Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković posljednjih dana učinio je nekoliko dobrih poteza.&nbsp;Za Ramazanski bajram posjetio je nekoliko bošnjačkih porodica u Banjoj Luci, poručivši da je to grad u kojem svi mogu živjeti zajedno.&nbsp;&nbsp;Jučer je imao još jedan lijep gest, kada je pozvao gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić u zvaničnu posjetu Banjoj Luci, najavljujući da mu je cilj jačati odnose između gradova u BiH. 
Iako bi u jednoj normalnoj državi ovo trebali biti uobičajeni potezi jednog političkog funkcionera, Bosna i Hercegovina je, kako znamo, daleko od normalne zemlje te ovakvi potezi predstavljaju dašak iznenađujućih, ali i prijeko potrebnih gestova dobre volje, posebno kada dolaze iz entiteta čiji lider godinama daje šovinističke izjave, tipa da mu „hodže arlauču“ ili da neko ko je bio udat za Bošnjaka ne može predstavljati Srbe. 
No, kada se govori o Drašku, treba ipak imati na umu da je riječ o osobi koja se obrazovala i rasla u atmosferi u kojoj su dominirale vrijednosti nacionalizma i netolerancije, dakle upravo onoga što prezentira Dodik. 
Ali u odnosu na Dodika, Stanivuković pokazuje jednu suštinsku razliku - nedostatak zle namjere prema drugim narodima i kulturama u BiH. Čak i slučajevi njegovih povremenih nacionalističkih ispada nisu posljedica netrpeljivosti prema bilo kome, nego zabluda uz koje je odrastao.
„Gruba riječ boli više od šamara“ jednako kao što i „lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“. Upravo je ta „lijepa riječ“ neophodan i osnovni preduvjet za normalizaciju i unapređenje odnosa u BiH. 
A ne treba ni spominjati koliko je, usto, važno i da Sarajevo i Banja Luka, kao dva najveća grada u Bosni i Hercegovini, budu u prijateljskim i konstruktivnim odnosima. 
Stoga, pojava političara poput Draška Stanivukovića budi nadu da bi našom zemljom u skoroj budućnosti mogla dominirati potpuno drugačija garnitura lidera, onih koji će nacionalističko huškanje i sukobe zamijeniti tolerancijom i saradnjom. Pa čak i ako se ne budemo slagali u mnogim pitanjima, a toga će uvijek biti, to možemo činiti uz međusobno razumijevanje i bez teških riječi.

Pojava političara poput Draška Stanivukovića budi nadu da bi našom  zemljom u skoroj budućnosti mogla dominirati potpuno drugačija garnitura lidera

Bravo, Draško

Kada je prije desetak godina krenuo s poslovima u IT sektoru i postao suosnivač kompanije „GliaLab“, koja se bavila razvojem vještačke inteligencije u medicinske svrhe, Sarajlija <a href="https://avaz.ba/tag/140/forbes">Vedad Mešanović</a> vjerovatno nije mogao ni naslutiti da će se naći na popisu najuspješnijih poduzetnika Evrope mlađih od 30 godina prema izboru uglednog časopisa <a href="https://avaz.ba/tag/140/forbes">„Forbes“</a>.

Iako ni njemu samom nije sasvim jasno kako se našao na toj prestižnoj listi, kako je to i priznao, ipak svojim znanjem, trudom, zalaganjem, ali nadasve upornošću, Mešanović je od suosnivača kompanije koja je sarađivala i s „Googleom“ osnovao i vlastitu firmu „Block Insight“, koja pruža usluge klijentima koji se bave digitalnim valutama.
Ovaj 29-godišnjak se može pohvaliti i prestižnom nagradom „Central European Startup Awards“, i to kao poduzetnik godine za 2019.
Pred Mešanovićem je, uz životnu promjenu, i novi izazov. Osim što je mladim ljudima pokazao kako da dođu do uspjeha, on ih, kroz politički angažman u Savezu za bolju budućnost, namjerava okupiti kako bi zajednički, kroz digitalnu ekonomiju i korištenje novih tehnologija, uspostavili sistem i otvorili nova radna mjesta.

Nakon što se našao na „Forbesovom“ popisu, s mladima želi raditi na ekonomskom osnaživanju BiH

Mešanović: Našao se na „Forbesovom“ popisu

Vedad Mešanović: Put do uspjeha

Konvencije, deklaracije, zakoni, rezolucije i ostale tričarije ponovo padaju u vodu Mediterana pred još jednim naletom Izraela na Gazu i dva miliona ljudi zbijenih kroz historiju na 365 kvadratnih kilometara teritorije. Jedna od najmoćnijih država svijeta demonstrira svoju moć nad narodom koji je decenijama izložen torturi, progonu, bezočnoj pljački i otimačini naočigled ostatka svijeta. A ostatak svijeta, koji se smatra civiliziranim, svaki put žmiri ili čak pronalazi opravdanja zašto palestinski narod zaslužuje sudbinu koju mu je svijet, izgleda, namijenio.Od postanka čovječanstva zakon sile često je potiskivao sve ostale, samo što su vremenom motke i mačeve zamijenile rakete, avioni i dronovi. Argumenti su uvijek bili jači kod onoga što je spreman njihovu snagu dokazivati pesnicama. U novijoj historiji vidjeli smo to na primjerima Bosne, Palestine, ali i mnogih drugih nesretnih dijelova svijeta u kojima su ljudska prava i zakoni i običaji ratovanja, pravo na život, dom, imovinu predstavljali ili još predstavljaju samo mjehur od sapunice. Ovo je politika etničkog čišćenja, a naša rana je zajednička, mi smo jedan narod koji se bori da vrati slobodu koja mu je oteta, poručio je jučer arhiepiskop Theodosios Atallah Hanna, koji je s delegacijom kršćanskih vjerskih poglavara posjetio Šeik Džarah, naselje u istočnom Jerusalemu koje je sada na meti okupatora. Da, ni u ovom dijelu svijeta nije u pitanju sukob naroda, već režima čije su žrtve svi narodi, pa i Jevreji koji se zbog vjerskih i ljudskih uvjerenja ne slažu s politikom etničkog čišćenja. Režim koji “Human Rights Watch” sumnjiči za zločine protiv čovječnosti neće se zaustaviti. Dok se Golijat “brani” od Davida, sijući smrt oko sebe, svijet ga u tome očigledno podržava, ali zlo se mora pravim imenom nazvati, bez obzira na to koliko onih što vjeruju u pravdu još postoji, koliko ličili na mrava što svojom kapljicom vode pokušava ugasiti požar koji decenijama gori.&nbsp;

Konvencije, deklaracije, zakoni, rezolucije i ostale tričarije ponovo padaju u vodu Mediterana pred još jednim naletom Izraela na Gazu

Mjehur od sapunice

Zvijezda mješovitih borilačkih vještina, Irac&nbsp;Konor Mekgregor&nbsp;(<a href="https://avaz.ba/tag/6/conor-mcgregor">Conor McGregor</a>) bio je najplaćeniji sportista u 2020., sa zaradom od 180 miliona dolara, objavio je američki magazin „Forbes“.

Zanimljivo je da se 32-godišnji Irac prošle godine borio samo jednom, kada je, u januaru, nakon samo 40 sekundi, nokautirao Donalda Seronea (Cerrone) u glavnoj borbi UFC 246 eventa u Las Vegasu. Za tu borbu zaradio je 22 miliona dolara. 
Najveći dio zarade stigao mu je od prodaje većinskog udjela u marki viskija ''Proper No. Twelve'' kompanije ''Proximo Spirits'' za 150 miliona dolara.
Mekgregor je bio jedan od samo četvorice sportista koji su 2020. zaradili više od 100 miliona dolara, a iza njega su nogometaši Lionel Mesi (Messi) i Kristijano Ronaldo (Cristiano) te zvijezda američkog nogometa Dak Preskot (Prescott).
Konor Mekgregor&nbsp;rođen je 14. jula 1988. godine u Dablinu. U februaru 2013.&nbsp;“Ultimate Fighting Championship”&nbsp;(UFC) objavio je da je potpisao višegodišnji ugovor s Mekgregorom, a od 12. novembra 2016. je prvak lake kategorije UFC-a.

Zaradio 180 miliona dolara, objavio američki magazin „Forbes“

Konor Mekgregor: Na tronu i po zaradi

Pred sami Ramazanski bajram Palestinci su ponovo bili žrtve izraelskog siledžijstva. Nasilje nad vjernicima džamije El-Aksa rezultiralo je Hamasovim granatiranjem civilnih objekata u Jerusalemu, a na izraelsku reakciju se nije moralo dugo čekati - žestoki udari na Gazu rezultirali su s više od 20 mrtvih i više od 100 ranjenih Palestinaca.Posljednji sukobi dolaze u jeku još veće radikalizacije političke scene u Izraelu, što uključuje i učestale spontane napade na Palestince i intenziviranje gradnje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali. Na višedecijsko oduzimanje palestinske zemlje, aparthejd nad Palestincima i kršenje međunarodnog prava zapadni svijet uglavnom žmiri i prešutno daje zeleno svjetlo Izraelu. A na sve to, kao kec na desetku, sjeda i Hamas.Ova militantna islamistička organizacija svojim radikalizmom i terorističkim napadima Izraelu ne nanosi pretjeranu štetu, ali nanosi ogromnu samim Palestincima. S teroristima se, kako znamo, ne pregovara, što daje direktno opravdanje izraelskom vojnom djelovanju i daljem zauzimanju palestinske teritorije. No, težak položaj u koji su dospjeli Palestinci pokazuje zapravo koliko se visoka cijena plaća za historijske zablude. Držanje arapskih zemalja uz Sovjetski savez tokom Hladnog rata, pa potom i rast islamizma, za razliku od Izraela, koji se pametno držao uz SAD i trošio ogromnu energiju na lobiranje, doveli su do toga da Palestinci praktično ostanu bez istinskog saveznika u moćnom svijetu, tek s nešto malo lažne solidarnosti i ceremonijalne podrške drugih islamskih zemalja, za razliku od Izraela, koji izdašnu i novčanu i političku podršku dobiva od najmoćnije sile svijeta. Ako Bošnjaci išta na primjeru Palestinaca mogu naučiti, onda je to prije svega da je cijena biranja pogrešnih političkih saveznika izuzetno skupa. Da ne spominjemo tek da bi eventualni rast ideologije islamizma i vjerskog radikalizma upravo dao ultimativni argument i zeleno svjetlo za akciju njihovim neprijateljima koji žele raspačati BiH i marginalizirati Bošnjake. S te strane, opasna je i alarmantna glupost koju čine pojedini bošnjački lideri posljednjih godina da, dok s jedne strane Bošnjacima ostavljaju sve manje saveznika i veza na Zapadu, s druge pokazuju gotovo idolopoklonički odnos prema pojedinim liderima i zemljama s istoka.

Ako Bošnjaci išta na primjeru Palestinaca mogu naučiti, onda je to prije svega da je cijena biranja pogrešnih političkih saveznika izuzetno visoka

Bošnjaci i Palestinci

Dok traje „nesporazum“ između <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Vlade%20FBiH&amp;">Vlade FBiH</a>, poslodavaca i sindikata, deblji kraj, kao i uvijek, izvlače obični radnici.
- Radnicima od kraja rata nije bilo lošije - kazao je u jednom od razgovora za „Avaz“ predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Mevludin Bektić.
Naime, radnici u FBiH zakovani su za evropsko dno zakonom reguliranom minimalnom plaćom od 406 maraka. Umjesto da se ovo pitanje prioritetno rješava i da se ide ka ispunjavanju zahtjeva sindikata da minimalna plaća treba biti što bliža 1.000 maraka, energija se troši na prepucavanja.
Poslodavci u klin, sindikati u ploču, dok Vlada FBiH stoji sa strane i svoj nerad opravdava nemogućnošću da se postigne dogovor između socijalnih partnera. Zaboravljaju predstavnici Vlade FBiH da su prestankom važenja kolektivnog ugovora iz 2013. godine na sebe preuzeli obavezu da odrede minimalnu cijenu rada.

Namjerno prešućuju da je njihova obaveza da pozitivnim zakonskim propisom odrede neki minimalac koji bi u 2021. godini bio vrijedan spomena. Sumnjam da neko od poslodavaca ili predstavnika vlasti može vjerovati da je u današnje vrijeme dovoljna plaća od 406 KM. Mora to ići barem duplo, a i to će biti malo, jer je sindikalna potrošačka korpa za april koštala 2.083 KM, a prosječna plaća bila 951 KM.

Stoji i argument poslodavaca da se moraju mijenjati zakoni o doprinosima i porezu na dobit. Poznato je da se u BiH plaćaju ogromni iznosi za doprinose te da se oporezuje i investiranje u razvoj kompanije. Ali nekorektno je rješavanje ovih problema vezivati za povećanje minimalca radnicima u FBiH, a koji su bukvalno na rubu siromaštva.
Poslodavcima mora biti olakšano poslovanje, radnici moraju dobiti više plaće, a Vlada FBiH samo treba raditi svoj posao. Ukoliko ne žele ili ne mogu, neka ustupe mjesto nekim drugim i možda sposobnijim kadrovima koji će znati odrediti prioritete.

Poslodavcima se mora  olakšati poslovanje, radnici trebaju dobiti više plaće, a Vlada FBiH samo treba raditi svoj posao

Deblji kraj, kao i uvijek, izvlače obični radnici

Deblji kraj

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Alen%20Had%C5%BEi%C4%87%20&amp;">Alen Hadžić</a> pobjednik je Kupa Sjeverne Amerike u mačevanju i novi je član olimpijskog tima SAD na predstojećim Olimpijskim igrama u Japanu. Goraždanin rođen u Njujorku tako je postigao najveći uspjeh u svojoj sportskoj karijeri.
Predstavljati državu na najveličanstvenoj sportskoj manifestaciji u svijetu san je svakog američkog sportiste, a kada ovakav uspjeh u državi s oko 330 miliona stanovnika postigne mladić bosanskih korijena, onda je on višestruko veći i važniji.

Ogroman trud bio je potreban Alenu da bi zakoračio na pobjedničko postolje, jer ne radi se o sportisti koji je treninzima i pripremama podredio cijeli svoj život. Hadžić je uporedo diplomirao biznis i finansijsku ekonomiju na Univerzitetu „Columbia“ u Njujorku i danas vodi kompaniju koja predstavlja sponu između pacijenata i naučno-istraživačkih institucija, njihovih istraživanja i novih lijekova.

Bez obzira na to što je rođeni Njujorčanin, nije zaboravio svoje korijene i Goražde, rodni grad njegovih roditelja. U SAD je naučio i bosanski jezik, a u Goražde dolazi svake godine

Novi član olimpijskog tima SAD na  predstojećoj Olimpijadi u Japanu

Alen Hadžić: Američki san

Bajern je u posljednjem kolu savladao Borusiju iz Mehengladbaha 6:0 i tako ovjerio novu titulu prvaka Njemačke. <a href="https://avaz.ba/tag/3233/manuel-neuer">Kapiten Manuel Nojer (N</a><a href="https://avaz.ba/tag/3233/manuel-neuer">euer</a>) stigao je do velikog dostignuća, budući da mu je ovo bio 204. meč u kojem je sačuvao mrežu. Za to su mu trebale 444 utakmice, dok je legendarnom Oliveru Kanu (Kahn) za isti podvig bilo potrebno 557 utakmica.
Nojer će, vjerovatno, do kraja sezone ostati usamljen na čelu ove liste, a i bez toga je jasno da je jedan od najvećih koji su stajali na golu Bajerna i Njemačke.
Manuel Nojer rođen je 27. marta 1986. godine u Gelzenkirhenu. Branio je za Šalke, odakle je 2011. stigao u bavarski klub. Osvojio je devet titula prvaka Njemačke s Bajernom, dva puta trofej Lige prvaka, dva puta Svjetsko klupsko prvenstvo, pet puta Superkup Njemačke i pet puta Kup Njemačke te dva puta Superkup Evrope. Ima 98 nastupa za reprezentaciju Njemačke s kojom je bio prvak svijeta 2014. godine.

U 444 utakmice na golu Bajerna čak 204 puta sačuvao mrežu

Manuel Nojer: Jedan od najvećih

U danima kada se ruke pružaju, a srca postaju mekša, Vlaseničanin Vedad Ibišević, bivši reprezentativac i golgeter koji zauzima posebno mjesto u historiji bh. nogometa, naciju je potaknuo na akciju i razmišljanje. Veliki sportista, a još veći čovjek, donirao je 20.000 eura za pomoć stanovnicima BiH i Palestine, a sredstva će biti realizirana kroz akcije Udruženja “Pomozi.ba”, koje je po svom humanitarnom radu poznato u svakom kutku ove zemlje.Plemenito srce našeg Vedatora zakucalo je jače pred tužnim vijestima nesretnih ljudi iz dvije države. Svoju odluku pokušao je skriti od javnosti, ali vijest je procurila iz Udruženja, kako bi možda i druge motivirala da učine neko dobro djelo.&nbsp; Ibišević je poznat po svom humanitarnom angažmanu, jer je pomagao pojedince, sportske klubove, izdvajao novac za izbjeglice, cijelu godišnju plaću u klubu za koji je igrao donirao je u humanitarne svrhe… Osim na golovima kojima nas je radovao i modricama koje je nosio sa stadiona, zahvalni smo mu i zbog toga što mladi u BiH imaju od koga učiti kako se postaje veliki.

Donirao novac za pomoć stanovnicima BiH i Palestine

Ibišević: Veliki sportista, a još veći čovjek

Vedad Ibišević: Veliko srce Vedatora

Rukovodstva Srbije i Republike Srpske u Donjoj Gradini jučer su položila vijence za Rome, Jevreje i Srbe koji su stradali u Jasenovcu. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik je i sjećanje na jedan od najstrašnijih genocida na ovom prostoru zloupotrijebio za svoju dnevnopolitičku demagogiju i ispaljivanje nacionalističkih ubleha. Ponovio je da se Republika Srpska treba odvojiti, kazavši i kako se granice unutar BiH “mogu samo podebljati”. 

Ušli smo već u 16. godinu otkako je Dodik, u kampanji za izbore 2006., prvi put najavio referendum. Od tada, iz mjeseca u mjesec, trabunja o otcjepljenju RS i raspadu BiH, a jedino što smo od njegove priče do sada dobili jesu tenzije u zemlji i dodatna međunarodna izolacija. Katalonsko separatističko rukovodstvo se, primjerice, nije ponašalo tako. Karles Pudždemon (Carles Puigdemont), bivši predsjednik vlade Katalonije, svoje separatističke riječi pretvorio je u djela pa je, nakon neustavnog referenduma, u oktobru 2017. proglasio nezavisnost Katalonije. 
Zbog neustavnog djelovanja Pudždemon i njegovi saradnici osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne, a bivši lider Katalonije pobjegao je u egzil. Potez Pudždemona svakako je bio nepromišljen, sulud, ali i hrabar. A hrabrost je upravo ono što razlikuje Pudždemona od Dodika. Dakle, hajde, mangupe, kad već 15 godina prijetiš, stisni ono što već trebaš i raspiši referendum. Nije valjda da se bojiš? Kakav si ti, bre, Srbin? 
Ali ne plašite se da će Dodik prihvatiti ovaj poziv. Osim što je kukavica, Dodik je i oportunista kojem su vlast i moć vrhovni interes i taj, svjestan posljedica antiustavnog djelovanja, neće učiniti apsolutno ništa što bi mu to moglo ugroziti. Separatistička retorika mu upravo i služi za to da dizanjem tenzija i nacionalističkim loženjem vlastitog naroda osigurava sebi vlast i moć, u nedostatku bilo kakvih drugih rezultata. 
No, ima to i svoju pozitivnu stranu. Jalove prijetnje otcjepljenjem više niko normalan ne uzima zaozbiljno, ponajprije Srbi u BiH. Dodik je riječi “referendum” i “otcjepljenje” toliko izlizao i obesmislio da one sada zvuče poput poštapalica “znači” i “ovaj”.

Nije valjda da se bojiš? Kakav si ti, bre, Srbin?

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Viši savjetnik u Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo <a href="https://avaz.ba/tag/90788/erik-larson">Erik Larson (Eric)</a> postao je počasni građanin Sarajeva. 

Povelja mu je uručena zbog izuzetnog doprinosa u prevenciji i borbi protiv korupcije, nesebičnog zalaganja u provođenju i nadogradnji antikorupcijskog sistema u KS te razvijanju međunarodnih odnosa na načelima solidarnosti i demokratičnosti.
Bivši američki tužilac Larson stigao je u Sarajevo sredinom prošle godine, a za ovaj vrlo kratki period postavio je Kanton na pravi put, tačnije put beskrupulozne borbe protiv korupcije. Bitno je to istaći jer je mišljenje većine predstavnika međunarodne zajednice u BiH da je upravo korupcija rak-rana bh. društva. 
Ured za borbu protiv korupcije KS postao je respektabilna institucija i može služiti kao primjer brojnim lokalnim zajednicama, ali i drugim nivoima vlasti. 
Larson je u diplomatskoj službi od 2003. godine, a ranije je bio angažiran u BiH, gdje je radio kao međunarodni tužilac u Specijalnom odjelu za ratne zločine i Specijalnom odjelu za organizirani kriminal i korupciju Tužilaštva BiH. Radio je i u Odjelu za borbu protiv kriminala i korupcije Ureda visokog predstavnika.

Postao je počasni građanin Sarajeva zbog izuzetnog doprinosa u prevenciji i borbi protiv korupcije u KS

Erik Larson: Borac protiv korupcije

Čak 13 anesteziologa dalo je otkaz u KCUS-u. Njihovoj odluci prethodila su pisma koja su isplivala u javnost, a u kojima se žale na katastrofalne uvjete u ovoj instituciji te, između ostalog, veliki broj smrtnih slučajeva direktno povezuju s Fadilovim „malina respiratorima“, koji nisu za intenzivnu njegu.
Porodice umrlih svjedoče o stravičnim iskustvima kroz koja su njihovi najmiliji prošli u ovoj instituciji, anesteziolozi bježe iz KCUS-a u najtežim trenucima, pridružujući se stotinama ljekara i osoblja koji su u mandatu Sebije Izetbegović napustili ovu instituciju. Ljekari odlaze, a Sebija i dalje ostaje, bahato poručujući da joj ne trebaju i da ćemo je još dugo gledati... Ako budemo živi.
Ovakva količina samozaljubljene bahatosti, siledžijstva i bezobrazluka viđena je jedino u autokratskim bantustanima i, uglavnom, u nekim prošlim vremenima. Tretiranje države kao privatnog feuda u kome institucije služe tek kao igračke i poluge moći vladajuće porodične oligarhije, preko kojih narodne mase drže u bijedi i nepravdi, u pravilu je završavalo u društvenom haosu i masovnom buntu, od Rumunije 1989. do Srbije 2000.
I zapravo to ponajbolje svjedoči o porazu bh. ili, ako hoćete, bošnjačkog društva. Trideset godina treniranja demokratije, uz sve milione i pritiske međunarodne zajednice, nije pomoglo da bitnije sazrimo kao demokratsko društvo.
Jedna goropadna supruga jednog političkog lidera pred našim očima godinama provodi destrukciju zdravstvenog sektora u našoj zemlji, po cijenu i ljudskog zdravlja i života, a mi kao društvo pokazujemo potpuno nesposobnost i nemoć zaustaviti silništvo jedne osobe i porodično-stranačke oligarhije koja stoji iza nje.
Kolika je cijena funkcije Sebije Izetbegović i šta tačno još treba da se desi da bi se zaustavilo i obustavilo ovo iživljavanje nad građanima ove zemlje i razaranje njenih institucija?
Bilo kakvo nasilje ni u kom slučaju ne smijemo prizivati. No, domaći silnici su kukavice, barem su to pokazivali i rijetki protesti kada su, suočeni s iole većom masom, u pravilu davali ostavke i bježali glavom bez obzira, kao primjerice 2014. U zemlji porobljenih institucija glas ulice čini se da ostaje jedino rješenje.

U zemlji porobljenih institucija glas ulice čini se da ostaje jedino rješenje

Sebija silna

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=iVICA%20OSIM&amp;">Legendarni Ivan Ivica Osim</a> jučer je u svom domu u Gracu proslavio 80. rođendan.&nbsp;Naš proslavljeni stručnjak dobio je bezbroj čestitki, kako iz rodnog Sarajeva i domovine, regije, tako i cijelog svijeta.&nbsp;Edin Džeko, Miralem Pjanić, ambasador BiH u Austriji Kemal Kozarić, harizmatični trener Arsen Venger (Arsene Wenger), ali ni FK Željezničar, Šturm, Nogometni savez BiH, pa čak ni beogradski Partizan nisu zaboravili neponovljivog Švabu s Grbavice koji je u svijetu fudbala ostavio neizbrisiv trag.Ivica Osim rođen je 1941. godine u Sarajevu. Kako je odrastao na Grbavici, prve fudbalske korake napravio je u FK Željezničar. Po izlasku iz juniora počeo je igrati za prvi tim u sezoni 1959./1960.&nbsp;

Za klub s Grbavice nastupao je ukupno 11 godina i odigrao 250 zvaničnih utakmica u kojima je postigao 75 golova. Kasnije, 1970. godine, lopta ga je odvela u Francusku, gdje je igrao za Strazburg, Sedan i Valensijans. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije odigrao je 16 utakmica i postigao osam golova.

Igračku karijeru okončao je 1978. godine, nakon čega se počeo uspješno baviti trenerskim poslom.&nbsp;&nbsp;

U svom domu u Gracu legendarni  Švabo s Grbavice proslavio 80. rođendan

Ivica Osim: Ostavio neizbrisiv trag u svijetu fudbala

Ivica Osim: Svjetski, a naš

Ambasadorica najmoćnije zemlje svijeta Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Ujedinjenim narodima<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bIh&amp;">Linda Tomas-Grinfild (Thomas-Greenfield)</a> jasno i nedvosmisleno je poručila kako entiteti nemaju budućnost van Bosne i Hercegovine.
Srž njenog govora odnosi se na problem koji opterećuje bh. društvo, a to je korupcija koja podriva temelje države i koja mlade i talentirane ljude tjera da odlaze iz zemlje.
Drugi uteg oko vrata države su, prema njenom mišljenju, političari koji se fokusiraju na etnonacionalističke ciljeve.
Bez pomoći SAD i saveznika, teško je da će BiH završiti proces demokratizacije države i integracije u Evropsku uniju i NATO savez. No, poruka ambasadorice Tomas-Grinfild dolazi u trenutku kada je oživljena ideja “velike Srbije” ili moderno nazvanog “srpskog sveta”, ali i pojedinih težnji bliskih zapadnih susjeda o razbijanju BiH.
Godinama unazad iz SAD uporno govore kako se političari u BiH moraju okrenuti ka budućnosti, ali očito da na vlasti opstaju zahvaljujući ispraznim etnonacionalnim retorikama koje još prolaze kod, narodski rečeno, u pojam ubijenog biračkog tijela.

Jasno poručila da entiteti nemaju  budućnost van BiH

Tomas-Grinfild: Korupcija opterećuje bh. društvo

Linda Tomas-Grinfild: Zaboravite razdvajanja

Da prethodnih puta u BiH nije bio slučajno, najbolji teniser svijeta potvrdio je i novim dolaskom u našu zemlju, u Arheološki park “Bosanska piramida Sunca” u Visokom, ali i u Sarajevo i na olimpijski Igman.Za samo godinu, kroz tri posjete našoj zemlji, prvenstveno svom prijatelju Semiru Osmanagiću, Novak Đoković odaslao je poruke čijeg značaja, čini se, još nismo dovoljno svjesni. Prvi put je u Visokom bio s roditeljima, drugi sa suprugom, a ovaj put bračnom paru Novaku i Jeleni pridružila su se i djeca Stefan i Tara.- Trudim se da širim dobru riječ i promovišem Arheološki park sa Semirom na čelu - jednostavno je pojasnio Đoković. On se tako svrstao na listu prijatelja kakvih BiH nema mnogo. Njegovi dolasci u zemlju s bezbroj problema itekako su važni za njenu promociju, posebno kada je riječ o turističkim potencijalima koji su svijetu uglavnom nepoznati, ali su i dokaz da pažnju javnosti, domaćih, regionalnih i svjetskih medija ne moraju uvijek privlačiti naše svađe, podjele i prijetnje. Dokaz su i da prijateljstvo, kakvo nehotice promoviraju Novak i Semir, može donijeti neku novu, pozitivnu energiju u decenijama mržnjom kontaminirani javni prostor na Balkanu.

Njegovi dolasci u zemlju s bezbroj problema itekako su važni za njenu promociju

Đoković: Najbolji teniser svijeta ponovo u BiH

Novak Đoković: Naš istinski prijatelj

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) jučer je pred UN-om predstavio izvještaj o zabrinjavajućim trendovima u našoj zemlji, od Dodikovih prijetnji otcjepljenjem, preko neformiranja vlasti u FBiH, korupcije, problema s vladavinom do kriminalne nabavke „malina respiratora“ i pogubnog liječenja teških Covid pacijenata njima. &nbsp;Ambasadori vodećih sila koji su komentirali izvještaj još jednom su izrazili svoju posvećenost cjelovitosti i suverenitetu BiH. Inckov izvještaj i rasprava o BiH pred najvišom svjetskom institucijom dolazi u jeku non-papera neimenovanih autora u kojem se predlaže disolucija naše države i zaokruživanje nacionalnih država na Balkanu, zbog čega se i prostor u bh. medijima počeo davati pojedinim teoretičarima sa Zapada koji podržavaju takva rješenja. Sve ovo u konačnici u mnogima budi strah da Dodikova petnaestogodišnja retorika o raspadu BiH sada dobiva i sve više saveznika u svijetu. Ipak, kada se pogleda utjecaj pojedinaca koji podržavaju takve politike, jasno je da se tu mahom radi o bivšim propalim diplomatima i pojedincima skromnog utjecaja za koje se redovno ispostavlja da su na platnom spisku određenih srpskih krugova, kao što je to utvrđeno za bivšeg američkog ambasadora u Srbiji i Hrvatskoj Vilijema Montgomerija (William Montgomery) ili Stiven Mejera (Steven Meyer), koji se lažno titulira kao bivši šef CIA-e za Balkan (a bio je samo obični uposlenik). Činjenica da te grupe ne uspijevaju naći ozbiljnije lobiste za ideju o disoluciji BiH najbolji je dokaz da taj koncept nema ozbiljniju podršku u svijetu. Za razliku od toga, problemi koje je Incko jučer predstavio u svom izvještaju stvarna su opasnost za BiH. To je ono što istinski razara našu zemlju i čini je nefunkcionalnim i sumornim mjestom. Ne razaraju je vanjske, nego unutrašnje sile u obliku njenih političkih lidera. Dodik je razara iz zle namjere, želeći dokazati u praksi da je BiH nemoguća država. Bošnjačko rukovodstvo, pak, razara je malo zbog vlastite nesposobnosti, a malo zbog toga što lične i klijentističke interese redovno stavlja iznad svakog državnog i općeg interesa.

Bravo, Draško

Vedad Mešanović: Put do uspjeha

Mjehur od sapunice

Konor Mekgregor: Na tronu i po zaradi

Bošnjaci i Palestinci

Deblji kraj

Alen Hadžić: Američki san

Manuel Nojer: Jedan od najvećih

Vedad Ibišević: Veliko srce Vedatora

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Erik Larson: Borac protiv korupcije

Sebija silna

Ivica Osim: Svjetski, a naš

Linda Tomas-Grinfild: Zaboravite razdvajanja

Novak Đoković: Naš istinski prijatelj

Unutrašnji raspad BiH

Kolumne

Bravo, Draško

Vedad Mešanović: Put do uspjeha

Mjehur od sapunice

Konor Mekgregor: Na tronu i po zaradi

Bošnjaci i Palestinci

Deblji kraj

Alen Hadžić: Američki san

Manuel Nojer: Jedan od najvećih

Vedad Ibišević: Veliko srce Vedatora

Dodik je kukavica: Hajde, mangupe, raspiši referendum

Erik Larson: Borac protiv korupcije

Sebija silna

Ivica Osim: Svjetski, a naš

Linda Tomas-Grinfild: Zaboravite razdvajanja

Novak Đoković: Naš istinski prijatelj

Unutrašnji raspad BiH