Kada nas je strah od koronavirusa primoravao da češće pratimo stanje kućnih zaliha hrane, zabrinuto slušamo vijesti o zatvaranju granica i zabranama izvoza određenih proizvoda iz susjednih država, svi smo se sjetili poljoprivrednika. Kolektivno smo ih, s političarima na čelu, bodrili da zasiju svaki pedalj zemlje.   

Pogotovo ovi drugi obećavali su poticaje, zaštitu domaće proizvodnje, otkup, pomoć, a sve kako bismo ojačali vlastitu proizvodnju hrane i smanjili zavisnost od uvoza.

A na kraju godine bh. poljoprivrednici su prinuđeni da se blokadama bore za svoja prava, a mnogi i za opstanak u neravnopravnoj borbi s konkurencijom iz inozemstva.

Poljoprivrednici u BiH predvođeni su ljudima koji godinama s njima dijele zajednički hljeb i muku. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika u BiH Vladimir Usorac jedan je od njih. Prije desetak dana je upozorio kako premijeri za njih nemaju vremena te najavio proteste i izlazak traktora na granice. To se jučer i desilo.

Proizvođači su zbili redove i udružili snage, ne obazirući se na entitetske granice, svjesni da ih zajednička nevolja i nemar vlasti moraju ujediniti.