Rukometna reprezentacija BiH, uprkos porazu od Austrije u Gracu (27:23), kao jedna od četiri najbolje trećeplasirane selekcije kvalifikacija ostvarila je plasman na Evropsko prvenstvo, koje će se u januaru 2022. godine održati u Slovačkoj i Mađarskoj.Jedan od glavnih „krivaca“ za odlazak na drugi završni turnir najboljih evropskih selekcija sigurno je selektor Ivica Obrvan, koji je „Zmajeve“ preuzeo nakon minusa u duelima s Estonijom. Za kratko vrijeme napravio je vidljive pomake u igri naše reprezentacije, gdje je, prije svega, ubrzao protok lopte, a samim tim i igru, ali i uveo nekoliko novih igrača. Kao rezultat toga došla je uvjerljiva pobjeda nad Austrijom od šest golova razlike te “minimalan” poraz od favoriziranih Nijemaca, što nam je otvorilo vrata Eura 2022. Ivica Obrvan rođen je 2. juna 1966. godine u Metkoviću. Bivši je rukometni reprezentativac Hrvatske, koji je trofejnu igračku karijeru proveo u Metkoviću i Zagrebu. Trenersku karijeru počeo je u rodnom Metkoviću, a potom je vodio Medveščak, Gorenje, Zagreb, reprezentaciju Sjeverne Makedonije i Šamberi. Trenutno je, osim našeg državnog tima, šef stručnog štab i PPD Zagreb.

Napravio vidljive pomake u igri rukometne reprezentacije

Obrvan: Zaslužan za uspjeh “Zmajeva”

Ivica Obrvan: Trasirao put na Euro

Prva etapa revizije invalidnina boračkih kategorija u Federaciji BiH je pri kraju, ostalo je možda još stotinjak predmeta. Kroz golgotu dokazivanja svoje invalidnosti prošle su desetine hiljada boraca Armije RBiH i HVO-a. Morali su pred stručnom medicinskom komisijom dokazivati da im nisu narasle noga ili ruka koju su izgubili na bojnom polju, da im se nije vratio izgubljeni vid…Osim golgote i ponižavanja pred medicinskim komisijama, borci se moraju nositi i s omalovažavanjem. Jer za uništeni život, tačnije za doživotnu invalidnost država im je zahvalila invalidninom u prosjeku od nekih 300 maraka. A, ako je invalidnost na nivou od „samo“ 20 posto, onda borac može računati na bijednih 47 KM. Sramotno je da se država na svaki mogući način pokušava osloboditi invalida koji su često dijelove svog tijela dali za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Kako objasniti da borac koji je djelimično izgubio vid ili sluh te funkcionalnost ruke ili noge dobiva manje od 50 KM? Kako bilo ko u ovoj državi može zamisliti da je 47 KM dovoljno za bilo šta? Upitni su i rezultati revizije, medicinske komisije, pod komandom vlasti, često su zloupotrebljavale svoj položaj i invalidima „skidale“ invalidnost, a kako bi vlastima uštedjele novac. Međutim, veliki broj tih slučajeva završio je na Vrhovnom sudu FBiH, na kojem su masovno poništavana takva rješenja politički motiviranih medicinskih „stručnjaka“, a borcima vraćana invalidnost uz obaveznu naknadu troškova i isplatu zaostatka invalidnosti. S distance vremena, a nakon okončanja postupka revizije moći će se ocijeniti njeni rezultati. Na papiru će se moći izračunati koliko je koštala golgota boraca Armije RBiH i HVO-a. &nbsp;

Sramotno je da se država na svaki mogući način pokušava osloboditi invalida koji su često dijelove svog tijela dali za nezavisnost

Golgota boraca

Odigran je tokom vikenda još jedan vječiti derbi. Sarajevo je slavilo protiv Željezničara i oni koji vole bordo boju mogu biti itekako ponosni.Iako su zaslužili, ovo ipak nije priča o pobjednicima. Oni poraženi su djelovali impresivnije s aspekta interesa, želje, snage...Na terenu su, to je sasvim jasno, potpunim spletom nesretnih okolnosti, grb Željezničara nosili ljudi koji to realno nikako ne zaslužuju. Znanje je takvo kakvo je, ali ako se stvari neće umotavati u foliju, to je grupa ljudi koja nema m***. I nije problem izgubiti u derbiju, gubili su i mnogo bolji od onih koji sada nose dres gradskih rivala, ali biti tako beskrvan, to može samo trenutna igračka postava Želje. Nemaju redovne plaće i trebaju ih, bez dileme, imati, ali alibija nema. Derbi je bio najbolja prilika, baš za njih, da se opere bruka koju su priredili navijačima povodom 100 godina postojanja kluba.

Gorak okus što nemaju pobjedu cijelo proljeće mogao je zaliječiti derbi, ali nije. Željo ima mnogo problema i u klubu, ali definitivno nema ekipu koja ima karakter da se barem malo izdigne. Većini ugovori istječu tokom ljeta, mnogi će otići, a na potezu je klub. Bitkoini neće pomoći pa bi, konačno, bilo krajnje vrijeme da i oni koji vode klub pokažu m***.

Nije problem u derbiju izgubiti, ali biti tako beskrvan, to može samo trenutna postava Želje

Sarajevo je slavilo protiv Željezničara

Tim bez muškaraca

Vojin Mijatović je pred najveći hrišćanski praznik obišao mjesto masovnog stratišta Bošnjaka u okolini Prijedora i obavezao se da će podići spomen-ploču nevinim žrtvama koje su skončale u jami Tomašica.Učinio je to nakon što je njegova partijska kolegica i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić iskazala spremnost za postavljanje spomen-ploče za nevine žrtve, Srbe, građane glavnog grada, koji su mučki ubijeni na Kazanima.Pokloniti se na mjestu stradanja nevinih žrtava je ljudski i civilizacijski čin, bez da se prebrojavaju glave ubijenih. Istovremeno, sve dok svi zločinci ne završe tamo gdje im je i mjesto - u zatvorima, dok se ne prestanu negirati zločini i genocid, BiH će biti duboko podijeljeno društvo, a gest Vojina Mijatovića incident. Diljem BiH dižu se bogomolje. Kamo sreće da oni koji ulaze u njih i poštuju Božije zapovijesti, jer u tom slučaju Mijatović ne bi bio okvalificiran kao izdajnik svog naroda, već kao čovjek koji ispunjava svoju dužnost.

Obišao mjesto masovnog stratišta Bošnjaka u okolini Prijedora i obavezao se da će podići spomen-ploču nevinim žrtvama

Vojin Mijatović: Naklon žrtvama

Pravoslavni vjernici u maloj dejtonskoj općini Novo Goražde, predvođeni mladim parohom Markom Markovićem, najavili su da će radost Vaskrsa, podjelom u petak pripremljenih vaskršnjih jaja, danas dijeliti s komšijama Bošnjacima. Banjalučanin, Srbin i Bosanac Vojin Mijatović odao je počast žrtvama masovne grobnice Tomašica.Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić najavila je da će žrtve s Kazana iznad Sarajeva konačno dobiti spomenik. U narodu još traju priče o svešteniku iz Gacka, koji je sa studentima bogoslovije pomogao komšijama da urede džamijski harem, ali i imamu i džematu kod Hadžića koji su organizirali sahranu komšiji koji nije imao nikog bližeg da ga isprati na bolji i vječni svijet.Brojni su primjeri humanosti, hrabrosti i solidarnosti, nekog paralelnog života, koji u ovoj zemlji traje izvan mržnjom kontaminiranog političkog, pa i medijskog prostora. Oni koji žele mogu vidjeti primjere komšijske sloge i dobrote, pa i generaciju političara koji pokušavaju unijeti novu energiju u okamenjenu, u prošlosti zaustavljenu bh. stvarnost te putokaze ka izlazu iz blata u koje su nas gurnuli i u koje decenijama tonemo.

Snimci desetina komorata, ljudi kojima se stalno divimo i čije fotografije iz rudarskih jama često dijelimo, kako jučer nepomično stoje uz zvuke državne himne ispred prazne zgrade Vlade FBiH lede krv u žilama. Zar nije riječ o hljebu sa sedam kora i žuljevitim rukama zbog kojih nam je toplo i zbog kojih ne živimo u mraku!? Zar se i oni otpuštaju, zar se štedi na svima, osim na nezasitoj, odrođenoj administraciji?! Moraju li radnici, metalci za mašinama, trgovci za kasama, čiji se glas također čuo, zaista biti robovi koji pune budžete, iz kojih se kupuju limuzine i tepisi, hrane uvijek gladni pojedinci s nezasluženo visokim plaćama, regresima, odvojenim životima? Zato je bh. društvo na raskrsnici. Ili će postati pravednije, a mi složniji i pametniji pa se onda možemo nadati boljoj budućnosti ili ćemo ostati u blatu, mržnji i nepravdi.

Ili će društvo postati pravednije, pa se onda možemo nadati boljoj budućnosti ili ćemo ostati u blatu

Zar se i rudari otpuštaju, zar se štedi na svima

BiH na raskrsnici

Košarkaš Boston Seltiksa Džejson Tejtum (Jayson Tatum) ispisao je historiju najtrofejnijeg NBA kluba svih vremena.
Tejtum je u pobjedi nad San Antonio Sparsima (143:140) u noći s petka na subotu ubacio čak 60 koševa, čime je ostvario rekord karijere. Ujedno je izjednačio rekord franšize po broju postignutih poena, koji je držao veliki Leri Bird (Lary).
Ovaj talentirani košarkaš, koji igra na poziciji niskog krila, do rekorda je došao za 45,20 odigranih minuta. Iz igre je gađao 20 od 37, a pogodio je i pet šuteva za tri poena. Uz to je dodao osam skokova i pet asistencija.
Džejson Tejtum rođen je 3. marta 1998. godine u Sent Luisu. Igrao je na Univerzitetu „Duke“, a Boston ga je izabrao kao trećeg pika prve runde drafta 2017. Ove sezone je na prosjeku od 26,4 poena, 7,5 skokova i 4,4 asistencije po utakmici.

Sa 60 ubačenih koševa ostvario rekord karijere i izjednačio rekord franšize

Džejson Tejtum: Ispisao historiju

Bez posla bi moglo ostati skoro 245.000 radnika u BiH, pokazuje najnovija prognoza Evropske banke za obnovu i razvoj. Kao razlog je navedena posljedica pandemije koronavirusa.
Ono što je zabrinjavajuće, BiH je zabilježila nivo nezaposlenosti viši nego šest drugih ekonomija zapadnog Balkana.
Ovo su nimalo ohrabrujuće vijesti za našu državu, u kojoj je, ionako, stopa nezaposlenosti najviša u regionu. Skoro svaki drugi građanin je bez posla, a pandemija koronavirusa još je više ubrzala broj podijeljenih otkaza.
Da stvar bude gora, vlast se tokom pandemije pokazala potpuno izgubljenom. Finansijske injekcije, koje bi spasile radna mjesta, u potpunosti su izostale.
Vlada Federacije bavila se sama sobom i svojim aferama. Obećani korona zakoni nikada nisu zaživjeli, dok je Vijeće ministara praktično prespavalo pandemiju.

Skoro da nikakva mjera pomoći na državnom nivou nije donesena, bez obzira na stroge mjere zatvaranja koje su bile na snazi. Pravo je pitanje kako su građani BiH skoro godinu od pandemije uopće preživljavali.

U moru svih problema trgovci i naftaši su podigli cijene, a ionako siromašni građani, s bilo kakvim poslom koji su imali, morali su na ulicu. Njih na hiljade samo u maju prošle godine. Ništa bolja situacija nije ni ove godine. Pravi su sretnici oni koji na svojoj koži nisu osjetili posljedice pandemije i sačuvali su posao.
Prognoza o broju osoba koje bi mogle ostati bez posla dolazi pred Praznik rada, 1. maj. Ovaj praznik u našoj zemlji, umjesto protesta i borbe za radnička prava, ili, pak, kao nekada slavlja, pretvorio se u dan kakvi su i svi ostali - dan preživljavanja.
Posebno do slavlja nije odavno nikome više u BiH, i to zbog ovakve vlasti. Slave samo oni koji odlaze trbuhom za kruhom, bježeći od problema i nebrige države za narod.

Pravo je pitanje kako su građani BiH skoro godinu od pandemije uopće preživljavali

Do slavlja nije odavno nikome više u BiH

Praznik (ne)rada

Problemi koji su godinama ignorirani, nepravda kojom su vlasti stvorile duboki jaz između same sebe i obespravljenih i osiromašenih postepeno dolazi na naplatu, a glas nezadovoljnih sve češće i glasnije se čuje.Pod svojim ga prozorima i trebaju čuti svi koji normalnim i „po zakonu“ smatraju rasipanje narodnih para na skupocjene i prekobrojne automobile dok minimalna radnička plaća već godinama nije dovoljna ni za osnovne životne namirnice.Od opravdanog bunta, jer sve već predugo traje, strepe funkcioneri koji ni u kupovinu ne mogu bez službene pratnje u kojoj su, a ne vide to oni, policajci što se na ulici moraju boriti za dostojanstvo svoje profesije. Plaše se oni što milione raskrčmiše na bezvrijedne respiratore, dok se oboljeli od koronavirusa liječe paracetamolom ili im se kroz humanitarne akcije prikuplja pomoć za lijekove.

Oni što povećavaju vlastita, enormno visoka, nezaslužena primanja, a penzionerima prstom pokazuju u član zakona zbog kojeg se njihove crkavice ne mogu uskladiti s rastom troškova života. Pa barem kroz minimalno povećanje, jer odavno je najniža penzija svjetlosnu godinu daleko od cijene potrošačke korpe. Nezadovoljstvo rudara neka osjete svi što preko njihovih leđa nastoje riješiti probleme rudnika, jer rudarske jame su uvijek bile namijenjene sirotinji, a administracija javnih preduzeća rodbini i stranački podobnim kadrovima. Pred zgradom Predsjedništva BiH jučer su bili policajci, pred Vladu FBiH za nekoliko dana dolaze rudari i metalci, trgovci će 1. maja u protestnu vožnju Sarajevom... Očekivano, jer nepravda nagriza bh. društvo, a jaz između povlaštene kaste i siromašnih građana postaje predubok.

Nepravda kojom su vlasti stvorile duboki jaz između same sebe i obespravljenih i postepeno dolazi na naplatu

Pred zgradom Predsjedništva BiH jučer su bili policajci

Nepravda na naplati

Kada vas vode ljubav, entuzijazam i želja za znanjem i napretkom, ne postoje granice do kojih je nemoguće stići. Priča <a href="https://avaz.ba/tag/101985/jasmin-ahmic">Jasmina Ahmića</a> iz Sarajeva dokaz je da ovakve tvrdnje nisu tek fraze. U garaži porodične kuće Ahmić je napravio prve korake, mala firma s pet uposlenih prije 14 godina uradila je prvi CNC ruter, mašine su najprije krenule u komšiluk - Hrvatsku, Srbiju i Kosovo, a potom i u cijeli svijet - od Pakistana do Engleske. 

Ovaj bh. stručnjak, osim CNC mašina, danas proizvodi lasere, plazma sjekače i 3D printere, vodi edukacioni centar u kojem svoje znanje i vještine dijeli s polaznicima, a počeo je i proizvodnju prvog industrijskog robota, koji će biti prilagođen radu s ljudima i namijenjen je edukaciji.
Pozitivna priča u teškim vremenima unosi dašak optimizma u sumornu svakodnevicu, posebno mladih ljudi, ali možda posluži kao primjer i da podstrek upravo njima da ne odustaju od svojih snova. I Ahmić je nailazio na neprobojne zidove, ali nije odustajao.&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Bh. stručnjak proizvodi CNC mašine, lasere, sjekače, printere, a počeo i proizvodnju prvog industrijskog robota

Jasmin Ahmić: Iz garaže u cijeli svijet

Neće taj novac riješiti nikakve probleme bh. fudbala, neće se niko od toga obogatiti, ali je gest nešto što je itekako vrijedno pažnje. Iz Veleža su objavili da je <a href="https://avaz.ba/tag/5866/meho-kodro">Meho Kodro</a>, legendarni napadač „Rođenih“, kupio veći broj donatorskih ulaznica i na taj način dao podršku Veležu, koji ove godine igra vrlo dobro.

Kodrin gest pokazuje da su mu Mostar i Velež uvijek u srcu, a to je, uostalom, stalno i napominjao. Uvijek je Kodro bio tu za Velež, to je poznato odranije, ali svaki ovakav potez iznova govori o ljudskoj veličini i ljubavi prema nečemu što samo Velež ima.
Meho Kodro rođen je u Mostaru 12. januara 1967. godine. Karijeru je počeo u Veležu 1985. Igrao je kasnije za Real Sosijedad, Barcelonu, Tenerife, Aleves i Makabi iz Tel Aviva. Od 2006. je u trenerskim vodama, a dvije godine je bio selektor reprezentacije BiH.

Legendarni igrač Veleža još jednom pokazao ljubav prema „Rođenima“

Meho Kodro: Kupio veći broj donatorskih ulaznica

Meho Kodro: Srce kuca za Mostar

Prošla je 93. dodjela prestižne nagrade Američke filmske akademije, kao i šansa da <a href="https://avaz.ba/tag/21149/jasmila-zbanic">Jasmila Žbanić</a> i kompletna ekipa filma „Quo vadis, Aida?“ donesu drugi Oskar u Bosnu i Hercegovinu.Sigurno da bi taj zlatni kipić mnogo značio za Žbanić i druge koji su učestvovali.Ali šta bi značio za BiH? Tačnije za kinematografiju ove države koja je skoro na izdisaju. Ogroman uspjeh je nominacija, ali kada se uzme u obzir da je među pet najboljih stranih ostvarenja i film iz države u kojoj se godišnje snimi jedan ili nijedan, to daje sasvim nove dimenzije tom uspjehu.Snimanje ostvarenja o Srebrenici, o genocidu, o najvećoj rani, posebno Bošnjaka, koštalo je oko 4,5 miliona KM. To je, prema riječima producenta filma i Jasmilinog supruga Damira Ibrahimovića, između četiri i pet godišnjih budžeta Fondacije za kinematografiju.Ne, nominacija za Oskara nije nešto što je došlo zahvaljujući državi i njenim institucijama koje trebaju, a ne brinu se o kulturi. To je samo i isključivo zahvaljujući nadljudskim snagama Žbanić, producentske kuće „Deblokada“, kao i svih onih „malih“ ljudi koji su im pomogli da uopće pokrenu tako važan projekt, a onda i da isti taj ne propade.Osim koprodukcije s drugim zemljama, finansijska sredstva su davale firme i poduzetnici koji su prepoznali značaj. Minimalan udio je Fondacije. Ne zato što nije htjela pomoći, već zato što nema novca!I busaju se u prsa nečim za šta nisu, oni na vlasti, prstom pomakli da se desi.Čast i naklon do poda pripadaju rediteljici Žbanić.Sama, uz nekolicinu ljudi, iznijela je ovako velik i značajan projekt na svojim leđima. I dovela nas na korak do Oskara, rame uz rame s nekim od najboljih ostvarenja u svijetu. Svi Bosanci i Hercegovci su ponosni, a oni koji su trebali pomoći kada se snimao film, neka se sada zapitaju trebaju li pognuti glavu i stidjeti se.

Još veći je uspjeh nominacija za  Oskara u državi u kojoj se godišnje  snimi jedan ili nijedan film

Zlatni kipić mnogo bi značio za Žbanić i druge koji su učestvovali

Državo, stidi se

Rediteljica Kloi Džao (<a href="https://avaz.ba/tag/110944/chloe-zhao">Chloe Zhao</a>) nagrađena je Oskarom za film “Nomadland”, koji je apsolutni pobjednik 93. dodjele najprestižnije filmske nagrade. Svojom pobjedom ona je ispisala historiju, jer je bila jedna od dvije žene koje su ove godine nominirane u ovoj kategoriji, što se desilo prvi put u historiji Američke akademije filmskih umjetnosti i nauka. Druga je Emerald Fenel (Emerald Fennell).

Osim toga, ona je prva žena koja nije bjelkinja, a koja je pobjednica u kategoriji za najbolju režiju. Do sada je samo pet žena, i to sve bijele puti, bilo nominirano za Oskara u kategoriji za najboljeg reditelja i samo je jedna pobijedila - Ketrin Bigelou (Kathryn Bigelow) 2010. godine za film “The Hurt Locker”.
Kloi je tako i prva Azijatkinja u 93 godine dugoj historiji Oskara koja je dobila ovo veliko priznanje.
Rođena je 1982. u Pekingu, a u London se preselila kako bi pohađala ugledni internat. Nakon nekoliko godina života u Velikoj Britaniji, trajno se seli u Ameriku, gdje upisuje filmsku produkciju na „Tisch School of the Arts“ u sklopu Njujorškog univerziteta. 
Kloi danas s partnerom Džošuom Džejmsom Ričardsom (Joshua James Richards) živi u Los Anđelesu, a društvo im prave njihova dva psa i dvije kokoši.

Prva žena koja nije bjelkinja pobjednica u kategoriji za najbolju režiju

Kloi Džao: Oskar za historiju

Šarlatani su osobe koje za sebe tvrde da posjeduju&nbsp;znanje&nbsp;ili vještine u nekoj oblasti, iako to nije istina, kaže jedna od definicija. Na našu nesreću, oni koji prate Premijer ligu BiH u fudbalu itekako se susreću s takvim likovima.Jasno, pojma nemaju o fudbalu, ali imaju neke druge sposobnosti. U mešetarenju su svoji na svome, a, eto, u bh. fudbalu kroje kapu.Takmičenje s potpuno neprikladnim imenom ušlo je u neku novu fazu. Najbolje rečeno, vratilo se u neka potpuno stara vremena, kada se znalo ko mora pobijediti, kada vam je to sudija govorio na travnjaku, kada ste morali čuvati živu glavu, a da za to niko nije odgovarao.Može se spomenuti Borac, jer je više nego očigledno da Banjalučani imaju vjetar u leđa, ali suludo bi bilo izdvojiti samo jednog čovjeka ili jedan klub.

Nogometni savez Bosne i Hercegovine je sistem s tri komponente, kako su sami sebe nazvali i zanimljivo je da izvrsno funkcioniraju. Nikada se ne jave predstavnici jedne od tri komponente da zaštite klub ili klubove iz svoje baze, što jasno govori da su svi namireni. Nekome će se nešto graditi u selu, kao onda kada je Iljo Dominković „opremio“ Orašje, neko će biti ponovo izabran, a naći se i zaposlenje za najbliže. Bitno je da su svi u NSBiH tako složni sretni. U cijeloj ovoj priči, u kojoj bh. fudbal munjevitom brzinom propada, ne treba zanemariti ni klubove. Svi se sjete problema kada njih neko zakine, dotad se ide linijom nezamjeranja, opet iz interesa. Bit će koji kvadrat hibridne trave, možda brojači ulaznica na tribinama, a što da ne i pokoji penal kada zatreba, samo neka se ne talasa. A ruku na srce, malo je kalibra i u klubovima, proći će dosta vremena dok se ne pojave neki novi Musa, Jelić, Vujović... ljudi koji su na sve imali odgovor.

I dok fudbal u svijetu napreduje,  privlači sponzore i medije, Premijer  liga BiH sve je gora

Takmičenje s potpuno neprikladnim imenom ušlo je u neku novu fazu

Šarlatani kroje kapu

<a href="https://avaz.ba/tag/18/mostar">Grad Mostar</a> u subotu je bio ponovo žrtva huliganskih napada. Grupa od dvadesetak navijača Zrinjskog, koji sebe zovu "Ultrasi", upala je u starogradsko bošnjačko naselje Donju Mahalu, gdje su se sukobili s nekoliko mještana i nekolicinom pripadnika Veležove navijačke grupe "Red Army". 

U rukama su nosili palice i baklje, a u rušilačkom pohodu demolirali su nekoliko poslovnih prostora, dok je jedna osoba završila s teškim tjelesnim povredama.
Ovo je, nažalost, samo jedan od bezbrojnih vandalizama koje "Ultrasi" iz godine u godinu provode nad Mostarom i njegovim građanima, prije svega onim bošnjačke nacionalnosti, priređujući im svako malo noći haosa, straha i terora. Naravno, BiH nije prva zemlja koja se suočava s problemima huligana i huliganizma. No, bitna je razlika je li država odlučna obračunati se s huliganizmom ili su huligani upravo produžena ruka te države, odnosno stranaka koje njom upravljaju, kao što su nekoć i "Delije", navijači Crvene zvezde, bili regrutni centar države za buduće koljače u Arkanovim "Tigrovima".
U konkretnom mostarskom slučaju javna tajna su bliske veze između "Ultrasa" i politike, a i činjenica da na njihov višegodišnji huliganski teror i barbarizam policija uglavnom žmiri govori sama po sebi. 
Stoga, krajnje je vrijeme da prije svega HDZ, kao vodeća stranka u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Gradu Mostaru, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, poduzme konkretne aktivnosti na suzbijanju huliganizma, a zatim i podrži prijedlog o izmjenama zakona koji će postrožiti i rigorozno kažnjavati huliganizam, a koji je već najavio federalni ministar Aljoša Čampara. 
Ukoliko bi ova stranka odbila nova zakonska rješenja ili ponovo propustila priliku da u Kantonu i gradu učini bilo šta konkretno na kažnjavanju izgrednika iz ove navijačke grupe i sprečavanju budućih zlodjela, onda nema potrebe ubuduće se zavaravati da su „Ultrasi“ išta drugo do paravojno stranačko krilo.

Zašto policija godinama žmiri na huliganizam i teror navijača Zrinjskog

Ovo je, nažalost, samo jedan od bezbrojnih vandalizama koje "Ultrasi" iz godine u godinu provode nad Mostarom

Paravojni "Ultrasi"

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Srebrenica&amp;">U Srebrenici</a> je sve, pa i radost ramazana, drugačije nego u drugim gradovima, kaže glavni imam MIZ-a Srebrenica Damir ef. Peštalić. A drugačije, direktnije i važnije su i poruke ovog mladog vjerskog službenika nego onih koji u Srebrenicu dođu nekoliko puta godišnje. Iz Srebrenice, grada s dovoljno tuge, neizvjesnosti i brige, ef. Peštalić brine i o državi, upozorava na teško stanje te dovom moli dragog Boga da pomogne BiH: “Ona je nama jedina, mi rezervne nemamo!”
Poruke mladog srebreničkog imama moraju naći put do ušiju onih čije srce jače kuca na spomen Srebrenice, a posebno onih od čijih odluka zavisi sudbina Srebrenice, ali i cijele države! 
One prve, prognane iz svog grada, Peštalić poziva da ne zaborave zavičaj, da se ne dijele, jer samo zajedno mogu napraviti bolju budućnost za ovaj grad. Narod Srebrenice, rasut po cijelom svijetu, svoj grad i ne može zaboraviti, čežnja za rodnim mjestom stalno je prisutna, pa i iz daljine pitaju, pomažu, predlažu ili barem nekoliko puta godišnje dođu.

Političari bi iz riječi ef. Peštalića trebali čuti upozorenje da Srebrenica ne može biti briga samo preživjelih nakon genocida. Upravo njima poručuje da grad koji je jedini u Evropi nakon Drugog svjetskog rata doživio genocid nema sistemski riješeno niti jedno pitanje, da je sve što je urađeno u Srebrenici rezultat truda i napora žrtava genocida, koje i danas pozivaju na zajednički život. Srebrenicu osloboditi od nacionalizma i Bošnjacima i Srbima osigurati jednaka prava, jer će u suprotnom Srebrenica biti grad bez ljudi, grad u kojem neće biti ni Srba ni Bošnjaka, poručuje ef. Peštalić.

Prognane poziva da ne zaborave zavičaj, da se ne dijele

Ef. Peštalić: Upozorava na teško stanje

Damir ef. Peštalić: Zajednički ili grad bez ljudi

Težak prijelom noge, zatim povratak na parket krajem prošle sezone i nada da će u novu <a href="https://avaz.ba/tag/240/jusuf-nurkic">Jusuf Nurkić</a> ući potpuno fit. I bio je popularni Juka spreman, ali ga je brzo dočekala povreda ruke. Opet je morao na liječenje, biti strpljiv i polako se vraćati.

Još jednom je vrijedno radio, potom polako sakupljao minutažu i pružao solidne partije. U klubu su bili strpljivi, nisu ga previše forsirali, a onda se sve protiv Memfisa okrenulo. Nije Portland pobijedio rezultatski, ali svi američki komentatori se slažu da je povratak u formu Nurkića mnogo bitniji od pobjede u jednoj utakmici.
To je onaj pravi Nurkić! Sa 26 poena i 17 skokova najavio je da će u najbitnijem trenutku biti tu za Portland, a navijači ovog NBA kluba ne štede pozitivne komentare na ono što su vidjeli. Svi se slažu, to je Nurkić koji im treba.
Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. godine. Bio je lider naše juniorske, mlade i seniorske reprezentacije. U NBA je zakoračio 2014. godine. Nosio je tri godine dres Denvera, nakon čega je stigao u Portland.

Ivica Obrvan: Trasirao put na Euro

Golgota boraca

Tim bez muškaraca

Vojin Mijatović: Naklon žrtvama

BiH na raskrsnici

Džejson Tejtum: Ispisao historiju

Praznik (ne)rada

Nepravda na naplati

Jasmin Ahmić: Iz garaže u cijeli svijet

Meho Kodro: Srce kuca za Mostar

Državo, stidi se

Kloi Džao: Oskar za historiju

Šarlatani kroje kapu

Paravojni "Ultrasi"

Damir ef. Peštalić: Zajednički ili grad bez ljudi

Jusuf Nurkić: Opet onaj stari

Kolumne

Ivica Obrvan: Trasirao put na Euro

Golgota boraca

Tim bez muškaraca

Vojin Mijatović: Naklon žrtvama

BiH na raskrsnici

Džejson Tejtum: Ispisao historiju

Praznik (ne)rada

Nepravda na naplati

Jasmin Ahmić: Iz garaže u cijeli svijet

Meho Kodro: Srce kuca za Mostar

Državo, stidi se

Kloi Džao: Oskar za historiju

Šarlatani kroje kapu

Paravojni "Ultrasi"

Damir ef. Peštalić: Zajednički ili grad bez ljudi

Jusuf Nurkić: Opet onaj stari