s čak 30 izvođača, i to u samo šest dana

Kašljević: Jedan od vodećih producenta na ovim prostorima

Tomislav Kašljević: Majstor za spektakle

Živio Dodik, uskliknuo je nemalo kompromitirani umjetnik na bini u Banjoj Luci. Emir Kusturica je sebi dozvolio da bude „podgu*na muha“ Miloradu Dodiku. I nije zbog Dodika, jer bi trebalo poniženje da je isto to mnogim drugim bh. političarima, ali je mnogo bitnije i tužnije što je jedan takav umjetnik doživio toliki sunovrat.
Nekada su mu u svijetu „sterali“ crvene ćilime gdje god se pojavi, a sada je došao do toga da urliče na bini pokušavajući još jednom udobrovoljiti velikog gazdu Dodika i pokazati koliko je on odan.
Nije to zaslužio Emir Kusturica, nema dileme. Sve ovo što je neki imaginarni Nemanja napravio od njega je postala karikatura i pomalo je tužno gledati kako taj čovjek kojim smo se svi ponosili danas izgleda.
Nadati se da je Nemanja dobro, barem toliko dobro da shvati kako bi vrtića bilo i bez Dodika i bez bilo kojeg političara, jer valjda je u današnjem vremenu normalno da imamo vrtiće. Normalno je, a valjda će to i Nemanja shvatiti, da imamo puteve i da se oni mogu graditi i bez Dodika i opet bez bilo kojeg drugog političara personalno.
Nije li bilo bolje da umjesto gomile nebuloza Emir kaže kako ga je poslao Nemanja da bulazni na bini i diže u nebesa Dodika i kako je to dobio kao zadatak.
Možda je ponižavajuće za njega reći istinu, ali ponižavajuće je i za sve one koji su uživali u njegovim djelima da im vrijeđa inteligenciju. I da, Emir se odrekao Sarajeva i svega bosanskog i postao isključivo srpski. Tako je želio i ima pravo, ali sada se Nemanja odriče i dijela srpskog jer se odlučio svrstati na jednu stranu. Nekada je sjedio pored veličina poput Dijega Maradone, a danas teško može uz igrače Mladosti iz Velike Obarske (barem ne sve).
Opet je, čini se, nesretan, nezadovoljan, ali je problem što je njegov krug sve uži, a to sebi nije smio dopustiti. Jasno, davao je Dodik neke tamo „gradove“, ali nisi valjda vječno dužan, Emire dragi.
Niko više ne poziva da se vrati Emir, ali zašto sada ostaje pola Nemanje, valjda samo on zna. Sloboda i Emiru i Nemanji!

Opet je, čini se, nesretan, nezadovoljan, ali je problem što je njegov krug sve uži, a to sebi nije smio dopustiti

Kusturica: Nekada je sjedio pored veličina poput Dijega Maradone, a danas teško može uz igrače Mladosti iz Velike Obarske

Sloboda Emiru i Nemanji

Više nema nikakve sumnje: Aleksandar Vučić i Milorad Dodik su u sukobu. Davanjem obilnog medijskog prostora liderima opozicije iz RS u režimskim medijima Srbije pred same izbore, sastančenje s opozicijom te jasna poruka da neće čestitati pobjedniku u utrci za predsjednika RS sve dok rezultati ne budu zvanični, jasan su znak da se Dodik našao u nemilosti srbijanskog lidera. Duga je historija sukoba srbijanskog rukovodstva s onim u Republici Srpskoj. Sukob Miloševića s rukovodstvom SDS-a, iako je ova stranka uživala uvjerljivu podršku, rezultirao je najprije povlačenjem Radovana Karadžića, a onda i izlaskom Biljane Plavšić iz ove stranke te velikim sukobom u RS 1997. godine, nakon kojeg je SDS otišao u opoziciju, a Momčilo Krajišnik u Hag. I dolazak Dodika na vlast 2006. desio se, između ostalog, zahvaljujući migu Beograda i tadašnjeg lidera Vojislava Koštunice. 
Dodik je preživio sve vrijeme na vlasti shvatajući da mu je uvjet za opstanak da bude dobar sa svakim ko vlada u Srbiji. Tako je bio dobar i s Koštunicom i s Borisom Tadićem i u konačnici s Vučićem, kojeg je prethodno nazivao „političkim pobačajem“. Ipak, rat u Ukrajini i Dodikova odluka da se čvrsto drži uz Rusiju, što Vučić sebi svakako ne može dozvoliti, učinili su lidera SNSD-a nepoželjnim u očima Beograda. 
Iako je SNSD ostvario uvjerljivu pobjedu na izborima, bliža historija nam pokazuje da to nije bio garant opstanka na vlasti ako vladajuća stranka nije po volji Beogradu. 
Današnji miting koji Dodik organizira u Banjoj Luci, a nakon što je njegova stranka na izborima odnijela pobjedu (za Dodika ćemo još vidjeti), nije ništa drugo nego potez očajnika koji Vučiću želi poslati poruku da je i dalje neupitni gospodar Republike Srpske i da će s njim morati ozbiljno da računa.
Naravno, ovaj put mu je neophodna što veća podrška naroda iza kojeg će pokušati sakriti svoj autoritet i svoju vladavinu. No, guranje naroda ispred sebe bi vrlo lako mogla biti inicijalna kapisla za haos i šire društvene sukobe, slične onima kakve smo vidjeli 1997. I ne treba ni najmanje sumnjati da je to linija koju je Dodik spreman prijeći kako bi opstao na vlasti.

Iako je SNSD ostvario uvjerljivu pobjedu na izborima, bliža historija nam pokazuje da to nije bio garant opstanka na vlasti

Dodik: Preživio sve vrijeme na vlasti shvatajući da mu je uvjet za opstanak da bude dobar sa svakim ko vlada u Srbiji

Dodik protiv Vučića

Napadač River Plejta Miguel Borha (Borja), za kojeg mnogi, vjerovatno, nikada nisu ni čuli, preko noći je postao tema svjetskih medija. On je, naime, zabio dva gola za pobjedu svog tima nad Rasingom (1:2) i ujedno donio titulu najvećem rivalu Boki Juniors.
O prvaku Argentine se odlučivalo u posljednjem kolu, a s obzirom na to da je Boka odigrala 2:2 s Independijenteom, za naslov joj je trebao poraz glavnog konkurenta Rasinga. Rasing je od 56. minute vodio protiv Rivera, a potom je na scenu stupio Borha, koji je golovima u 80. i 95. minuti kreirao preokret.
Miguel Borha rođen je 26. januara 1993. godine u Tieralti (Kolumbija). Počeo je u Deportivo Kaliju 2011., a u karijeri je promijenio čak 13 klubova. Najduže se zadržao u Palmeirasu (2017.-2021.), s kojim je 2018. bio prvak Brazila, dok je najbolji golgeterski učinak imao u Žunioru (2020.-2021., 2022.), za koji je na 85 mečeva zabio 50 golova. Upravo je iz Žuniora stigao u River prošlog ljeta.

Napadač River Plejta donio titulu Boki Juniors

Obradovao najvećeg rivala

<a href="https://avaz.ba/tag/14339/predstavnicki-dom-psbih">Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH</a> ima 42 stolice, a sada je poznato i ko će sjediti na njima. Ima tu i novih imena, a mnogo je onih koji su već obavljali ovu funkciju.
Kao u jednom dječijem programu, "stisni peticu i počni igricu". Svi zastupnici će mjesečno bez dodataka inkasirati oko 5.000 KM i valjda bi to trebao biti barem jedan, ako nije 5.000 razloga da se nešto kvalitetno počne raditi.
Kako biti optimističan kada se zna šta je sve za nama i da su i ranije dobro zarađivali, ali da nisu ni pomišljali da nešto urade za narod ili državu?
Nije li vrijeme, ako to ovi koji godinama obnašaju vlast ikako mogu, da konačno pokušaju biti izabrani zastupnici naroda i konačno počnu pošteno zarađivati plaće koje im baš narod daje? 
Vrlo je teško njima to sada prelomiti, vrlo je teško, nakon toliko godina nerada, postati radnik, ali valjda nas neko i nešto pogleda, pa i građanima bh. s njima svane.
Rezultati su jasni. To su ljudi koji su za nepune četiri godine zasjedali oko 40 radnih dana. U tom periodu su usvojili 16 zakona. Na njihove plaće i naknade potrošeno je 12,5 miliona maraka. Uprkos visokim primanjima, parlamentarci su ovog ljeta sebi i svojim kolegama u ovim dvjema institucijama izglasali povećanje plaća za 500 KM, pa je još jasnije zašto od njih ne možemo očekivati mnogo.
Možda nada nije u njima, možda je u nekim novim licima, ali to tek treba vidjeti.
Nije li vrijeme i da neke nove snage koje će se naći u zastupničkim klupama donesu nešto novo? Prvi uvjet je da ne upadnu u zamku višedecenijskih vlastodržaca koji će iskusno u svakom trenutku napraviti nacionalističku stupicu.

Svi zastupnici će redovno inkasirati visoke plaće, pa bi bilo vrijeme da se počne raditi

Poznato ko će zauzeti funkciju u Predstavničkom domu PSBiH

Stisni peticu

Spektakularni UFC 280 event u Abu Dabiju završio je maestralnom pobjedom Islama Mahačeva protiv Brazilca Čarlsa Oliveire (Charles).
Dvojica najboljih boraca u lakoj kategoriji napokon su se obračunala u kavezu. Dagestanac je ušao u meč kao favorit, a tu ulogu je i opravdao.
Brazilac je odmah na početku borbe dao do znanja da neće previše respektirati Mahačeva te da će se boriti u svom uobičajenom stilu. Zauzeo je Oliveira sredinu kaveza, ali nakon samo 30 sekundi Mahačev ga je srušio i upustio se u opasnu igru s Oliveirom, koji je majstor partera.
Nije se Islam htio previše upuštati u lude razmjene u stojci i brzo je krenuo po rušenje u drugoj rundi. Borci su završili u klinču, a Oliveira je bio blizu rušenja, no ne dovoljno blizu da sruši Islama, koji ga je potom pritisnuo uz ogradu kaveza. Islam je dobro kontrolirao distancu, a Oliveirine napade lijepo je eskivirao.
Dvije minute prije kraja runde Mahačev je desnim krošeom bacio Oliveiru na pod, a brzo je uočio priliku za „arm triangle“ gušenje. Kada on zaključa to gušenje, tu izlaza više nema. Vrlo brzo Oliveira je tapkao, a UFC-ova laka kategorija dobila je novog prvaka.
Islam Mahačev rođen je 27. septembra u Mahačkali, glavnom gradu Dagestana, i takmiči se pod ruskom zastavom. Iza sebe ima 24 borbe i skor 23-1. Jedini poraz doživio je u oktobru 2015. u Hjustonu, u borbi protiv Brazilca Adrijana Martinsa (Adriano), koji ga je nokautirao.

Dvojica najboljih boraca u lakoj kategoriji napokon su se obračunala u kavezu

Islam Mahačević pobijedio na UFC 280 eventu

Islam Mahačev: Prvak svijeta

Mnogo reakcija izazvao je podvig Čelika, koji je u šesnaestini finala Kupa BiH, nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, eliminirao prošlosezonskog finalistu, ekipu Sarajeva.
Zeničani slave najljepšu priču dosadašnjeg dijela takmičenja. Klub koji je bio pred gašenjem, sahranjivan u nekoliko navrata, uspio je opstati uprkos svim nedaćama zahvaljujući inatu onih koji vole Čelik.
Zbog svih problema koji su zadesili „Crno-crvene“ sastav tima je skrojen kako je skrojen. Ne treba ni pričati koliki favorit je Sarajevo bilo na papiru. Kako i ne bi kada pojedini igrači kluba s Koševa godišnje zarade 72 hiljade eura, a u Čeliku nijedan fudbaler nema ni profesionalni ugovor.
No, možda je upravo tu i bila prednost Čelika. Nadobudne zvijezde Sarajeva su mislile da se neće ni oznojiti, ali – njima za iznenađenje – dočekala ih je hrabra ekipa Čelika, koja je imala vjetar u leđa svojih brojnih navijača.
U timu je bilo domaćih igrača, Zeničana koje su očevi, rođaci još kao male vodili na stadion i učili da navijaju za ponos grada. Nastupilo je mnogo mladih fudbalera koji su sanjali da zaigraju pred svojom publikom. I tu je ležala snaga Čelika – srčanost i velika borba koje su pokazali igrači i koje su se na kraju isplatile.
I priča je još ljepša kada se uzme u obzir da su za Čelik igrali pripadnici Oružanih snaga BiH, školarci, policajci, a jedan od prvotimaca je ljetos radio kao dostavljač hrane. Svi su oni zajedno „dostavili“ svojim navijačima veliku radost i sreću kakva se ne pamti na Bilinom polju.
Fudbal je još jednom pokazao svoje čari – nema unaprijed dobivene utakmice. Autsajder je bio bolji od favorita, a Zenica je i dva dana nakon meča na nogama, slavi.
Zamislite i te sreće jednog od junaka susreta Edina Durmiša, koji se dan nakon utakmice u kojoj je postigao gol vratio u klupe Srednje tehničke škole, a njegovi drugari su bili neizmjerno ponosni na njega.

Nadobudne zvijezde Sarajeva su  mislile da se neće ni oznojiti

Trećeligaš Čelik u fenomenalnoj atmosferi u Zenici savladao Sarajevo

Čelično srce

Milanko Kajganić imenovan je jučer za glavnog državnog tužioca. Plan pojedinaca koji je mjesecima razrađivan s ciljem da se imenuje podobni poslušnik politike koja 30 godina vedri i oblači pravosuđem tako je propao. Ispuhao kao balon. 

Kajganić je dobio podršku 10 članova Vijeća, uz tri suzdržana i dva izuzeta.
Ali do posljednjeg dana pojedini režimsko-obavještajni mediji navijali su za to da se konkurs poništi. Da sve stane. Da pravosuđe ne ide naprijed. Tobože, Kajganić je Dodikov, policajac iz RS... Ne voli i hapsi Bošnjake. Umiješalo se i Podvijeće, razrađivale se taktike, ali izabran je prvorangirani kandidat. 
Međutim, ne laje kuja zbog sela, nego zbog sebe. Pozadina toga zašto se rušio Kajganić nije zbog Bošnjaka, nego zbog Skya. Strah očiju nema. 
Kajganić je prije svega profesionalac i dugogodišnji policajac i tužilac. Nakon njegovog dolaska u Tužilaštvo, poslije smjene Gordane Tadić, počelo se odmotavati klupko u vezi s aplikacijom Sky i povezanosti narkomafije s tužiocima i policajcima. Padaju kao kruške. No, tek se očekuje spektakl. Vrlo brzo. Znaju to ovi što ne spavaju.

Uhapšeno je i 12 policajaca za skoro pola godine. Tužioci rade punom parom. No, spinovi ne prestaju da je Kajganić kadar iz RS koji je došao hapsiti Bošnjake. Ako bi brojali krvna zrnca, više je uhapšeno Srba narkomafijaša nego Bošnjaka.

Ali pozadina je jasna, žele se zaštititi oni koji su stajali iza keljmendija, šmrkova, matkovića, cvijetića, nikolića...
I onda je šamar Kajganićevim protivnicima stigao iz Američke ambasade u Sarajevu, koja mu je čestitala na izboru.
Ovo je prvi put da je jedna ambasada izrazila podršku, i to javno, glavnom tužiocu. Time je jasno dala do znanja koga podržava. To treba da brine više ove što su protiv Kajganića. Neki su na crnoj listi zbog korupcije, dok drugi čekaju da MUP KS zakuca na njihova vrata.
Jedni su se već preznojili, drugi se znoje i iščekuju hapšenja. Sky će tek zadati glavobolju mnogim dužnosnicima. Ovo je tek prvo poluvrijeme.

Ne laje kuja zbog sela, nego zbog sebe. Pozadina toga zašto se rušio Kajganić nije zbog Bošnjaka, nego zbog Skya

Kajganić je dobio podršku 10 članova Vijeća, uz tri suzdržana i dva izuzeta

Spinaši i ublehaši

"Praznik rada", novi film Pjera Žalice, hara kinima širom Bosne i Hercegovine. Da ne bude zabune – film je prikazan u svim dijelovima naše zemlje i podjednako toplo je primljen u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Zenici...

Žalica majstorski na veliko platno donosi priču iz bh. miljea, kao što je činio i u ranijim svojim djelima "Kod amidže Idriza", "Gori vatra", i reakcija publike kao da govori da kod nas nije sve izgubljeno. Naprotiv.
Govori nam da treš nije odnio pobjedu nad umjetnošću, da turbofolk kultura nije baš uzela sve pod svoje... Svašta nam govori.
Govori nam da Bosna i Hercegovina i dalje ima nit koja je drži zajedno uprkos napadima sa svih strana i uprkos nebulozama da tri naroda i ostali ne mogu i ne trebaju zajedno. Govori nam da ima onih kojima se povraća na projekt dvije škole pod istim krovom. Govori nam da je kultura ipak jača od nekulture.

"Praznik rada" nije prvi, jedini, a ni posljednji primjer da nisu uspjeli oni koji žele zatrti bosanski duh i sve ono lijepo i pozitivno što ljude u ovoj zemlji spaja.

Vole se ljudi lijepo srediti, otići u kino, pogledati dobar film, sresti fin i kulturan svijet. Ne vole ljudi da im se broje krvna zrnca i proučava porodično stablo, ne vole da im se gleda u novčanik i da se cijene po tome. Svašta nešto ne vole.
Ljudi u BiH vole dobre stvari, a uporno im se objašnjava da ne treba da ih vole, da treba da budu negativni, da se svađaju s onima prekoputa, da se zatvaraju u svoju avliju ili dvorište, da podižu zidove. A, eto, tvrdoglavi Bosanci i Hercegovci neće da ih poslušaju.

Novi film Pjera Žalice hara u baš svim dijelovima naše zemlje

Tvrdoglavi Bosanci

Život piše romane, drame, posebno u Bosni, gdje ljudski vijek kao da je prekratak za sve izazove i iskušenja koje mu sudbina namijeni. 

Pažnju javnosti ovih dana privukla je naša priča o Edinu Džafiću, 53-godišnjaku iz Breze koji je, nakon nesretno okončanog braka njegovog sina i snahe, preuzeo brigu o četvero njihovih i njegovih mališana. 
Bivši supružnici danas žive u drugim gradovima, pomognu koliko mogu, ali briga o mališanima na plećima je njihovog dede, tužnog, ali odlučnog da im ništa ne fali sve dok je on živ i dok je njegovih "deset prstiju". 
Iako ljubav roditelja niko ne može nadomjestiti, Edin se pobrinuo da tek započeta životna priča trojice dječaka i djevojčice, uzrasta od jedne, tri, četiri i šest godina, ipak doživi sretniji nastavak. Da brigu, pažnju i utjehu pronađu u njegovom zagrljaju.

Život piše romane, drame, posebno u Bosni, gdje je ljudski vijek prekratak za sve izazove

Edin Džafić: Veliko srce

Zlatna lopta, koju France Football dodjeljuje najboljem svjetskom fudbaleru, ove godine je pripala napadaču madridskog Reala i <a href="https://avaz.ba/tag/4631/karim-benzema">francuskom reprezentativcu Karimu Benzemi.</a>
Reklo bi se potpuno zasluženo i očekivano, s obzirom na to da je Benzema bio najbolji igrač Reala u prošloj sezoni te ga je sjajnim igrama i pogocima vodio do naslova prvaka Evrope i Španije. Ukupno je postigao 50 pogodaka u sezoni, od čega 15 u Ligi prvaka.
Benzema je tako prvi put u karijeri osvojio ovu nagradu, a na tronu je naslijedio Lionela Mesija (Messi), koji je prošle godine bio osvajač Zlatne lopte, rekordni sedmi put u karijeri.
U najužoj konkurenciji Benzema je pobijedio Kevina de Brujnea (Bruyne), Sadija Manea i Roberta Levandovskog (Lewandowski).
Zlatnu loptu je primio iz ruku legendarnog francuskog igrača i svog nekadašnjeg trenera u Realu Zinedina Zidana (Zinedine Zidane).
Karim Benzema rođen je 19. decembra 1987. godine u Lionu. Tu je i počeo karijeru, a poslije četiri uzastopne titule prvaka Francuske 2009. godine u transferu vrijednom 35 miliona eura prešao je u Real Madrid. S Kraljevskim klubom je osvojio sve što se može osvojiti. Četiri puta je bio prvak Španije, pet puta prvak Evrope, a u karijeri ima ukupno 30 trofeja

Francuz prvi put u karijeri  osvojio Zlatnu loptu

Karim Benzema: Najbolji na svijetu

Sarajevo je mali grad. Ne možete mnogo toga sakriti, pogotovo ne privatni život. A, ako ste, kojim slučajem, novinar, odnosno ako vam je u opisu posla da znate stvari, onda su vam dobro poznata opijanja, švalerancije, orgijanja, drogiranja i kockanja povezana s pojedinim likovima iz vladajućih struktura.
Bezbroj puta sam bio u iskušenju da objavim takve stvari javno, posebno kad bi neki od takvih protagonista, kojeg ste prethodnu noć mogli vidjeti s flašom u ruci na barbutu, krenuo vaziti o vjeri ili prozivati oponente kako ne klanjaju.
Iako bi možda interes javnosti i bio takve stvari objaviti, da shvate s kakvim licemjernim nitkovima imaju posla, tu granicu nikad nisam prešao. Prije svega, takvo žutilo smatram nespojivim s ozbiljnim novinarstvom. Ono nužno vodi ka gubljenju kredibiliteta. No, postoji i moralna granica koja kaže da privatne stvari ipak trebaju ostati privatne. I pogotovo da se u porodicu ne treba dirati.
Takve moralne barijere, nažalost, nema dobar dio onih koji su vlast. Njihovi poluzvanični mediji, njihovi botovi-skotovi, s kojima se kao lideri stranaka i premijeri ponosno slikaju i ručavaju, bez ikakvog uzdržavanja će o oponentima iz svijeta politike, medija i nevladinog sektora plasirati najgnusnije laži i konstrukcije, objavljivati fotografije njihove maloljetne djece, mizoginistički vrijeđati žene, proglašavati ih izdajnicima, plaćenicima, javno im “razvlačiti” članove familije, prijetiti im, vrijeđati ih, pratiti ih i snimati po gradu, pozivati svoje fanatične sljedbenike na obračun...
Činit će sve ono što neprijateljima režima odavno već u Srbiji čine tabloidi, a što su očito učili u istim udbaškim školama.
Kako se pristojan čovjek tome uopće može suprotstaviti? Da li uzvraćati istom mjerom i da li tako postati isti kao oni?
Da li se smeće može samo smećem poraziti? Ili treba trpjeti i nadati se da se požrtvovanjem i slijeđenjem ispravnih vrijednosti može dugoročno poraziti to zlo i baciti ga na smetljište historije, a društvo moralno i civilizacijski obnoviti?
Teško je znati pravi odgovor na ovom svijetu. No, ako Bog na kojeg se toliko pozivaju i s kojim neprijateljima prijete zaista i postoji, oni teško da mogu dobro proći na onom svijetu. Zato, kada se za potrebe kamera naguraju u one prve safove, ako imaju imalo savjesti, trebali bi u sebi moliti Boga da nema Boga.

Kada se za potrebe kamera naguraju u one prve safove, ako imaju imalo  savjesti, trebali bi u sebi moliti Boga

Fadil Novalić sa SDA botom Jasminom Mulahusićem

Botovi i skotovi

Još jednom je u centru zbivanja Premijer liga Bosne i Hercegovine. Po navici, ne po dobru, ali mora se priznati sa scenama koje već neko vrijeme nismo vidjeli. Bilo je cirkusa na tribinama, sudijskih pljački, čudnih izjava, suspenzija i krađa, ali ne baš da se otvoreno obračunavaju ljudi iz dva kluba.

Zrinjski i Leotar su sada dali doprinos da se ovo takmičenje, koje je po mnogo čemu na samom evropskom dnu, još jednom dovede na nivo ulice i daleko od bilo čega profesionalnog.
Trebinje, grad koji je nekih ranijih godina imao stabilnog drugoligaša bivše države, a to nikako nije bio mali domet, kao da je zaboravilo kako se organiziraju utakmice, pa je tako na snimcima tučnjave ljudi iz Leotara i Zrinjskog malo teže uočiti nekog pripadnika organa reda.
To što je kabadahija kojem ni ime ne treba spomenuti upao na pres-konferenciju i kukao na psovanje Nemanje Bilbije očigledno je bila uvertira u obračun.

Makljaža je snimljena, ko je sve i kako počeo, tek će utvrditi, ali Sergej Jakirović, trener Zrinjskog, tima koji zaista superiorno igra ovu ligu, nije sebi smio dozvoliti da izgubi živce i krene u dijeljenje pravde na svoj način. Bez dileme, koliko god cijenili način na koji vodi tim, Jakirović zaslužuje najstrožiju kaznu, baš i kao ostali učesnici u incidentu.

Ovdje svakako treba Nogometni savez BiH napraviti potpunu analizu, jer ako sada nije bilo dovoljno policije, vjerovatno nije ni na ranijim utakmicama u Trebinju. Da li je iko od službenih lica ikada na to upozorio ili je sve bilo prepušteno igri slučaja, potrebno je hitno istražiti.
Prošli su akteri s možda pokojom ćuškom, možda je to i sreća, ali niko ne smije ni pomisliti na to šta se moglo desiti da, recimo, čovjek iz Zrinjskog koji pred kamerom pada na tlo udari glavom o beton i teško strada. Da li bi tada nekoga u Savezu (šute i niko se ne oglašava) zanimale ovakve stvari?
Rade li telefoni, lobira li se i ovog puta umjesto da su se sastali već jučer i kaznili sve učesnike incidenta. Da više niko nikada ne pomisli i da se spriječi neka moguća tragedija u budućnosti.

Prošli su akteri s možda pokojom ćuškom, ali šta bi se desilo da je neko teško stradao

Makljaža je snimljena, ko je sve i kako počeo, tek će utvrditi

Nivo ulice

Denis Huseinbašić posljednji je nogometni biser koji je privukao veliku pažnju bh. javnosti. Fudbaler Kelna se u 10. kolu Bundeslige upisao u strijelce, što je bio njegov drugi gol ove sezone, a ima i jednu asistenciju na četiri meča.

Talentirani 21-godišnjak je po vokaciji igrač sredine terena, a mnogi navijači reprezentacije BiH se nadaju da će zaigrati za "Zmajeve". Pristalice našeg državnog tima ga vide kao potencijalnog nasljednika Miralema Pjanića. 
U prošlosti su dres "Zmajeva" nosili mnogi igrači koji su nastupali u Bundesligi. Rado se sjetimo tandema Džeko – Misimović u Volfsburgu, Ibišević – Salihović u Hofenhajmu, a u skorijoj prošlosti bili su tu i Emir Spahić, Ermin Bičakčić, Mensur Mujdža...
Huseinbašić je u Keln stigao iz četvrtoligaša Kikers Ofenbaha, gdje je u mlađim kategorijama gradio svoju karijeru. "Jarčevi" su pogodili s njegovim transferom, a nadati se da će i u krovnoj kući bh. nogometa imati sluha i da će uraditi sve što je potrebno da Huseinbašić zaigra za našu reprezentaciju.

Nadati se da će u krovnoj kući bh. nogometa uraditi sve da zaigra za našu reprezentaciju

Huseinbašić: Postigao drugi gol u Bundesligi ove sezone

Leteći cirkus CIK-a

Ćavi Ernandes: Nedorastao zadatku

Tomislav Kašljević: Majstor za spektakle

Sloboda Emiru i Nemanji

Dodik protiv Vučića

Obradovao najvećeg rivala

Stisni peticu

Islam Mahačev: Prvak svijeta

Čelično srce

Spinaši i ublehaši

Tvrdoglavi Bosanci

Edin Džafić: Veliko srce

Karim Benzema: Najbolji na svijetu

Botovi i skotovi

Nivo ulice

Denis Huseinbašić: Novi bh. biser

Kolumne

Leteći cirkus CIK-a

Ćavi Ernandes: Nedorastao zadatku

Tomislav Kašljević: Majstor za spektakle

Sloboda Emiru i Nemanji

Dodik protiv Vučića

Obradovao najvećeg rivala

Stisni peticu

Islam Mahačev: Prvak svijeta

Čelično srce

Spinaši i ublehaši

Tvrdoglavi Bosanci

Edin Džafić: Veliko srce

Karim Benzema: Najbolji na svijetu

Botovi i skotovi

Nivo ulice

Denis Huseinbašić: Novi bh. biser