Ako je suditi prema ishodu sastanka koji su visoka predstavnica EU Federika Mogerini (Federica Mogherini) i komesar EU za proširenje Johanes Han (Johannes Han) imali s predstavnicima političkih stanaka u BiH, ova zemlja izgubit će, u najboljem slučaju, još možda čak i cijelu godinu.

Nije problem bilo izgovoriti „da“ na svaki zahtjev i stav predstavnika EU. Ništa novo. I ranije su bh. političari bili više nego slatkorječivi.

Balkanske igre

Ali, čim su se vozila s Mogerini i Hanom zaputila dalje, bh. političari vratili su se onome što najbolje znaju – svom interesu, međusobnim optuživanjima i obmanjivanju javnosti. Predstavnik najjače stranke u bh. parlamentu čak je mnogo prije kraja sastanka otišao vođen privatnim obavezama. Nekih 30 minuta, koliko je sjedio s ostalih deset lidera, on je iskoristio za demonstraciju balkanske igre dominacije nadmudrujući se s Miloradom Dodikom.

Šta god da su jedan drugome govorili pred Mogerini i Hanom, ostavilo je gorak osjećaj kod prisutnih. Građani nemaju osnova za nadu u bolje, jer su se lideri opredijelili za gore, za prošlost i očuvanje svojih pozicija pod svaku cijenu. Kao potvrda ovom stavu idu izjave koje su stranački predstavnici dali novinarima nakon sastanka. U njima su se vidjele sve razlike i višegodišnji ćorsokak iz kojeg BiH nikako da izađe.

Koja je cijena toga, najbolje se vidi po sve sumornijoj svakodnevici. Više od pola miliona nezaposlenih, od kojih su dvije trećine mladih i kvalificiranih ljudi. Oni u sve većoj panici traže način da odu iz ove zemlje. Penzije se isplaćuju sa sve većim kašnjenjima, dok je žderača našeg novca na budžetskim jaslama svakim danom sve više, a državom jezde sve bjesnija vozila kupljena našim novcem.

Posao poslušnima

Izetbegović se na "usputni" sastanak s Mogerini i Hanom dovezao u preskupom Audiju. I brže-bolje odatle otišao u istom vozilu kako bi obavio privatnu obavezu. Mogerini i Han došli su u vrijeme intenzivnih pregovora o konstituiranju koalicionih vlasti.

Zna li iko šta stvarno piše u tim sporazumima, posebno na federalnom nivou?! Iza uopćenih proklamacija o pravu, borbi protiv korupcije i kretanju prema EU sve se jasnije vidi borba za ostatke ostataka onoga što ljudi u ovoj državi proizvedu. Da nije tako, već sada bismo jasno znali šta će se poduzimati na polju javnih radova, rasterećenja privrede, otvaranja novih radnih mjesta i privlačenja investicija...

Umjesto toga, Izetbegović i ostali radije će se baviti uhljebljenjem svojih poslušnika na što više plaće u državnim firmama i gradnjom elitnih naselja u kojima će lagodno živjeti s naših leđa on i njemu odani. Mogerini i Han u Sarajevu su čuli ono što su trebali čuti. Ali su, isto tako, vidjeli ono što nisu trebali – neodgovorne i bahate pojedine bh. lidere kojima su privatne obaveze i interesi iznad svega.

Mahanje vjerom i jeftini populizam

Iako je vjerska obaveza obavljanja džuma-namaza nesporna, Bakir Izetbegović zbog važnosti sastanka i njegovog interesa za budućnost BiH, pa i Bošnjaka, koje bi da predstavlja, nije smio sebi dozvoliti da takav skup banalizira, ali i "nabacuje" dodatne argumente Miloradu Dodiku, koji maše islamističkim etiketama prema Sarajevu.

Na sličan način kako je Središnje vijeće muslimana u Njemačkoj, u konsultacijama s ulemom El-Azhara, dozvolilo profesionalnim nogometašima da za vrijeme ramazana smiju prekršiti obavezu prakticiranja posta, pozivajući se na važnost ugovora koje su popisali s nogometnim klubovima, i Izetbegović bi od vjerskih učenjaka mogao dobiti nepodijeljeno mišljenje da zbog interesa naroda može odsustvovati s jednog džuma-namaza.  

Umjesto toga, Izetbegović je svjesno ušao u polje mahanja vjerom i prikupljanja jeftinih populističkih poena, otvorivši tako Dodiku prostor da učini isto pred svojom publikom. Jedini gubitnik, naravno, jeste BiH, ona sekularna u koju se zaklinjemo.

Jeftine igre dominacije

Potrošiti dio sastanka na odmjeravanju snaga, umjesto konkretnih razgovora o konačnom kretanju prema EU, neodgovorno je, bezobrazno i pokvareno. Jer, građani ne žele gledati jeftine igrice dominacije. Oni žele dobar posao, sigurnost, jednakost pred zakonom. Oni žele da im djeca ostanu u ovoj zemlji i sretno žive, a ne da ih gledaju kako odlaze što dalje odavde.

Isto tako, svi u BiH ne žele gledati kako cijeli region ide naprijed, prema evropskim i euroatlantskim integracijama, dok BiH sve više i više tone u tamni vilajet kojim gospodari šačica interesno i ideološki povezanih porodica koje svoje bogatstvo izmještaju što dalje odavde, a ovdje se hvale da „voze polovinu automobila“.