Najnovija kadaverična transplantacija organa koju su prije tri dana obavili ljekari Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) u Tuzli ponovo je otvorila priču o tome ko su domaći medicinski stručnjaci i koliko je njihov rad priznat i vrednovan u državi BiH.
Priča da je jedan bivši ministar na takozvanom bijelom hljebu za godinu dana naplatio od države više novca nego ljekari koji transplantiraju bubrege, jetru… ili njihov kolega kardiolog, najeklatantniji je primjer poremećaja mjerila vrijednosti u državi u kojoj živimo.
Logika da je jedan vrhunski hirurg ili kardiolog vrijedan, u najmanju ruku, jednako kao državni službenik u nekoj agenciji kakve svakodnevno možemo vidjeti kako ih s lisicama na rukama sprovodi policija, za posljedicu ima izglednu prijetnju da bi domaće zdravstvo vrlo brzo moglo ostati bez onih najboljih u struci.
Trenutno, evropska potražnja za bh. ljekarima, posebnom onim najboljim u svojim specijalnostima, takva je da nema dana da se ne suočimo s informacijom da je taj i taj ljekar dobio posao na nekoj od klinika u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj.
Vrhunska medicina (a transplantacija organa to jeste) zahtijeva i vrhunske stručnjake, kao i vrhunske uvjete za njihov rad. Da takvi stručnjaci postoje, potvrđuje i ovo što se radi u UKC-u Tuzla i pitanje je samo je li država spremna vrednovati taj rad na pravi način, a posebno uložiti u bolje uvjete rada i njihovu dodatnu edukaciju.
U prošli četvrtak cijeli timovi ljekara i medicinskog osoblja iz Tuzle, kao i njihove kolege iz Zenice, bez prekida su bili na nogama više od 24 sata kako bi stigli eksplantirati i transplantirati pet ljudskih organa. Dovoljna preporuka da neke od njih već u narednoj godini vidimo na nekoj od poznatih evropskih klinika.
