Diontej Vajlder (Deontay Wilder, 43-2-1) se nakon dva poraza od Tajsona Fjurija (Tyson Fury) veličanstveno vratio u ring.

"Bronzani bombarder" je na bokserskoj priredbi u "Barclays" centru u Njujorku brutalnim nokautom u prvoj rundi pobijedio Finca Roberta Helenijusa (Helenius, 31-4).
Meč je bio gotov već u prvoj od dogovorenih 12 rundi, a Vajlder je još jednom pokazao kako je među najjačim udaračima na svijetu.
- Ko je sljedeći - upitao je Vajlder nakon meča, prije nego što je izjavio kako bi bio zainteresiran za borbu protiv bilo koga, prvaka teške kategorije Oleksandra Usika (Usyk), Entonija Džošue (Anthony Joshua) ili Endija Ruiza (Andy).
Diontej Vajlder rođen je 22. oktobra 1985. godine u Taskalusi (Alabama). Boksuje od 2005. godine, a u dosadašnjoj karijeri je na 46 borbi ostvario 43 pobjede, od čega 42 nokautom. Dva puta je poražen, oba puta od Fjurija, s kojim ima i jedan neriješen meč.
Nekoliko godina je držao pojas WBC prvaka teške kategorije, koji mu je oduzeo Fjuri, a vlasnik je i bronzane medalje s Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine.&nbsp;

"Bronzani bombarder" nokautom u prvoj rundi pobijedio Roberta Helenijusa

Diontej Vajlder: Veličanstven povratak

Dok se prebrojavaju glasovi, postepeno sklapaju postizborne koalicione križaljke, pokušava razumjeti suština odluka Kristijana Šmita (Christian Schmidt) i razmjenjuju optužbe ko je izdajnik, a ko ne, ko je protiv kojeg od tri konstitutivna naroda i ko će koga diskriminirati, BiH ostaje bez stanovnika, svoje mladosti i budućnosti.
Godinama već demografi ukazuju da je to, a ne bilo šta drugo, gorući problem koji će nam doći, a i sada dolazi na naplatu. 
Promašene politike, zaokupljene isključivo vlastitim interesima, pozicijama i beneficijama, nakon rata su iz države otjerale pola miliona stanovnika. Svjesne više nego zabrinjavajućeg trenda, ne žele čak ni prikupiti i objaviti zvanične podatke, koji bi ilustrirali nacionalnu katastrofu, pa se ovakvim podacima bave i na njih upozoravaju samo demografi i nevladine organizacije poput Unije za održivi povratak. 
Međutim, prema podacima UN-a, BiH je zvanično ove godine postala prva zemlja u svijetu po procentu smanjenja broja stanovnika. Ni podaci o drastičnom padu broja upisanih učenika i studenata nisu zabrinuli one koji prebrojavaju pripadnike konstitutivnih naroda i ostalih. Svakome ko barem na trenutak razmišlja o budućnosti u ušima još odzvanjaju podaci prema kojima je broj studenata na bh. univerzitetima u posljednjih desetak godina prepolovljen.

Primarni uzrok, potvrdio je i rektor Fakulteta političkih nauka Sead Turčalo, predstavlja odlazak velikog broja mladih, pa danas "ne možete imati studenta ako niste imali srednjoškolca". A mladi ne odlaze, već bježe od košmara u koji su svakodnevicu u BiH pretvorile štetočine koje već decenijama vladaju po istoj matrici sukoba o svemu osim o pozicijama i plijenu.

Egzodus ubrzavaju i isti narativi nakon ovih izbora, po kojima nam sada zlo želi cijela kugla zemaljska, i Šmit, i Brisel, London i Vašington, Beograd, Zagreb i Moskva se podrazumijevaju, svi su protiv ove zemlje, osim pijavica koje na vlasti ne mogu opstati zahvaljujući rezultatima i napretku, već lažima, sukobu i strahu. 
Uzalud ekonomski stručnjaci pitaju ko će u zemlji staraca sutra finansirati penzione i druge fondove, džaba prazne kuće i stanovi, sela i gradovi širom BiH, pa i upozorenja da nam već nedostaje radnika i apeli poslodavaca da im treba uvoz radne snage.

Ni podaci o drastičnom padu broja upisanih učenika i studenata nisu zabrinuli one koji prebrojavaju pripadnike konstitutivnih naroda

BiH je zvanično ove godine postala prva zemlja u svijetu po procentu smanjenja broja stanovnika

Promašena politika

<a href="https://avaz.ba/tag/523/zene">Zbog žena su se vodili ratovi</a>, a nikada ih žena nije pokrenula. Moć jedne osobe ženskog spola je nemjerljiva, a zamislite šta se desi kada se udruže. Jedino kada muškarac može „pobijediti“ jeste onda kada upotrijebi fizičku snagu. I, nažalost, neki je prečesto koriste.
<a href="https://avaz.ba/tag/488/protesti">Nasilja nad ženama sve je više</a>, pa su tako i ubistva nježnijeg spola sve češća. Zašto? Vi koji koristite fizičku snagu protiv njih, imate li dogovor na to?
Je li žena zaista kriva zbog svoje ljepote ili, ne dao Bog, pameti? Je li ona kriva što vi, „muškarčine“, ne znate pronaći ispušni ventil od svakodnevnog stresa, pa se okrenete protiv nje? Idite, pobogu, u teretanu pa se ispušite, planinarite, vozite se u nedogled. Ali ne dirajte ženu.
To se isto sutra može desiti vašoj majci, sestri, kćerki... I kada ugledate modrice po tijelu, koje ona bezuspješno pokušava sakriti, hoćete li joj reći da je ona kriva? Dosta je!
Patrijarhalni odgoj po principu „Žena si, šuti i trpi“ više ne pije vode. Niti šutimo, niti trpimo. Ali pravosudne institucije trebaju poduzeti ono što je do njih, a to je donijeti jasne i konkretne zakone. Zaštitite nas, ne dajte da naša bol bude samo još jedno mrtvo slovo na papiru!
Sramota! Sramota je da smo u 21. stoljeću svjedoci sve češćih smrtnih ishoda nakon prepirke među članovima porodice, sramota je što moraju na ulice izaći da još jednom ukažu da nisu vreće za udaranje, već žene, majke, kraljice.
Porodica je svetinja, kroz stoljeća je to ostalo nepromijenjeno. Zato, učimo svoju djecu da ne smiju biti nasilnici, jer to je ništa drugo nego učiti ih da budu kukavice. Učimo ih isto tako da nikada ne budu žrtve, već da jasno prstom pokažu na one koji bi željeli od nekoga napraviti žrtvu. Šutnja neće pomoći, a daleko od toga da će nas zaštititi.
Dignite glas za one koje više to ne mogu, jer su svoju bitku prerano izgubile!

Dignite glas za one koje to više ne mogu, jer su svoju bitku prerano izgubile

Je li žena zaista kriva zbog svoje ljepote ili, ne dao Bog, pameti?

Dosta je!

Visoka gostujuća pobjeda Liverpula (1:7) nad Rendžersom u susretu 4. kola Lige prvaka protekla je u znaku Mohameda Salaha. Krilni napadač „Redsa“ u igru je ušao u 68. minuti, a onda je u razmaku od 76. do 81. minute postigao tri gola. Time je oborio rekord, postigavši najbrži het-trik u historiji ovog takmičenja, za šta mu je bilo potrebno - šest minuta i dvanaest sekundi.
Mohamed Salah rođen je 15. juna 1992. godine u Nagrigu. Profesionalnu karijeru počeo je 2010. godine u El-Mokavlunu, odakle je otišao u Bazel. Uslijedile su avanture u Čelziju, Fiorentini i Romi, dok se ključnim potezom u njegovoj karijeri pokazao prelazak u Liverpul 2017. godine.
Egipćanin je s „Redsima“ osvojio sedam trofeja, uključujući naslove prvaka Engleske i Evrope. Također je vlasnik brojnih individualnih priznanja, među koje spadaju i dvije PFA nagrade za igrača godine, tri Zlatne kopačke Premijer lige, nagrada za igrača sezone u Premijer ligi, Puškaš nagrada za gol godine...
Dva puta je proglašavan najboljim fudbalerom Afrike, a s reprezentacijom Egipta je dva puta bio viceprvak „crnog kontinenta“.

Napadač Liverpula postigao najbrži het-trik u historiji takmičenja

Salah: Za podvig mu je bilo potrebno šest minuta i dvanaest sekundi

Mohamed Salah: Rekorder Lige prvaka

Većini građana Bosne i Hercegovine još nije jasno na osnovu čega, kojih rezultata i kakvog napretka je Evropska komisija dala priliku našoj zemlji da već u decembru dobije status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Za mnoge iznenađujućoj odluci doprinijele su i globalna geopolitička situacija i namjere Evrope da uredi vlastito dvorište, ali šansa koju ne smijemo propustiti data je narodu BiH i baš tako je trebamo i tumačiti. Pritom, ne smijemo zaboraviti napore iskrenih prijatelja ove zemlje, kako u EU tako i u parlamentima utjecajnih evropskih država, kao ni činjenicu da su domaći zvaničnici, koji su iz ruku šefa Delegacije EU u BiH Johana Satlera (Johann Sattler) slavodobitno preuzeli preporuku za kandidatski status, istovremeno od srama zbog nerada i još jedne negativne ocjene trebali u crnu zemlju propasti. 
Dakle, narod, a ne političari, dobio je pruženu ruku i novu nadu da ćemo imati svoju sobu pod evropskim krovom, da ćemo sa statusom kandidata imati šansu za više finansijske, ali i svake druge podrške Brisela, više investicija, prilika za mlade, te u perspektivi i mogućnost da nam djeca ostaju ovdje, u zemlji iz koje masovno odlaze.
Uvjeti su sasvim jasni, a nova vlast u BiH, ko god je nakon prebrojavanja formirao, pred izborom je hoće li, zarad vlastitog rahatluka, ovaj narod i dalje držati u siromaštvu i beznađu. Status kandidata barem daje nadu, koja je davno počela umirati, bez obzira na to što nam na putu do punopravnog članstva treba još mnogo rada i vremena. 
Istovremeno s odlukom iz Brisela, kojoj su doprinijele i odluke visokog predstavnika, u BiH ali i izvan zemlje u toku je kampanja protiv Kristijana Šmita (Christian Schmidt), indirektno i Njemačke, pa i Evrope i SAD koje mu daju punu podršku. 
Uz najave da će upravo Šmit, ako to bh. vlasti ne budu željele, uklanjati prepreke na evropskom putu BiH, vrijeme bi trebalo pokazati da li se kroz ovakve napade otkrivaju i politike koje se za put BiH ka EU samo deklarativno zalažu, a u stanju konflikta, stalne krize i nereda ustvari uživaju. &nbsp;

Za mnoge iznenađujućoj odluci doprinijele su i globalna geopolitička situacija i namjere Evrope da uredi vlastito dvorište

Dakle, narod, a ne političari, dobio je pruženu ruku i novu nadu

Šansa narodu BiH

Nekada je bio egzotični, a mnogima i simpatični lik koji se u Srbiji drznuo pričati o svemu teškom što je zadesilo Bosnu i Hercegovinu. Slutilo je da se radi o svojevrsnom revolucionaru koji ima svoj stav i koji donosi nešto novo na ovim balkanskim prostorima, a onda se s vremenom pokazalo ne da nije ništa novo nego je ono posljednje što se veže za Balkan – primitivac najteže vrste. Taj Čedomir Jovanović, inače savjetnik člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića, već je imao ispade. 
Tukao je čovjeka teniskim reketom i već tada je svima bilo jasno da se radi o neartikuliranoj osobi koja lako gubi kontrolu. Kako je takav ostao savjetnik, valjda zna Komšić, ali Jovanović je otišao korak dalje.
Sada je Jovanović, vjerovatno u novom naletu ludila, fizički napao svoju suprugu, a za to nedjelo ga je prijavila punica. Na stranu što se Komišić ni ovoga puta nije ogradio, barem za sada.
Uglavnom, ako se sve ispostavi tačnim, Čedine posjete Komšiću u Predsjedništvu mogle bi biti zamijenjene posjetama Jovanoviću u zatvoru.

Već dugo nije simpatična priča čovjeka koji savjetuje Željka Komšića

Jovanović: Prijavljen za napad na suprugu

Čedomir Jovanović: Savjetnik zlostavljač

Najava da će stranke jedanaestorke koje su stajale iza kandidature Denisa Bećirovića krenuti u formiranje novih vlasti na svim nivoima bez SDA podigla je do sada neviđenu paniku i uzbunu u strukturama ove stranke. Iako lideri opozicije nisu isključili mogućnost da dio nove većine bude i DF, Komšić se ništa manje ne čini uspaničen od svojih zelenih partnera. 
Tako su se njegovi savjetnici i saradnici od prvog dana pridružili hajci u kojoj se lidere opozicije zbog mogućeg formiranja nove većine s HDZ-om (s kojim je DF u državnoj vlasti) naziva izdajnicima, dritanima, slugama UZP-a, a ide se čak i do najavljivanja raspada države u slučaju vlasti bez SDA.
Za to vrijeme Komšić pravi „manevarski“ potez – upućuje apelaciju Ustavnom sudu kako bi se utvrdila ustavnost izmjena Izbornog zakona koje je nametnuo Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Komšić ide i korak dalje pa zahtijeva da se obustavi popunjavanje domova naroda u BiH sve dok Sud ne donese odluku. U atmosferi u kojoj Bakirovi i Komšićevi trabanti Šmitovo deblokiranje Federacije nastoje proglasiti “palestinizacijom” Bošnjaka i uvođenjem aparthejda Komšićev pokušaj osporavanja Šmitovih amandmana treba ispasti herojski.
U stvarnosti, njegov zahtjev da se zaustavi popuna domova naroda do sudske odluke, što može trajati godinama, značio bi nastavak blokade Federacije BiH. A nastavak blokade znači o(p)stanak Fadila Novalića i SDA na vlasti u tehničkom mandatu.
Drugim riječima, panika u zelenom taboru da bi mogli ostati bez vlasti, budžeta, “BH Telecoma”, “Elektroprivrede”, čije im je direktorsko mjesto Komšić volšebno prepustio, i hiljada javnih funkcija, očito je tolika da su spremni iskoristiti apsolutno svako sredstvo i oružje da spriječe realizaciju demokratske volje, uključujući blokadu države.
Željko Komšić toj nečasnoj namjeri SDA ponovo savršeno služi, kao što im je služio i u rušenju vlade šestorke i ocrnjivanju opozicije u BiH. I sve to od lika koji je u izbore krenuo s krilaticom „za građansku BiH“, a kojeg očito užasava i sama pomisao da bi neka istinska građanska snaga mogla doći na čelo države.

Komšić traži blokadu koja bi osigurala daljnju vladavinu Fadila Novalića i SDA

Komšić: Njegovi savjetnici i saradnici od prvog dana pridružili hajci u kojoj se lidere opozicije zbog mogućeg formiranja nove većine s HDZ-om (s kojim je DF u državnoj vlasti) naziva izdajnicima

Bakirov ublehaš

<a href="https://avaz.ba/tag/3504/elmedin-konakovic">Elmedin Konaković</a>, dojučerašnji istaknuti član SDA, operativac i bivši premijer KS, danas lider Naroda i pravde, postao je glavna meta napada režimskih medija i zelenih radikalnih botova.
On je izjavom za „Avaz“ da će izbaciti SDA iz vlasti navukao na sebe gnjev medija i piskarala pod čvrstom palicom SDA.
Opet mu se stavlja meta na čelo kao izdajniku, nekome ko pogoduje HDZ-u BiH, da je isto radio na pregovorima u Neumu... Dino je glavni negativac, a <a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakir ispade spasilac</a>. Drvlje i kamenje na lidera NiP-a. Preko noći je postao saradnik i Dragana Čovića, Milorada Dodika, jer, prema shvatanju SDA medija, ekskluzivno pravo da ide u vlast s Čovićem i Dodikom ima samo Bakir, jer on “zna da vodi procese”.
Konaković je tako postao meta broj jedan SDA satelita, ljutih i razjarenih. No, istina je sasvim drugačija. Lider NiP-a, da se razumijemo, ima svojih grešaka, kadrovskih, političkih, ali jedno je sigurno. Postao je kriv samo zato što je javno poručio da ne želi SDA u vlasti. Istu onu stranku po mjeri Bakira i Sebije, koji na državu gledaju kao na zelenu buržoaziju od Baščaršije do Marindvora, okruženu mladim junošom Harisom Zahiragićem Zahom. Borcem za pravo i pravdu.
U prijevodu, Bakir je spao na običnu političku mizeriju. Prvo je sve iz SDA otjerao. Stari kadrovi, poput Safeta Softića ili, recimo, Adila Osmanovića, šute. Šute jer, šta god da kažu, a nije po želji bračnog para s Poljina, postanu meta “stavova” i nebitnih “faktora”. Zato su i nazvani ćutolozima. A mediji na jaslama Bakira i vlasti od Dine prave metu, munafika, lopova, izdajnika i neznalicu.
Kako god bilo, Konaković, sa svim svojim mušicama, bolji je od Bakira i SDA koja u BiH želi fildžan-državu, dok su mlade ljude raselili po cijelom svijetu. I sve dok Bakir ima Novalića, Osmicu, Sebiju, trebamo se i moramo brinuti za budućnost. U rukama Bakira, Osmice i Sebije ne piše se nikome dobro.
Piše samo odabranima, zelenim kmetovima koji rade onako kako bračni par 20 godina svira. Dosta su svirali.

Lider SDA spao na mizeriju, brani ga opskurni političar Zahiragić, od  Konakovića pravi izdajicu

Konaković je postao meta broj jedan SDA satelita, ljutih i razjarenih

Zelena Bakirova država

<a href="https://avaz.ba/tag/3677/licnost-dana">Najbolja bh. biciklistkinja Lejla Njemčević</a> osvojila je Svjetsku maraton ligu, koja je sastavljena od sedam utrka Svjetskog kupa. Naša reprezentativka je zauzela prvo mjesto sa 1.200 bodova, odnosno 220 bodova više od drugoplasirane Njemice Štefanije Dorn (Stefania Dohrn), a na trećem mjestu sa 660 bodova završila je Janina Vust (Janina Wust) iz Švicarske.
Na posljednjoj utrci Svjetskog kupa u Frejusu Lejla je osvojila peto mjesto, ali i to joj je bilo dovoljno da prvi put u karijeri osvoji Svjetsku ligu i ostvari najveći uspjeh bh. biciklizma.
Naša takmičarka je tokom sezone Svjetske maraton lige na pet od sedam svjetskih kupova završila na pobjedničkom postolju. Pobjede je odnijela na utrkama svjetskog kupa u Poljskoj i Hrvatskoj, u Francuskoj i Turskoj je zauzela drugo mjesto, a u Španiji je završila kao trećeplasirana.
Lejla Njemčević rođena je 19. juna 1994. godine u Udinama. Takmiči se u kategorijama planinskog i drumskog biciklizma. Prva je biciklistkinja iz BiH koja je potpisala ugovor za profesionalni biciklistički tim. Ovim se sportom počela baviti sa 15 godina u Klubu brdskog biciklizma “Plus”. Višestruka je šampionka BiH i Balkana.

Ostvarila najveći uspjeh bh. biciklizma

Lejla Njemčević: Na posljednjoj utrci Svjetskog kupa osvojila peto mjesto

Lejla Njemčević: Osvojila Svjetsku ligu

Opći izbori u Bosni i Hercegovini održani su 2. oktobra, a ni osam dana nakon toga Centralna izborna komisija nije objavila konačne rezultate. Za ovo neprihvatljivo stanje nema opravdanja, a, nažalost, ovo je samo jedan u nizu razloga zbog kojih mnogi građani u našoj zemlji ne glasaju i ne vjeruju u izborni proces.
Za naše okvire frapantna je činjenica da mnogo veće zemlje, poput Kine ili Indije, kompletne rezultate imaju do ponoći u izbornom danu.
Problem je što su i ove godine u BiH mrtvi opet glasali, problematičan je i način na koji se prebrojavaju glasovi, sakupljaju se u biračkim mjestima, toliko je haosa u cijelom procesu koji dokazuje da su i ovi izbori bili sve samo ne fer i demokratski.
Brojne prevare i krađe desile su se širom BiH, u gradovima i selima, i pored izmjena Izbornog zakona koje je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christain Scmidt) nametnuo u julu, a koje tretiraju to pitanje trgovine mjestima u biračkim odborima. Na društvenim mrežama kružile su fotografije odbora gdje se ukazivalo na brojne nepravilnosti, ali, kao i mnogo šta, i ovo je ostalo u izmaglici bosanske sumorne stvarnosti.
Izbori su bili i ostali moneta za potkusurivanje stranaka i odavno ne pripadaju biračima i građanima BiH.
Za mnoge političare nakon izbora ostao je gorak okus u ustima, neki su slavili uvečer, pa ujutro tugovali, država je dobila nove doze neizvjesnosti i političke nesigurnosti, špekulacija, a građani, s druge strane, masovno traže pasoše i kofere jer je i onima koji spadaju u red najoptimističnijih jasno da je naša zemlja prelijepa, ali je država gadna.

Izbori su bili i ostali moneta za  potkusurivanje stranaka i odavno ne  pripadaju biračima i građanima BiH

Brojne prevare i krađe desile su se širom BiH

Kralo se

Direkcija Internacionalnog teatarskog festivala MESS dodijelila je svoje najviše priznanje Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra&nbsp;Milki Podrug-Kokotović, prvakinji Gradskog kazališta Marina Držića u Dubrovniku.
Direktor MESS-a Dino Mustafić na dodjeli priznanja istakao je da Festival posebno cijeni one umjetnike i umjetnice koji su svojim angažmanom pružili podršku svojim kolegama u najtežim godinama opsade Sarajeva.
Podrug-Kokotović karijeru je počela kao studentica sarajevskog Dramskog studija na pozornici Narodnog pozorišta Sarajevo. Rođena je u Dicmu 1930., a djetinjstvo i mladost provela je u Splitu, gdje je završila i klasičnu, a potom upisuje glumačku školu u Zagrebu.
Nakon prve godine i dobivene stipendije odlazi u Sarajevo pohađati još tri godine. U Sarajevu je i diplomirala.
Za kazališni angažman odabrala je Dubrovnik i od 1954. godine mu je vjerna.
Sarajevo pamti&nbsp;njen dolazak u opkoljeni grad u novembru 1995., kada je na sceni Kamernog teatra 55 izvela monodramu „Tužna Jele“&nbsp;prema „Ekvinociju“ Ive Vojnovića koji je na scenu postavio Ivica Kunčević.

MESS joj dodijelio Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra 

Podrug-Kokotović: Prvakinja Kazališta Marina Držića

Milka Podrug -Kokotović: Bila uz Sarajevo u najtežim danima

Na treskavičkom visu Čelina 9. oktobra 1995. godine, iznad prijevoja Rogoj,&nbsp;poginuo je legendarni Zaim Imamović, komandant 14. divizije i heroj odbrane Goražda, i to samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, bila je to jučerašnja vijest u gotovo svim probosanskim medijima. I tako je gotovo uvijek. Porodice znaju kako im je, bez obzira na proteklo vrijeme, bol nikada neće proći, a mediji se sjete tu i tamo i objave pokoji tekst. 
Spominju se godišnjice stradanja heroja i najboljih sinova Bosne i Hercegovine, a oni kojima su Imamović, Nanić, Šehović, Hujdur, Malkić i mnogi drugi omogućili da danas sjede u udobnim političkim foteljama teško da će bilo šta uraditi barem na te bitne datume.
Vladajući u Bosni i Hercegovini su ljudi koji su potpuno van ovog svijeta, van onoga što je narodno i ne čudi to što ama baš ni na jedan način ne obilježe stradanja najboljih sinova ove države. 
Da li se iko od ovih koji se tako žestoko bore da se održe na vlasti zapitao ko je ostao iza ovih ljudi koji su položili živote za našu zemlju, kako žive ti ljudi, poneka majka ili otac?
Pitaju li se da li su djeca i unuci bh. heroja, zahvaljujući njihovom neradu, sada raseljena negdje po Evropi, gdje su poštovaniji nego u zemlji za koju su njihovi najbliži živote dali?
Oni koji se zaklinju u BiH i njene branitelje čini se da samo računaju mandate, a sve ostalo će, kao i do sada, pustiti niz vodu. Najtužnije, poneki se sjete tokom izborne kampanje, pa i članovi porodica su znali reagirati i zamoliti da se to ne radi.
Kada se sve sabere, i nije čudno da se u ovoj zemlji živi kako se živi, jer ljudi koji ne znaju cijeniti ono najsvetije sigurno i ne mogu pomoći da stvari budu bolje. 
Ustvari, oni koji su svojim životima i dijelovima tijela platili da danas imamo državu i ne trebaju sjećanje od bh. vlasti. Možda bi to tek bilo posebno poniženje.

Oni kojima su heroji omogućili da danas sjede u udobnim političkim foteljama teško da će bilo šta uraditi barem na te bitne datume

Imamović: Poginuo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH

Najbolji sinovi

Naš fudbalski as iz milanskog Intera Edin Džeko (36) postigao je dva gola u gostujućoj pobjedi (2:1) protiv Sasuola, u 9. kolu Serije A, i tako stigao do jubilarnog, 100., ali i 101. gola u italijanskoj ligi. Također, postao je i treći najstariji igrač koji je postigao 100 golova u historiji lige.
Dijamant je do spomenutog podviga došao sa 36 godina i 205 dana, nakon Gorana Pandeva (37 godina i 268 dana, 21. aprila 2021. godine) i Serdža Pelisiera (Sergio Pellisier, 37 godina i 243 dana, 12. novembra 2016. godine).
Kapiten naše reprezentacije postao je i najstariji fudbaler koji je u jednom meču postigao dva gola za Inter u Seriji A. Prije njega to je bio Siniša Mihajlović, koji je 2005. godine pogađao dva puta protiv Rome.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Ponikao je u FK Željezničar, a onda ga je lopta odvela u Češku, prvo u Teplice, potom na posudbu u Usti, pa ponovo Teplice. Naredna stanica bio je Volfsburg, iz kojeg je prešao u Mančester siti, da bi ga put potom odveo u Italiju. 
Romu je napustio kao treći strijelac u historiji kluba, a kao šlag na tortu jedne bogate karijere došao je prelazak u slavni Inter. Za naš državni tim odigrao je 126 utakmica i postigao 64 gola.

Postao i treći najstariji igrač koji je postigao 100 golova u historiji Serije A

Edin Džeko: Novi rekordi

Osjećam da je u narodu proradio neki inat, rekao je Bakir Izetbegović, lider SDA, tri dana prije održavanja općih izbora u BiH, gdje je bio u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

I inat se i desio. Nije pogriješio. Izetbegović je poražen od protukandidata Denisa Bećirovića s više od 100.000 glasova. Do nogu je potučen. Nokautiran. Ovo je bio jedan od najvećih poraza jednog kandidata u utrci za člana Predsjedništva.
Izgubio je čak i u općini Centar, za koju je tvrdio da je vrednija za SDA od deset drugih. Za Bakira nisu glasale ni prve komšije. Nisu glasali ni članovi SDA, da jesu, dobio bi 400.000, koliko ima SDA skoro na svim nivoima vlasti. Umjesto toga, dobio je 193.000 glasova.

Lider SDA, također, nije se proslavio ni u ostalim kantonima. Debakl do debakla. Njegova politika straha, zveckanja oružjem, zagrljaja s Erdoanom (Erdogan), priča da je samo SDA branila državu, da ju je SDA organizirala, u narodu i jeste probudila inat.
Inat da izaberu drugog, a Izetbegovića pošalju u političku penziju i historiju. Ovaj poraz znači i kraj njegove dinastije.
Jer sa 70 godina, koliko će imati 2026., Izetbegović će biti penzioner i teško da može bilo koga poraziti u utrci za Predsjedništvo.
I kako stvari stoje, više je nego svjestan poraza i činjenice da se bliži kraj njegove političke karijere.
Pitanje je kada će napustiti SDA i kormilo prepustiti boljem od sebe. Nadamo se samo ne super ambicioznoj supruzi Sebiji Izetbegović.

Jer sa 70 godina, koliko će imati 2026., Izetbegović će biti penzioner i teško da može bilo koga poraziti u utrci za Predsjedništvo

Izetbegović je poražen od protukandidata Denisa Bećirovića s više od 100.000 glasova

Poraženi poglavica

Drama u Švrakinom Selu, ovo je najčešći naslov u medijima koji se odnosi na sarajevsko naselje koje je godinama nekako van posebnog interesa vlasti, a, ponekad se čini, i onih koji u njemu žive. Za Švrakino Selo se kaže da će vam tamo ljudi spasiti život ako zatreba, ali možda vam bude falio novčanik.

I zbilja i šala, ima tu svega, ali sada je ovo sarajevsko naselje, koje, uzgred, nije selo, došlo na naslovnice zbog politike. 
Borjana Krišto, kandidatkinja za člana Predsjedništva BiH, na jednom biračkom mjestu u ovom naselju osvojila je 128 glasova, odnosno 41,83 posto.
Da se razumijemo, možda mnogi ne znaju, ali u Švrakinom ima Hrvata i dobro upućeniji znaju da su tamo neka druga mjerila bitnija od nacionalnosti, ali svakako je uvjerljiva pobjeda Krišto veliko iznenađenje.

Možda bi mogla biti i neka šala, jer, ako igdje ima smisla za humor, ima ga u ovakvim sredinama, ali to što na prvi pogled sve izgleda vrlo simpatično, što je krenula zabava na društvenim mrežama, možda bi moglo imati onu crnu stranu.

Bez prejudiciranja, isto kolika je mogućnost da Borjana ovako uvjerljivo slavi na biračkom mjestu u Švrakinom Selu, tolika je i mogućnost da se radi o izbornom inžinjeringu. Ako je Jelena Trivić u svom selu mogla imati nula glasova, zašto ne bi Borjana u Švrakinom mogla imati 128?
I jedno i drugo, ali i uspjeh Borjane u Gračanici i neke nule Trivić u drugim sredinama daju za pravo onima koji tvrde da ni ovog puta nije prošlo bez izbornog inžinjeringa. Kako bi narod rekao, "duša je ukrasti", a mašte nikada nije nedostajalo. Ko je tu šta dopisivao ili pogrešno upisivao, vjerovatno nikada nećemo saznati.
Zato Borjanu za počasnu građanku Švrakinog i do neke nove prilike, pa ko koga prevari.

To što na prvi pogled izgleda vrlo simpatično, možda bi moglo imati onu crnu stranu

Počasna građanka

Argentinski čarobnjak Lionel Mesi (Messi) još jednom je ispisao fudbalsku historiju.
As PSG-a bio je strijelac u gostujućem remiju s Benfikom (1:1) u susretu trećeg kola grupe H Lige prvaka. Tim golom iz 22. minute, osmim ove sezone, podebljao je rekord koji je postavio u prošlom kolu, postavši jedini igrač koji je pogađao protiv 40 različitih ekipa u najelitnijem evropskom klupskom takmičenju.
Prethodno je u meču protiv Makabi Haife nadmašio učinak svog velikog rivala Kristijana Ronalda (Cristiano), koji je davao golove protiv 38 različitih protivnika.
Lionel Mesi rođen je 24. juna 1987. godine u Rosariju. Najveći dio svoje igračke karijere proveo je u Barceloni, s kojom je osvojio sve što se može osvojiti, i to više puta (35 trofeja). Nakon 21 godine u katalonskom klubu prošlog ljeta je kao slobodan igrač prešao u PSG, s kojim je u premijernoj sezoni postao prvak.
S reprezentacijom Argentine je prošle godine stigao do prvog trofeja, osvojivši Kopa Ameriku, a to mu je u konačnici donijelo rekordnu, sedmu Zlatnu loptu.

Diontej Vajlder: Veličanstven povratak

Promašena politika

Dosta je!

Mohamed Salah: Rekorder Lige prvaka

Šansa narodu BiH

Čedomir Jovanović: Savjetnik zlostavljač

Bakirov ublehaš

Zelena Bakirova država

Lejla Njemčević: Osvojila Svjetsku ligu

Kralo se

Milka Podrug -Kokotović: Bila uz Sarajevo u najtežim danima

Najbolji sinovi

Edin Džeko: Novi rekordi

Poraženi poglavica

Počasna građanka

Lionel Mesi: Novi rekord

Kolumne

Diontej Vajlder: Veličanstven povratak

Promašena politika

Dosta je!

Mohamed Salah: Rekorder Lige prvaka

Šansa narodu BiH

Čedomir Jovanović: Savjetnik zlostavljač

Bakirov ublehaš

Zelena Bakirova država

Lejla Njemčević: Osvojila Svjetsku ligu

Kralo se

Milka Podrug -Kokotović: Bila uz Sarajevo u najtežim danima

Najbolji sinovi

Edin Džeko: Novi rekordi

Poraženi poglavica

Počasna građanka

Lionel Mesi: Novi rekord