Čovjek je već nakon prve utakmice postao regionalna medijska zvijezda. Klipovi njegovog vođenja Željezničara s krova tunela u posljednjih deset minuta gradskog derbija protiv Sarajeva (1:0) obilaze internet-nebo, zadivljujući zaljubljenike u najvažniju sporednu stvar, a posebno navijače &quot;Plavih&quot; s Grbavice.

Edis Mulalić, nekada neustra&scaron;ivi borac na terenu i stoper kojem niko nikada nije mogao prigovoriti nijednu riječ, postao je prvi trener Želje i već je u svom debiju nagovijestio da će se na klupi pona&scaron;ati kao &scaron;to je i na terenu. Tačnije, ne na klupi, već pored nje.

Svojim izjavama uoči de(r)bija Mulalić je zaintrigirao fudbalsku javnost u BiH. Vi&scaron;e je nego evidentno da u njegovoj filozofiji ne postoji riječ kalkulacija, da od fudbala ne želi praviti kvantnu fiziku i da bi mu na sposobnosti motivacije igrača mogao pozavidjeti i legendarni Ćiro Blažević.

Britka sablja za samo nekoliko dana podigao je moral ekipi koja je nakon nastupa u Evropskoj ligi postala neprepoznatljiva. Hoće li nastaviti Željo nakon derbija u istom ritmu, pokazat će vrijeme, ali da ne&scaron;to ima u Mulaliću, to je definitivno. Edis je rođen 25. oktobra 1975. i skoro cijelu fudbalsku karijeru proveo je u Željezničaru.

Edis Mulalić

Britka sablja

Subotnji Kongres SDP-a, osim međusobnih kritika i samokritika, suočavanja s gre&scaron;kama počinjenim između dva kongresa, planova za oporavak stranke, nije mogao proći bez demago&scaron;ke priče pojedinih dugogodi&scaron;njih kadrova SDP-a, čiji su (ne)rad i demagogija ovu stranku skoro obezglavili, a ideju socijaldemokratije srozali na najniži nivo.&nbsp;

Željko Kom&scaron;ić, predsjednik Demokratske fronte, pokazao je da ni za jotu nije maknuo od priče koju je svojevremeno pričao u SDP-u. U svojstvu gosta i budućeg ujedinitelja ljevice, to jest povratnika u krilo partije koju je napustio, poručio je da BiH &bdquo;nikad nije bila bliža da se podjeli&ldquo;, i to, kako je kazao, čak i administrativno &bdquo;u tri etnička tora ili cjeline&ldquo;. &nbsp;

- Na nama i na vama je odgovornost da to zaustavimo, da branimo tekovine ZAVNOBiH-a... - poručio je Kom&scaron;ić. Tipično za Željka!&nbsp;

Ba&scaron; kao da je u proteklih dvadesetak godina Kom&scaron;ić sjedio na čelu udruženja ljubitelja piva, a ne osam godina bio član Predsjedni&scaron;tva države, četiri godine vodio najveću sarajevsku općinu, bio ambasador države i uporedo sa svim ovim funkcijama sjedio u vrhu SDP-a, partije koja je dva puta osvajala vlast u zemlji.&nbsp;

To &scaron;to je promijenio stranku, ne znači da ne treba odgovoriti biračima &scaron;ta je svih ovih godina dok je sjedio u vlasti, radio da zaustavi podjele i torove kojima nas ponovo prepada. Uz sve vrline koje, kako neki smatraju, Željko Kom&scaron;ić kao čovjek ima, neko mu mora reći da mu je demagogija od subote stara koliko i njegova politička karijera.&nbsp;

Posebno jer isti Kom&scaron;ić i njegova stranka jo&scaron; sjede u vladajućoj koaliciji, kontroliraju budžete, voze službene aute i tro&scaron;e državni novac. Sve to bi, očito, u napadu politikantstva, on želio zadržati, a preuzeti i privilegiju da kritizira bez odgovornosti i glumi zabrinutu opoziciju. Njegova demagogija, većinom od Bo&scaron;njaka, već je jednom na lijepe oči kupljena, ali građani ni&scaron;ta osim razočarenja i kukavičluka nisu dobili.

Komentar dana

Koga plaši Komšić

Vlast u BiH ponovo je zakazala oglu&scaron;iv&scaron;i se na apel čelnika Jevrejske zajednice u BiH da se pomogne manifestaciji povodom 450 godina od dolaska Jevreja u BiH. Pojedinci koji sada zauzimaju odgovorne pozicije pokazali su svu svoju indolentnost, bezobrazluk i bezosjećajnost, ne samo prema pripadnicima jedne vjerske zajednice nego prema svima u BiH.

Jer, ignoriranje ovako bitne godi&scaron;njice jeste ignoriranja svega onoga &scaron;to je Jevrejska zajednica BiH učinila za ovu državu, ponižavanje uloge koju su bosanski Jevreji odigrali u najtežim trenucima.&nbsp;

Opstanak Sefarda u BiH tolike godine značajna je činjenica, a manifestacija kojom se to obilježava trebala bi zanimati cijelu BiH, a ne samo Jevreje. No, očito je da to vlast u BiH ne želi i neće da vidi, osokoljena privatnim interesima i tro&scaron;eći novac građana na mnoge nevažne i besmislene stvari.

Ona vlast koja zanemaruje ulogu državotvornih manjina pokazuje ustvari očito neznanje i potcjenjuje jubilej koji bi morao biti utkan u dio bh. identiteta i značajan dio bh. državnosti.

Ali, vlasti &nbsp;silne novce već godinama bacaju na raznorazne ceremonije upitne vrijednosti, koride, derneke i cajke, &scaron;to je samo odraz slike ljudi koji je vode i predstavljaju.

Kako reče predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci, &bdquo;Jevreji su jedan etalon zajedni&scaron;tva u državi&ldquo;. No, taj etalon za mnoge predstavnike bh. vlasti očito ne postoji, &scaron;to je sramotno.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Nemarna vlast

Kada nekog fudbalera ne ide, često čujemo da je nemoguće kako je najednom zaboravio igrati. Koliko je bitno da je neko psiholo&scaron;ki rasterećen, da mu ljudi, trener, suigrači vjeruju, pokazuje nam primjer Vedada Ibi&scaron;evića - čovjeka koji je postigao najznačajnije golove za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine u posljednjem desetljeću.&nbsp;

Vedo je dolaskom u Hertu iz posrnulog &Scaron;tutgarta pokazao da jo&scaron; nije igrač za otpisivanje, a najbolja potvrda toga su jučera&scaron;nja dva gola s kojim je stigao do cifre od tri ove sezone.

Berlinski klub torpedirao je Hamburg, slaveći 3:0, a popularni Vedator svoj neupitni golgeterski kvalitet pokazao je za 119 sekundi. Njega kad ide, onda ba&scaron; ide, kad ne ide, ne ide.

U ovim trenucima njegova forma je ne&scaron;to &scaron;to predstavlja melem na ranu selektora Mehmeda Baždarevića, ionako izranjavanog generalno lo&scaron;om formom većine glavnih igrača te dodatno uzdrmanog nemogućno&scaron;ću da u odlučujućim utakmicama kvalifikacija za EP 2016. računa na udarnu iglu Edina Džeku. Možda je ba&scaron; sudbina da u ključnim utakmicama preporođeni Ibi&scaron;ević ponovo uzme stvari u svoje ruke.

Vedad Ibišević

Preporod Vedatora

Taman kada pomislimo da smo pročitali i saznali sve vratolomne odluke domaćeg pravosuđa, ono nas, uglavnom negativno, iznova iznenadi. Da se razumijemo, u lancu pravde od policije do suda većina je onih koji po&scaron;teno obavljaju svoj posao. Ipak, svako dru&scaron;tvo koje teži ka normalnom okruženju i odnosima posebno se zgražava i osjetljivo je spram napada na najmlađe, fizički i emotivno nemoćne.

Kako onda komentirati jučera&scaron;nju odluku Općinskog suda u Sarajevu, koji Edina &Scaron;ebu (24) osuđuje na SAMO dvije i po godine zatvora zbog nedjela bludnih radnji nad osmogodi&scaron;njim djetetom!

I ne samo to, nakon &scaron;to je otkriven i uhap&scaron;en u februaru, &Scaron;ebo je pu&scaron;ten na slobodu, ali je nakon o&scaron;trih reakcija javnosti vraćen nakratko u pritvor.

Sve to događalo se nakon &scaron;to je objelodanjeno da je &Scaron;ebo dječaku prijetio da ne smije nikome pričati o njegovom nedjelu, jer će mu ubiti roditelje. Zakon kaže da su za ovakva nedjela predviđene kazne od pola do pet godina zatvora. Neprikosnoveno pravo suda i postupajućeg sudije je odluka o visini kazne, ali zar upravo polje zlostavljanja djece nije mjesto za &quot;pravnu državu&quot;?

Kada brane svoje (nerazumne) odluke, u pravosuđu tvrde da je &quot;zabranjeno komentirati sudske odluke&quot;. &Scaron;to, naravno, ne odgovara istini. Treba i mora se komentirati i labava sudska praksa i mekani zakoni, jer se u nekim &quot;znatno demokratskijim&quot; državama sličnim zločincima izriču desetostruko vi&scaron;e kazne.

Sudije! Državo! Želite li da niko nikad vi&scaron;e ne doživi sudbinu dječaka iz Buča Potoka? Želite li da va&scaron;e dijete odraste ne bojeći se da će neko ko mu je poku&scaron;ao ili uni&scaron;tio život dobiti trideset, a odrobijati manje od dvadeset mjeseci?

Onda to prevenirajte drakonskim kaznama silovateljima, pedofilima, zločincima nad tijelom žrtve, prije i iznad svih. Izričite maksimalne, a ne minimalne kazne. Državo, poslanici, pojačajte kazne u zakonima.

Zamislite se nad uobičajenom rečenicom iz presuda da je &bdquo;kazna adekvatna i treba postići edukativni i kazneni efekt&quot;. Hoće li, ili će va&scaron;e smije&scaron;no niske kazne dati krila novim silovateljima, pedofilima?

&nbsp;

Sramotna presuda

Želim uraditi ono &scaron;to je veliki Dijego Maradona uradio. Želim ući u historiju Napolija.

Tim riječima obratio se javnosti argentinski napadač Gonzalo Iguain (Higuain) uljeto 2013. godine, kada je napustio madridski Real i potpisao petogodi&scaron;nji ugovor s Napolijem, vrijedan 40.000 miliona eura. S obzirom na to da se već na prvom predstavljanju dotakao ikone kluba podno Vezuva, od Iguaina se s pravom očekivalo da pokaže da nije samo jak na riječima.

Sjajni Argentinac je u malo vi&scaron;e od dvije sezone u Napoliju postigao 59 golova, ali malo koji bolji je od onog prekjučera&scaron;njeg, koji je postigao u velikoj pobjedi Napolija protiv Legije (2:0) u 1. kolu grupne faze Evropske lige.

Ba&scaron; poput Maradone, Iguain je u 84. minuti susreta u Var&scaron;avi primio loptu na 20 metara od gola, s lijeve strane terena, te krenuo u slalom u kojem se rije&scaron;io nekoliko protivničkih defanzivaca i naposljetku, s udaljenosti od 18 metara, pogodio ra&scaron;lje gola nemoćnog čuvara mreže Legije Du&scaron;ana Kuciaka. Gol o kojem će se jo&scaron; dugo pričati. Bio je to Argentincu &scaron;esti pogodak u osmoj utakmici ove sezone.

Gonzalo Iguain rođen je 10. decembra 1987. godine u Brestu. Prije Napolija nosio je dres River Platea i Real Madrida. Za reprezentaciju Argentine odigrao je 52 utakmice.

&nbsp;

 
&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Gonzalo Iguain

Poput Maradone

Stomačni virusi već mjesecima haraju Sarajevom, bolničke ambulante sve su punije, simptomi sve ozbiljniji i dugotrajniji, a ljekari upozoravaju da su najvjerovatniji uzročnik trovanja svakodnevne redukcije vode.

Je li se ko zbog toga u sarajevskoj vlasti i poče&scaron;ao po glavi da promisli kako zaustaviti &scaron;tetne posljedice po zdravlje stanovni&scaron;tva? Niko, naravno! A za&scaron;to i bi kada narod sve to trpi gotovo svih poslijeratnih godina, slu&scaron;ajući jednu te istu priču o dotrajaloj vodovodnoj infrastrukturi u gradu, za čiju obnovu para, kako uporno tvrde, nema.

I nije prvi put da nas lažu, dok sarajevski &ldquo;Vodovod i kanalizacija&rdquo; (ViK) iz svojih godi&scaron;njih prihoda od čak 41,5 miliona KM i ove godine, kako prenose mediji, za basnoslovne iznose nabavlja nova odijela, vrata, prozore, uredski materijal i &scaron;ta sve ne...

S druge strane, vrijedi podsjetiti kako je jo&scaron; prije skoro deceniju, tačnije 2006. godine, dr. Rusmir Mesihović, tada&scaron;nji zamjenik direktora Klinike za gastroenterohepatologiju UKCS-a, iznio podatak da se broj oboljelih od entamoebe histolytice, oboljenja koje se u čovjekov organizam unosi putem nekvalitetne vode za piće, u Sarajevu povećao za 30 posto.

Dakle, jo&scaron; 2006. pouzdano se i zvanično znalo da stotine hiljada Sarajlija piju zagađenu vodu, ali nam ViK i Vlada KS uporno poručuju da ne trebamo vjerovati svojim očima, a ni bolovima u stomaku.&nbsp;

Kako tad, tako i danas - truju nas, lažu nas, a mi trpimo i &scaron;utimo. Istovremeno, u poku&scaron;aju da sami za&scaron;titimo zdravlje, pogotovo djece koja u najvećem broju i pune ambulante, mi ujedno punimo nečije džepove! Mnogi od nas, naime, pribjegavaju masovnoj kupovini vode u prodavnicama, uvjereni da je ona sigurnija od mulja koji nam, nakon &scaron;to se ViK smiluje da odvrne ventile, prokulja iz vodovodnih cijevi u na&scaron;im domovima.

Možda u tom grmu i leži zec, jer ne treba shvatati malicioznim niti nesuvislim sve če&scaron;će komentare u javnosti da je &ldquo;nečiji&rdquo; interes i takvo profitiranje, pa taman ono bilo i nau&scaron;trb zdravlja građana.

Trovači naroda

U stroju znanih i neznanih heroja koji su u vihoru rata riskirali vlastiti život kako bi spasili kom&scaron;iju bili su Miholjka Prodanović i njen danas pokojni suprug Svetozar iz sela Boljaradina kod Foče.&nbsp;

Bračni par koji nije mogao niti želio protiv vlastitog naroda, ali koji nije htio mirno posmatrati ono &scaron;to se 1992. godine de&scaron;ava u Foči i okolici, na različite načine dovijao se kako bi skrio, spasio, fizički odbranio svoje kom&scaron;ije Bo&scaron;njake iz sela &Scaron;ube.&nbsp;

Kada su osjetili da su nemoćni da se dalje odupiru zlu, pomogli su im da napuste ovo područje. Njihova priča &quot;Nemoj, živa ti đeca&quot; progla&scaron;ena je za najbolju priču u 1.000 izdanja TV Liberty, magazina koji realizira Radio Slobodna Evropa, a prenose desetine televizijskih stanica.&nbsp;

Kada bismo živjeli u drugačijoj državi i kada političari svoju moć ne bi crpili iz mržnje, podjela i sukoba, starica Miholjka dobila bi najvi&scaron;e priznanje i status koji bi joj omogućio mirnu i spokojnu starost. Ona i mnogi drugi dobri, a ne zli ljudi, bili bi heroji proteklog rata, jer su u trenucima najvećih isku&scaron;enja sačuvali čast i ljudskost te pružili ruku slabijem i malobrojnijem.&nbsp;

&nbsp;

Miholjka Prodanović

Ljudskost u doba zla

Portugalac Kristijano Ronaldo (Cristiano) i Argentinac Lionel Mesi (Messi) najveće su zvijezde svjetskog fudbala već godinama, ali su u posljednjih desetak dana u sjeni nevjerovatnog Poljaka Roberta Levandovskog (Lewandowski).

Napadač svjetskog giganta Bajerna u posljednje tri utakmice postigao je nevjerovatnih deset golova! Golgeter je seriju počeo u njemačkom prvenstvu zatresav&scaron;i mrežu nesretnog Volfsburga pet puta u sedam minuta.

Zatim je u Bundesligi i Majnc dobio svoju porciju (dva gola), a zagrebački Dinamo također će dugo pamtiti Levandovskog. &quot;Modri&quot; su u Ligi prvaka u tri navrata osjetili kako Poljak trese mreže.

U kakvoj je formi, dovoljno govori podatak da je Levandovski trenutno najbolji strijelac Bundeslige, Lige prvaka i kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

Rođen je 21. avgusta 1988. godine u Var&scaron;avi, a pažnju evropske fudbalske javnosti skrenuo je igrama u Lehu, &scaron;to mu je 2010. donijelo angažman u Borusiji Dortmund. Četiri godine nosio je dres Borusije, da bi u julu 2014. postao član Bajerna. Za reprezentaciju Poljske odigrao je 70 utakmica postigav&scaron;i 29 golova.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Robert Levandovski

Mašina za golove

Na bolji svijet preselila je majka Nazija Beganović. Žena kojoj su 1. juna 1992. godine srpska vojska i lokalna zvornička policija iz kuće, skupa sa suprugom joj, istjerali &scaron;est &nbsp;sinova u dobi između 20 i 30 godina. Potom ih mučki ubili, a njihova tijela u grobnice posakrivali.&nbsp;

Nazija je, uz majku Havu Tatarević iz Zecova kod Prijedora, zasigurno simbol zločina počinjenog nad Bo&scaron;njacima u proteklom ratu, ali i ljudske patnje generirane mržnjom i bezvjerni&scaron;tvom onih koji su u pohodu na BiH ubijali sve &scaron;to se nije zvalo njihovim imenom.&nbsp;

Te&scaron;ko je povjerovati da su u noći kada se čulo za Nazijinu smrt mnogi u Zvorniku koji su 1. juna 1992. godine na Bijelom Potoku privodili, a potom u autobuse i kamione tovarili i otpremali u smrt Bo&scaron;njake iz okolnih sela, među kojima i &scaron;est Nazijinih sinova, mogli mirno spavati. Sigurno, nisu. A znamo i za&scaron;to nisu!

Jer, kako koji dan, pa i godine odmiču, zločin na Bijelom Potoku ne samo da se ne zaboravlja nego se i o njemu i onima koji su ga počinili sve vi&scaron;e saznaje. Saznalo se, tako, da su većina onih koji su direktno učestvovali u odvođenju, kao i strijeljanju Bo&scaron;njaka s Bijelog Potoka, danas penzioneri MUP-a RS, VRS, ali i &bdquo;ugledni&ldquo; aktivisti političkih partija na vlasti, kao i onih u opoziciji. Znaju to svi, osim nadležnih tužilaca i sudija u ovoj zemlji.&nbsp;

Oni koji se nadaju da je s tabutom Nazije Beganović u zemlju zakopana i priča o zločinu nad njenom porodicom, grdno se varaju. &nbsp;

Majka Nazija, heroina koja se s te&scaron;kom istinom o gubitku svoje djece nosila svih ovih godina, a da nikada nije zatražila osvetu za njihovu smrt, jučer jeste smirila svoje kosti, ali ne i du&scaron;u. Najprije zbog toga &scaron;to tijela četvorice sinova jo&scaron; nije prona&scaron;la i sahranila, a onda i zbog toga &scaron;to niko od ubica njenih sinova jo&scaron; nije doveden pred lice pravde.&nbsp;

I zbog jedne i zbog druge činjenice domaće pravosuđe treba se crvenjeti!&nbsp; 
&nbsp;

&nbsp;

Naša majka Nazija

Kada anđeli ne rade dobro svoj posao spa&scaron;avajući čovječanstvo, onda se demoni pomame. Na to je, svojim riječima, na startu 70. godi&scaron;nje sjednice Generalne skup&scaron;tine Ujedinjenih naroda upozorio Ban Ki-mun. Rekli su to i mnogi drugi, izražavajući nadu da će kolektivna svijest pobijediti moguću katastrofu.

Neodgovorno je graditi nove ograde ili zidove, upozorio je čelnik UN-a, insistirajući da nema vojne solucije za tekuće ratove koji proizvode rijeke izbjeglica.

Na&scaron;a se kataklizma danas, i bez trećeg svjetskog rata, radi čijeg je sprečavanja UN osnovan 1945. godine, mjeri s vi&scaron;e od 60 miliona ljudi van svojih domova, mahom ratnih izbjeglica! Vrijeme je da se svijet počne baviti uzrocima, a ne samo posljedicama ove velike i tragične krize.

Zato je susret Obame i Putina u UN-u dobrodo&scaron;li detant. On budi nadu da će se približiti stavovi u poku&scaron;aju da se okonča rat u Siriji te da će borba protiv nasilnog ekstremizma postati efikasnija i stvarna.

U pravu je predsjednik Obama, koji daje prednost diplomatiji gdje god može. Svijet je suvi&scaron;e povezan da bi se u 21. stoljeću vraćalo na stare metode, koje daju prednost &ldquo;argumentu&rdquo; sile, a ne obrnuto.

Ona stara Reganova strategija o Hladnom ratu po kojoj &ldquo;mi pobjeđujemo, a oni gube&rdquo;, ili Trumanova da Zapad &ldquo;mora naučiti lekciju&rdquo;, ranije Ruse, a danas Kineze, Irance&hellip; vi&scaron;e ne ogovara stvarnosti. Novi politički realizam, o kojem govori Obama, nalaže i nove globalne kompromise. Jer, kompromis nije znak slabosti, ispravno tvrdi ovaj američki predsjednik. To je mantra snage i trebao bi postati paradigma novog svijeta.

&nbsp;

Dobrodošli detant

Otuđili smo se jedni od drugih. Sastavni dio života su besparica, te&scaron;ka ekonomska situacija, grčevita borba da se sastavi kraj s krajem. Zatvorili smo se u svoja četiri zida i ako promolimo glavu vani, uglavnom prvo vidimo tuđu nesreću, mane.&nbsp;

I onda se pojavi jedan čovjek, sve&scaron;tenik Slavko Pantelić iz Puračića, koji svojim primjerom podsjeti na ljudskost, iskren odnos kao osnove i najveće zaloge zdravog zajedničkog života. Mnogi mediji u regionu prenijeli su priču o ovom sve&scaron;teniku koji je pro&scaron;le sedmice, prilikom dženaze imamu Mehmedu Mrahoroviću, iza&scaron;ao ispred crkve kako bi odao počast umrlom kom&scaron;iji. Oti&scaron;ao je i na dženazu, a istovremeno, u crkvi je zvonilo zvono u znak žalosti.

Pantelić ne smatra da je uradio neko veliko djelo, kaže da se samo ponio ljudski i kom&scaron;ijski. Pozvao je narod na blagu, iskrenu, prijateljsku riječ kao najveću potrebu čovjeka.&nbsp;

Slavko Pantelić rođen je 21. septembra 1975. godine u Obudovcu kod Bosanskog &Scaron;amca. Dužnost sve&scaron;tenika u Hramu sv. Proroka Ilije u Puračiću kod Tuzle obavlja već deset godina.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Slavko Pantelić

Podsjetio na prave vrijednosti

Roma je proteklog vikenda rutinski savladala Karpi (5:1) u utakmici 6. kola Serije A. Reprezentativac BiH Miralem Pjanić odigrao je sjajnu utakmicu i fantastičnim pogotkom doprinio trijumfu rimskog tima.&nbsp;

No, pobjeda Rome i simultanka Pjanića ostala je u sjeni povrede Edina Džeke, zbog koje ljubitelji sporta u na&scaron;oj zemlji neće po dobru pamtiti tu nesretnu subotu.&nbsp;

Kapiten nogometne reprezentacije BiH i napadač &quot;Vučice&quot; povrijedio je ligamente u desnom koljenu i najvjerovatnije će s terena odsustvovati tri do četiri sedmice, &scaron;to znači da će Dijamant, na veliku žalost bh. navijača, propustiti odlučujuće utakmice na&scaron;e selekcije u kvalifikacijama za EP, protiv Velsa i Kipra.&nbsp;

Svakako da je to veliki udarac za &quot;Zmajeve&quot;, koji u oba susreta moraju juri&scaron;ati na pobjede. No, &scaron;ta je tu je, kukati se ne smije. Dijamant će doći u Zenicu da podrži svoje suigrače, ba&scaron; onako kako i dolikuje kapitenu, a nema sumnje da će se nakon oporavka najbolji strijelac u historiji na&scaron;eg nacionalnog tima (44 gola) vratiti bolji i jači te da će nastaviti re&scaron;etati protivničke mreže, kako u dresu Rome tako i u reprezentaciji.

Džeko je rođen 17. marta 1986. godine u Sarajevu.&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Edin Džeko

Izdrži, Dijamante

Većina svjetskih medija jučer je, gotovo u stanju euforije, prenijela objavu američke NASA-e da je na Marsu otkrivena voda u tečnom stanju. Na tu lijepu vijest redale su se optimistične najave naučnika i konstatacije da to epohalno otkriće navodi i na zaključak da na Crvenoj planeti, vjerovatno, postoji i neki oblik života.

Elem, radosti nema kraja, od naučne zajednice do običnih stanovnika Zemlje svi pričaju samo o vodi na Marsu. Jedino su stanovnici Kantona Sarajevo - ljubomorni.&nbsp;

Za razliku od daleke planete, NASA-ini stručnjaci u sarajevskim vodovodnim cijevima, tokom famoznog termina od ponoći do pet ujutro, ne bi prona&scaron;li ni kap vode. Mogli bi dovući silne robote tipa &quot;Curiosity&quot; i ostalu aparaturu, ali njihova misija u glavnom gradu BiH unaprijed bi bila osuđena na propast. Kada bi pomnije tragali, otkrili bi i da misteriozna nesta&scaron;ica vode u Sarajevu nema veze ni s kakvim prirodnim procesima već isključivo s ljudskim faktorom, i to onim u Vladi KS i &quot;Vodovodu i kanalizaciji&quot;.

Zahvaljujući tim na&scaron;im &quot;stručnjacima&quot; iz javnog preduzeća i kantonalnim vlastima, Sarajlije, za razliku od Marsovaca, već mjesecima nemaju vode u sitnim satima. &Scaron;to je najgore, u &quot;Vodovodu&quot; i Vladi KS uporno sliježu ramenima i tvrde da ne mogu utjecati na redukcije?! Pa dobro, ko može?!&nbsp;

Tragikomično zvuči i obrazloženje da je vodovodna mreža u KS dotrajala i da je treba obnoviti. &Scaron;ta se, onda, čeka? Odnosno, &scaron;ta se čekalo posljednjih 20 godina, jer &quot;stručnjaci&quot; ističu da je već tada postalo jasno da je mreža u očajnom stanju. Plaće i naknade su se redovno dijelile u Vladi KS i &quot;Vodovodu&quot;, ali za to nije bilo novca? Divno. &nbsp;

Da, bilo bi lijepo rije&scaron;iti se tih nesposobnjakovića i parazita, koji su nam uskratili civilizacijsko pravo na vodu, poslati ih negdje daleko. Recimo, na Mars. Neka njima onda uvode redukcije.&nbsp;

Redukcije na Marsu

Kada smo, prije nepunih godinu, na ovom mjestu pisali o tome da će Bo&scaron;njaci uskoro moći svjedočiti spaljivanju svih svojih iluzija i raspletu davno izgubljenih bitaka, bilo je i onih koji su odbijali prihvatiti ove gorke istine.

Danas, kada je zemlja jo&scaron; dalje od EU, a ni Unija, okupirana svojim problemima, nema ba&scaron; nikakve namjere da brine o nama; dok nam se ekonomija valja u blatu, pa ni firme nemaju novca da vraćaju milijarde uzetih kredita, u regiji rastu tenzije, a RS otvoreno testira lansiranje referenduma, Bo&scaron;njaci su izgleda, napokon, smogli snage da se za zajedničkim stolom zapitaju: &ldquo;Gdje smo to mi?&rdquo;

Gdje su, zaista, Bo&scaron;njaci u vrijeme geostrate&scaron;kih preslagivanja u svijetu, vremenu jačanja fa&scaron;istoidnih matrica u Evropi, dok rijeke izbjeglica s Bliskog istoka stvaraju nezabilježen fenomen seobe naroda, a ni Evropi, znakovito, ne smetaju ba&scaron; Orbanove metode i visoki zidovi kao relikti mračne pro&scaron;losti! &Scaron;ta onda može biti budućnost i jednog malog balkanskog naroda u novim &ldquo;olovnim vremenima&rdquo;?

U takvim okolnostima nije ni čudno &scaron;to su bo&scaron;njački intelektualci i institucije, kao i brojni građani, pozdravili bajramski susret lidera SDA i SBB-a, dvije vodeće bo&scaron;njačke političke stranke, Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. &nbsp;

Dvojica lidera, s ukupno 60 posto bo&scaron;njačkih glasova, pokazali su da, svjesni historijskih izazova, jesu spremni raditi za interese stabiliziranja države te, kako je apelirao i reis Kavazović, zajednički razviti i ponijeti bo&scaron;njački bajrak. Svjesni su da to niko, nego upravo oni, neće moći učiniti. Jer ba&scaron; nikog osim nas samih nije briga ni za ovu državu, a posebno za Bo&scaron;njake.

Izetbegović i Radončić, uprkos onima koji će i dalje htjeti da mute vodu, pokazali su da mogu odgovoriti na čuvenu poruku rahmetli Alije Isakovića s Bo&scaron;njačkog sabora 1993. da &quot;svaka na&scaron;a podjela jeste protivna interesima svih naroda u BiH&quot;, ali i prekinuti zlu kob bo&scaron;njačkih političkih prvaka, koja traje od Husein-bega Grada&scaron;čevića i Ali-pa&scaron;e Rizvanbegovića naovamo, u čijim je nesporazumima gubila Bosna, a i oni sami.

Oči u oči s grubom stvarno&scaron;ću, kako reče rahmetli Isaković, (i) danas smo ovdje kao na Sudnjem danu, s razlikom &scaron;to račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem.

&nbsp;

Bošnjaci - gdje ste vi?

Te&scaron;ka vremena izvlače ono najbolje i najgore iz ljudi. Pred milionima ljudi s Bliskog istoka, izbjeglicama koji su pobjegli iz domova spa&scaron;avajući živu glavu, dugačak je put. Oni će svoju sreću poku&scaron;ati naći u zemljama zapadne Evrope, a pred njima je težak put i borba da bi svojoj djeci osigurali bolji život.

U BiH ih jo&scaron; nema, no deseci hiljada njih su jedan od najvećih islamskih blagdana Kurban-bajram dočekali u na&scaron;em najbližem susjedstvu - Hrvatskoj. I dok ima i onih koji &scaron;ire paranoju, strah i dezinformacije o izbjeglicama, mnogo je onih koji pomažu ovim nesretnim ljudima.

Zeničanin Bilal Isaković, predsjednik humanitarne organizacije &ldquo;Islam my life&rdquo;, želio je malo olak&scaron;ati put promrzlim ljudima i neza&scaron;tićenoj, upla&scaron;enoj djeci koja su krenula u neizvjesnost. U organizaciji&nbsp;Udruženja &quot;Hava&quot; iz Donjeg Vakufa i &ldquo;Islam my life&rdquo; u proteklom periodu prikupljeno je vi&scaron;e od 5.000 bajramskih paketića za djecu iz Sirije.

Sokovi, hrana, bojanke uljep&scaron;ali su te&scaron;ke dane mali&scaron;anima, a Isaković je istaknuo da ne misli da je uradio ne&scaron;to posebno, već samo ono &scaron;to je dužnost svakog čovjeka - pomogao onima kojima je pomoć neophodna.

Bilal Isaković rođen je u Zenici 29. juna 1970. godine. Oženjen je i otac četvero djece.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Britka sablja

Koga plaši Komšić

Nemarna vlast

Preporod Vedatora

Sramotna presuda

Poput Maradone

Trovači naroda

Ljudskost u doba zla

Mašina za golove

Naša majka Nazija

Dobrodošli detant

Podsjetio na prave vrijednosti

Izdrži, Dijamante

Redukcije na Marsu

Bošnjaci - gdje ste vi?

Veliki humanitarac

Kolumne

Britka sablja

Koga plaši Komšić

Nemarna vlast

Preporod Vedatora

Sramotna presuda

Poput Maradone

Trovači naroda

Ljudskost u doba zla

Mašina za golove

Naša majka Nazija

Dobrodošli detant

Podsjetio na prave vrijednosti

Izdrži, Dijamante

Redukcije na Marsu

Bošnjaci - gdje ste vi?

Veliki humanitarac