Obilježavanje dana Republike Srpske, 9. januara, bilo je prilika da se javnost još jednom uvjeri u različitost dvije srpske politike - Vučićevog futurizma i Dodikove zaglavljenosti u prošlosti.
Dok je premijer Srbije Aleksandar Vučić u govoru održanom u Boriku pričao o ekonomiji, zajedništvu, prosperitetu cijelog regiona, Milorad Dodik, predsjednik RS, teatralnim je, već viđenim nastupom „branio Republiku Srpsku“.
Od koga i od čega, nikome nije jasno. U javnosti se odavno, poput pokvarene ploče, ponavlja rečenica da je na sceni Dodikovo zamajavanje naroda u RS te da pričama o kojekakvim zavjerama o ukidanju ovog bh. entiteta želi sakriti sav kriminal i korupciju koju je sa svojim bliskim podanicima počinio u ovom entitetu.
Jasno je i Vučiću da RS mnogo zaostaje za Federacijom. Pokazuju to i ključni ekonomski parametri. Primjera radi, izvoz u devet mjeseci prošle godine Federacija je povećala za oko šest posto, dok ga je RS za isti period smanjila za čak 20,8 posto. To je najveći pad u posljednje dvije decenije i uglavnom je posljedica destruktivnih aktuelnih vlasti manjeg bh. entiteta.
Zbog toga Dodik uspaničeno traga za podrškom Beograda. Ali ona, makar kada je riječ o Vučiću, može doći samo u sferama priče o napretku, ekonomiji, reformama, otvaranju novih radnih mjesta.
Politiku konflikta, koju uredno njeguje Dodik, najbrutalnije optužujući svoje političke oponente, nazivajući ih izdajicama RS u Sarajevu, iole ozbiljan političar bi ignorirao, a kamoli Vučić, kojeg Zapad vidi kao generatora regiona.
I tako, dok Srbi u Srbiji vjeruju svom premijeru i nadaju se skorom priključenju evropskoj porodici, Srbi u Republici Srpskoj zbunjeno posmatraju svog predsjednika dok inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu ponovo kucaju na njegova vrata.
