Cilj opravdava sredstvo, a čini se da u slučaju fudbalskog sudije Miloša Gigovića ta izreka ima potpuno uporište. Znaju u Veležu najbolje, a znaju i svi drugi koji su pratili njegovo suđenje na bh. fudbalskim travnjacima šta sve može napraviti Gigović.Miloš Gigović je oličenje neprofesionalnog dijeljenja pravde u bh. fudbalu, ali je uspio. Zahvaljujući čelnicima Nogometnog saveza BiH, od kojih je, očigledno, imao zaštitu, uspio je doći na FIFA-inu i UEFA-inu listu.Možda ima kvalitet, ali kada ne sudi tendenciozno, kako je uglavnom sudio u posljednje vrijeme, kvalitet nije bitan. Nadati se da će se, kada kao bh. arbitar bude negdje na travnjacima van Premijer lige BiH, moći konsolidirati i suditi prema fudbalskim pravilima.Sudija iz Bosanske Gradiške je nagrađen za sramotu koju je priređivao onima koji vole fudbal u BiH, a mnogi će reći i za poslušnost.Kako je ostajao na listama i pored toga što je svima bilo jasno šta radi, zna on, a i oni koji su ga štitili. Sada se otišlo korak dalje i Gigović će predstavljati BiH. Uzgred, isto kao i jedan Irfan Peljto, momak koji nas nikada nigdje obrukao.

Čovjek koji je pravio velike blamaže na fudbalskim terenima sada nagrađen izlaskom na FIFA-inu listu

Gigović: Dokazao se onima kojima je potrebno

Miloš Gigović: Nagrada za sramotu

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Neboj%C5%A1a%20Grahovac&amp;">Iskusni golman Nebojša Grahovac</a> briljira u francuskom Šartru. Još se nije zvanično oprostio od reprezentacije BiH, jer nije želio odbaciti mogućnost da će biti potreban državnom timu. Čeka u pripravnosti, uvijek spreman pomoći rukometnim „Zmajevima“.
Iako ima 37 godina, pokazao je svoju klasu. U susretu francuskog prvenstva, inače jedne od najjačih liga na svijetu, Grahovac je izluđivao rukometaše Tuluza. Iako je njegov Šartre poražen na kraju (31:33), bh. golman dospio je u centar pažnje zbog fenomenalne odbrane.
Tuluz je istrčao kontru, a Grahovac upisao dvije vezane odbrane, od čega je druga bila zaista spektakularna. Prvo je zaustavio jedan zicer, a onda s poda skočio i bravuroznom intervencijom odbio i drugi pokušaj igrača Tuluza. Susret je završio s osam intervencija, uz procent odbrane od 25 posto.
Nebojša Grahovac je rođen 11. februara 1984. godine u Prijedoru. Karijeru je započeo u banjalučkom Borcu, koji je poslije šest godina zamijenio sarajevskom Bosnom. Za „Studente“ je branio tri godine, a onda je uslijedio transfer u veliki Šamberi. Tu je proveo devet godina, a od 2019. član je Šartra.

Maestralno odbranio pokušaj igrača Tuluza

Nebojša Grahovac: Bravura obišla svijet

„A gdje ćemo, djeco, ja i vi, nama srce kuca za sve njih“, pjevala je zlokobna pjesma „Kanjon Drine“ “Zabranjenog pušenja” iz 1989., koja je proročanski najavljivala skori raspad <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Jugoslavije&amp;">Jugoslavije</a> i krvoproliće. Onog trenutka kada je započeo proces disolucije Jugoslavije, svaka etnička grupa krenula je s mobiliziranjem u svoje jato, one dvije najveće i s realizacijom svojih velikodržavnih projekata. Jugoslaveni su ostali duboka raspačana manjina. Jugoslaviju više nije imao ko da brani.
Poređenja Jugoslavije i Bosne i Hercegovine dakako su nezahvalna, često i kontraproduktivna, ali bazična činjenica ostaje da je BiH, kao i Jugoslavija - multietnička država. A multietničkim državama, da bi mogle biti snažne i složne, potreban je osjećaj zajedničkog identiteta koji ljude drži na okupu.
I dok je među bh. Srbima i Hrvatima situacija već godinama, nažalost, takva da u ogromnom broju zaziru od zajedničkog bosanskog identiteta, insistirajući na vlastitoj etničkoj posebnosti, među Bošnjacima, koji nemaju sukoba kada je u pitanju zalaganje za jedinstvenu i cjelovitu BiH, osjećaj pripadnosti Bosni, kao primarnom identitetu, naizgled ne bi trebao biti problematičan.
No, od početka devedesetih, pod vodstvom SDA, i među Bošnjacima se počeo odvijati svojevrsni proces „debosnizacije“, odnosno nastojanja da se i ova grupa što više učahuri u odvojeni identitet, obojen pretežno islamskim sentimentom i oslobođen osjećaja zajedničke pripadnosti i historijskog naslijeđa s drugim etničkim grupama. 
A odricanje od bosanstva i ograničavanje i učahurivanje u bošnjaštvo Bosnu i Hercegovinu dovodi upravo pred onu dobro poznatu opasnost da sutra ostane bez „Bosanaca“ i ideje za koju je moguće boriti se.
Stoga, ukoliko je multietnička, jedinstvena i cjelovita BiH zaista iskreni interes bošnjačkih elita, one bi upravo ideologiju državnog bosanstva, inkluzivnog, otvorenog i nadetničkog, trebale postaviti kao vrhunski politički ideal i projekt. To što većina bh. Srba i Hrvata u ovom historijskom trenutku ne želi slijediti takav koncept, nije razlog da se od njega odustane, naprotiv. Potrebno je stvoriti alternative postojećim etničkim politikama, čuvati ih u životu i dostupnima sve dok ono što se čini da je politički nemoguće ne postane politički neizbježno - bosanska nacija!

Da ono što se čini da je politički  nemoguće postane politički neizbježno

Multietnička, jedinstvena i cjelovita BiH

Bosanska nacija

Babo, čuvaj se. Najviše te volim na svijetu.
Nema jasnijeg prikaza duše jednog društva od ovih srceparajućih, bolnih, razarajućih riječi koje je maleni <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=babo&amp;">Emel Bajramović</a> uputio svom ocu s fudbalskog turnira u Zagrebu.
Tuga, dječije suze i jecaji kada je zagrlio svog uzora, najvažniju osobu u životu dječaka, predstavljaju onaj najteži, najbolniji prikaz bh. društva.
Neki od njegovih drugara sigurno su na taj turnir došli sa svojim očevima. Emel nije jer je njegov babo Elvir bio u Njemačkoj. 
Otišao je tamo da bi zaradio, da bi omogućio dvojici sinova život dostojan čovjeka.
Snimak od prije dvije godine, kada je Elvir na samo jedan dan stigao iz Njemačke kako bi obradovao sina, raznio je srca mnogih. 
Svaka tuga boli, ali najteža je dječija suza. I ne možemo se ne zapitati koliko je danas u Bosni emela, koliko dječijih suza natapa ovu napaćenu zemlju jer su razdvojena od onih koji su im sve u životu.
Šokantni su podaci o broju ljudi koji napuštaju BiH jer ovdje ne vide prosperitet, ovdje ne mogu zaraditi dovoljno novca za pristojan život sebe i svoje djece. 
Pa odlaze u inozemstvo, a svoju nejač ostavljaju kod kuće. Pate oni za njima, pati nejač za roditeljima.
Ko o njima brine? Vlast? Ne, ne stignu od kriminala, korupcije, uništavanja svega u BiH, krađe, manipulacije, prisluškivanja, montiranja, lažiranja, kupovanja radnih mjesta…
Za sebe i svoju porodicu i najbliže podanike.
Otac koji je otišao iz Cazina da zaradi za život u nedjelju je izgubio životnu bitku. Emel je ostao bez svog oca… I zato, haram vam bio svaki tender, svaki tal, svaki dinar koji ste uzeli od elvira, emana, od ovog napaćenog naroda koji je prisiljen napuštati rodnu grudu i ostavljati najmilije!
Haram vam bilo što jednom djetetu i njegovom ocu niste mogli napraviti sigurno društvo u kojem se može živjeti od svog rada! 
Haram vam svaka dječija suza zbog oca ili majke koji su daleko od njih jer u BiH nisu našli sigurnost!

Haram vam svaka suza mališana  prolivena jer su im otac ili majka otišli daleko zato što u BiH nisu našli sigurnost

Tuga, dječije suze i jecaji kada je zagrlio svog uzora

Bosna natopljena dječijim suzama

S dva postignuta gola <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Smail%20Prevljak&amp;">Smail Prevljak</a> (26) bio je junak nedjeljne pobjede svog Ojpena nad Genkom (3:2) u susretu 10. kola Jupiler lige.
Bh. reprezentativni napadač pogađao je u 16. (penal) i 86. minuti te svoj tim odveo na čelo belgijskog šampionata.
Ove sezone je na 10 odigranih utakmica zabio četiri gola i upisao tri asistencije te time potvrdio odličnu formu pred oktobarske utakmice reprezentacije BiH s Kazahstanom i Ukrajinom.
Smail Prevljak rođen je 10. maja 1995. godine u Konjicu. 
Karijeru je počeo u lokalnom Igmanu, odakle je 2013. godine otišao u Lajpcig. 
Nakon posudbe u Liferingu prešao je u Salzburg, a poslije boravio na novoj posudbi u Materzburgu.
U Ojpen je stigao kao posuđeni igrač na zimu 2020. godine, a potom ga je belgijski tim otkupio od Salzburga narednog ljeta.

S dva gola odveo Ojpen do pobjede nad Genkom i čela Jupiler lige

Smail Prevljak: Lider Belgije

<a href="https://avaz.ba/tag/545/dzanan-musa">Naš košarkaški reprezentativac Džanan Musa</a>, koji igra za španski Breogan, pružio je još jednu odličnu partiju u španskoj Endesa ligi.U 4. kolu njegov Breogan pregazio je Betis s 97:65, a bh. reprezentativac proglašen je igračem utakmice s valorizacijom od 20 indeksnih bodova.Za 26 minuta provedenih u igri Musa je upisao 23 poena (šut 8-11), uz dva skoka i asistenciju. Breogan se trenutno nalazi na trećem mjestu ligaške tabele s omjerom 3-1.Džanan Musa rođen je 8. maja 1999. godine u Bihaću. Kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine 2015. predvodio je do titule prvaka Evrope. Kasnije je postao i jedan od najboljih igrača seniorskih “Zmajeva”. Prethodno je igrao za sarajevski Koš i zagrebačku Cedevitu...Od 2018. do 2020. godine bio je član Bruklin Netsa, a na početku ove kalendarske godine vratio se u Evropu, odnosno u Anadolu Efes, gdje nije imao zapaženu ulogu. Zbog toga se odlučio na transfer u Španiju.

Bh. reprezentativac proglašen igračem utakmice

Džanan Musa: Povratak u top-formu

Jedni kažu „bilo nas je 20.000“, a drugi „bilo ih je tri-četiri hiljade“. Najavljen kao veliki protest protiv vlasti, skup opozicije u <a href="https://avaz.ba/tag/514/banja-luka">Banjoj Luci</a> poslao je poruke, vlastima zahtjeve, a u eter fotografije, i to one na kojima bi se u budućnosti trebala graditi jedna politička platforma kojoj je prevashodni cilj oboriti Dodikovu vlast i SNSD u manjem bh. entitetu.Nastranu to koliko je bilo ljudi i ima li političkih razloga među onima koji su poveli demonstracije, ali kada se iz parka prekoputa banjalučkog Trga Krajine stvari sagledaju iz ugla neutralnog posmatrača, kakvi se zaključci nameću?Prvo, to nije tako veliki front, svidjelo se to nekome ili ne. Druga stvar je to da su opozicionari u RS „svratili“ na demonstracije, bez dobro razrađenog plana ili ideje zašto su stvarno tu. Istina, čulo se i dobrih stvari, izazivali su ovacije među svojim pristalicama, ali sve je zvučalo prilično isprazno. Osim toga, kolorit pokazuje da je želja opozicije, prije svega, da pobijedi na planu nacionalizma. Možda podatak nije u potpunosti tačan, a sigurno nije daleko od istine, ali samo jedan od desetak govornika spomenuo je Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj žele biti faktor koji će činiti vlast (moramo spomenuti jednu državnu agenciju). S druge strane, klicalo se Srbiji, s razglasa su se puštale pjesme posvećene Srbiji i zahvaljivalo toj zemlji, u kojoj, uzgred, njihov najveći politički rival svako malo proćaska s predsjednikom. Ništa od ovoga nije neočekivano, ali govori samo da je opozicija, ako ih je neko i imao, razbila iluzije ostatku Bosne i Hercegovine da je plan plivati na nekim drugim valovima. Nije tu ekonomija bila u fokusu, narod jeste spominjan, ali, ipak, u prvi plan stavljan je nacionalizam, što baš i nije garancija da će i oni koji su klicali na Trgu Krajine, oni kojima su slali poruke, a i sve njihove komšije drugih nacionalnosti, u BiH jednog dana živjeti bolje. Ako do tih promjena dođe, čini se da dolazi samo nova generacija ljudi umotanih u nacionalne zastave, a to nikada ovom narodu nije donijelo dobro.

Opozicija u RS pokazala da je u svakom trenutku spremna naslijediti vlast, ali priča je bila isprazna i bazirala se samo na nacionalnim valovima

Razbijanje iluzija

U opkoljenom Sarajevu, 2. oktobra 1995. godine, u podrumu štamparije koja je pogađana projektilima ispaljenim s okolnih brda, odštampan je prvi broj <a href="https://avaz.ba/tag/1067/dnevni-avaz">„Dnevnog avaza“</a>, koji je sadržavao i intervju s prvim predsjednikom RBiH, rahmetli Alijom Izetbegovićem. Minobacačke, tenkovske i topovske projektile zamijenili su neki sofisticiraniji, mnogi su zaboravili sve žrtve date za slobodu i sav bol Sarajeva i drugih opkoljenih gradova u BiH, ni poruka Izetbegovića mnogi se više ne sjećaju.Kako tada, tako i danas, dok traju drugačije, prema mnogima, i teže bitke za državu BiH, „Dnevni avaz“ ostao je vjeran slobodnoj, demokratskoj i pravednijoj Bosni i Hercegovini, boljoj od ove u koju su je tokom 26 godina mira pretvorili razni politički probisvijeti, neznalice, kukavice i sitnošićardžije. Zahvaljujući povjerenju građana BiH, njihovoj želji i pravu na pravovremenu i tačnu informaciju, „Dnevni avaz“ izrastao je u najveći domaći medijski brend, savladavajući brojna iskušenja u sistemu u kojem se ne biraju sredstva da se ušutka glas obespravljenih i onih koji se nadaju, žele, traže bolju državu i izvjesniju budućnost svojoj djeci.„Avazu“ su fabricirane porezne afere, graditelji vila od budžetskog novca upirali su prstom u do posljednjeg feninga otplaćene kredite, u redakciju su upadali dugim cijevima naoružani policajci, a urednici „Avaza“ i danas se neovlašteno prisluškuju, prate i na njih se vrši pritisak. Uprkos svemu, „Avaz“ je postao bh. nacionalni list, neodvojivi dio identiteta države, s kojom je rastao. Njegove strane i dalje će biti otvorene za sve diskriminirane i zaboravljene ljude, ali i za sve koji vjeruju u budućnost ove zemlje i koji se protive mržnji, podjelama i nastavku pljačke već opljačkanog naroda.

Uprkos svemu, „Avaz“ je postao bh. nacionalni list, neodvojivi dio identiteta države, s kojom je rastao

Uvijek prvi

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=ucjena&amp;">Bilo bi površno predsjednicu mladih</a> koja je pravomoćno presuđena jer je prije nekoliko godina kolegama s fakulteta dijelila snimke seksa tada maloljetne prevarene drugarice, a danas javno prpošno relativizira sudsku presudu lamentirajući kako nije kriva, osuđivati u zemlji u kojoj prvi čovjek sigurnosne agencije u razgovoru s glavnom državnom tužiteljicom mudro zaključuje da su “kriminalci najsretniji kad dođu do suda“.&nbsp; Sad već davne 2016. Oksfordski rječnik donosi termin „postistine“, koji se odnosi na okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manje utjecaja u oblikovanju javnog mnijenja nego pozivanje na emocije i mišljenja. Ne postoji sankcija za laganje - jer se laž predstavlja kao mišljenje.Kako nam se to desilo? Razočarenje u institucionalne strukture dovelo je do tačke kad ljudi više ne vjeruju u činjenice. Niko više ne vjeruje pravosuđu, klinikama, fakultetima. Istraživanja ukazuju da je vjera u institucije pala jer one više nisu zajednice eksperata, već rodbinsko-prijateljska društva. Posljedično, ako nikome ne vjerujete, zašto treba vjerovati činjenicama? Kada je “postistina” stanje kolektivnog duha, onda je to ideologija koja prevladava nad stvarnošću. Istina nije bitna. To znači da je uzaludan trud onih koji žele uvjeriti građane, na temelju provjerenih istina i činjenica, da je neko kriv za korupciju, ekonomski neuspjeh, kriminal... Sve dok većina više vjeruje u priču nego u činjenice.Ovo je drama našeg vremena, ističu teoretičari. Ovo je vrijeme u kojem se čita ne da se razumije već da se nađe potvrda svoje „istine“, a na kraju “postistina” postaje monolog. Kao onaj s početka priča o kriminalcima, sudovima i „pogrešnim“ presudama.

Ne postoji sankcija za laganje - jer se laž predstavlja kao mišljenje

Ovo je vrijeme u kojem se čita ne da se razumije

Naše “postistine”

Osim što je svojim golom za pobjedu u 95. minuti postao junak Mančester junajteda, portugalski fudbalski majstor <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=ronaldo&amp;">Kristijano Ronaldo (Cristiano)</a> postavio je i novi rekord.Zaigravši u spomenutom susretu Lige prvaka protiv Viljareala (2:1), Ronaldo je upisao 178. nastup u ovom elitnom klupskom takmičenju i postao njegov rekorder.Do te utakmice Ronaldo je rekord dijelio s legendarnim španskim golmanom Ikerom Kasiljasom (Casillas). Sjajni Portugalac vodi i na listi najboljih strijelaca Lige prvaka sa 136 golova. Ronaldo je i rekorder LP prema broju asistencija (42), zatim najviše golova u jednoj sezoni (17)... Kristijano Ronaldo rođen je 5. februara 1985. godine u Madeiri. Karijeru je počeo u Sportingu iz Lisabona, odakle je 2003. prešao u Mančester junajted. S „Crvenim đavolima“ je tri puta bio prvak Engleske, a osvojio je i Ligu prvaka. Šest godina kasnije uslijedio je transfer u Real Madrid, s kojim je dva puta bio prvak Španije i četiri puta prvak Evrope. Iz Real Madrida je 2018. godine otišao u Juventus, gdje je, također, osvojio dva naslova prvaka, da bi se ovog ljeta vratio na Old Traford.

Prestigao Kasiljasa prema broju nastupa u Ligi prvaka

Kristijano Ronaldo: Čovjek zvani rekord

Bila jednom jedna <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=kcus&amp;">bolnica</a>. Nekada pomalo oronula, nekada u besparici. Opirala se zubu vremena, nedostatku para, ali i granatama koje su je zasipale četiri godine.Nije uvijek bila najbolja, nije mogla uz rame s većim zapadnim centrima, ali imala je svrhu i znala je najbolje kako to ispoštovati. Unatoč starim zidovima, besparici i granatama, imala je ljude. Mnogo ljudi koji su znali šta im je cilj - pacijenti.A onda su prestale padati granate i uređivale su se fasade. Postala je privlačnija izvana, postala je sjajna prilika za ostvarenje teško ostvarivih ambicija i hranjenje ega. Postala je prvi pik za ostvarivanje porodičnih nauma vladajućih i krenula je nova era jedne bolnice. Vrata bolnice dobila su novog ključara, krenule su „uštede“, a krenuli su i ljudi. Kao na traci su nestajali oni koji su operirali pod granatama, koji su godinama dočekivali pacijente i koji su bili poštovani i daleko od bolnice. Svi oni su postajali medicinski disidenti, a samo su vladarica i nekoliko podanika bili u pravu, barem se tako htjelo predstaviti. Godine lete, bolnica ima pokoji novoofabrani zid, ima i sumnjive uređaje iz Kine, ima dobro zamandaljene brave, ali ljude nema. Ustvari, sve manje ih ima, jer egzodus nije prestao i svako malo svijetla imena ljekarske profesije odlaze. Ne da se bolnica, jer, i pored nastavka egzodusa stručnih, ali i upornog držanja vlasti onih manje stručnih, sigurno je da je ona danas jedinstvena u svijetu. Danas bolnica, a zovu je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, ima potpuno nepoznatu praksu. Radni naslov bi mogao biti „Medicinski rulet“, jer samo u toj bolnici mogu vas ne primiti, odbiti da vas liječe, iako ispunjavate i pravne i medicinske kriterije. Sreća, ima različita lica, pa tako danas oni koji budu imali mogućnost da nikada ne „zaigraju igru“ sebe mogu smatrati sretnicima. Rulet u KCUS-u zna završiti kobno, a čini se da to nikoga tamo ne zanima.

Ustanova koja je jedinstvena u svijetu, nikada ne znate hoće li vas liječiti ili neće

Medicinski rulet

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=dje%C4%8Daka&amp;">Almedina Semanić iz Cazina</a>, sa sinom Benjaminom, u ponedjeljak je satima čekala ispred&nbsp;Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu&nbsp;kako bi ovaj teško bolesni dječak bio hospitaliziran. Iz KCUS-a su joj rekli da je odjel pun, a Benjamin je primljen na liječenje tek nakon što je priču objavio portal „Avaza“.Dječak Benjamin&nbsp;od rođenja boluje od cistične fibroze pluća, a sada mu se stanje dodatno pogoršalo. U Banjoj Luci mu je dijagnosticirana i tuberkuloza pluća. Kako nam je kazala ova hrabra majka, dijete cijeli dan nije bilo u mogućnosti da primi redovnu terapiju, a ona mu nije mogla priključiti inhalator na parkingu bolnice. Ukazala je još jednom na nepravdu, kolaps i pravu sliku stanja najveće zdravstvene institucije u BiH. Almedina Semanić će, s Aminom Smajlović, majkom djevojčice Nadin koju su ljekari KCUS-a odbili liječiti, postati simbol ustrajnosti i borbe za život vlastitog djeteta. I pored svih nedaća koje su ih snašle, majka Almedina ne skida osmijeh s lica, pružajući tako nesebičnu podršku svom djetetu.&nbsp;

Majka teško bolesnog Benjamina cijeli dan čekala da budu primljeni u KCUS

Almedina Semanić: Veliki borac

Prođe cijelo dugo, toplo ljeto, a u gradu <a href="https://avaz.ba/tag/341/sarajevo" style="">Sarajevu</a> se nije održao nijedan „pravi“ koncert. Oni agilniji, kojima nije bilo mrsko, ovo zadovoljstvo sebi su nadomjestili odlaskom u susjedstvo i komšiluk, gdje nema ko nije svirao i pjevao. Samo u bh. prijestonici, koja se tako dugo dičila čuvenom pop-rok školom i njenim izdancima - muk. Niko ni da se našali da svrati.A nekad je Sarajevo bio muzički centar regije, mjesto na kojem su počinjale i gdje su završavale najveće muzičke priče. Nekada su se zvijezde otimale za ljetne termine koncerata u glavnom gradu BiH... Nekada... Sada ništa, nula bodova. Svi nas zaobilaze u širokom luku.Jeste u BiH birokratski zahtjevnije napraviti koncert nego u okruženju, ali, i pored toga, bilo je svega.&nbsp; Sada baš ništa. A sve bh. i regionalne zvijezde pjevale su tokom ljeta, ali ne kod nas.&nbsp; Da se razumijemo, nije to zbog koronavirusa, jer mjere su bile ublažene, a u kafićima, restoranima, na ulicama i gdje sve ne - sve se prolamalo od ljudi. Razloga za ovu neviđenu letargiju ima nekoliko, no kada se podvuče crta, jasno je da je nekada živa i bogata bh. muzička scena danas odraz otužnog, jadnog i čemernog stanja u našoj državi. Muzika i kultura veoma su važni faktori za jednu državu. Kaže se da su duhovna nadogradnja, a nekad bi čovjek bio i malo gladan, a da je iznutra sretan i ispunjen. Kod nas se svelo na puko preživljavanje, na čekanje da nam bolja vremena padnu s neba, da nam se neko smiluje. Sarajevu nema ko da pjeva - mnogo je kompleksnija priča od muzičke, a krediti iz bolje prošlosti, pa tako i oni muzički, davno su potrošeni, a kamate dolaze do guše.

U bh. prijestonici, koja se tako dugo dičila čuvenom pop-rok školom i njenim izdancima, cijelo ljeto muk, niko ni da se našali da svrati

Sarajevu nema ko da pjeva

Bilo je mnogo velikih prvaka u profesionalnom boksu, ali ne mogu se baš svi pohvaliti da su „gasili“ kategorije. <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=boks&amp;">Aleksandr Usik</a> (Oleksandr Usyk) je sada, nakon pobjede protiv Entonija Džošue (Anthony Joshua), postao prvak svijeta u teškoj kategoriji, ali njegovo naslijeđe u ovom sportu kreira se neko vrijeme.Usik je za mnoge iznenađenje, ali za one istinske poznavaoce boksa on nikada nije bio bez šansi. Godinama je Usik držao tron u kruzer kategoriji. Bio je superioran toliko da je ponestalo protivnika. Čak se u jednom trenutku kruzer nazivao vrlo nezanimljivom kategorijom, pa je padao i interes.I sam je vidio da mu tu nema velikih para, pa se digao u kategoriju više i tu pobjeđuje. Njegova pobjeda protiv Džošue samo je nastavak tamo gdje je stao. Aleksandr Usik ukrajinski je bokser koji je u profesionalnoj karijeri imao 19 mečeva i svih 19 puta je slavio. Nokautirao je 13 protivnika. Osvajač je zlatne medalje na Olimpijadi 2012. godine u Londonu. Rođen je 17. januara u ukrajinskom Simferopolju.

Nakon suverenog vladanja u kruzeru došao na svoje i u teškoj kategoriji

Usik: Krenula vladavina među teškašima

Aleksandr Usik: Nastavio gdje je stao

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Hamilton&amp;">Vozač Mercedesa Luis Hamilton (Lewis)</a> trijumfirao je na nedjeljnoj utrci Formule 1 za Veliku nagradu Rusije u Sočiju i time stigao do novog rekorda.Britancu je, naime, to bila jubilarna, 100. pobjeda u karijeri i prvi je vozač koji je uspio doći do te brojke.Hamilton je u Sočiju slavio ispred svog najvećeg rivala Maksa Verstapena (Max Verstappen) i ostao vodeći u generalnom poretku s dva boda više. Luis Hamilton rođen je 7. januara 1986. godine u Stivenidžu (Engleska). Karijeru u Formuli 1 počeo je u timu McLarena 2007. godine te je u svojoj premijernoj sezoni završio na drugom mjestu. S McLarenom je postao prvak sljedeće godine, a 2013. prešao je u Mercedes, s kojim je šest puta završavao na vrhu. Osvojio je rekordnih sedam naslova svjetskog prvaka i taj rekord dijeli s legendarnim Mihaelom Šumaherom (Michael Schumacher). Također drži rekorde i prema broju pol pozicija (101) i osvojenih podija (176).

Postao prvi vozač sa 100 pobjeda u karijeri

Luis Hamilton: Trijumf za historiju

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=oru%C5%BEje%20bih&amp;">Višak municije i naoružanja u Bosni i Hercegovini</a> predstavlja prijetnju po pripadnike Oružanih snaga BiH, ali i građane koji se nalaze u neposrednoj blizini vojnih objekata. U magacinima Oružanih snaga BiH „leži“ oko 40.000 komada neperspektivnog naoružanja raznih kalibara i još oko 4.800 tona municije. Uvjeti za skladištenje su ispod preporuka struke, a još se čeka na kvalitativno i kvantitativno prebrojavanje municije. Naoružanje u vlasništvu države može se rješavati na tri načina: prodajom, donacijom i uništenjem. Do sada je Ministarstvo odbrane BiH doniralo i uništavalo naoružanje. Prodaje nije bilo.Spomenute količine nalaze se unutar odbrambenog sistema Bosne i Hercegovine, a niko nema preciznih podataka o tome koliko se naoružanja i municije nalazi van tog sistema, odnosno u rukama pojedinaca ili organizacija.U Bosni i Hercegovini određene političke elite ciklično zveckaju oružjem, prizivaju duhove prošlosti i otvoreno prijete novim ratom i sukobima. Pravosudni sistem BiH, barem za sada, nema potencijal da procesuira ratnohuškače koji na toj retorici o(p)staju na vlasti.Ulazimo u još jednu izbornu godinu, a zapaljive izjave, prijetnje secesijom i/ili državnim udarima naša su svakodnevica. Upravo zbog takvih retorika u proteklih četvrt stoljeća niti jedna „žrtva oružja“, ma koliko bila finansijski potentna, nije urodila plodom.Ratne strahote su iza nas, ali nisu zaboravljene. Svako prizivanje krvoprolića, a ima i takvih među nama, mora biti sankcionirano. Sijanje straha neminovno vodi ka naoružavanju građana u BiH, koji su dobro naučili lekcije iz perioda 1992.-1995. godine.&nbsp;Država BiH zna koliko ima naoružanja i municije u vojnim magacinima, ali teško da će ikada znati koliko nelegalnog naoružanja ima u rukama pojedinaca koji s pravom strahuju za svoju sigurnost, ali i onih koji kao „psi rata“ jedva čekaju da ponovo zapuca.

Ulazimo u još jednu izbornu godinu, a zapaljive izjave, prijetnje secesijom i/ili državnim udarima naša su svakodnevica

U magacinima Oružanih snaga BiH „leži“ oko 40.000 komada neperspektivnog naoružanja

Miloš Gigović: Nagrada za sramotu

Nebojša Grahovac: Bravura obišla svijet

Bosanska nacija

Bosna natopljena dječijim suzama

Smail Prevljak: Lider Belgije

Džanan Musa: Povratak u top-formu

Razbijanje iluzija

Uvijek prvi

Naše “postistine”

Kristijano Ronaldo: Čovjek zvani rekord

Medicinski rulet

Almedina Semanić: Veliki borac

Sarajevu nema ko da pjeva

Aleksandr Usik: Nastavio gdje je stao

Luis Hamilton: Trijumf za historiju

Zveckanje oružjem

Kolumne

Miloš Gigović: Nagrada za sramotu

Nebojša Grahovac: Bravura obišla svijet

Bosanska nacija

Bosna natopljena dječijim suzama

Smail Prevljak: Lider Belgije

Džanan Musa: Povratak u top-formu

Razbijanje iluzija

Uvijek prvi

Naše “postistine”

Kristijano Ronaldo: Čovjek zvani rekord

Medicinski rulet

Almedina Semanić: Veliki borac

Sarajevu nema ko da pjeva

Aleksandr Usik: Nastavio gdje je stao

Luis Hamilton: Trijumf za historiju

Zveckanje oružjem