Kad bi kojim slučajem BiH izvršila inventuru, kao članica UN-a, znači zemlja koja se mora vladati po međunarodnom pravu i principima ekonomske samoodrživosti, onda bi pokušaji “pravne” eliminacije lidera druge najjače bošnjačke stranke u državi i dokazanog industrijalca, koji upošljava ljude, plaća porez i ogromne doprinose i zemlju vodi naprijed, a ne nazad - bio znak za uzbunu i alarm da Bosni, nakon svega, ponestaje razuma.
Bez obzira da li je to danas Fahrudin Radončić i da li bi to već sutra mogao biti neko drugi, sličnih razvojnih i demokratskih kapaciteta, jedno je sigurno - ova strahovlada nije dobitak za BiH. Ona plaši moguće investitore i rastjeruje mlade iz zemlje, čiji se odlazak brojčano približava onom ratnom egzodusu iz devedesetih godina prošloga stoljeća.
Znamo, te su ratne izbjeglice iz BiH bile žrtve velikodržavne srpske politike protiv Bosne. Ali, porazno je da su ove, aktuelne, ekonomske i političke “izbjeglice” iz BiH, žrtve antidržavne politike. Previše toga je na štetu svih građana ove zemlje!
A bizarni sudski proces protiv Radončića i ostalih jeste kolektivna bruka ove zemlje, dok se po njoj slobodno šetaju stvarni lopovi koji su, doista, milione stekli kroz trgovinu političkim utjecajem, a šetaju se i notorni ratni zločinci i stvarni razvaljivači BiH.
Sarajevo je danas opet pod opsadom antibosanskih politika, izjedeno unutrašnjom izdajom - protiv zdrave pameti i protiv svih onih (i nas) koji su to Sarajevo i Bosnu branili od Amerike do Evrope.
Koja je to poruka koju šalju sudski organi zemlje što, bez ikakve sumnje, opstaje ponajviše na patriotizmu Amerikanaca i Evropljana koji BiH vide u središtu svojih moralnih vrijednosti i političkih ideala? Da li se produžavanjem agonije samo jednom, selektivno izabranom lideru, uz kršenje njegovih ljudskih prava i protiv općih državnih i ekonomskih interesa, možda motivira mladež, da je BiH zemlja “jednake šanse”?
Je li to doista poruka da je BiH zemlja u kojoj “vladaju” zakon, pravda i razum, a ne porodično-politička klika koja je za vlastiti interes spremna nastaviti ovaj “rat” protiv zdravog razuma?
Na koncu, je li ovo i pokušaj stavljanja pečata na bosansku šutnju koja je uvijek najdublja kad Bosnu snađe zlo i nesreća? Ko su onda bosanski dušmani? Oni koji je grade ili razgrađuju? To su pitanja koja bi morala postaviti široka bosanska javnost! Naravno, ako i nju već nisu stavili u pritvor. A onda i zaustaviti ovu hajku protiv svih nas!
