<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Muriz%20Memi%C4%87&amp;">Ni nakon gotovo šest godina borbe Muriz Memić</a> ne posustaje u svojoj predanoj borbi da pred lice pravde izvede ubice svog sina Dženana. On je jučer skoro dva sata svjedočio pred Sudom BiH, govoreći o bolnim događajima od trenutka kada mu je javljeno da je njegov sin jedinac nastradao. Samo ovaj hrabri otac zna kako je bilo njegovom srcu dok se, po ko zna koji put, prisjećao najgoreg trenutka svog života, trenutka kada su mu javili da njegovog Dženana više nema.Iako izložen raznim pritiscima i prijetnjama, ovaj hrabri otac ne odustaje. Mukotrpna višegodišnja borba za istinu donijela mu je brigu i neizvjesnost, ali i nadu da će pravda, koliko god bila spora, nadjačati one koji ucjenama i prijetnjama nastoje ugušiti njegov glas. Jedno je sigurno. Muriz Memić, otac kojem je od srca otkinut njegov dio, ostat će simbol istrajnosti i heroj nacije.

Pred Sudom BiH svjedočio skoro dva sata

Muriz Memić: Simbol istrajnosti

Spektakularna novinarska otkrića “Pandorinih papira”, kao ni svakodnevni jad zbog sve skupljeg života nisu uzeli ni približnu pažnju medija, a ni čitalaca, kao što su posljedice navodne ljubavne afere <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Dalibor%20Pavlovi%C4%87&amp;">prijedorskog načelnika Dalibora Pavlovića</a>, koja je započela tužnim fotografijama čovjeka pored WC šolje, u kojoj se nalazi ružičasti sadržaj njegovog želuca.Bez sumnje, uvijek će pažnju imati svaka kombinacija seksa, politike, fatalnih žena i smrtnih ishoda (makar u najavi), a folklor prepoznatljive bijele potkošulje nesretnog Dalibora kraj šolje izaziva senzaciju i portretira seks-afere iz naše mahale rađene prema utvrđenim urnecima, kao što je to bilo kod Bila Klintona (Clinton), Silvija Berluskonija (Berlusconi) ili Dominika Kana (Dominique Kahn).Da je bilo materijala, gutali bi se i nastavci ove priče, taman toliko dugo koliko prosječan tinejdžer može gledati eksplicitne sadržaje. Beskonačno. Seksualna revolucija je bila 60-tih godina prošlog stoljeća u svijetu, kod nas je, očekivano, zakasnila, jer kolektivno ushićenje seksualnim sadržajima odgovara pubertetskom uzrastu. I u svakodnevnoj komunikaciji, što je kod Engleza priča o vremenu, kod nas je o seksu. Upadice, konstatacije, anegdote o toj temi uvijek i svima izvuku smiješak. Opasno je u cijelom slučaju to što niko nije primijetio da je mentalno zdravlje Pavlovića ozbiljno narušeno. Nisu to primijetili njegovi bližnji, svi koji su pisali i prenosili ove sadržaje, stranački lideri. Iako čovjek nedvosmisleno poručuje kako će se ubiti, zabada vrh noža u trbuh, guta tablete, fotka to, povraća, fotka… Ubogi čovjek je izgubio kontrolu nad sobom, a svi mi učestvujemo u cirkusu. I snosimo odgovornost. I sve se dešava uz obilježavanje Svjetskog dana mentalnog zdravlja, što daje literarnu vrijednost ovoj priči. To je ona vrsta zdravlja o kojoj se kod nas ne priča, pogled sklanja u stranu, stavlja pod tepih... sve dok jednom ne izađu sramne fotografije ili se ne pobiju svoja djeca.

Folklor prepoznatljive bijele potkošulje nesretnog Dalibora kraj šolje izaziva senzaciju i portretira seks-afere iz naše mahale

Biti zdrav

<a href="https://avaz.ba/tag/56821/anel-ahmedhodzic">Anel Ahmedhodžić</a> je novi ljubimac navijača reprezentacije Bosne i Hercegovine. U svom 13. nastupu za „Zmajeve“ postigao je prvjenac zlata vrijedan.Naša reprezentacija je osvojila veliki bod u borbi za doigravanje za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kataru naredne godine, a jedan od najvećih junaka bio je mladi Ahmedhodžić.Odmjereno, zrelo i hrabro je odigrao kompletan meč, u kojem je često bivao na protivničkoj polovici, iako mu je primarni zadatak da brani vlastiti gol.U trenucima kada nismo imali rješenja za bunker Ukrajinaca, Ahmedhodžić je dobio odličnu loptu od Miroslava Stevanovića i, u maniru rasnog napadača, postigao gol. Zahvaljujući njegovom pogotku, lakše dišemo, a navijači su ponovo uz reprezentaciju i s nestrpljenjem iščekuju naredne okršaje „Zmajeva“ koji stižu već sljedeći mjesec.Anel Ahmedhodžić je rođen 26. marta 1999. godine u Malmeu. Igrao je za sve mlade selekcije Švedske, a onda se odlučio da igra za „Zmajeve“. Nastupao je za Notingem, Hobro, nakon čega se vratio u Malme.

Pogodio protiv Ukrajine u maniru rasnih napadača

Ahmedhodžić: Donio veliki bod našoj reprezentaciji

Anel Ahmedhodžić: Prvjenac u pravi čas

Kada se ukazao kao jedan od kandidata za klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine, Ivajlo Petev (Ivaylo) dočekan je ne baš blagonaklono. Malo zbog nekih njegovih ranijih rezultata, dijelom jer mu je protukandidat bio Sergej Barbarez, a ponajviše zbog načina na koji je postavljen.I potpisnik ovih redova je bio kritički raspoložen prema dolasku bugarskog stručnjaka. U jednom društvu je i sam selektor Petev rekao kako o njemu autor ovog teksta piše kao da nema ni ruke ni noge. Nije baš priča išla tako daleko, nije baš da se u tekstovima ulazilo u anatomiju tijela Peteva, ali kritika je bilo itekako.Sada stoji činjenica da osporavani selektor s reprezentacijom BiH u posljednje vrijeme ima igru i rezultate, ali isto tako stoji i činjenica da će se još dosta znoja morati proliti kako bi se stiglo do Svjetskog prvenstva.Zanimljivo je bilo nakon remija u Ukrajini vidjeti društvene mreže, hvalospjeve na račun Peteva. Pohvale jeste zaslužio, zajedno sa svojim timom, tu nema dileme, ali, kao što jedna pjesma kaže, „daleko je raj“...Brojem i slovom, pred Petevom i reprezentacijom BiH su četiri utakmice. Dvije u grupi, a zatim dvije u baražu i niti jednu ne smijemo izgubiti. Petev, definitivno, ima ruke i noge, tu nikada nije ni bilo dileme, počeo se nametati i rezultatima, ali, ako izgubi bilo koju od četiri utakmice, cilj neće biti ispunjen.Dakle, ponovo smo u euforiji, a da ona nema ama baš nikakvog osnova. Tu su i pozivi da svi oni koji su kritizirali Peteva povuku riječ.Može, a evo ponude selektoru. Uđi u baraž, plasiraj se na SP i stiže izvinjenje. Ako treba, i velikim slovima. Onaj drugi ishod, recimo, da ne odeš ni u baraž, sada ne trebamo prizivati, jer valjda svi želimo dobro bh. nacionalnom timu.

Osporavani selektor s reprezentacijom BiH u posljednje vrijeme ima igru i rezultate, ali posao nije završen

Ruke i noge

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=RAKIJA&amp;">Država i njene institucije su blokirane, ali ne i restoran u Parlamentu BiH</a>, omiljena prostorija privilegiranih, mjesto ispunjavanja prohtjeva i najzahtjevnijih gurmana. Godinama se već siromašni građani čude zašto je ovaj ugostiteljski objekt, rezerviran za „elitu“, najjeftiniji u državi. Probirljivi želuci poslanika, ministara i državnih službenika svakodnevno se pune supicama od 1 KM, uštipcima od 2, bosanski lonac košta 4, a losos 7 KM... Kompletan ručak deset markica.Iako zbog ukupne situacije u državi ne zaslužuju ni kupus iz vojničkog kazana, od naroda odvojena klasa i njen restoran kakvog nigdje nema, samo su ogledalo sistema u kojem će manjina ručati ramstek ili oradu, a ogromna većina stegnuti još jednu rupu na kaišu pred najavljena nova poskupljenja.I ne, neće funkcioneri u blokiranoj, o svom jadu zabavljenoj, siromaštvom, korupcijom, bolešću i neradom okovanoj državi stati samo na obilnom obroku i zaliti ga eventualno čašom sarajevske vode „česmovače“, već i duplom ljutom, jer se za potrebe njihovog probavnog sistema raspisuje i novi javni postupak nabavke desetina litara alkoholnih pića.Kroz restoran u kojem nema blokada i mehanizama zaštite nacionalnih interesa poteći će potoci piva, likera, vina i rakije, od “Jagermeistera” i “Lavova”, do viljemovke, loze i za stomak ugodne, najtraženije travarice.Naučio je Bosanac, kroz historiju, rakiju napraviti od svakojakog voća, pa i trave, uz rakijske kazane svoju je ljubav prema dobroj kapljici iskazivao i stihovima, a na kraju bi, nerijetko, baš kao i u pjesmi, završavao u jarku. Zato nije čudno što i državu vode u jarak čimbenici koji će za alkohol potrošiti blizu 23.000 KM, ture „presijecajući“ sa 30.000 sokova.Kada bi barem pijani pogledali oko sebe, pa onda kroz prozor svoga restorana, valjda bi konačno shvatili da u ovoj zemlji narodi ne ugrožavaju jedni druge, već im oni koji ih na ovakav način predstavljaju godinama piju i živce, i sokove, i rakiju, i nadu, i krv. I to na slamku.&nbsp; &nbsp;

Od naroda odvojena klasa i njen restoran kakvog nigdje nema, samo su ogledalo sistema u kojem će manjina ručati ramstek

Duplu ljutu

U vrijeme kada su kriminal, korupcija i krađe svakodnevica bosanskohercegovačkog društva, taksista iz Sarajeva <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Seidin%20Kapo&amp;">Seidin Kapo</a> pokazao je da humanost još nije izumrla. Naime, on je u ponedjeljak na Autobuskoj stanici u Sarajevu pronašao novčanik s velikom sumom novca.Nakon pronalaska novčanika nije se dvoumio te je odmah kontaktirao Policijsku upravu Novo Sarajevo kako bi novac bio vraćen vlasnici. Radilo se o 710 KM, 140 eura, 100 dolara i 2.500 švedskih kruna.Kapo je rekao da ne želi nikakvu nagradu za učinjeno dobro djelo, ali bi, kako kaže, volio da se sretne s gospođom koja je izgubila novčanik. Istakao je da mu je drago jer je on pronašao novčanik. Naglašava da je žena možda krenula kod ljekara ili da je neko drugi to mogao pronaći.- Ja živim od poštenog rada, haram mi ne treba - zaključio je Kapo.Gospođa koja je izgubila novac potvrdila je policiji da je iznos kompletan, a Kapo je ovim činom postao heroj našeg društva.

Mogao je neko drugi to pronaći, ja živim od poštenog rada

Seidin Kapo: Haram mi ne treba

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=de%C5%A1amp&amp;">Nogometna reprezentacija Francuske</a> slavila je protiv Španije i došla do trofeja osvajača drugog izdanja Lige nacija.
„Trikolori“ su tako postali prva selekcija koja je uspjela objediniti naslove s četiri velika takmičenja - Svjetskog prvenstva, Evropskog prvenstva, Kupa Konfederacija i Lige nacija, a najveće zasluge pripadaju selektoru Didijeu Dešamu (Didier Deschamps).
Iskusni stručnjak je reprezentaciju preuzeo 2012. godine, kada su Francuzi bili daleko od vrha svjetskog nogometa. Ekipa je prolazila kroz smjenu generacija, a onda su mlade reprezentacije iznjedrile nekoliko velikih talenata.
Odjednom je Dešam bio na slatkim mukama. Imao je toliko kvalitetnih igrača da je mogao sastaviti tri moćna tima. Trpio je kritike na svakom okupljanju reprezentacije jer bi preskočio jednog fudbalera, a pozvao drugog, da bi na kraju pokazao da je bio u pravu.
Odlično je ukomponirao veliki broj zvijezda u jednu snažnu cjelinu, koja je s njim na klupi, nakon Mundijala u Rusiji 2018. godine, osvojila i Ligu nacija.
Didije Dešam je rođen 15. oktobra 1968. godine u Bajonu. Nakon uspješne igračke karijere započeo je trenersku. Vodio je Monako, s kojim je došao do finala Lige prvaka 2004. godine, a prije reprezentacije Francuske bio je trener Juventusa i Olimpik Marseja.

Sa selektorske klupe predvodio Francuze do jedinog trofeja koji im je nedostajao

Dešam: Preuzeo „Trikolore“ kada su bili osrednji tim

Didije Dešam: Dirigent sjajnog šampionskog odreda

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=BIH&amp;">Južnokorejska serija “Squid Game”</a> posljednjih sedmica apsolutni je hit u svijetu i već sada je u društvu najuspješnijih serija ove televizije, u kome se još nalaze i španska serija „La Casa de Papel“ ili „The Witcher“, serija zasnovana na megapopularnom djelu poljskog autora Andreja Sapkovskog.
Skype, mreža putem koje danas komuniciramo s ostatkom svijeta, izumljen je u Estoniji, državi tri puta manjoj od Bosne i Hercegovine, a čak se i izolirana Bjelorusija može pohvaliti tim da je svijetu podarila Viber.
Iako možda često slušamo refren da živimo u svijetu u kome veliki poklapaju male, trendovi su ipak nešto drugačiji. Pomislite na svijet od prije 20 godina i zapitajte se koliko ste serija i filmova gledali ili proizvoda koristili koji nisu dolazili iz SAD ili, eventualno, neke od evropskih sila. Danas nam je pak postalo normalno da gledamo južnokorejske serije, koristimo estonsku tehnologiju ili se vozimo avionima proizvedenim u Mađarskoj.
Činjenica je da je svijet, zahvaljujući silama tržišta, postao globaliziraniji i povezaniji više nego ikada u svojoj historiji. Činjenica je i da, bez obzira na to odakle krećete, nikada u historiji niste imali veću priliku da svoj proizvod, kreaciju, znanje, talent i usluge plasirate na to globalno tržište i možda čak postanete i ozbiljan globalni igrač.
Nikada u historiji nismo imali veće mogućnosti nego što je to danas slučaj - da trgujemo, putujemo, sklapamo poslove, prodajemo, rješavamo naše probleme. Posebno nam je razvoj tehnologije omogućio da sebi, ako je znamo koristiti, uveliko olakšamo živote i srušimo barijere fizičkih granica i zidova.
Nažalost, o svemu ovome postoji mala ili nikakva svijest u Bosni i Hercegovini. Zemlja od 3,5 miliona stanovnika, ako i toliko, još relativno lako može naći svoje mjesto pod suncem na tržištu od 7,5 milijardi ljudi. No, umjesto toga, njeni ljudi i politički lideri svoju energiju dosljedno troše na ratove, otcjepljenja, nacionalne interese, blokade, mržnje, huškanja... U propalim i opustjelim gradovima.

Nikada u historiji nismo imali veće  mogućnosti nego što je to danas slučaj

Izolirana zemlja

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=biciklisti%20utrka&amp;">Sarajlije i gosti glavnog grada Bosne i Hercegovine</a> tokom cijelog vikenda bili su u blokadi. Zbog čega? Zbog stotinjak biciklista i njihove utrke. Nije došao Papa ili Džo Bajden (Joe Biden) niti je napadnuta neka institucija, ambasada... "UCI Gran Fondo World Championship - Istočno Sarajevo - Sarajevo 2021" i "Grandfondo" zatvorili su glavni grad jedne države.

Svaka čast za manifestacije koje su društvenog karaktera i koje utječu na promociju grada, ali je nedopustivo, bezobrazno, bezobzirno i bahato da zbog toga više od 400.000 građana Kantona Sarajevo bude terorizirano u saobraćaju i da, prije nego što izađu iz svojih kuća, moraju klanjati istihare kako bi odabrali ulicu koja je najmanje zakrčena i gdje vas napola puta neće dočekati policija i reći „dalje neće moći“. 
Pri tome bez ikakvih instrukcija datih ljudima kuda i kako dalje. A, naravno, nije bilo ni označenih obilaznica.

Naročito haotično bilo je u subotu. Satima su građani putovali od Ilidže, naprimjer, do centra grada. Hajde da se zanemari i bespotrebno trošenje vremena i goriva ili to što su mnogi kasnili do svojih radnih mjesta ili nekih drugih destinacija gdje su imali obaveze, ali se odgovornima ne može oprostiti zbog pacijenata, bolesnih, beba u tim istim automobilima. Šta je s vozilima Hitne pomoći koja zaglave u kilometarskim kolonama, vatrogascima...?

Šta radi vlast u KS? Zašto se omogućava ovo teroriziranje građana? Zašto se blokiraju najprometnije ulice za ovakve utrke? Ko to dozvoljava? Postoje li neki propisi za ovakve događaje, ili svako može doći, organizirati bilo šta i zatvoriti glavni grad jedne države?
Toliko mjesta ima u Sarajevu i oko njega, manje frekventnih saobraćajnica, da je stvarno nesmotreno zatvoriti sve i na ovaj način igrati se živcima, zdravljem, na kraju, i životima svih nas. Važno je istaći da je grad u kolapsu i bez utrka, što dovoljno govori o saobraćaju u Sarajevu i kako je uređena ova oblast.

Šta je s vozilima Hitne pomoći koja zaglave u kilometarskim kolonama, vatrogascima...

Koji diletant je zatvorio Sarajevo: Bilo je kao da je stigao Papa

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=tajson%20furi&amp;">Tajson Fjuri (Tyson Fury)</a> odbranio je titulu svjetskog prvaka i tako pokazao da je suvereni vladar teške kategorije. U bokserskom spektaklu godine „Kralj Cigana“ je izdržao nekoliko dobrih udaraca Dionteja Vajldera (Deontay Wilder), čak je u 4. rundi bio dobro uzdrman i dva puta na podu, ali nije odustajao. Senzacionalno se vratio u meč, a onda u 11. rundi na pod poslao protivnika, koji nije uspio ustati do kraja sudijskog odbrojavanja.
Bio je to njihov treći meč. U prvom nije bilo pobjednika, dok je u februaru prošle godine Fjuri slavio nakon nokauta u 7. rundi. „Kralj Cigana“ je trilogiju borbi s Vajlderom okončao pobjedom i tako ostao neporažen i u svom 32. profesionalnom meču.
Tajson Fjuri je rođen 12. avgusta 1988. godine u Mančesteru. Profesionalni debi upisao je u decembru 2008. godine, a do sada je imao 32 profi borbe. 
Zabilježio je 31 pobjedu, od kojih 22 nakon nokauta protivnika. Ostvario je i jedan remi, onaj protiv Vajldera na startu trilogije njihovog rivalstva.

Nokautirao Vajldera nakon senzacionalnog povratka u meč

Tajson Fjuri: Vladar teške kategorije

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=struja&amp;">Sudbina hiljada radnika u Federaciji BiH</a> može biti odlučena na najobičnijem sastanku zakazanom za ponedjeljak u 12 sati u zgradi Vlade FBiH.
Naime, u ponedjeljak će biti održana još jedna runda pregovora između predstavnika „Elektroprivrede BiH“, Udruženja poslodavaca FBiH i Vlade FBiH. Bit će to drugi u nizu sastanak na kojem će se raspravljati o najavljenom poskupljenju cijene električne energije, i to između 70 i 120 posto.
Ne morate biti ekonomski stručnjak da bi vam bilo jasno da će, ukoliko dođe do ovako drastičnog poskupljenja struje, veliki broj kompanija staviti ključ u bravu, a radnike uputiti na biro za nezaposlene. Ono malo bh. kompanija koje će preživjeti, najvjerovatnije će smanjiti broj radnika na minimum, a i tom minimumu snizit će plaće.
Vlada Federacije BiH je po ko zna koji put na ispitu, samo što je ovaj put na kocki sudbina hiljada bh. porodica. Nadamo se da će vlast položiti ovaj ispit i odlučiti u korist radnika i bh. privrednika. Vlada FBiH, prema kojoj smo često i s razlogom kritični, ovaj put nema pravo na grešku.
Svakoj osobi na tom sastanku mora biti jasno da bi bilo kakav pogrešan potez značio kraj realnog sektora u većem bh. entitetu. Bio bi to kraj i budžeta Federacije BiH, koji se većinski puni porezima koje uplaćuju kompanije, a koje posluju u realnom, a ne javnom sektoru.
S druge strane, stručnjaci upozoravaju da iza najave povećanja cijene električne energije ne stoji ništa drugo do želja za dodatnom zaradom.
Jer kad-tad će trenutna energetska kriza proći, cijena megavata struje će pasti sa 200 na 40 eura. Tad će se najveći proizvođači struje u FBiH ponovo okrenuti prema domaćem tržištu i bh. kompanijama, ali njih neće biti. 
Dobro razmislite, da li su dodatni milioni eura na računu vrijedni uništavanja života hiljada djece čiji bi roditelji mogli ostati bez posla.

U ponedjeljak će biti održana još jedna runda pregovora o najavljenom  poskupljenju cijene električne energije

Najavljeno poskupljenje cijene električne energije

Bez prava na grešku

Pobjedom nad evropskim prvakom Italijom (1:2) <a href="https://avaz.ba/tag/2040/spanija">Španija se plasirala u finale Lige nacija</a>, a jedan od igrača koji su obilježili sjajnu večer selekcije Luisa Enrikea (Enrique) bio je Pablo Martin Paes Gavira (Paez), poznat pod imenom - Gavi.Mladi fudbaler Barcelone odigrao je izuzetno zrelu utakmicu, a pritom i oborio rekord star 84 godine, postavši najmlađi fudbaler u historiji (17 godina i 62 dana) koji je obukao dres „Crvene furije“.
Gavi je za sada bio starter samo na četiri profesionalna meča, ali selektor Enrike u njega ima ogromno povjerenje.
Dobio je pohvale i od mnogih španskih novinara, koji naglašavaju kako je nadigrao italijanske zvijezde i veznjake svjetske klase Marka Veratija (Marco Verratti) i Žoržinja (Jorginho).
Gavi je rođen 5. avgusta 2004. godine u Los Palasiosu i Viljafranki. Prve fudbalske korake napravio je u Real Betisu, odakle je 2015. prešao u omladinske kategorije Barcelone. Za prvi tim debitirao je 29. avgusta ove godine, u susretu protiv Hetafea te do sada upisao sedam nastupa.

Postao najmlađi fudbaler u historiji koji je obukao dres „Crvene furije“

Gavi: Nova španska nada

Od države koja je nekada bila lider evropskih integracija u regionu, <a href="https://avaz.ba/tag/2749/bosna-i-hercegovina">BiH</a> je za nekoliko godina došla u poziciju da se uspjehom i povodom da se radujemo predstavlja još jedna evropska deklaracija u kojoj nam se obećava budućnost u EU. Uzalud izjave da EU ne bi bila potpuna bez nas kada se ni u narednih najmanje deset godina ne možemo ni približiti društvu uređenih i prosperitetnih država. Ili, drugačije rečeno, što će još najmanje deceniju pojesti skakavci i političari kojima nered, bezakonje i život na rubu najviše odgovaraju. 
No, ruku na srce, dobro je što se Bosnom i Hercegovinom, tim trnom u cipeli civiliziranog svijeta, uopće još iko i želi baviti, a kamoli joj posvećivati samite, izdvajati milijarde i slati diplomate koji će ovdašnjim duducima crtati šta da rade kako bi sukobi postali prošlost, a život njenih građana bio bolji.
Nesmotrene poruke iz Sarajeva koje dolaze od neodgovornih političara, analitičara, pa i pojedinih (bivših) vjerskih lidera, sasvim su dovoljan razlog da BiH bude izbrisana i iz dugoročnih planova EU. 
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović prije nekoliko dana je upravo EU optužio za sebičnost i neodgovornost (!?) te kazao da je EU zapadnom Balkanu “malo dala, a puno uzela” te da nam nastavljaju uzimati “mlade, zdrave, obrazovane ljude”. 
Na stranu što je veo zaborava prekrio milijarde bez kojih bismo i danas živjeli na zgarištima, ali zar lider najveće bošnjačke stranke zaista očekuje da mladi, zdravi i obrazovani ostare u državi u kojoj se decenijama pljačka i zapošljava po stranačkim linijama, u kojoj obrazovani i nezaposleni svjedoče rasipništvu i bahatosti nepismenih i iz koje se razroko gleda ka EU i Turskoj? 
Zar bi za sebičnost Evropu optužilo više od milion i po Bosanaca koji su u njoj našli bolji život kad su već iz svoje domovine, u ratu, ali i miru, protjerani? Izdaja je riječ koju često spominju i pojedini analitičari dok pokušavaju opravdati nesposobnost domaćih vlasti. 
Pitanje je kakve motive i alternativu u svojim glavama imaju sve glasnije optužbe EU, ali da bi zbog daljnje izolacije i konfrontacije sa svijetom - s užom okolinom već smo u stalnom sukobu - najveći gubitnici bili Bošnjaci, vidi se iz aviona. Budući da sve podsjeća na vic u kojem je Suljo Muju branio od nasilnika, a ovaj dobivao šamare, jedina poruka ovakvoj politici bila bi - ne branite nas više, Istoka vam! &nbsp;&nbsp;

Zar bi za sebičnost Evropu optužilo više od milion i po Bosanaca koji su u njoj našli bolji život

Trn u cipeli

Mladi, školovani i perspektivni kadrovi nemilice napuštaju Bosnu i Hercegovinu, i to glavom bez obzira. Zbog toga se brže nego što je prognozirano pretvaramo u zemlju staraca i sirotinje.Pandemija koronavirusa je donekle zaustavila egzodus mladih i radno sposobnih stanovnika u zemlje Evropske unije. No, sa slabljenjem virusa i higijensko-epidemioloških mjera, građani BiH su krenuli na put s kartom u jednom smjeru.Godinama se vlastodršci upozoravaju da nam demografske prilike ne idu naruku. Umjesto da se pozabave ljudima kao najznačajnijim resursom, vlast u BiH nastavlja s politikom proizvodnje tenzija, krize, ratnohuškačkom retorikom…Zbog toga mladi odlaze, a ne zbog primanja koja su ispod evropskog prosjeka. Ne mogu, jednostavno, slušati i gledati kako država tapka u mjestu četvrt stoljeća dok savremeni svijet galopira ka društvu bez podjela i društvu jednakih šansi.Poslodavci u BiH su sa svakim danom u sve većim problemima. Teško pronalaze jeftinu radnu snagu, a visokokvalificiranu skoro pa nikako.Dolazi još jedna izborna godina. Na predizbornim skupovima dominirat će priče o mladima, potlačenima, penzionerima… Kada se ugase svjetla, nastavit će se po starom.Sazrelo je vrijeme da se tim politikama kaže dosta ukoliko želimo da država ima bilo kakvu perspektivu. Demografija mora biti strateško državno pitanje, lišeno vitalnih nacionalnih interesa.Ko god dođe u BiH, fasciniran je našim prirodnim ljepotama. Imamo resurse, školovane ljude, mlade generacije poliglota, ali nemamo društveno uređenje koje će garantirani jednake šanse. Mladima možemo zamjeriti samo toliko što odlaze iz domovine bez podignutog glasa. Mirno i šutke. Mladi, očito, nisu spremni da „ginu“ za ideale jer to rade samo budale.

Mladima možemo zamjeriti samo toliko što odlaze iz domovine bez podignutog glasa

Glavom bez obzira

Cilj opravdava sredstvo, a čini se da u slučaju fudbalskog sudije Miloša Gigovića ta izreka ima potpuno uporište. Znaju u Veležu najbolje, a znaju i svi drugi koji su pratili njegovo suđenje na bh. fudbalskim travnjacima šta sve može napraviti Gigović.Miloš Gigović je oličenje neprofesionalnog dijeljenja pravde u bh. fudbalu, ali je uspio. Zahvaljujući čelnicima Nogometnog saveza BiH, od kojih je, očigledno, imao zaštitu, uspio je doći na FIFA-inu i UEFA-inu listu.Možda ima kvalitet, ali kada ne sudi tendenciozno, kako je uglavnom sudio u posljednje vrijeme, kvalitet nije bitan. Nadati se da će se, kada kao bh. arbitar bude negdje na travnjacima van Premijer lige BiH, moći konsolidirati i suditi prema fudbalskim pravilima.Sudija iz Bosanske Gradiške je nagrađen za sramotu koju je priređivao onima koji vole fudbal u BiH, a mnogi će reći i za poslušnost.Kako je ostajao na listama i pored toga što je svima bilo jasno šta radi, zna on, a i oni koji su ga štitili. Sada se otišlo korak dalje i Gigović će predstavljati BiH. Uzgred, isto kao i jedan Irfan Peljto, momak koji nas nikada nigdje obrukao.

Čovjek koji je pravio velike blamaže na fudbalskim terenima sada nagrađen izlaskom na FIFA-inu listu

Gigović: Dokazao se onima kojima je potrebno

Miloš Gigović: Nagrada za sramotu

„A gdje ćemo, djeco, ja i vi, nama srce kuca za sve njih“, pjevala je zlokobna pjesma „Kanjon Drine“ “Zabranjenog pušenja” iz 1989., koja je proročanski najavljivala skori raspad <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Jugoslavije&amp;">Jugoslavije</a> i krvoproliće. Onog trenutka kada je započeo proces disolucije Jugoslavije, svaka etnička grupa krenula je s mobiliziranjem u svoje jato, one dvije najveće i s realizacijom svojih velikodržavnih projekata. Jugoslaveni su ostali duboka raspačana manjina. Jugoslaviju više nije imao ko da brani.
Poređenja Jugoslavije i Bosne i Hercegovine dakako su nezahvalna, često i kontraproduktivna, ali bazična činjenica ostaje da je BiH, kao i Jugoslavija - multietnička država. A multietničkim državama, da bi mogle biti snažne i složne, potreban je osjećaj zajedničkog identiteta koji ljude drži na okupu.
I dok je među bh. Srbima i Hrvatima situacija već godinama, nažalost, takva da u ogromnom broju zaziru od zajedničkog bosanskog identiteta, insistirajući na vlastitoj etničkoj posebnosti, među Bošnjacima, koji nemaju sukoba kada je u pitanju zalaganje za jedinstvenu i cjelovitu BiH, osjećaj pripadnosti Bosni, kao primarnom identitetu, naizgled ne bi trebao biti problematičan.
No, od početka devedesetih, pod vodstvom SDA, i među Bošnjacima se počeo odvijati svojevrsni proces „debosnizacije“, odnosno nastojanja da se i ova grupa što više učahuri u odvojeni identitet, obojen pretežno islamskim sentimentom i oslobođen osjećaja zajedničke pripadnosti i historijskog naslijeđa s drugim etničkim grupama. 
A odricanje od bosanstva i ograničavanje i učahurivanje u bošnjaštvo Bosnu i Hercegovinu dovodi upravo pred onu dobro poznatu opasnost da sutra ostane bez „Bosanaca“ i ideje za koju je moguće boriti se.
Stoga, ukoliko je multietnička, jedinstvena i cjelovita BiH zaista iskreni interes bošnjačkih elita, one bi upravo ideologiju državnog bosanstva, inkluzivnog, otvorenog i nadetničkog, trebale postaviti kao vrhunski politički ideal i projekt. To što većina bh. Srba i Hrvata u ovom historijskom trenutku ne želi slijediti takav koncept, nije razlog da se od njega odustane, naprotiv. Potrebno je stvoriti alternative postojećim etničkim politikama, čuvati ih u životu i dostupnima sve dok ono što se čini da je politički nemoguće ne postane politički neizbježno - bosanska nacija!

Da ono što se čini da je politički  nemoguće postane politički neizbježno

Multietnička, jedinstvena i cjelovita BiH

Muriz Memić: Simbol istrajnosti

Biti zdrav

Anel Ahmedhodžić: Prvjenac u pravi čas

Ruke i noge

Duplu ljutu

Seidin Kapo: Haram mi ne treba

Didije Dešam: Dirigent sjajnog šampionskog odreda

Izolirana zemlja

Koji diletant je zatvorio Sarajevo: Bilo je kao da je stigao Papa

Tajson Fjuri: Vladar teške kategorije

Bez prava na grešku

Gavi: Nova španska nada

Trn u cipeli

Glavom bez obzira

Miloš Gigović: Nagrada za sramotu

Bosanska nacija

Kolumne

Muriz Memić: Simbol istrajnosti

Biti zdrav

Anel Ahmedhodžić: Prvjenac u pravi čas

Ruke i noge

Duplu ljutu

Seidin Kapo: Haram mi ne treba

Didije Dešam: Dirigent sjajnog šampionskog odreda

Izolirana zemlja

Koji diletant je zatvorio Sarajevo: Bilo je kao da je stigao Papa

Tajson Fjuri: Vladar teške kategorije

Bez prava na grešku

Gavi: Nova španska nada

Trn u cipeli

Glavom bez obzira

Miloš Gigović: Nagrada za sramotu

Bosanska nacija