<a href="https://avaz.ba/tag/17733/selmo-cikotic">Selmo Cikotić</a>, ministar sigurnosti BiH, posjetio je jučer migrantsko naselje „Lipa“ kod Bihaća. Napokon! Fensi Cikotić, kojem su migrantska kriza i deportacija ranije zvučali kao “seksi ideja”, konačno se na licu mjesta uvjerio šta se dešava u Unsko-sanskom kantonu i zbog čega građani Bihaća i tamošnje vlast godinama apeliraju i traže pomoć države.

Uprljao je Cikotić jučer čizme i konačno valjda shvatio na šta pojedini državnici i mediji godinama upozoravaju. Migrantska kriza je izmakla kontroli, bez deportacija i jačanja kapaciteta Granične policije, teško da se može naći izlaz iz ćorsokaka u koji su nas doveli isti oni koji su do jučer tvrdili da imaju i drže sve pod kontrolom.

A da nema nikakve kontrole niti jasne koordinacije i da Cikotić smušeno i amaterski vlada situacijom, govori podatak da je samo prošle sedmice tri puta mijenjao destinaciju i lokaciju gdje će smjestiti migrante. 

Ali, kada je voda došla do grla, a ideja o deportaciji više nije ni seksi, ni fensi, Cikotić se ukazao u Bihaću.

Dan prije međunarodni zvaničnici i ambasadori očitali su mu bukvicu. U prijevodu, šef Delegacije EU u BiH natjerao je Cikotića da reagira. Do tada je iz tople i udobne fotelje u Sarajevu slao saopćenja, zbog čega je dobio naziv pismopisac. 


Bradina, “Lipa”, “Bira”, pa opet “Lipa”. Tako je Cikotić prije nekoliko dana tražio rješenja za migrante. Lutao i lupao. Uz sve to, dobivao je pomoć iz Centrale SDA. Iste one koja je Bakirovog fikusa u Predsjedništvu BiH Šefika Džaferovića i pogubljenog Cikotića poslala u Islamsku Republiku Pakistan.


Imamo sporazum o readmisiji, uzvikivao je Džaferović u oktobru prošle godine. Sve je manje migranata, pisali su mediji pod kontrolom ove stranke. Niti je sporazum zaživio, niti je u BiH manje migranata. Naprotiv. I sve je više problema. Ne vide to samo oni koji su plan o deportaciji u startu ocijenili lošem.

Dok ga međunarodni zvaničnici nisu naružili, Cikotić je iz tople i udobne fotelje u Sarajevu slao saopćenja

Obišli su šatore i kontejnere koje su postavili pripadnici OSBiH

Selmo i migranti

Dugogodišnja navika SDA da obesmišljavaju i dave državu, na način da se kroz v. d. pozicije urušavaju institucije, svoj maksimum dostiže ovih dana.Činjenica je da je v. d. direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osman Mehmedagić Osmica, kojeg uklonjeni policajci javno optužuju da je zaštitnik narkodilera svoje supruge, u javnost ponovo izbio na skandalozan način. Nakon dvije optužnice i nedopustivog omogućavanja da vodi državnu obavještajnu službu, Bakirov porodični obavještajac snimljen je kako, kao optuženik, slobodno šeta s predsjednikom Suda BiH Rankom Debevcem. U svakoj normalnoj zemlji Evrope, ovo bi bio kraj karijere i za jednog i za drugog.

Uostalom, prije više godina, tadašnji državni tužilac pokojni Milorad Barašin morao je otići zbog mnogo manje važnih stvari. Zato što je podviknuo novinarima i zato što je uslikan kako razgovara s osumnjičenim za trgovinu oružjem. Predsjednik Suda BiH šetka s optuženikom, znajući da Bakirova pravosudna hobotnica i svilene Osmice koje se vežu o vratu države, i najvjerovatnije Ured disciplinskog tužitelja, neće dozvoliti da se išta značajno nekome od njih dogodi. U želji da skrene pažnju javnosti s političkog degeneka koji mu daju dojučerašnji i aktuelni članovi SDA ili Zlatko Lagumdžija, Bakir čini sve da zaštiti svoju prvu damu od šokantnog podatka o više od 4.000 mrtvih od korone, dok ona potpuno divlje i dalje upravlja zdravstvom ili da je zaštiti i od njene tajnovite uloge u aferi "Respiratori". Preko obavještajnih spletki, svojih novinara i žutih porodičnih portala, kakav je „Slobodna Bosna“, on i svilena Osmica pokušavaju da proglase sve izdajnicima naše države?! Međutim, izdajnici su oni koji ruše institucije BiH za potrebe poljinskog klana i „Muslimanskog bratstva“, odnosno, tih retrogradnih planetarnih veza.

<h2>Igrači ''Muslimanskog bratstva''</h2>

Osman Mehmedagić Osmica, koji se ilegalno šeće i s Asimom Metiljevićem, urednikom SB, svima pokušava podmetnuti da su srpsko-ruski igrači, pa čak i „Avazu“. Međutim, doći će vrijeme koje će potvrditi tezu da su Mehmedagić i, naročito njegov politički mentor, ne samo ideološki sljedbenici „Muslimanskog bratstva“, već i da obavještajni podaci idu u ruke retrogradnih opcija. Zamjene identiteta im tu neće biti od pomoći, jer su oni s Miloševićem, Karadžićem, Tuđmanom i Bobanom „tikve sadili“.&nbsp;I primjerice, išli na osnivačku sjednicu Skupštine SDS-a, spriječili u Dejtonu ukidanje te genocidne stranke, a ne neko iz „Avaza“ ili blizak „Avazu“. Dok su se stari novinari „Avaza“ javno borili protiv Miloševića, vrh SDA je tada tvrdio da je pojava SDS-a velika stvar za demokratiju BiH, a glavni urednik ''Slobodne Bosne'' slao je ruže Mirjani Milošević - Marković, veličao njenog supruga i balkanskog krvnika.&nbsp; Osnivač i novinari “Avaza“ su tada bili na crnim listama velikosrpske politike, jednako kao što su i danas, izgleda, na crnoj listi fundamentalističkih operativaca u BiH.

Poljinski klan nastavlja s „grandioznim promašajima“ i naručenim pamfletima protiv „Avaza“ u želji da skrene pažnju s brojnih afera i pobuna protiv njih

Mehmedagić: Radi li OSA za „Muslimansko bratstvo“ ili BiH

Svilena Osmica oko vrata države BiH

Cijeli region zanijemio je pred tragedijom iz okoline <a href="https://avaz.ba/tag/3749/posusje">Posušja</a>. Osam mladih života ugašeno je u jednoj noći, vjerovatno u istoj minuti.&nbsp;U satima kada smo ispraćali godinu koja nije davala povoda da se radujemo, u kojoj je jedan virus zarobio cijelo čovječanstvo, dok smo se nadali ljepšoj i sretnijoj, odlazak posuške mladosti okamenio nas je i vratio u realnost. 

Ako već nismo u borbi za bolji život mladih Posušja, BiH i cijelog regiona, ujedinili smo se u boli zbog ovog nenadoknadivog gubitka. Crno novogodišnje jutro u Tribistovu pokazalo je da je ljudski život naš najveći, najvitalniji, jedini nacionalni interes. 

Dva dana ranije u razornom zemljotresu za pola minute uništena je Petrinja. Prva žrtva bila je 12-godišnjakinja, poginulo je sedam osoba, a u trenu nestalo sve što su stanovnici ovog gradića u Hrvatskoj decenijama stvarali. Prema Petrinji, Sisku i Glini ovih dana ide pomoć iz ostatka Hrvatske, ali i BiH, Srbije, Austrije…

Zašto čekamo tragedije da bismo shvatili da smo, ispod svih naših političkih i nacionalnih dresova, prije svega ljudi!? Zar je zaista potrebno da nas rijeke koje uništavamo i zemlja koju dijelimo počnu nositi i gutati pa da vidimo da možemo i trebamo drugačije? 


Dok cijela država tuguje za mladićima i djevojkama koji su tek trebali živjeti, ljudski je očekivati da će se i vlasti na svim nivoima, osim u telegramima saučešća i odlukama o proglašenju dana žalosti, konačno ujediniti i u stvaranju bolje, pravednije i razvijenije države.&nbsp;Države u kojoj će ruka biti pružena i kada ne predaje saučešće, iz koje mladi neće odlaziti, u kojoj će svaka kuća u svakom selu poput Tribistova barem imati struju.&nbsp;

Ako već nismo u borbi za bolji život mladih Posušja, BiH i cijelog regiona, ujedinili smo se u boli zbog ovog nenadoknadivog gubitka

Zašto čekamo tragedije

Brojni su primjeri koji dokazuju kako je svijet mali te kako u općem sivilu ima i svijetlih primjera, dobrih i poštenih ljudi.&nbsp;Među njima je i onaj iz Gračanice, gdje je poštenjačina <a href="https://avaz.ba/tag/105407/sinisa-biljic">Siniša Biljić</a> (39) iz Užica nasred ceste, putujući za Srbiju, našao novčanik pun novca koji je izgubio Gračanlija Šaban Delić.
Situaciju da, nakon napornog rada na baušteli, naplatite zarađeno, isplanirate novogodišnje praznike s porodicom, a potom ostanete bez svega nikome ne biste poželjeli. A građevinskom radniku Deliću upravo to se desilo. 

Ali očaj je ubrzo zamijenilo olakšanje, jer je sve pronašao pošteni Siniša Biljić. Ni u jednom trenutku nije pomislio da bi iz novčanika s 2.000 KM, 800 eura, dokumentima i karticama išta mogao zadržati. 

- Nisam ni ja u životu bio cvjećka. Ali neke stvari sam promijenio i krenuo pravim putem, pa mi se dešavaju lijepe stvari. Sada, umjesto da od drugih posuđujem novac i razmišljam kako ga vratiti, pronalazim novčanike drugih ljudi i usrećujem ih - kaže Biljić, koji je, usto što je učinio dobro djelo, u Gračanici stekao i prijatelja do groba.&nbsp;

Ni u jednom trenutku nije pomislio da bi išta iz nađenog novčanika mogao zadržati

Biljić: Sretan jer je pomogao Gračanliji Deliću

Siniša Biljić: Poštenjačina iz Užica

Novu 2021. godinu Bosna i Hercegovina dočekuje s još jednom migrantskom dramom koja sada već počinje ličiti na tragediju bez kraja. Stotine migranata u novu godinu ušle su bez smještaja. Na površinu ponovo izlaze sva nesposobnost, javašluk i neodgovornost institucija nadležnih za rješavanje ovog problema, u prvom redu Vijeća ministara, posebno Ministarstva sigurnosti sa Selmom Cikotićem na čelu.

Tako je u svega nekoliko dana Vijeće ministara promijenilo nekoliko planova o smještanju migranata. Nakon propalog plana, praćenog žestokim protestima mještana, da se migranti smjeste kod Konjica, zatim ideje da se ponovo smjeste u “Biru”, u centar Bihaća, čemu su hiljade građana na protestima rekle odlučno ne, opet je uslijedila improvizacija, pa su sada, s ciljem pomoći migrantima, pripadnici Oružanih snaga BiH počeli s montiranjem šatora na ''Lipi''.
Za to vrijeme EU nastavlja insistirati da se migranti smjeste u “Biru”, a Vijeće ministara, kao i prethodnih godina, nema nikakvu suvislu ideju šta činiti, dok se lokalne vlasti u Bihaću i Krajini nastavljaju boriti da zaštite svoje stanovništvo.

Ako ulazak nekoliko hiljada ilegalnih migranata u BiH i nije odgovornost domaćih institucija, one su dobrano doprinijele tome da migrantska kriza u BiH poprimi zastrašujuće forme. Umjesto adekvatnog smještaja, kontrole kretanja i odlučnog sankcioniranja delinkvenata među migrantima, nadležne institucije su domaće stanovništvo i njihovu imovinu prepustile na milost i nemilost kriminogenih pojedinaca.
Posljednja u nizu kriza, gdje vlasti nisu u stanju naći ni smještaj za gotovo hiljadu ljudi, jasno pokazuje da one još manje mogu biti u stanju zaštititi vlastito stanovništvo. S te strane, strah mještana Bihaća i Bradine da će se smještanjem migranata u njihova mjesta stvoriti nova sigurnosna bomba potpuno je i opravdan i tačan, jer su duboko svjesni da oni koji vode zemlju neće uraditi ništa.

Za to vrijeme EU nastavlja insistirati da se migranti smjeste u “Biru”, a Vijeće ministara, kao i prethodnih godina, nema nikakvu suvislu ideju šta činiti, dok se lokalne vlasti u Bihaću i Krajini nastavljaju boriti da zaštite svoje stanovništvo

Migrantska tragedija

Dino Merlin, najveća muzička zvijezda u regionu, još jednom je pomjerio granice. Prvim online koncertom organizirao je originalni novogodišnji doček i čarolijom svojih pjesama uveo hiljade ljudi u Novu 2021. godinu.

Tako je Čarobnjak, uprkos pandemiji koronavirusa, koja je poremetila i zaključala cijeli svijet, našao način da poveže i zbliži publiku sa svih meridijana. Spektakularan nastup bio je pun naboja, pozitivnih emocija, a publika je uživala u hitovima koji su se nizali. 
U vremenu kada smo primorani ostati kod kuća i 2021. dočekati bez slavlja, prijatelja i rodbine, uz pjevača i kantautora i njegove pjesme, impozantnu koreografiju, videoanimaciju i plesnu koreografiju, kao i novi hit “Mi”, mnogi su uspjeli, barem nakratko, zaboraviti na nimalo lijepu stvarnost.

Edin Dervišhalidović 1991. godine započeo je solo karijeru pod umjetničkim imenom Dino Merlin. Njegov album „Sredinom“ bio je jedan od najprodavanijih na području jugoistočne Evrope. Dva puta je predstavljao BiH na Eurosongu. Autor je prve bh. himne „Jedna i jedina“.&nbsp;&nbsp;

Prvim online koncertom organizirao je originalni novogodišnji doček i čarolijom svojih pjesama uveo hiljade ljudi u Novu 2021. godinu

Dino Merlin: Čarobnjak još jednom pomjerio granice

Urednički kolegij „Dnevnog avaza“ za domaću ličnost godine izabrao je <a href="https://avaz.ba/tag/508/semir-osmanagic">Semira Osmanagića</a>, direktora Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”.

Najslavniji sportista svijeta današnjice Novak Đoković ove je godine čak u dva navrata posjetio Visoko, tačnije kompleks bosanskih piramida, te pažnju svijeta skrenuo na ovaj bh. gradić. Osim Đokovića, Visoko je protekle godine posjetio i Vlade Divac, jedan od najslavnijih košarkaša s ovih prostora svih vremena. Dok je svijet potresala kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa, a čitavi sektori ekonomije, poput turizma, suočavaju se s teškim gubicama, za Fondaciju “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” ova 2020. bila je rekordna. Uz posjetioce iz cijele BiH, lokacije nadomak Visokog došli su vidjeti i brojni turisti iz susjednih zemalja, a pozitivnu sliku o Bosanskoj dolini piramida širile su i već spomenute poznate ličnosti. Na ovaj način direktor Fondacije, dr. Semir Osmanagić pokazuje da je i u teškim vremenima, kada smo, ne svojom krivicom, suočeni s brojnim barijerama, moguće ostvarivati odlične rezultate i slati pozitivnu poruku iz Bosne i Hercegovine.

Ako se i ostave po strani kritike struke i skeptičnost prema njegovim tvrdnjama o postojanju piramida u Visokom, ono što se Osmanagiću ne može negirati jeste da je riječ o vrhunskom poduzetniku koji svoje projekte odlično organizira, brendira i pokreće pozitivne promjene u društvu. Semir Osmanagić rođen je 1. juna 1960. godine u Zenici. Uporedo s projektom „Bosanskih piramida“, bavi se biznisom u Hjustonu, SAD. Godine 2006. proglašen je za prvog počasnog građanina Visokog.

Osmanagić je u izuzetno teškim vremenima u Visoko doveo neke od svjetski poznatih zvijezda poput Đokovića

Semir Osmanagić: Čovjek koji pokrenuo svjetsku promociju BiH

Malo je onih koji se neće složiti da je protekla godina, posljednja u prvom desetljeću drugog milenija, bila možda i najteža od ratnog vremena u Bosni i Hercegovini. Pandemija koja je promijenila svijet snažno je pogodila i našu zemlju.&nbsp;&nbsp; Mnogi su izgubili najmilije, hiljade su se sedmicama borile za život s opakim virusom, drugi su zbrajali milionske ekonomske štete, dok smo svi zajedno iz temelja mijenjali stil života strahujući od još do kraja nerasvijetljenih posljedica nezapamćene pandemije. 
Da nevolja ne dolazi sama, nagovijestile su bh. vlasti koje su svojim potezima i neradom, uglavnom, otežale iskušenje s kojim smo se svi suočili. Prvi val pandemije je, nekim čudom, a ponajviše disciplinom i predanošću građana te snažnim i odlučnim mjerama tadašnjeg državnog koordinacionog tijela, u prvim sedmicama uspješno odbijen i savladan.
No, nakon toga je krenuo pad, sraman i poguban lov u mutnom, a osim velikog broja zaraženih, BiH je do kraja godine došla i u evropski vrh po smrtnosti od koronavirusa. Država će, uprkos teškim posljedicama, preživjeti koronavirus, ali sve snažnija je bojazan da će virus korupcije, nepotizma, klijentelizma i populizma nastaviti razgrađivati sve ono na čime bi trebao da počiva život normalnog čovjeka u normalnoj državi. Pandemija je iznjedrila i najbolje i najgore od nas. 
Miralem Šabić iz Konjica dobrovoljno je, u jeku pandemije, dostavljao kisik bolnicama i izolatorijima za najteže oboljele. Za to vrijeme, sudeći prema jučer potvrđenoj optužnici, premijer FBiH Fadil Novalić je s „odabranom ekipom“ nabavljao beskorisne respiratore za 10,5 miliona maraka od firme koja se bavi uzgojem malina. 
Godina pred nama, čini se, mogla bi donijeti početak raspleta, ne samo borbe s koronavirusom nego i s korumpiranim i nesposobnim bh. vlastima, lošim i nefunkcionalnim sistemom i separatističkim opstrukcijama. Nekoliko događaja, poput dolaska Džoa Bajdena (Joe Biden) u Bijelu kuću, početka procesa poput ovog s „Respiratorima“, slabljenja ruskog utjecaja i novih planova za jačanje NATO i EU perspektive, daju nadu da će 2021. biti bolja. Znajući kakva je bila 2020. - to, zasigurno, neće biti teško.

Država će preživjeti koronavirus, ali koliko će nas preživjeti virus korupcije, nepotizma, klijentelizma i populizma koji razgrađuje sve pozitivno u državi

Dolazi godina raspleta

Zemljotres u Hrvatskoj jučer je ostavio mnoge porodice bez krova nad glavom. No, ova nedaća izazvala je jedinstvo građana i probudila svijest koju su ponovo pokazali sportisti.
Odmah je reagirao i <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Dejan%20Lovren&amp;">Dejan Lovren</a>, hrvatski fudbalski reprezentativac, koji je inače iz Kraljeve Sutjeske kod Kaknja, te ponudio smještaj najugroženijima.
Defanzivac Zenita je putem Instagrama poručio da je u mogućnosti da pomogne 16 porodica kojima su uništeni domovi.
- Dragi građani Petrinje, za 16 najugroženijih porodica stavljam na raspolaganje svoj hotel u Novalji. Ukoliko vam je potreban privremeni smještaj, javite se mom timu na mail ili WhatsApp, a prednost imaju porodice s djecom - poručio je Lovren.

Dejan Lovren rođen je 5. jula 1989. godine u Zenici. Profesionalnu karijeru počeo je u zagrebačkom Dinamu, a potom ga je lopta odvela u Inter iz Zaprešića, Olimpik Lion, Sautempton, Liverpul i Zenit. 
Za „A“ reprezentaciju Hrvatske odigrao je 62 utakmice i kao stoper postigao četiri gola. Zabilježio je i 54 nastupa za omladinske selekcije.

Ponudio svoj hotel Petrinjcima

Dejan Lovren: Kakanjac velikog srca

Stravičan zemljotres jučer je pogodio <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Hrvatsku&amp;">Hrvatsku</a>. Epicentar potresa magnitude 6,2 bio je kod Petrinje. Scene su bile zastrašujuće - razrušen grad, krici, plač i zapomaganja unesrećenih ljudi… Među poginulima je i djevojčica od 12 godina.
Mladi, lijepi, nevini život, koji je pred sobom imao nebrojeno snova i otvorenih puteva, naprasno je prekinut pred nepredvidivom i premoćnom silom prirode; silom koja nas još jednom podsjeća koliko smo mi ljudi, iako često zaneseni svojom umišljenom i smiješnog snagom, zapravo mali i nemoćni pred njenim nepredvidivim moćima.
Valjda smo zato prvenstveno u tragedijama jedni prema drugima nježni i solidarni, jer nas one podsjete na onu našu iskonsku, zajedničku ljudsku sudbinu i slabost. Iz čitave regije u Hrvatsku su stizale poruke sućuti i podrške.
No, ta solidarnost često i naprasno, poput zemljotresa, zna da prestane kada nam postane izlišno da jedni druge posmatramo prvenstveno kao ljude i krenemo se tretirati kroz pripadanje rasama, nacijama, državama, religijama, regijama i svim onim kolektivnim karakteristikama koje im pripišemo.

Tada i zbog politike hrvatske države prema BiH, koja je nerijetko maćehinska i zlonamjerna, mnogi od nas i stanovnike te zemlje su skloni početi tretirati s predrasudama i nepovjerenjem.
No, takav pristup uvijek je i neizostavno pogrešan. Jučerašnji krici nemoćnih, unesrećenih i nevinih hrvatskih građana kojima su preko noći životi srušeni svjedoče da smo svi na koncu potpuno jednaki u našoj slabosti i nemoći.

I pandemija koronavirusa, kao globalna nesreća koja je zadesila ljudski rod, također svjedoči o tome, ali i daje neophodnu lekciju da destruktivne sile prirode i nedaće našeg društva možemo ublažiti i savladati samo ako se držimo i radimo zajedno. To pokazuje i primjer pronalaska vakcine protiv COVID-a u rekordnom roku, kao rezultata ujedinjenog globalnog rada i napora.
Na koncu, ma gdje da smo se rodili, ma u šta vjerovali i ma kako izgledali, svi mi pripadamo istoj rasi, istoj vjeri, istoj naciji i istoj kulturi - ljudskoj.

S drugim ljudima se solidariziramo u   nesreći, a trebamo imati na umu da u konačnici svi  dijelimo istu, ljudsku sudbinu

Ljudska nacija

Kao u kultnoj italijanskoj seriji iz devedesetih, prigodnog naslova „Hobotnica“, pokvareni sigurnosni sistem obrušio se na šestoricu iskusnih inspektora MUP-a KS koji su pometeni kada su stali na žulj „Službi“, jer su časno radili svoj posao.&nbsp;&nbsp; Jedan papir koji je došao iz vrha OSA-e zapečatio im je sudbinu i oduzeo im pristup „tajnim informacijama“. 
Nakon dvije godine pitaju se zašto? Odgovore će dobiti kada bh. Falkone okonča istragu i podigne optužnicu. Jedna je već podignuta i nosi znakovit naslov „sigurnosne smetnje“, a kako je krenulo biće ih još, onoliko koliko je nedjela!? 
Ako se u jednačinu stave s jedne strane direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, ministar sigurnosti, putevi droge, a s druge nekoliko poštenih istražitelja onda prema svim dosadašnjim iskustvima shodno bh. zbilji, kao rezultat dobijete podmetanje i montažu! 
Svaki put ima početnu tačku i svoju destinaciju, pa tako i put droge, ali usput na nekoj „naplatnoj rampi“ zasmetali su sarajevski policajci. Obračun je bio kratak i surov, ekspresan otkaz bez obzira na više decenija službe za ponos. 
No, otjerani operativci više ne žele šutjeti, dapače raspolažu mnogim dokazima i žele vratiti poljuljani ugled. 
A, nema većih boraca do ljudi koji više nemaju šta izgubiti. Udareno im je na ponos, poštenje i godine uložene u razbijanje podzemlja. 
Nož u leđa su im zabili oni koji bi trebali štiti državu, a ne pozemlje.&nbsp;

Ako se u jednačinu stave s jedne strane direktor OSA-e, ministar sigurnosti, putevi droge, a s druge pošteni istražitelji onda prema svim dosadašnjim iskustvima, kao rezultat dobijete montažu

Osveta Službe

Kada nas je strah od koronavirusa primoravao da češće pratimo stanje kućnih zaliha hrane, zabrinuto slušamo vijesti o zatvaranju granica i zabranama izvoza određenih proizvoda iz susjednih država, svi smo se sjetili poljoprivrednika. Kolektivno smo ih, s političarima na čelu, bodrili da zasiju svaki pedalj zemlje.&nbsp; &nbsp; Pogotovo ovi drugi obećavali su poticaje, zaštitu domaće proizvodnje, otkup, pomoć, a sve kako bismo ojačali vlastitu proizvodnju hrane i smanjili zavisnost od uvoza. 
A na kraju godine bh. poljoprivrednici su prinuđeni da se blokadama bore za svoja prava, a mnogi i za opstanak u neravnopravnoj borbi s konkurencijom iz inozemstva. 
Poljoprivrednici u BiH predvođeni su ljudima koji godinama s njima dijele zajednički hljeb i muku. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika u BiH Vladimir Usorac jedan je od njih. Prije desetak dana je upozorio kako premijeri za njih nemaju vremena te najavio proteste i izlazak traktora na granice. To se jučer i desilo. 
Proizvođači su zbili redove i udružili snage, ne obazirući se na entitetske granice, svjesni da ih zajednička nevolja i nemar vlasti moraju ujediniti.&nbsp; 

 &nbsp;
&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Poljoprivrednici, s Usorcem na čelu, traže svoja prava i bore se za opstanak

Vladimir Usorac: Borba za domaće

Još od oktobra, kada je domaćim vlastima uručen izvještaj o “važnom iskoraku <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=stanivukovi%C4%87&amp;">BiH</a> ka Evropskoj uniji”, građani još radoznalo gledaju oko sebe pokušavajući uočiti na šta su to evropski zvaničnici konkretno mislili.
Gdje li je taj napredak!? Diskriminacija ljudi i dalje traje, zbog imena se ne mogu kandidirati u pojedinim dijelovima države, presude sudova se ne provode, na izborima su se ponovo isprobali svi recepti za krađe, a elektronski sistem glasanja ne odgovara nijednoj od stranaka koje su na kraju uvijek pobjeđivale.
Tražili su građani napredak i u svojim novčanicima, ali ni tamo ga nema. Pada zaposlenost, pada ekonomija, kupovna moć stanovništva, sve pada osim bahatosti domaćih “lidera”, nebrige prema čovjeku i zahtjeva za novim kreditima.
Pad prihoda osjetit će svi osim onih koji već decenijama iz kasa u koje pristiže novac svih građana grade vlastite privilegije i komfor. Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, po preuzimanju dužnosti, zatražio je ključeve službenih automobila u vlasništvu grada. Dobio ih je više od 50, a mnogi su se koristili privatno nakon radnog vremena. U pitanju je samo jedan grad u BiH!

Napredak nije ni to što cijeli svijet ovih dana prstom upire u BiH, kao državu u kojoj su na najvažnijim pozicijama ljudi spremni da ratni plijen poklanjaju kao vlastitu imovinu!? Zemlju u kojoj žive psi rata koji su ubijali i pljačkali u svom dvorištu, pa stigli i na drugi kraj svijeta, u okupirani Lugansk, da to nastave raditi?!
Država čiji su najviši predstavnici u kontaktu s kradljivcima tuđeg nacionalnog blaga?! Koliko je BiH napredovala ilustriraju i snimci iz okolice Bihaća, gdje novu zimu hiljade ljudi dočekuju na otvorenom.

Na stranu sve dileme koje prate migrantsku krizu, ali u pitanju su ljudska bića! Bh. zvaničnicima ljudi, koji će umirati u snijegu i ledu, ne znače ništa. Sve to se dešava, tragične li simbolike, na granici sa EU.
Kultni nadrealisti mnogo su toga naslutili i predvidjeli, ali čekamo još Junuza Đipala, misterioznog lika sa spravom zvanom “hepek” i cigaretom u uglu usana. 
Jedino on nam, izgleda, može pomoći da ponovo budemo bolji ljudi i da se riješimo bahatosti, nesposobnosti, lopovluka i mržnje.

Koliko je BiH napredovala ilustriraju i snimci iz okolice Bihaća, gdje novu zimu hiljade ljudi dočekuju na otvorenom

Đipalo Junuz

Navijači istanbulskog Bašakšehira pokrenuli su inicijativu da se našem reprezentativcu <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Vi%C5%A1%C4%87a&amp;">Edinu Višći</a> napravi statua ispred stadiona “Fatih Terim”. U javnost je već procurilo i idejno rješenje statue, a već je pokrenuta peticija za prikupljanje potpisa kako bi se ova ideja realizirala.
Ako Višća nastavi ovako igrati, napravit ćemo mu kip ispred stadiona, rekao je nedavno predsjednik Bašakšehira Goksel Gumusdag.
Naš reprezentativni krilni napadač član je Bašakšehira od 2011. godine, a do sada je u više od 350 utakmica postigao 104 gola, uz 105 asistencija. No, uvijek skromni Višća u prvi plan stavlja ekipu.

Edin Višća rođen je 17. februara 1990. godine u Olovu, a već kao omladinac nosio je dres prvog tima Budućnosti iz Banovića. Sa 19 godina prešao je u Željezničar, gdje je igrao tri sezone. Standardni je reprezentativac naše države. Do sada je u najdražem dresu odigrao 55 utakmica i postigao 10 golova. S druge strane, za omladinske selekcije BiH zabilježio je 28 nastupa u kojima je četiri puta zatresao mrežu.

U javnost je već procurilo i idejno rješenje

Višća: Uvijek u prvi plan stavlja ekipu

Edin Višća: Zaslužio statuu

Godina straha, neizvjesnosti, bolesti i smrti bliži se kraju. Godina koja će neslavno ući u historiju civilizacije kao duboki rez u načinu života koji smo živjeli decenijama. Bit će arhivirana kao godina nezapamćenog ekonomskog pada i socijalne drame, ali i kao godina velike, čak globalne solidarnosti među ljudima.&nbsp;&nbsp; 
U našem malom bosanskom mikrosvijetu, u ovoj godini, natovareni vlastitim decenijskim teretima političkih kriza, nepravde, neimaštine, neznanja i zatvorenosti doživjeli smo neke krupne pojave.

Dvije svjetske sile, SAD i Rusija, najavljuju veće prisustvo u našoj zemlji. Sergej Lavrov, ruski šef diplomatije, svoju zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini počinje u Istočnom Sarajevu, bez obilježja države domaćina. Istočno Sarajevo postaje parabola nekadašnjeg Istočnog Berlina, a entitet Republika Srpska nekadašnje Istočne Njemačke. Svaka sličnost sa stvarnim historijskim posljedicama je namjerna i isplanirana. 
Unutrašnja destabilizacija Bosne i Hercegovine cilj je koji ujedinjuje Srbiju, Hrvatsku i Rusiju, naše „prijatelje“ koji su trenutno najviše zainteresirani za BiH, svako iz svojih interesa. Ovoga su mnogo svjesniji u novoj američkoj administraciji nego u evropskom birokratskom labirintu zapušenom Brexitom, pandemijom, migrantskim cunamijem, terorizmom, proširenjem itd., pa je očekivati novi američko-zapadni vjetar u jedra našeg broda ka Evropskoj uniji, NATO-u, ali i unutrašnjoj konsolidaciji i eliminaciji prepreka, makar to bili i ovdašnji moćni političari.
Domaćeg državničkog odgovora vanjskim nasrtajima i unutrašnjim centrifugama nema, shodno ograničenim političkim, intelektualnim i stručnim kapacitetima bosanske i bošnjačke nacionalne politike. Bošnjačka nacionalna politika je u defanzivi još od propasti ustavnih reformi prije desetak godina i trajnoj šizofrenoj mantri o izdajnicima i patriotima na svakom iole bitnom društvenom pitanju.

Strožiji među nama će reći da je rezultanta bošnjačke nacionalne politike to što za 25 godina poslijeratne obnove nije otvoren nijedan novi državni univerzitet, nijedan novi državni fakultet, nijedna nova državna bolnica, nijedno novo državno pozorište, nijedan novi sportski stadion, nijedan veći energetski objekt, nijedna nova željeznička pruga, nijedan aerodrom, nije čak napravljena ni zgrada Federalne vlade niti Parlamenta, za 25 godina izgrađeno je samo stotinjak kilometara funkcionalnog autoputa, naša djeca su polupismena, naši penzioneri životare pogaženog dostojanstva, a javno zdravstvo nam je najbolesniji segment države. 
Bezidejnost, nemar, nerad, kapilarna korupcija, opća provincijalizacija, promocija prosječnosti i poslušnosti pojave su koje će obilježiti četvrt stoljeća poslije rata, kao i godinu iza nas. Brojne afere u jeku borbe s pandemijom, ekonomskim odronom i migrantskom najezdom nesumnjivo ukazuju na zamor materijala od kojeg su satkane sadašnje bh. političke elite. 
Porazi desničarskih populista u Americi i širom Evrope, u nešto manjoj mjeri, događaju se i kod nas. Rezultati lokalnih izbora, čak i u Mostaru, nesumnjivo pokazuju da će okoštali vladajući nacionalizmi i njihovi fosilni familijarni klanovi na vrhovima stranačkih piramida neminovno nestati s političke scene. Epoha nacionalističkog mobiliziranja i lažnog patriotizma, kao posljednjeg utočišta prevaranata, neradnika i profitera bliži se kraju.

Svima vidljiva drama socijalnog raslojavanja i nepodnošljivih klasnih razlika nastala iz dvodecenijske nepravde, kriminala, korupcije i nejakih institucija svoj vrhunac mogla bi imati upravo u godini u koju ulazimo.&nbsp;&nbsp; Nagomilani ekonomski i socijalni problemi, demografsko odumiranje nacije, eksplozija migrantskog pritiska, recesija i depresija, neizvjestan kraj pandemijskih restrikcija i opća društvena frustracija moraju izroditi alternativna rješenja, nove politike, nove programe, nove lidere.&nbsp;&nbsp;Ljude opremljene i sposobne za novo doba, za razvoj, za saradnju, za zajedništvo i solidarnost, a ne antagonizam, sukobe i talačke krize vlastitog naroda. Jednakost među ljudima, pravna jednakost građana, politička svijest o tri etnička stuba države, te zaštita manjina i uvažavanje različitosti su recept nadolazeće evropske Bosne i Hercegovine. Neka nam, za promjenu, bude sretna 2021. godina!Autor je zastupnik SBB-a u Parlamentu FBiH

Naši penzioneri životare pogaženog dostojanstva, a javno zdravstvo nam je najbolesniji segment države

Bliži se kraj epohe lažnog patriotizma

Kraj 1991. godine donekle je obilježila duet pjesma <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=bolesno%20smo%20dru%C5%A1tvo&amp;">Kemala Montena</a> i grupe “Crvene jabuke” “Nekako s proljeća”. 
U proljeće naredne godine međunarodno priznata RBiH bila je meta brutalnih agresija s istoka i zapada. 
Zbog toga tadašnje generacije Kemin i Žerin duet nedvojbeno asocira na najteže dane u njihovim životima.
Ratnih godina imali smo nadu da će svakog narednog proljeća doći mir, da će međunarodna zajednica zaustaviti krvoproliće nedužnih i kazniti nalogodavce i izvršioce zločina.
Prođe, eto, 25 godina od kakvog-takvog dejtonskog (ne)mira, a u mirnodopsko vrijeme građane dolazak proljeća asocirana na boravak u prirodi, teferiče i prvomajske uranke.
Odavno radnička klasa u BiH proljeća dočekuje sa zebnjom hoće li moći preživjeti od mizernih plaća. 
Instrumenata za povećanje BDP-a za koji je vezano povećanje penzija, poručuju ekonomisti, ima, kao što ima i mogućnosti da se minimalni lični dohotak poveća do iznosa dovoljnog za normalan život.

Ali... Uvijek ima ono ali, a vlastodršci u četvrt stoljeća od Dejtona uporno podizanjem basnoslovnih kredita zadovoljavaju svoje potrebe i čuvaju mir unutar tzv. budžetske populacije dok su oni koji proizvode nove vrijednosti, ulažu kapital i zapošljavaju ljude izloženi novim fiskalnim i parafiskalnim nametima, pritiscima inspekcija, reketaša...
Proljeće koje će doći bit će, možda, i najteže u posljednjih 25 godina zbog globalne pandemije koronavirusa. 
Priliv novca iz dijaspore je smanjen, u nezadrživom padu je prihod od direktnih i indirektnih poreza, sve je manje zaposlenih. Zalihe novca, ali i hrane, nestat će dok grane sunce.

I šta onda? Prazan stomak ne bira način dolaska do hrane. 
Nove milijarde od MMF-a, kazuju stručnjaci, nisu problem ako se s tuđim parama pametno radi. 
Nema ništa ljepše nego raditi s tuđim novcem. 
Problem je kada se novac protraći, a radnička klasa, vođena prirodnim instinktom, ponovo izađe na ulice. Opet nekako s proljeća.

Prođe, eto, 25 godina od kakvog-takvog dejtonskog (ne)mira, a u mirnodopsko vrijeme građane dolazak proljeća asocirana na boravak u prirodi, teferiče i prvomajske uranke

Selmo i migranti

Svilena Osmica oko vrata države BiH

Zašto čekamo tragedije

Siniša Biljić: Poštenjačina iz Užica

Migrantska tragedija

Dino Merlin: Čarobnjak još jednom pomjerio granice

Semir Osmanagić: Čovjek koji pokrenuo svjetsku promociju BiH

Dolazi godina raspleta

Dejan Lovren: Kakanjac velikog srca

Ljudska nacija

Osveta Službe

Vladimir Usorac: Borba za domaće

Đipalo Junuz

Edin Višća: Zaslužio statuu

Bliži se kraj epohe lažnog patriotizma

Nekako s proljeća

Kolumne

Selmo i migranti

Svilena Osmica oko vrata države BiH

Zašto čekamo tragedije

Siniša Biljić: Poštenjačina iz Užica

Migrantska tragedija

Dino Merlin: Čarobnjak još jednom pomjerio granice

Semir Osmanagić: Čovjek koji pokrenuo svjetsku promociju BiH

Dolazi godina raspleta

Dejan Lovren: Kakanjac velikog srca

Ljudska nacija

Osveta Službe

Vladimir Usorac: Borba za domaće

Đipalo Junuz

Edin Višća: Zaslužio statuu

Bliži se kraj epohe lažnog patriotizma

Nekako s proljeća