BiH nisu potrebni statistički podaci o stotinama hiljada građana koji su napustili državu - mnogi kažu pobjegli iz nje - već su za kreiranje liste prioriteta vlasti na svim nivoima dovoljna samo iskustva onih koji su već otišli, kao i informacija da je krajem prošle godine u Njemačkoj bilo slobodno više od 630.000 radnih mjesta koja s tada raspoloživom radnom snagom na evidenciji nije bilo moguće popuniti.

Kada bi zaista bili svjesni s kakvom se opasnošću BiH suočava i koliko građana ove zemlje razmišlja, planira, pakuje kofere ili nam već piše iz nekog od njemačkih gradova, obustavili bi sve primitivne medijske istupe, prekinuli s mržnjom, ucjenama, provokacijama i odgovorima na njih trošiti naše živote. Zatvorili bi se u kabinete, uveli i treću smjenu pa radili i noću, a na oči građanima ne bi izlazili bez konkretnog plana kako zadržati radno sposobno stanovništvo i spasiti što se spasiti da. Daleko od toga da je život u nekoj evropskoj državi idila, ali gledajući svakodnevno njihove glave na TV ekranima, slušajući kako godinama iz njih izvire isti spektar tema, smicalica i besposlica, shvatajući da starimo i umiremo u stalnim mrcvarenjima i neizvjesnosti, čovjek naprosto poželi dati petama vjetra pa otići što dalje. I u gore, samo da ih više ne gleda!

Međutim, sudeći po svjedočenjima nove generacije bh. iseljenika, Njemačka je zemlja sigurnosti, u kojoj se radnik cijeni, u kojoj isti posao radi za višestruko višu plaću, gdje je zakonom zabranjeno raditi duže od osam sati dnevno, radno vrijeme petkom skraćeno kako bi stigao na ručak ili u pozorište i kako bi u teško vrijeme opstali i sektori ugostiteljstva i kulture. Nisu rijetkost ni informacije da su cijene osnovnih životnih namirnica znatno niže nego kod nas, jer u uređenim državama s cijenama goriva padaju i cijene ostalih proizvoda.

Dok od Radovana Viškovića stižu nove prijetnje da će, u slučaju blokade sumnjivog projekta izgradnje plinovoda, ovaj entitet državi reći „doviđenja“, hiljade građana odgovaraju sa „zbogom“. Zbogom gluposti, tvrdoglavosti, neznanju, siromaštvu, beznađu i sebičnim, kockastim glavama što su generacijama uzalud potrošile mladost i koje će ostati posljednje - da ugase svjetlo.