Nakon pandemijskih i inih višegodišnjih pauza pojedini sindikati&nbsp;prvomajske proslave pomalo stidljivo vraćaju u gradske parkove, gdje će, kako to tradicija nalaže, za Praznik rada građanima i radnicima biti podijeljene porcije&nbsp;graha.

Tako će u zemlji u kojoj skoro polovina građana živi na granici ili ispod granice siromaštva i u kojoj piletina samo što nije postala luksuz prvomajski grah za mnoge biti baš praznik.
I dok će se, eto, u pojedinim gradovima organizirati proslava uz grah i reći nam da sindikalne aktivnosti ipak nisu zamrle, činjenica je da smo zaboravu prepustili Prvi maj i njegovo istinsko značenje. Pravo na pošteni rad i mogućnost života dostojnog čovjeka odavno ne stanuju u BiH.&nbsp;
U ovoj zemlji više od polovine radnika dobije plaću nešto višu od 600 KM. Nije da su se pomirili s tim, ali u toj borbi za veća primanja svjedočimo razjedinjenosti i okretanju radnika jednih protiv drugih, a i sindikalnih organizacija. Živjeti od prosječne plaće u BiH je skoro pa nemoguća misija. Trebalo bi vidjeti koliko je porodica u kojoj su zaposleni punoljetni članovi.&nbsp;

Ništa novo, reklo bi se, kao što nam je odavno postalo svejedno to što iz godine u godinu zemlju napuštaju svi, a najviše mladi, sposobni, perspektivni.

Koga je zabrinulo to što je BiH u posljednjih devet godina napustilo skoro pola miliona ljudi? Samo prošle godine je iz BiH otišlo 170.000 naših sugrađana. Za neke su to možda samo suhoparni brojevi, ali svi oni nose lične priče ispisane političkom situacijom, društvenom nebrigom, stranačkim zapošljavanjem i kadroviranjem...
Svi oni, posebno mladi i perspektivni, odlaze u potragu za boljim životom. Svjesni da ni oni, a ni njihovi očevi i majke ne mogu kvalitetno živjeti od svog rada, a da im se pri tome gaze radnička prava, odlučili su mahnuti takvom životu.
Ili, jednostavno, ne žele životariti pa dočekati penziju od koje je pitanje kada će i koliko će moći kupiti voća, a kada meso za ručak i koliko će puta pojesti grah, uz koji smo tradicionalno i ponosno proslavljali Prvi maj.&nbsp;

Pravo na pošteni rad i mogućnost života dostojnog čovjeka odavno ne stanuju u BiH

U ovoj zemlji više od polovine radnika dobije plaću nešto višu od 600 KM

Prvomajski grah

Sjećate se jedne od najpoznatijih bajki na svijetu "Carevo novo odijelo" pisca Hansa Kristijana Andersena (Christian)?

Ministar saobraćaja Kantona Sarajevo Adnan Šteta očigledno se sjeća pa je građane bh. prijestonice pokušao staviti u isti koš kao naivnog junaka Andersenove bajke kojeg su lažni tkači prevarili i, kako bismo danas rekli, prodali mu maglu. 
Car je na kraju krcatim trgom hodao nag jer ga je bilo sramota priznati da ne vidi nikakvu kreaciju, dok su mu najbliži saradnici, također se srameći, govorili kako ništa ljepše vidjeli nisu.
A i narod okupljen je šutio. Sramota ih i plaše se cara. Dok dijete nije povikalo da je car nag.
Tako Šteta već mjesecima zavlači građane Kantona Sarajevo izgradnjom tramvajskih stajališta, šina, ali i drugih infrastrukturnih projekata u KS. Rokovi su davno probijeni, ali ih on dodatno pomjera. I misli da će svi šutjeti.
Potpisao je ugovor vrijedan 40 miliona KM sa sumnjivom kineskom firmom o obnovi tramvajskih šina. I sakrio ga od javnosti.
I opet, samo građani ispaštaju.&nbsp;

Već mjesecima zavlači građane Kantona Sarajevo izgradnjom tramvajskih stajališta, šina, ali i drugih infrastrukturnih projekata u KS

Adnan Šteta: Štetine ublehe

Zoran Milanović uspio je iskopati novo dno iako smo mislili da nas od njega više ništa ne može iznenaditi. Predsjednik Hrvatske kazao je kako će spriječiti ulazak Finske u NATO sve dok se ne riješi pitanje Izbornog zakona u BiH, odnosno dok se ne dobije zakon po Čovićevoj mjeri. Ova izjava izazvala je šok i nevjericu na međunarodnoj sceni, no, da tu nije u pitanju obično lupetanje kojim se povlađuje radikalno desničarskim snagama i prijeti Bošnjacima, pokazuje ostatak izjave. Naime, Milanović je iskazivao negodovanje što Finska uopće želi biti dio NATO saveza, tvrdeći kako time "pikaju bijesnog medvjeda penkalom u oko". 

Nije to jedina izjava na ovom tragu. Naime, prethodno je Milanović, također, šokirao svojim tvrdnjama da su Ukrajinci "gurnuti" u rat s Rusijom te da Ukrajini svakako nije mjesto u NATO-u. 
Dakle, u trenucima kada čitav civilizirani svijet solidarno stoji uz Ukrajinu i agresorskoj Rusiji nameće žestoke sankcije, Milanović svemu tome udara kontru i smatra da ne treba "čačkati medvjeda". Usto, Milanovićev kabadahijski stil ponašanja i retorika izgledaju kao preslikani od ostalih Putinovih saveznika u Evropi, od Marine le Pen do Milorada Dodika. Šta stoji iza ovoga?

"Ako izgleda kao patka, pliva kao patka i kvače kao patka, onda je, vjerovatno, patka", rekli bi Amerikanci.

Tako i u slučaju Milanovića više nema nikakve sumnje da se radi o još jednom u plejadi političara koje je Kremlj uspio podvaliti na čelo neke države i koji, u skladu sa svojim mogućnostima, obavlja zadatak destabilizacije političkih prilika u Evropi i provođenja ruske agende. A u tom pogledu i Milanovićev destruktivan odnos prema Bosni i Hercegovini treba posmatrati kao dio jedne šire agende i politike koja se vodi ne s Pantovčaka, nego iz Kremlja.
Koja je bila cijena toga - eh, to je ono što ćemo tek saznati.

U slučaju Milanovića više nema nikakve sumnje da se radi o još jednom u plejadi političara koje je Kremlj uspio podvaliti na čelo neke države

Putinov bojovnik

Karim Benzema ponovo je oduševio fudbalski svijet. Francuski napadač postigao je dva gola u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka protiv Mančester sitija, koju je njegov Real Madrid izgubio na Etihadu 4:3.

Upravo ta dva pogotka Benzeme ostavila su Madriđane u igri za finale. 
Posebnu pažnju privukao je njegov drugi gol iz 82. minute, kada je savršeno izvedenom „panenkom“ s bijele tačke savladao Edersona.
Benzema je tako još jednom potvrdio životnu formu, postigavši svoj 14. gol u Ligi prvaka, a ukupno 41 na 41 utakmici ove sezone.
Ujedno je došao do brojke od 85 golova u najjačem evropskom klupskom takmičenju i približio se trećem mjestu vječite liste, koje s golom više drži Robert Levandovski (Lewandowski).
Karim Benzema rođen je 19. decembra 1987. godine u Lionu. Tu je i počeo karijeru, a poslije četiri uzastopne titule prvaka Francuske 2009. godine, u transferu vrijednom 35 miliona eura, preselio se u Real Madrid. S „Kraljevskim klubom“ je osvojio sve što se može osvojiti. Tri puta je bio prvak Španije, četiri puta prvak Evrope, a u karijeri ima ukupno 28 trofeja.

Francuz s dva gola ostavio Madriđane u igri za finale

Karim Benzema: Spasilac Reala

I lično je ovog puta. Vjerujem da ovo ne mislim samo ja i da će ovo reći svi oni koji su barem jednom držali pušku s nekoliko metaka u nekom od sarajevskih naselja dok se na njih obrušavala sila jedne cijele armije koja se nazivala narodnom.

I ne samo oni, nadam se da će sve shvatiti lično oni koji su sa zebnjom u podrumima, dok im se kuće granatiraju, čekali svoje najmilije kako bi se vratili iz neke ulice, možda i Dobrovoljačke.
Lično je iz više razloga, jer na sceni je očigledan pokušaj mijenjanja historijskih fakata vezanih za odbranu Sarajeva, a to se ne smije dozvoliti.
Svako na svoj način, uz potpuno poštivanje pravne države, svi trebamo dići glas. Ovo nije borba za Backovića, Ganića, Švrakića, Bahtu, Alispahića...

Ima tu, među 10 optuženih za navodne zločine u Dobrovoljačkoj i ljudi koji su poslije sami sebe kompromitirali, ali to nikako ne smije biti paravan za dopuštanje da se neko iživljava nad sudbinom onih koji su branili Sarajevo.

Dići glas, jedino preostaje, ali glas treba biti jedinstven i ovog puta ni stranačka ni bilo kakva druga pripadnost nije bitna.
Udara se na temelj, udara se na državu, ali o časnoj borbi protiv fašizma koji se nadvio nad Bosnom i Hercegovinom tih 90-tih godina ne smije se šutjeti.
Nema nikakve dileme šta se zaista događalo u Dobrovoljačkoj, a to potvrđuju i međunarodni sudovi koji su rekli da zločina nije bilo. Kod nas, očigledno, postoje oni koji bi sve to ignorirali, ali nadati se da su se preračunali, da će i te snage, kako su i one koje su godinama ugnjetavale građane Sarajeva, doživjeti poraz.

Udara se na temelj, udara se na državu, ali o časnoj borbi protiv fašizma koji se nadvio nad Bosnom i Hercegovinom 90-tih ne smije se šutjeti

Lično je iz više razloga, jer na sceni je očigledan pokušaj mijenjanja historijskih fakata

Shvatam lično

Zbog nedostatka kvoruma otkazana je sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH na kojoj se trebalo raspravljati o HDZ-ovom prijedlogu izmjena Izbornog zakona. Tradicionalni partner HDZ-a SDA odlučio je bojkotirati ovu sjednicu.

Fijasko s izmjenama Izbornog zakona na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH je bilo lako predvidjeti.
Ove izmjene su se shvatile kao HDZ-ov popis želja, za koji su i oni sami bili svjesni da ne može dobiti potrebnu podršku, a i sam je Dragan Čović na konferenciji za medije, nakon najave da je ova inicijativa puštena u proceduru, rekao da ne očekuje da će proći. 
Cilj puštanja u proceduru ovakvog prijedloga očigledno nije bio da on prođe, nego da se napravi još jedan folklor u kojem su svi koalicioni partneri zadovoljni.

SDA i njen lider Bakir Izetbegović su pokušali da se iskažu kao branioci institucija, HDZ je pokušao predstaviti svom biračkom tijelu da Sarajevo nije spremno na dogovor, a Dodik se, vjerovatno, smješka jer HDZ optužuje SDA za blokadu institucija.

Predstava se nastavlja i danas, za kada je ponovo zakazana sjednica s istom tačkom dnevnog reda, gdje se očekuje isti scenarij pun teških riječi, a onda već sutra imat ćemo normalno funkcioniranje vlasti ove dvije stranke širom lokalnih zajednica, kantona, na nivou entiteta, a kada se budu birala kadrovska rješenja, i na nivou BiH.
Svi sretni, a izmjena Izbornog zakona nema.

Sjednica Doma naroda otkazana, ali koalicioni partneri SDA i HDZ nemaju razloga za brigu

Fijasko s izmjenama Izbornog zakona na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH je bilo lako predvidjeti

Svi sretni, zakona nema

Eto, i <a href="https://avaz.ba/tag/82572/koronavirus">korona</a> je, barem zasad, gotova. Mjere su ukinute, ljudi su jedva dočekali da izađu iz izolacije i "samica" i da krenu "u život". Naravno da su se i pjevači razmilili na sve četiri strane svijeta i krenuli su koncerti. Pune se arene po regionu, Evropi... Svuda, samo ne kod nas, u BiH.

Što se naših dvorana tiče, niko ni habera. Nema čak ni najave za dogledni period. Koncertna djelatnost u bh. prijestonici svela se na sporadične događaje u prostoru Bosanskog kulturnog centra, klubovima...
Kada bi se napravila anketa među građanima, vjerovatno bi ih bilo koji još misle da se u Zetri provodi vakcinacija. 
Bh. pjevači, da se razumijemo, ne sjede u kućama čekajući Godoa. Oni rade, ali van granica BiH. Neka rade, i treba da rade.

I ko je uopće odgovoran za koncertne događaje u Sarajevu? Kod nas niko ni za veće stvari nije odgovaran, a kamoli za ove.

Ljudi iz struke tvrde da je kod nas sto puta teže organizirati koncert u odnosu na druge zemlje regiona. Kažu da su birokratija, papirologija i ostali labirinti teško rješivi.
A troškovi organizacije koncerata mnogo su veći nego u Zagrebu i Beogradu, gdje je PDV na ulaznice 5 odnosno 9 posto. Kod nas je 17 posto.
Što lakše kad može teže, što bismo se mi spominjali po lijepim stvarima, što bismo mi uopće uživali i pjevali…&nbsp;

Insajderi tvrde da je kod nas sto puta teže i skuplje organizirati koncert u odnosu na druge zemlje regiona

Koncertna djelatnost u bh. prijestonici svela se na sporadične događaje

Vakcina protiv muzike

Prema objavi prvih rezultata predsjedničkih izbora u Francuskoj, nakon što je postalo jasno da Evropa neće dobiti još jednog Putina u liku Marin le Pen, odahnuo je cijeli svijet. 

Emanuel Makron (Emmanuel Macron) pobijedio je u drugom krugu utrke koja se u jednom trenutku činila tijesnom i neizvjesnom i postao prvi predsjednik Francuske u posljednjih 20 godina koji je osvojio drugi predsjednički mandat zaredom. 
Većinska Francuska je shvatila kakve bi opasnosti izazvala vlast u rukama desničara i političarke koja je najavljivala istupanje ove zemlje iz EU i NATO-a, a brojne čestitke s najvažnijih adresa u svijetu koje su uslijedile u noći prebrojavanja glasova pokazale su s koliko pažnje su se pratili i koliko su važni bili izbori u Francuskoj.
U prvom obraćanju ispred Ajfelovog tornja u Parizu Makron je kazao da je svjestan da su mnogi glasali za njega kako bi spriječili da desnica dođe na vlast i ova činjenica, uz ranije poruke kako želi ujediniti “sve dijelove političkog spektra” i da vjeruje “u sve Francuze, bez obzira na porijeklo, mišljenja i uvjerenja”, trebala bi stabilizirati i unutrašnje prilike u Francuskoj. 
Posebno u vrijeme kada Francuska, uz SAD, Veliku Britaniju i Njemačku, predstavlja jednu od najvažnijih zemalja na globalnoj sceni u otporu ruskoj agresiji na Ukrajinu, procesima stabilizacije rizičnih regiona i odbrani demokratskih vrijednosti Zapada.&nbsp;

Većinska Francuska je shvatila kakve bi opasnosti izazvala vlast u rukama desničara

Makron: Prvi predsjednik koji je osvojio dva mandata

Emanuel Makron: Pobjeda Evrope

Iako nas naknadna podrhtavanja tla upozoravaju kako još ne možemo biti sigurni da je opasnost prošla, u petak smo doživjeli još jednu prirodnu nesreću i iskustvo pred kojim su svi problemi prije 23 sata i 7 minuta postali manje važni. Nakon potopa i velikih snjegova, rekordnih hladnoća, vrućina, krupnog grada i stravičnih klizišta svjedočili smo još jednoj prirodnoj pojavi koja nam je pokazala koliko smo u suštini bespomoćni, ali i jednaki u situacijama kada se ruke šire prema nebu, a sve želje i molitve stapaju u jednu - da sve što prije prođe i da nam oni koje volimo ostanu živi. 
Ovo su dani kada su sva srca, izuzev malobrojnih kojima lijeka ni pomoći nema - poput izvjesnog fratra iz Čapljine koji se radovao zemljotresu - ujedinjena u bolu zbog gubitka jednog mladog života i solidarnosti s porodicama koje su morale napustiti svoje kuće. 
Zemljotres u Hercegovini dolazi u vrijeme vjerskih praznika, Uskrsa, Vaskrsa, ramazana i predstojećeg Bajrama, pa će vjernici i u ovoj nesreći prepoznati poruku da smo samo prašina u kosmosu.
Suočeni s opasnošću većom od onih koje sami sebi redovno priređujemo, barem nakratko ćemo odbaciti vlastitu oholost i razmisliti zašto je, nakon Neba, evo i Zemlja “progovorila”. Kao i u slučaju poplava, trenutno ćemo zaboraviti razlike, shvatiti da kiše, snjegovi, kao ni zemljotresi ne poznaju granice koje smo iscrtali na geografskim kartama i u vlastitim glavama.
Zemljotres na isti način ruši i bošnjačku kuću u Stocu kao i srpsku i hrvatsku u Berkovićima i Čapljini, posebno kada je građena s istom mukom i siromaštvom, onako kako se jedino i moglo u zemlji u kojoj se pamet, mir i napredak ne zadržavaju dugo. 
Teško je očekivati da ćemo shvatiti lekciju, jer nismo ni one prethodne. A bilo bi dobro kada bismo vidjeli da nam je čovjek jedini vitalni nacionalni interes. Da u nevolji ne dozivamo političare, već spasitelje, civilnu zaštitu, policajce, vatrogasce i da su nam njihov status i oprema važniji od limuzina i luksuza u kabinetima političara.

Zemljotres na isti način ruši i bošnjačku kuću u Stocu kao i srpsku i hrvatsku

Svi smo isti

Britanski bokser Tajson Fjuri (Tyson Fury) na dominantan je način odbranio tron teške kategorije u najprestižnijoj WBC verziji.&nbsp;Na punom Vembliju, pred 94.000 gledalaca, Fjuri je u šestoj rundi aperkatom nokautirao sunarodnjaka Dilijana Vajta (Dillian Whyte) i odbranio titulu prvaka. „Kralj Cigana“ je prije posljednje borbe nagovijestio da bi bokserski meč s Vajtom ujedno mogao značiti i kraj impresivne karijere. No, u samo šest rundi prvak je pokazao da je još neprikosnoven te da će njegovo povlačenje iz ringa predstavljati veliki hendikep za „plemenitu vještinu“.
Tajson Fjuri je rođen 12. avgusta 1988. godine u Mančesteru. Profesionalni debi upisao je u decembru 2008. godine, a do sada je imao 33 profi borbe i zabilježio 32 pobjede, od kojih 23 nakon nokauta protivnika. Ostvario je i jedan remi, onaj protiv Dionteja&nbsp;Vajldera&nbsp;(Deontay Wilder) na startu trilogije njihovog rivalstva...
Nakon posljednje borbe potvrdio je da se radi o vjerovatno posljednjem nastupu, a ukoliko se zaista oprosti, povući će se na vrhuncu, kao WBC-ov prvak svijeta u teškoj kategoriji.

U šestoj rundi aperkatom nokautirao Vajta i odbranio titulu prvaka

Fjuri: U 33 profi borbe zabilježio 32 pobjede

Tajson Fjuri: Nokaut za oproštaj

Otkad je Sebija Izetbegović imenovana za direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), pod plaštom politike supruga Bakira Izetbegovića i SDA, pod punu kontrolu stavila je tri glavna stuba zdravstva u Kantonu Sarajevo - KCUS, Medicinski fakultet i Ljekarsku komoru. Sve je počelo 2016. godine, kada se prvo obračunala s neistomišljenicima posluživši se različitim metodama, od zastrašivanja do omalovažavanja. Više niko i ne zna broj uglednih stručnjaka koji su napustili KCUS otkad je palica u ruci Sebije Izetbegović. 
S druge strane, radnici koji su velikodušno klimali glavama i srčano aplaudirali na svaku njenu izgovorenu riječ nagrađivani su zbog svoje poslušnosti.
Sve ovo je postignuto kroz širok dijapazon ovlaštenja prve dame u Bošnjaka i širokogrudnost finansijera okupljenih oko SDA. Njen svakako najmoćniji mehanizam je činjenica da su članovi Upravnog odbora KCUS-a njeni poslušnici i kao takvi su podržali sve njene postupke i odluke bez obavljanja onoga zbog čega su tu - nadzora.
Svoje nezakonito djelovanje, kako tvrdi i ministar zdravstva KS Haris Vranić, nastavila je i prilikom posljednjeg imenovanja Upravnog odbora od Vlade FBiH. Zbog svega Vlada KS, koja je jedan od osnivača i koja izdvaja silne pare za ovu ustanovu, pokrenut će tužbu pred nadležnim pravosudnim organima.
Naime, Vlada FBiH, očigledno nakon aminovanja direktorice Izetbegović, imenovala je UO KCUS-a, među kojima je, uime Vlade KS, imenovana samo Lejla Brčić, ali ne i drugi prijedlog Vlade KS Ilma Mehić-Jusufbašić. Inače, Vlada KS trebala bi imati tu svoja dva člana.
Također, više od dva imenovana člana su iz KCUS-a, a u zakonu piše da moraju biti iz reda zdravstvenih radnika. Imenovane su bliske prijateljice direktorice, od kojih dvije nisu zdravstvene radnice. Također je većina imenovanih iz Sarajeva, među kojima je čak njih petero uposleno u KCUS-u.
Na ovaj način nastavljeno je bahaćenje i vladanje silom nad najvećom zdravstvenom ustanovom, a ono što je najgore - ispaštaju pacijenti.

Najmoćniji mehanizam Sebije Izetbegović je činjenica da su članovi Upravnog odbora KCUS-a njeni poslušnici

Sekino jato

Dostojanstveno, hrabro i ponosno, komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH i jedan od heroja odbrane Sarajeva i BiH Dragan Vikić dobio je još jednu bitku. Trajala je duže od svih ratnih, po mnogo čemu bila teža, ali je time ova pobjeda slađa. 

Pokušaji da se baci mrlja na besprijekornu policijsku i oficirsku karijeru nisu uspjeli, a sada neka se sa svojom savješću i vlastitom odgovornošću suočavaju oni koji su u tome učestvovali.
Svi koji iskreno vole Bosnu i Hercegovinu, oni što pamte Vikićevo obraćanje u Skupštini RBiH 1992. godine: "Ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH...", poziv građanima da brane svoju domovinu, ali i oni što su odrastali uz Tifinu pjesmu "Ponesi zastavu", konačno su odahnuli.
Časnoj ulozi Vikića i njegovih specijalaca u odbrani od agresije, iako nije bio potreban, dat je i sudski pečat. S druge strane, razočarani su oni što Vikića nisu uspjeli pobijediti ni u ratu, kad su njegovi specijalci lomili zube zločinačkoj armiji, štitili vitalne objekte, hapsili snajperiste i niške specijalce, ali i oni kojima je smetao i kao heroj, i kao simbol multietničke Bosne i Hercegovine.

Pokušaji da se baci mrlja na besprijekornu policijsku i oficirsku karijeru nisu uspjeli

Dragan Vikić: Heroj bez poraza

Dragan Vikić nije kriv, rekao je jučer državni sudija Zoran Božić obrazlažući presudu kojom je pala teza Tužilaštva BiH da je legendarni komandant odbrane Sarajeva odgovoran za ratne zločine u sarajevskom Velikom parku.

I nije kriv. To je znalo cijelo Sarajevo. Cijela država. Pravosudna zajednica. Ko se imalo razumije u pravo i sudske procese... Od prvog dana mnogo toga nije štimalo. Ali šest dugih godina se čekalo na pravdu.
I svi su znali da Vikić nije ni naredio ni učestvovao u ovom zločinu. Neko jeste, ali on nije. 
Treba biti iskren i reći da je neko ubio vojnike JNA, ali teza da je to znao Vikić, u tome učestvovao i to zataškavao bila je suluda pomisao.

No, bitka da Vikić dokaže nevinost trajala je od 2016. godine. Skoro šest godina u sudnici su svi svjedoci, ne oni instruirani, tvrdili samo jedno - Vikić nije kriv. Vikić je heroj, a ne zločinac.

I vojnički, hrabro, izdržao je sve uvrede, udarce i optužbe. Istina, sve se odrazilo na njegovo zdravlje. Nije to taj isti Dragan…
Samo on i njegova porodica znaju kako je bilo optužiti čovjeka bez kojeg ne bi bilo ni Sarajeva. Čovjeka koji je za ovaj grad dao sve, a na kraju dobio to da bude progonjen.
To je crna mrlja na adresi onih struktura koje su preko Vikića željele sačuvati sebe. Svoje mentore i nalogodavce. Tužilaštvo je ovdje još jednom ispalo i naivno i oholo, uhvatilo se ukoštac da dokaže nešto za što nije imalo ni najmanji dokaz.
Adresa im je poznata. Obavještajna sarajevska hunta. Ona iza svega stoji. I danas, u miru.

Vikić nije kriv. To je znalo cijelo Sarajevo. Cijela država. Pravosudna zajednica. Ko se imalo razumije u pravo i sudske procese

I svi su znali da Vikić nije ni naredio ni učestvovao u ovom zločinu

Pobjeda Sarajeva

Veliki bh. umjetnik Safet Zec u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" poslao je važne poruke. On neumorno apelira za spas Počitelja, našeg kulturno-historijskog dragulja koji propada i tone u mrak.

Zec je čovjek sa stavom i šalje veoma jasne političke poruke, upozorava na monstruozne podjele u Bosni i Hercegovini, na dvije škole pod istim krovom, na, kako kaže, aparthejd... Naglašava kako su razlike naše bogatstvo koje malo ko ima, a mi to ne znamo cijeniti. 
Zec je umjetnik svjetskog glasa, može birati gdje će živjeti i stvarati, a on je ovdje, u domovini. Istinski je patriota koji svojim porukama želi boljitak cijeloj zemlji i svim njenim narodima.
Safet Zec&nbsp;rođen je 1943. u Rogatici. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. godine. Priredio je više od 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi. Za svoj rad dobio je više od 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti.

Umjetnik svjetskog glasa može birati gdje će živjeti i stvarati, a on je ovdje, u domovini

Safet Zec: Patriota sa stavom

Čuo je jednom jedan ministar "seksi ideje" o vraćanju migranata u njihove zemlje, ali je bio i zadovoljan njihovom potrošnjom u Bosni i Hercegovini, kao nadomjestak za manji broj turista.

Zove se taj ministar Selmo Cikotić i istovremeno je izjavio i da BiH vlada migrantskom krizom. Tu je za njega bio kraj. Sve nakon toga je pusta stihija i prepuštanje stvari igri slučaja.
Malo ko je iznenađen, ali za migrante i evoluciju njihovog boravka u BiH nije bio kraj. Stigao je novi level. Ministar se nije oglasio - vjerovatno i dalje na isti način "vlada situacijom" - ali migranti su sada krenuli u "vatreni turizam".
Koristi se vatreno oružje i samo je pitanje ko je sljedeći nakon što su se između sebe popucali. Slobodni poput ptica na grani, bez ikakvih papira, ljudi tumaraju ulicama Bosne i Hercegovine, i to naoružani.
Iako nikada nije ni bilo, bez obzira na izjave Cikotića, sve ovo što se događa sada, posebno nije ni fensi ni seksi, mada je, sigurno, i dalje ministru drago jer oni troše novac.

Potrošili su ovi posljednje uhapšeni i na oružje i na municiju, ali, kako god, i to je potrošnja, pa ministar može biti zadovoljan.

Svaku šalu nastranu, možda je konačno vrijeme da se uradi nešto konkretno u vezi s kontrolom ljudi koji dolaze u BiH i tu ostaju bez ikakvih dokumenata.
Ministar sigurnosti BiH se jednom prilikom pohvalio da su "uvedena nova tehnička sredstva i organizacijski modeli", ma šta to značilo, ali je jasno da i migranti imaju nova "tehnička sredstva".
Nisu to više tek ljudi s maramicama na raskrsnicama, pa ministrovo prebrojavanje onih koji su u BiH neće riješiti probleme.
Sada je stradao migrant, nadati se da će na tome stati, ali posao ministara i vlasti nije da se nadaju, već da poduzimaju konkretne korake.

Iako nikada nije ni bilo, bez obzira na izjave Cikotića, sve ovo što se događa sada, posebno nije ni fensi ni seksi

Čuo je jednom jedan ministar "seksi ideje"

Vatreni turizam

Mnoge su zgrozili posljednji ramazanski istupi lidera SDA Bakira Izetbegovića. 

Uveliko započinjući predizbornu kampanju, Izetbegović je po političkim skupovima i u programima sebi lojalnih televizija, između ostalog, kritizirao pretjerani karijerizam kod žena i nedovoljno rađanje djece, "neograničenu" sloboda govora, a nije se libio naglasiti da ne brine za Bosnu "dok su džamije pune", dodajući, također, da su vjernici muslimani vezivno tkivo države.
Rekoh, ove ultrakonzervativne poruke u kojima se nereligiozni nemuslimani označavaju kao manje vrijedni i sumnjivi zgrozile su mnoge, ali mnogi ne znače i većinu. Doduše, ljudi s građanskim i liberalnim pogledima možda uistinu čine većinu u civilnom sektoru i medijima, no pitanje je da li njihovi stavovi dominiraju u društvu. 
Uostalom, Izetbegović se ni ne obraća njima, nego upravo onima na koje računa kao na glavno glasačko tijelo, a to su oni što će im srca zatitrati kada čuju da su kičma države.

Nezahvalno je govoriti ko tu dominira, uostalom, ni relevantnih istraživanja o tom pitanju nemamo, ali rezultati izbora barem neumoljivo pokazuju - pobjeđivale su i pobjeđuju uglavnom one opcije koje su, svaka unutar svog naroda, preferirale nacionalistički, konzervativni i izrazito vjerski obojen sistem vrijednosti, što, vjerovatno, mnogo toga govori o većinskom ukusu stanovništva.

A taj ukus sistemski se, doduše prilično tiho, kroji 30 godina. Vladajući nacionalisti su imali daleko bolju logistiku, sav državni aparat na svojoj strani, institucije, školstvo i narativ kreiran po svojoj mjeri.
Generacije odgajane u jugoslavenskom "bratstvu i jedinstvu" i u njemu preferiranom ateizmu devedesetih su uronile u krvavi rat, religijom opijen i inspiriran željom za ostvarivanjem "historijskih" nacionalnih ciljeva. Današnju generaciju odgojio je sistem koji su stvorili upravo oni koji su uime nacionalnih ciljeva i vjerskih pobuda kreirali to krvoproliće devedesetih. Šta mislite, kakav može biti njihov sistem vrijednosti?&nbsp;

Prvomajski grah

Adnan Šteta: Štetine ublehe

Putinov bojovnik

Karim Benzema: Spasilac Reala

Shvatam lično

Svi sretni, zakona nema

Vakcina protiv muzike

Emanuel Makron: Pobjeda Evrope

Svi smo isti

Tajson Fjuri: Nokaut za oproštaj

Sekino jato

Dragan Vikić: Heroj bez poraza

Pobjeda Sarajeva

Safet Zec: Patriota sa stavom

Vatreni turizam

Konzervativna revolucija

Kolumne

Prvomajski grah

Adnan Šteta: Štetine ublehe

Putinov bojovnik

Karim Benzema: Spasilac Reala

Shvatam lično

Svi sretni, zakona nema

Vakcina protiv muzike

Emanuel Makron: Pobjeda Evrope

Svi smo isti

Tajson Fjuri: Nokaut za oproštaj

Sekino jato

Dragan Vikić: Heroj bez poraza

Pobjeda Sarajeva

Safet Zec: Patriota sa stavom

Vatreni turizam

Konzervativna revolucija