Kiša koja posljednjih dana pada u BiH poplavila je više područja u našoj zemlji, a s novim padavinama u srca Bosanaca i Hercegovaca uvukli su se strah i zebnja da bi nas mogla zadesiti katastrofa slična onoj u maju prošle godine.

Dok nas ovih dana iz nadležnih institucija redom uvjeravaju da su spremni odgovoriti na novu eventualnu opasnost, demantira ih stanje na terenu, koje se na poplavljenim područjima pogoršava sa svakim novim litrom kiše. Niko i ne pomišlja građanima reći i položiti račun o tome šta je u posljednjih skoro godinu i po, koliko je prošlo od majskih poplava 2014., urađeno na prevenciji ove opasnosti.

Valjda ponovo računajući na narodnu kratku pamet, niko ne govori ni o odgovornosti onih koji su građane i zemlju doveli u opasnost poput one prošlogodišnje, a koja očigledno ni do danas nije prestala.

Doduše, bilo je pompezno najavljivanih istraga i provjera koje nisu doživjele sudski epilog, a ne zna se ni šta je sve sanirano od za te svrhe prikupljenog novca čiji iznos nikada nije tačno objavljen.

U međuvremenu, s novim poplavama isplivala je još jedna afera o zloupotrebi donacija namijenjenih građanima poplavljenih područja u maju prošle godine. Vijest da je Dragomir Kovač, sekretar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, umjesto ugroženima, stotinjak traktora i motokultivatora te drugih poljoprivrednih mašina doniranih iz Kine podijelio osobama na područjima koja čak nisu bila ni pogođena poplavama, dodatno je obeshrabrila građane BiH.

Osim zgražanja nad beskrupuloznošću službenika koji je bukvalno oteo pomoć žrtvama, ovaj slučaj još je jednom dokazao da riba smrdi od glave, odnosno da su podjednako krivi i oni koji zbog nedovoljnih mehanizama zaštite dozvoljavaju da pojedinci i građanima i državi uvijek iznova nanose štetu.

I upravo su ovakvi slučajevi paradigma za strahove i nepovjerenje građana u to da ih vlast može od bilo čega zaštititi.