Agilni &scaron;ef Misije OSCE-a u na&scaron;oj državi Džonatan Mur (Jonathan Moore) vrlo dobro poznaje prilike u na&scaron;oj državi. Ovaj iskusni američki diplomata nebrojeno puta se dokazao u dugogodi&scaron;njoj borbi za demokratizaciju u BiH, a poseban doprinos dao je u jačanju bh. pravosuđa.&nbsp;

Analiza &quot;Procesuiranje ratnih zločina na državnom nivou BiH&quot;, koju je za OSCE uradila britanska sutkinja Džoana Korner (Joanna), a koja je prekjučer prezentirana javnosti, jo&scaron; jedan je veoma važan korak ka demokratizaciji na&scaron;e države.&nbsp;

Ova nezavisna i profesionalna analiza nesumnjivo će predstavljati značajan dokument u daljnjoj reformi pravosuđa, jer daje veoma važne preporuke za njegovo pobolj&scaron;anje.&nbsp;

Analiza je nesumnjivo napravljena s ciljem da se pomogne BiH, pa bi stoga pravosudne institucije trebale prihvatiti preporuke koja je sačinila ova ugledna britanska sutkinja. Konkretan i profesionalan rad uložen u ovaj dokument, kako je pojasnio Mur, nije nikakva zavjera, već je usmjeren ka pokretanju određenih promjena te uklanjanju nedostataka.

Mur je na čelu Misije OSCE-a od septembra 2014. godine. Prethodno je bio direktor Ureda za južnu i centralnu Evropu pri ministarstvu vanjskih poslova SAD. U svojoj bogatoj karijeri radio je i kao zamjenik &scaron;efa misije u Ambasadi SAD u BiH, i to u periodu od 2009. do 2012. godine.

Ličnost dana Jonathan Moore

Preporuke za bolje pravosuđe

Gradonačelnik Bihaća Emdžad Galija&scaron;ević i njegov savjetnik Smail Toromanović narednih mjesec ostat će u pritvoru. Oni su uhap&scaron;eni u akciji Federalne uprave policije, gdje je gradonačelnik osumnjičen za uzimanje mita od 10.000 maraka (sve dokumentirano), a u čemu mu je njegov savjetnik, očito, bio pomagač.

Da su državni organi bili toliko revnosni, nema sumnje da bi, samo u posljednjih desetak godina, svaki dan mediji imali bogat prilog o hap&scaron;enju nekog od lokalnih, entitetskih i državnih &bdquo;faktora&ldquo; iz političke, izvr&scaron;ne, zakonodavne i svake druge vlasti, njihovih pomoćnika..., s jednom ili vi&scaron;e desetina hiljada maraka mita u džepu.&nbsp;

Znamo da nisu, ali dobro je da su krenuli.&nbsp;

To &scaron;ta je (u)radio Galija&scaron;ević zaslužuje svako gađenje i prijezir i, naravno, zakonsku odgovornost. Ali, ako ćemo iskreno, takvih kao on puna je BiH. Treba samo zaviriti u imovinske kartone mnogobrojnih dana&scaron;njih moćnika koji su cijeli svoj radni vijek proveli &scaron;etajući od jedne do druge državne funkcije i lako saznati jesu li svoje silno bogatstvo stekli plaćom koju su primali za svoj rad, ili im je to omogućilo &nbsp;novouspostavljeno bh. bratstvo zvano IMT, odnosno &bdquo;ima li mene tu&ldquo;. Dovoljno je poznavati samo dvije računske radnje i definirati porijeklo njihovog imetka.

Ako država BiH želi naprijed, mora pod hitno krenuti u borbu s akterima korupcije, kao i njihovim dugogodi&scaron;njim političkim i pravosudnim pokroviteljima, s kojim su od rata do danas, kroz razne tendere, odobrenja, dozvole, rje&scaron;enja pojeli milione maraka kako državnog tako i privatnog novca građana.

Činjenica da je priča o korupciji u BiH, kao kočničaru njenog razvoja, dospjela i do američkog Senata, dovoljno govori o na&scaron;oj sramoti i bijedi, ali i sveopćem propadanju. Onog trenutka kad službe privedu barem jednog od onih koji su na državnim investicijama u svoj džep znali složiti i po milion maraka mita, znat ćemo da je obračun s korupcijom, zaista, počeo.

Komentar dana

Akteri korupcije

Američki predsjednik Barak Obama (Barack) pokazao je ne samo svoju državničku nego i ljudsku veličinu, odmah nakon terorističkog napada u Orlandu, susrećući se s rodbinom nastradalih žrtava u posljednjoj, od ukupno 14 masovnih pucnjava u Americi otkako je on u Bijeloj kući, od 2009. do danas.

&nbsp;Ali, ovaj put svijet je čuo američkog predsjednika kako o tome govori opravdano dramatično i nikad ovako rezolutno. Osim osude terorističkog čina, Obama je ustao u odbranu američkih vrijednosti i Amerike u kojoj nema mjesta za diskriminaciju, posebno ne nečije religije, niti prozivke svih muslimana zato &scaron;to je i napadač u Orlandu imao muslimansko ime. &nbsp;

To je aktivni glas razuma u politikantstvu onih poput Donalda Trampa (Trump), ali i velikog broja njegovih sljedbenika, koji suvi&scaron;e dugo, koristeći ovakve tragedije, manipuliraju&nbsp; neznanjem i izopačenom medijskom slikom o samo jednoj religiji.

Taj je govor bio Obamin ajzenhauerski trenutak. Tako je i predsjednik Ajzenhauer (Dwight Eisenhower) jo&scaron; 1961. godine upozorio Amerikance &scaron;ta bi se moglo dogoditi s njihovim pravima i slobodama, iako je o tome govorio drugim povodom i u drugačijem svijetu nego ovom danas.

I Obama je upozorio da daljnje pervertiranje istine o islamu može imati stra&scaron;ne posljedice i po američko socijalno tkanje u kojem isti zakoni i dru&scaron;tvene norme važe podjednako za sve Amerikance.

Ono &scaron;to je globalni imperativ i interes cijelog čovječanstva jeste da se svi muslimani, prije svega moralno, a onda i na sve druge načine, odupru radikalnim ekstremistima među njima, upravo onako kako govori predsjednik Obama: znanjem i birajući riječi, ali i ne birajući legalna sredstva kad to treba.

To &scaron;to se predsjednik Obama u toj ozbiljnoj borbi suprotstavlja jeftinoj političkoj retorici i &scaron;to ga u tome slijedi njegova moguća nasljednica Hilari Klinton (Hillary Clinton), veliko je ohrabrenje.

Obamin glas razuma

Nekad i Wikipedia zna proma&scaron;iti. Kenan Kodro možda jeste rođen u San Sebastijanu, bio bi rođen u bilo kojem drugom gradu da mu je otac Kodro imao drugačiju karijeru, ali da je Kenan &scaron;panski fudbaler, tek je donekle tačno.

Kenan, osim &scaron;to je sin na&scaron;eg proslavljenog asa i biv&scaron;eg selektora Mehe, odličan je napadač Osasune kojem je izričita želja da odjene dres s nacionalnim grbom Bosne i Hercegovine. U žižu javnosti Kenan je dospio posljednjih dana odličnim partijama u plej ofu za plasman u Primeru, elitni rang &scaron;panskog fudbala.

Osasuna je prvo u polufinalu eliminirala Himnastik. U prvoj je utakmici bilo 3:1 uz gol Kodre, da bi učinak iz te utakmice Kodro junior ponovio i protiv Đirone u prvoj utakmici finala, s obzirom na to da je u petoj minuti doveo Osasunu u vodstvo. Na kraju je bilo 2:1, pa je tim iz Pamplone do&scaron;ao na korak od plasmana u Primeru.

Kodro je rođen 19. avgusta 1993. Član Osasune je od 2014., a trenutni ugovor važi mu do ljeta 2018. Već duže se spominje kao potencijalni bh. reprezentativac, a ako nastavi u ovom ritmu, to će bez sumnje i postati.

&nbsp;

Ličnost dana Kenan Kodro

Novi bh. golgeter

Da ih sad objesi&scaron; za ovo &scaron;to su uradili, malo je, izjavio je uoči presude Avdiji Selimoviću i Murizu Brkiću, ubicama Arnele Đogić iz Olova, Enes Maličbegović, sudija Kantonalnog suda u Zenici. Malo je sudija koji bi svoj lični, ali krajnje pravedan stav, iznijeli i pred najboljim prijateljima, a ne javno, i to pred pripadnicima sedme sile.&nbsp;

No, Maličbegović se nije libio toga, a da njegove riječi nisu bile isprazna priča, bh. javnost te rodbina i prijatelji svirepo ubijene djevojke uvjerili su se na izricanju presude, kada je ovaj beskompromisni sudija dželatima izrekao ukupno 80 godina robije!

Iako članovima porodice ni&scaron;ta ne može vratiti njihovu voljenu Arnelu, dobili su kakvu-takvu satisfakciju na ovom dunjaluku. Za to velika zasluga ide na račun sudije Maličbegovića, koji je makar vratio građanima povjerenje u bh. pravosuđe.

Ličnost dana Enes Maličbegović

Beskompromisni sudija

Kako bi bilo dobro do oktobra prespavati Milorada Dodika, a slu&scaron;ati i gledati samo bosanskohercegovačke sportske veličine poput Damira Belje ili Milana Đurića. Uz njih, mnogo je jo&scaron; pozitivnih primjera ovih dana ugrijalo srca Bosanaca i Hercegovaca.&nbsp;

Od Beljine izjave da ne želi boksati pod tuđom zastavom, jer je BiH zemlja njegovih pradjedova, do Đurićeve pobjedničke poruke ispisane na Facebooku doslovce ovako: &bdquo;Ovo je za moju Bosnu i Hercegovinu!! Za sve na&scaron;e navijače i sve one koji su sumnjali u nas!!! Voooooliiim te Bosnooooooooo!!!&rdquo;

A kako nas je tek obradovala pro&scaron;losedmična slika zajedničkog iftara koji su vodeći ljudi pravoslavne crkve u Bijelom Polju kod Mostara organizirali za Bo&scaron;njake. Potom i posjeta bo&scaron;njačkog člana Predsjedni&scaron;tva BiH Bakira Izetbegovića zloglasnim Kazanima.&nbsp;

Reakcija vladike Grigorija: &ldquo;Ne znam &scaron;ta je ljudima, ovo je najnormalnije moguće, jer mi smo oduvijek bili kom&scaron;ije i prijatelji, po&scaron;tovali drugoga, njegovu vjeru i život&rdquo;, iftaru u crkvi dala je posebnu težinu, kao i Izetbegovićeva poruka prilikom posjete Kazanima da se zločini vi&scaron;e nikada nikome ne ponove.

Svi ovi glasovi i slike razuma, mira, ljubavi i tolerancije nadjačali bi Dodikovu odavno prezrenu svađalačku politiku kojom je navikao dobivati izbore, te bi ga ba&scaron; i bilo najbolje prespavati, odnosno praviti se da ga niti vidimo niti čujemo, da on svoja remetilačka djela zaista i ne provodi na terenu.

Tako, dok nam srca griju potezi Belje, Đurića, vladike Grigorija, Izetbegovića, te&scaron;ku zebnju ulijevaju de&scaron;avanja u RS, gdje se bo&scaron;njačkoj djeci oduzima pravo na maternji, bosanski jezik, a time, posljedično, i na &scaron;kolovanje u svojoj državi! Čak je i Mladen Bosić, lider SDS-a, najozlogla&scaron;enije ratne stranke, tim povodom ocijenio da je &ldquo;nekome pred izbore potrebna lo&scaron;a krv&rdquo;.&nbsp;

Pa zar je moguće da je ta lo&scaron;a krv ba&scaron; toliko potrebna Dodiku, koji je nekad bio jedan od najvećih srpskih glasova razuma i tolerancije, koji je u ratu pomagao kom&scaron;ijama i prijateljima Bo&scaron;njacima i Hrvatima, a nakon rata zločine u BiH nazivao pravim imenom?!

Loša krv

Bio je Bakir Izetbegović prekjučer iskren na Kazanima.

- Trebao sam tu doći i ranije, osjećao sam dug - izjavio je prilikom posjete strati&scaron;tu sarajevskih Srba koje su ubili pobunjeni pojedinci unutar Armije RBiH tokom opsade Sarajeva.&nbsp;

Tom izjavom, ljudskom, ne političkom, Izetbegović je otupio o&scaron;trice onih koji su čekali da njegov čin okarakteriziraju kao zakasnjeli i nedostatan u odnosu na karakter zločina na Kazanima.&nbsp;

Na izvjestan način, Izetbegović je time očistio posjetu Kazanima svih natruha politikantstva i od nje učinio ono s čime se mogao poistovjetiti svaki dobronamjeran čovjek, iz Sarajeva ili Istočnog Sarajeva - odavanje počasti nevino ubijenim ljudima.&nbsp;

Imao je predsjedavajući Predsjedni&scaron;tva BiH, činjenica je, okolnosti zahvaljujući kojima je bez kompleksa, uz dužni pijetet, mogao otići na mjesto gdje su ubijeni i bačeni u jamu sarajevski Srbi. Za zločin je osuđeno već 14 pripadnika Armije RBiH, mnogo vi&scaron;e nego &scaron;to je, recimo, osuđeno za genocid u Prijedoru, gdje je ubijeno vi&scaron;e od 3.176 ljudi.&nbsp;

Dakle, iza Izetbegovićevog ličnog čina stoje i stav, poruka, iskrenost jedne države i jednog naroda koji su, iako najveće žrtve, imali i imaju hrabrost osuditi i zlo unutar sebe. To, naravno, ne umanjuje, naprotiv, ono upotpunjuje važan, historijski događaj.&nbsp;

Hoće li on, kako je to Izetbegović poželio, potaknuti i druge na iskreno pomirenje i suočavanje s istinom, te&scaron;ko je pitanje. Bilo je i ranije izvinjenja, priznavanja i odavanja počasti sa svih strana, ali nerijetko s daleko manjim kredibilitetom i odjekom, jer te deklaracije nisu pratili iskrenost niti konkretna djela - presude za zločine i priznavanje historijskih i sudski utvrđenih činjenica.

Ličnost dana Bakir Izetbegović

Historijski korak

Dok cijela BiH sa zebnjom i&scaron;čekuje vijest o sudbini trinaestogodi&scaron;njeg Muhameda &Scaron;ukmana iz Jablanice, dječaka koji je životno ugrožen povredama zadobivenim pri padu sa zida, a u poku&scaron;aju da pobjegne od čopora pasa lutalica koji su ga napali, nije li trenutak da već jednom kažemo - DOSTA JE!&nbsp;

Psi izgrizli petogodi&scaron;njaka u Sarajevu, lutalice napale osmogodi&scaron;njaka u Ključu, dječaka izgrizao pas u Bihaću, majka nema novca za liječenje, lutalice napale turistkinju iz Danske... Vijesti su to koje su postale uobičajene u na&scaron;im životima. Čije je dijete sljedeće?&nbsp;

I mada neću napisati ni&scaron;ta &scaron;to i sami niste bezbroj puta pomislili, jer već godinama Sarajevo, a i drugi dijelovi posebno FBiH (za razliku od, zanimljivo, bh. entiteta RS), vi&scaron;e liče na savane u kojima nesmetano napadaju čopori nego ne&scaron;to &scaron;to se u naj&scaron;irem smislu mogu nazvati urbanim sredinama, sramno je da na&scaron;e vlasti, od lokalnog do državnog nivoa, nikad nisu napravile cjelovito rje&scaron;enje kako zauzdati životinje koje već, evo, skoro ubijaju na&scaron;u djecu.&nbsp;

Oni koji su dobili glas naroda valjda moraju prevazići strah od tih fensi udruženja, njihovih moćnih donatora i marketin&scaron;kih kampanja kojima Evropi prodaju ne&scaron;to pod bubrege, i trebaju uboge životinje, ni krive ni dužne zbog položaja u kojem jesu, humano ukloniti s ulica.&nbsp;

Neće valjda dozvoliti da se građani samoorganiziraju i toljagama brane sebe i djecu ili da se kojekakvi sadisti, a i toga je sve vi&scaron;e, iživljavaju nad psima, kad već vlast od svog evropskog lica ne može pogledati pod svoj prozor. Dok se na socijalnim mrežama licemjerno zgražavamo nad odnosnom prema životinjama, zatvaramo li oči pred uni&scaron;tenim dječjim životima?

Ljudima koji vole životinje i propisno ih drže, svaka čast. No, udruženja koja s građanima komuniciraju putem džambo plakata, a viđamo ih uglavnom dok se svojim autima vozikaju po Bjela&scaron;nici ili u tržnim centrima, ili neka udome sve pse sa bh. ulica ili neka građane ostave u miru. Hoće li u ovoj državi i pas biti važniji od na&scaron;eg djeteta?! Vlastima, koje, ipak, smatramo najodgovornijima, poruka: Problem je vrlo ozbiljan, izbori su blizu, pa bujrum. Ako već mora, krenite državu sređivati od lutalica.

Oni ubijaju našu djecu

&Scaron;pekulacijama je konačno kraj &ndash; Miralem Pjanić karijeru nastavlja u Juventusu, jednom od najvećih svjetskih fudbalskih klubova. Nakon pet sezona u Romi, reprezentativac Bosne i Hercegovine napu&scaron;ta Vječni grad i odlazi na sjever Italije, u Torino.

Rimljanima je bio prijeko potreban novac, pa su bez mnogo razmi&scaron;ljanja odlučili prodati Pjanića za 32 miliona eura.&nbsp;

Na&scaron; veznjak je u dresu &bdquo;Vučice&ldquo; odigrao 159 utakmica uz 27 postignutih golova i u pro&scaron;loj sezoni bio vjerovatno i najbolji igrač Rome, koja ipak nije u stanju napraviti iskorak, konačno osvojiti naslov prvaka Italije i igrati zapaženiju ulogu u Evropi.&nbsp;

Zato je Pjanić napravio iskorak, odlučiv&scaron;i pojačati italijanskog velikana i sada je na njemu da pokaže kako može uspje&scaron;no igrati i u najvećim svjetskim klubovima. &nbsp;

Pjanić je rođen 2. aprila 1990. godine u Tuzli. Početkom agresije na BiH zajedno s porodicom izbjegao je u Luksemburg, gdje je i počeo karijeru.

Prije dolaska u Romu 2011. godine, nastupao je za francuske klubove Mec i Lion. Odigrao je 68 utakmica za &bdquo;Zmajeve&ldquo; postigav&scaron;i 11 golova.

Ličnost dana       Miralem Pjanić

Bosanac nova zvijezda Juventusa

Slike užasa ponovo se slijevaju na američkim informativnim kanalima. Najkrvaviji zločin nakon 11. septembra 2001. dogodio se proteklog vikendu na Floridi, tačnije u Orlandu, gradu koji većina građana SAD percipira kao mjesto smijeha i dobre zabave, ponajvi&scaron;e zahvaljujući tamo&scaron;njem Diznilendu.

U noći ludila i bijesa Omar Maten (Mateen) ubio je 49 ljudi u gej noćnom klubu. Policija pretpostavlja, a njegov otac tvrdi, da je mrzio homoseksualce. Bio je protiv njihovog načina života i odlučio je da im ga oduzme. Tek tako.&nbsp;

Pohod teroriste, osim bezumnog prolijevanja krvi, ipak je, dakle, imao cilj. Pobiti &scaron;to vi&scaron;e ljudi i tako poslati poruku svijetu &scaron;ta je ispravno, a &scaron;ta ne. Tako je barem Maten, vjerovatno, zamislio svrhu svog stravičnog čina. I iako to sigurno nije nikakva utjeha porodicama žrtava, ipak nije uspio.&nbsp;

Koliko god to razni manijaci i ekstremisti uvjeravali sebe, nasiljem se ne mogu ru&scaron;iti simboli slobodnog svijeta i način života civiliziranih ljudi. Istina, uspjet će utjerati strah u kosti svakom normalnom biću, kao &scaron;to su prizori iz Orlanda uzdrmali i ostavili bez teksta cijelu planetu, ali dalje od toga neće otići, sasvim sigurno.&nbsp;

Ostaje pitanje kako se suprotstaviti ljudima kao &scaron;to je Omar Maten. Demonima koji sjede u mraku i čekaju priliku za krvavi pir. Priliku da poku&scaron;aju nasiljem podijeliti ljude na &quot;prave i krive&quot;.&nbsp;

Kako takve zaustaviti? Odgovora na ovo pitanje nema nijedna policijska agencija ili psiholo&scaron;ka ustanova, ali barem bismo trebali znati &scaron;ta ne trebamo činiti. Jer, podjele ih samo ohrabruju.

Čin manijaka

U doba kada se o vjeri u javnosti mnogo govori, a malo radi, rijetki primjeri istinskih vjernika ulijevaju nadu da ispravno življenje religije jo&scaron; postoji. U svetom mjesecu ramazanu, barem tako uči vjera, čovjek se oslobađa negativnih misli, izražava kajanje za sva nedjela i traži oprost.

O istinskoj predanosti religiji i po&scaron;tovanju njenih principa sigurno može govoriti 90-godi&scaron;nji hadži Be&scaron;laga Bajraktarević iz Donje &Scaron;pionice kod Srebrenika, koji jo&scaron; od 1989. godine posti svakog drugog dana, odnosno primjenjuje Davudov post.

Fizička snaga i volja potrebne su kako bi se čovjek navikao na ovaj post, kaže Be&scaron;laga. Iza njega je 76 ramazana koje je ispostio i ukupno 6.700 dana posta najtežeg ibadeta.

Hadži Be&scaron;laga rođen je 1927. Sa suprugom Havom ima troje djece, koja su odrasli ljudi. Ove godine planira obaviti hadž po drugi put, a odlučio je to uraditi za svog rahmetli oca. Iako su mu djeca nudila finansijsku pomoć, kaže da će putovanje finansirati od sredstava zarađenih učenjem dova. &nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA  Bešlaga Bajraktarević

Snaga vjere

Član Predsjedni&scaron;tva BiH iz reda srpskog naroda Mladen Ivanić posljednjih je godina važio za jednog od najkonstruktivnijih srpskih političara. Njegov veliki povratak na posljednjim izborima za mnoge, pa i međunarodnu zajednicu, bio je veliko ohrabrenje u procesu pomirenja i uspostavljanja boljeg života.

Ivanić, kao čovjek velikog iskustva, nerijetko je pokazivao lakoću razumijevanja složenosti države, ali i načina na koji ona može i mora funkcionirati.

Stoga je za mnoge iznenađenje kako posljednjih dana poprilično nervozno i ogorčeno istupa u javnosti. Ivanićeve izjave u kojima poručuje da će, navodno zbog popisa, &quot;zatezati na drugim poljima&quot; ili &quot;neće garantirati&quot; za svoje buduće poteze, ni izbliza nisu njegov politički stil.

Naravno, ne&scaron;to se drugo iza brda valja. Zatezanje o kojem Ivanić govori, sudeći prema svemu, nije uopće vezano uz popis, niti uz bilo čiju drugu izjavu. Naprotiv, Ivanić je, čini se, ne svojom voljom uvučen u staru predizbornu bitku &quot;ko je veći Srbin&quot;, a koja je prečesto donosila blokade, opstrukcije državi i &scaron;tetu ponajvi&scaron;e narodu koji Ivanić predstavlja. &nbsp;

To je, naime, ne samo javnosti nego i nekim međunarodnim igračima postalo jasno nakon nedavnih dvostrukih demonstracija u Banjoj Luci. Veliko je, naime, i u Va&scaron;ingtonu i u Briselu bilo razočaranje ne samo folklorom protesta nego ponajvi&scaron;e obostranim isticanjem maskota - Sonje Karadžić-Jovičević s jedne strane i Mladićevog sina s druge strane.

Ivanić se u toj eksploziji nacionalizma i proporcionalnom zahlađenju u međunarodnoj zajednici, kada je u pitanju promjena vlasti u manjem entitetu, na&scaron;ao između čekića i nakovnja, primoran da ponovo bira strane. I neka to Ivanić čini, ali ne nau&scaron;trb evropskog puta i reformskog kursa države zbog kojeg je i do&scaron;ao tu gdje jeste.

Šta se desilo Ivaniću?

Od kada je, prije pet godina, sjedi&scaron;te Eparhije zahumsko-hercegovačke iz Trebinja vraćeno u Mostar, vladika Grigorije nastoji svojim aktivnostima i potezima pokazati da voli grad na Neretvi, ali i da se, kako je to znao reći, trudi da od njega napravi dom. Iako je njegova misija &scaron;irenje dijaloga, sloge i razumijevanja, vladika Grigorije pogotovo u posljednje vrijeme ukazuje na to da je vraćanje dobrih kom&scaron;ijskih običaja veoma važno za suživot na na&scaron;im prostorima, naročito u Mostaru.

Tako je i iftar koji je četvrte noći ramazana pravoslavna crkva u mostarskom Bijelom Polju priredila za svoje kom&scaron;ije muslimane s tog područja, za vladiku Grigorija bilo &quot;ne&scaron;to najnormalnije i ne&scaron;to &scaron;to oplemenjuje&quot;.&nbsp;

Upravo je taj dan vladika Grigorije služio liturgiju povodom 150 godina postojanja bjelopoljske crkve, a sa svojim kom&scaron;ijama muslimanima navečer su podijeli radost slave i trenutke posta, kako je to nekada i bio običaj. Primjer koji se mora istaći. Vladika Grigorije rođen je 1967. godine u Vare&scaron;u, a nakon Srednje bogoslovske &scaron;kole u Beogradu, u Skoplju je okončao Bogoslovski fakultet. Postidiplomski studij zavr&scaron;io je u Atini, a na čelu Eparhije je od 1999. godine.

Ličnost dana Vladika Grigorije

Dobar komšija

Najnovija kadaverična transplantacija organa koju su prije tri dana obavili ljekari Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) u Tuzli ponovo je otvorila priču o tome ko su domaći medicinski stručnjaci i koliko je njihov rad priznat i vrednovan u državi BiH.

Priča da je jedan biv&scaron;i ministar na takozvanom bijelom hljebu za godinu dana naplatio od države vi&scaron;e novca nego ljekari koji transplantiraju bubrege, jetru&hellip; ili njihov kolega kardiolog, najeklatantniji je primjer poremećaja mjerila vrijednosti u državi u kojoj živimo.

Logika da je jedan vrhunski hirurg ili kardiolog vrijedan, u najmanju ruku, jednako kao državni službenik u nekoj agenciji kakve svakodnevno možemo vidjeti kako ih s lisicama na rukama sprovodi policija, za posljedicu ima izglednu prijetnju da bi domaće zdravstvo vrlo brzo moglo ostati bez onih najboljih u struci.

Trenutno, evropska potražnja za bh. ljekarima, posebnom onim najboljim u svojim specijalnostima, takva je da nema dana da se ne suočimo s informacijom da je taj i taj ljekar dobio posao na nekoj od klinika u Njemačkoj, Austriji, &Scaron;vedskoj.

Vrhunska medicina (a transplantacija organa to jeste) zahtijeva i vrhunske stručnjake, kao i vrhunske uvjete za njihov rad. Da takvi stručnjaci postoje, potvrđuje i ovo &scaron;to se radi u UKC-u Tuzla i pitanje je samo je li država spremna vrednovati taj rad na pravi način, a posebno uložiti u bolje uvjete rada i njihovu dodatnu edukaciju.

U pro&scaron;li četvrtak cijeli timovi ljekara i medicinskog osoblja iz Tuzle, kao i njihove kolege iz Zenice, bez prekida su bili na nogama vi&scaron;e od 24 sata kako bi stigli eksplantirati i transplantirati pet ljudskih organa. Dovoljna preporuka da neke od njih već u narednoj godini vidimo na nekoj od poznatih evropskih klinika.

Čuvati stručnjake

Vijest da je mladi Bi&scaron;ćanin Adis Po&scaron;ko prvi kadet iz BiH koji će ući u čuvenu vojnu akademiju West Point obradovala je njegove brojne sugrađane.

Po&scaron;ko, donedavno učenik Katoličkog &scaron;kolskog centra (K&Scaron;C) &bdquo;Ivan Pavao Drugi&ldquo; u Bihaću, sjajni je primjer uspje&scaron;ne bh. mladosti.

Iskoristio je priliku da se javi na konkurs za West Point koji je objavljen na stranicama Ministarstva odbrane BiH te pro&scaron;ao sve prijemne testove ove zahtjevne akademije. Po&scaron;ko ne krije da je impresioniran budućom &scaron;kolom čiji je moto &quot;Dužnost, čast, domovina&quot;.

Njegovi profesori u K&Scaron;C &bdquo;Ivan Pavao Drugi&ldquo; u Bihaću za njega kažu da je inteligentan i svestran, izuzetno sposoban mladić koji je osvajao nagrade na takmičenjima engleskog jezika i u atletici.

Porodica Po&scaron;ko, otac Esad, majka Sebija i kćerka Adisa, porijeklom su iz Jajca. Krajem rata doselili su se u Sanski Most, a potom u Bihać, gdje žive od 2003. godine. Esad Po&scaron;ko vojno je lice u Sarajevu.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Adis Poško

Primjer uspjeha

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju &quot;Ilijaz Pilav&quot; jo&scaron; jednom je snažno potvrdila da je Ustav BiH diskriminatoran i nepravedan. Ova presuda, praktično jo&scaron; jedna strazbur&scaron;ka opomena, jednako kao i prethodne u slučajevima &quot;Sejdić-Finci&quot; te &quot;Azra Zornić&quot;, aktuelnim bh. vlastima nameće dodatnu obavezu da izmijene sporne odredbe Ustava i Izbornog zakona BiH koje diskriminiraju bh. građane.

Presuda u slučaju &quot;Ilijaz Pilav&quot; dolazi u trenutku sve snažnijeg zagovaranja ustavnih promjena. Ti zahtjevi najsnažnije su izraženi u Kongresu SAD, gdje postoji pozama&scaron;an broj uglednih kongresmena koji zagovaraju međunarodnu konferenciju Dejton 2, a na kojoj bi se potaknuo proces izmjena Ustava BiH.

Kongres SAD, o čemu je &quot;Avaz&quot; pisao, ovo pitanje čak je institucionalizirao te putem federalnog zakona svojim predstavnicima na predstojećem samitu NATO-a u Var&scaron;avi nalaže da traže organiziranje Dejtona 2.

Nikada nije bila namjera da Dejton ostane zauvijek, kaže i aktuelni zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee), dodajući da se &bdquo;jednom moramo posvetiti slabostima u Dejtonskom ustavu&quot;.

Mjesto za takvo ne&scaron;to definitivno je BiH, odnosno njene institucije. Vrijeme: tek nakon oktobarskih lokalnih izbora. Osobe koje bi ovo trebale potaknuti jesu lideri najjačih stranaka u BiH. Svi su složni da se to i treba desiti, i to upravo nakon 2. oktobra, ali razlike se ogledaju u ponuđenim modalitetima za izmjene Ustava.

Presuda u slučaju &quot;Ilijaz Pilav&quot;, ako ni&scaron;ta, podsjetnik je bh. vlastima da pitanje usklađivanja diskriminatornog ustava s evropskim konvencijama ne mogu gurati pod tepih. Sada pogotovo ne, nakon podno&scaron;enja aplikacije za članstvo u EU. Nakon &scaron;to smo zakoračili na put s kojeg nema povratka.

Iako je EU, nudeći nam novi pristup ubrzanja procesa integracija zasnovan na pobolj&scaron;anju socioekonomskih prilika, rekla da izmjene Ustava nisu ključne, bez njih, evidentno je, neće biti moguće ući u sami cilj - članstvo u EU. Uostalom, ustavne promjene koje se traže zasigurno neće oslabiti državu.

&nbsp;

Preporuke za bolje pravosuđe

Akteri korupcije

Obamin glas razuma

Novi bh. golgeter

Beskompromisni sudija

Loša krv

Historijski korak

Oni ubijaju našu djecu

Bosanac nova zvijezda Juventusa

Čin manijaka

Snaga vjere

Šta se desilo Ivaniću?

Dobar komšija

Čuvati stručnjake

Primjer uspjeha

Strazburška opomena

Kolumne

Preporuke za bolje pravosuđe

Akteri korupcije

Obamin glas razuma

Novi bh. golgeter

Beskompromisni sudija

Loša krv

Historijski korak

Oni ubijaju našu djecu

Bosanac nova zvijezda Juventusa

Čin manijaka

Snaga vjere

Šta se desilo Ivaniću?

Dobar komšija

Čuvati stručnjake

Primjer uspjeha

Strazburška opomena