Predugo evropsko ignoriranje „problema“ sa sirijskim izbjeglicama, s kojim se mjesecima unazad nosila turska vlada, posljednjih dana obija se o glavu našim zapadnim i istočnim susjedima na razmeđu Evropske unije i onih koji potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju žele biti dio „odabranog društva“.
Vlade Srbije i Hrvatske odgovaraju mjerama i kontramjerama, a konačan epilog na terenu može imati dalekosežne posljedice i proizvesti pravi „mali“ ekonomski rat.
Dok premijer Hrvatske Zoran Milanović govori o mogućoj „teoriji zavjere“ u režiji Srbije i Mađarske, njegov kolega iz Beograda Aleksandar Vučić mjere iz Zagreba poredi s „običajima“ fašističke NDH u Drugom svjetskom ratu.
Zabrana ulaska automobila, autobusa i kamiona srbijanskih registarskih oznaka u Hrvatsku u biti je još jedna igra granicama u izbjegličkoj krizi koja iznova talasa nemirne balkanske prostore.
Zabrana je uslijedila samo desetak dana nakon što su očajni ljudi s Bliskog istoka, umjesto ka mađarskoj granici, taksi vozilima i autobusima odvoženi ka Šidu i Tovarniku, odakle su namjeravali stići do konačne destinacije u Njemačkoj ili Holandiji.
Šta će biti kada se još oko pola miliona ljudi, koji lutaju po Bliskom istoku, stušti ka Starom kontinentu - niko ne zna. Ali za takvu problematiku mnogo ranije su trebali znati u Evropskoj uniji i Ujedinjenim narodima, koji su olako prelazili preko činjenice da su milioni ljudi izbjegli u Tursku, Liban ili Jordan.
Jasno je bilo da će dio sirijskih izbjeglica, nemali broj, svoju sreću tražiti u razvijenim zemljama Evrope te da će na tom putu očaja i nade morati prepješačiti zemlje zapadnog Balkana, među kojima ima još mnogo onih s neraščišćenim računima iz bliže i dalje prošlosti. Neraščišćeni računi su, faktički, mjere i kontramjere koje se poduzimaju u Zagrebu i Beogradu.