KO PITA NE SKITA Novinari ocjenjivali rad portparola i ureda za odnose s javnošću

Arnautović, Kovačević i Bavčić dobili najviše pluseva, Grubešić, Šehić i Jugo podebljali minuse

Među portparolima je dosta onih koji su godinama jeli „hljeb sa sedam kora“, ali kada se “dočepaju“ državnih jasala, to zaborave

S.DEGIRMENDŽIĆ
26.05.2019 15:11

Novinari u parku kod Predsjedništva BiH :Često i po nevremenu satima čekaju izjave

U Bosni i Hercegovini ima na stotine institucija, ustanova, javnih preduzeća i gotovo sve one imaju portparole ili čak kompletne urede za odnose s javnošću. Svi oni su na istom zadatku, da informiraju javnost o radu i svemu što se dešava u određenoj instituciji. U razvijenim, otvorenim i demokratskim društvima portparoli blagovremeno dostavljaju potpune informacije javnosti, ali istovremeno rade u interesu i građana jer time doprinose ugledu i uspjehu organizacije i pojedinca u čije ime prenose informacije.

Instalirani da sakriju

No, u našoj zemlji portparoli su često „instalirani“ da se potrude da informacije ne dospije u javnost, barem ne one tačne, a osobe na tim pozicijama najčešće su na „prvoj liniji odbrane“ svojih šefova od svakog pokušaja da do njih dođu novinari.

Tako se krajnji cilj uspostave institucije portparola, koji je trebao ubrzati protok informacija, u većini slučajeva u BiH pretvorio u svoju suprotnost. Tako portparoli često budu zaobilaznica i put s mnoštvom rampi koji sprečava pravovremeni dolazak do informacija.

Iako je među portparolima u bh. institucijama i značajan broj onih koji su godinama jeli „hljeb sa sedam kora“ i iskusili novinarski posao, većina ih, kada se “dočepaju“ državnih jasala, zaboravi da su i sami nekada tragali za informacijama i satima čekali i po suncu i po kiši na neku izjavu.

U saradnji s neformalnom grupom „Novinarski sindikat“, koja broji 250 novinara iz cijele BiH i svih medija, diskutirali smo o radu s portparolima.

Novinarska zajednica u BiH tako je jedinstvena u ocjeni da je najteža saradnja s portparolom Tužilaštva BiH Borisom Grubešićem, koji je odavno dobro „zamandalio“ odgovore na novinarska pitanja. Grubešić je među novinarima poznat kao „gospodin bez komentara“, iako mu novinari ne traže komentar, već odgovor na pitanje.

Jednoglasno je minus dobila i Muamera Šehić iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), čija je saradnja sa zaposlenicima u medijima ocijenjena neprofesionalnom i to otkako je na čelu KCUS-a sadašnja uprava. Dok je radila u jednom javnom preduzeću, Šehić je slovila kao jedan od najboljih saradnika s medijima.

Izgovori umjesto odgovora

Kada su u pitanju uredi za odnose s javnošću državnih, entitetskih i kantonalnih institucija, novinari su kao najnekooperativnije, najzatvorenije i najneažurnije istakli one u Predsjedništvu BiH na čelu s Dalidom Jugo, zatim Parlamentu FBiH i Instituciji ombudsmana BiH.

Negativnu ocjenu, prema sudu novinara, dobili su i savjetnici za medije članova Predsjedništva BiH. Svima je zajedničko da ne odgovaraju na pitanja novinara, a kada se i jave, uglavnom nemaju odgovore na pitanja, nego izgovore zašto ih nema.

Na listi onih koji su uvijek na usluzi novinarima, a time i javnosti, najviše kolega izdvaja portparole Admira Arnautovića iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona, Ratka Kovačevića iz Uprave za indirektno oporezivanje i Azru Bavčić iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Za Arnautovića novinari kažu da je uvijek pripremljen za svaku temu i da je spreman da osigura i druge sagovornike iz Tužilaštva TK.

U posljednje vrijeme dostupnošću i dobroj saradnji s medijima izdvaja se i Irena Marjanović, portparol Tužilaštva USK, a kao svijetao primjer navode Peru Pavlovića, portparola Vlade HNK.

Dobra iskustva, kažu novinari, dijele i u saradnji sa Sanelom Dujković iz Granične policije BiH, Marijom Markanović iz MUP-a RS, Borisom Pupićem iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Marijanom Popović iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Amelom Odobašić iz Regulatorne agencije za komunikacije, Suvadom Kuldijom iz MUP-a KS, kao i Majdom Kovač iz Federalne uprave Civilne zaštite.

Novinari ističu da su svjesni da u dosta slučajeva izjava portparola zavisi i od zvaničnika čije stavove prenose. No, portparoli koji su dobili negativnu ocjenu s javnosti često ne žele podijeliti i ono što bi mogli.

Izjave u parku

Iako ima i pojedinačnih negativnih mišljenja o saradnji sa Službom za odnose s javnošću u Parlamentu BiH, većina ocjenjuje da su u toj instituciji novinarima, naročito onima koji prate sjednice, omogućeni daleko bolji uvjeti od onih u drugim institucijama. Prije svega od onih u Predsjedništvu BiH, jer novinari godinama i po snijegu i po kiši, ali i visokim temperaturama, okončanje sastanaka čekaju u obližnjem parku, iz kojeg snimaju i izjave. Novinari ne smiju prijeći živu ogradu koja dijeli park od dvorišta zgrade Predsjedništva.

Osim što se smrznu ili „pregriju“ nakon i po nekoliko sati čekanja, novinari, naročito elektronskih medija, ne mogu kvalitetno uraditi posao. I za ovakve situacije propusti se mogu adresirati i na savjetnike članova Predsjedništva za medije.

U RS ažurniji nego u FBiH

Kada je u pitanju saradnja s portparolima u državnim ministarstvima, novinari izdvajaju profesionalizam i ažurnost Majde Tatarević iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH, Nebojše Regoje iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, Zorice Rulj iz Ministarstva civilnih poslova, Stanislave Marić iz Ministarstva pravde i Marine Bakić iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Novinari ističu da su portparoli institucija u RS puno ažurniji od onih u institucijama FBiH.

Ne zovite poslije radnog vremena, vikendom, za državne i vjerske praznike, kad je slava

Novinari posebno ističu bahatost pojedinih portparola koji su ljuti ko ih se nazove nakon radnog vremena. Posebno su portparoli ogorčeni ako im telefon zazvoni tokom državnih praznika, a očekuju i da novinar zna kada je i njihov slavski dan, pa da ih tada ne zove.

Kad riješe problem, jave se, do tada šute k'o zaliveni

Portparoli znaju često i ignorirati upite novinara, a odgovoriti tek nakon 15 ili više dana, kada vijest koju su tretirali postane „bajata“.

Tako novinari iz Trebinja navode kako zimus u tamošnjoj bolnici nije bilo grijanja. Uzalud su slali upite. Nakon nekoliko dana, kada je kvar saniran, iz bolnice su uzvratili s protupitanjem - „Kako nema grijanja, sve je uredu“.

Komentari

NA VRH