Harun Mahmutović sam protiv svih! Generalni sekretar KSBiH krenuo je u obračun s neistomi&scaron;ljenicima, po ko zna koji put zloupotrebljavajući svoju funkciju, čime je instituciju koju vodi kao da je njen vlasnik, a ne obični uposlenik, srozao na najniže moguće grane.

Željan nove senzacije, Mahmutović je ovog puta prevazi&scaron;ao sebe udariv&scaron;i na svjetsku ko&scaron;arka&scaron;ku legendu Razu Mujanović i NBA zvijezdu Jusufa Nurkića, najavljujući da je podigao sudsku tužbu protiv njih i medija, za koje tvrdi da mu nisu dali prostor, koji nije ni tražio.

Možda će upravo na istom sudu Mahmutović morati dokazivati i optužbe da je prodao papire Emira Preldžića za 300.000 eura Ko&scaron;arka&scaron;kom savezu Turske, za &scaron;ta ga optužuje Nurkićev agent Enes Trnovčević, koji je, također, tužen.

Osim &scaron;to je sve Bosance i Hercegovce Mahmutović nedavno prozvao da postaju retardirana nacija, imao je hrabrosti da tuži i optužuje svojevremeno tri puta izabranu najbolju ko&scaron;arka&scaron;icu Evrope te ko&scaron;arka&scaron;kog bisera Evrope.

U drugom dijelu Evrope, čovjek koji bi sve ovo uradio iste sekunde bi trebao ići na posmatranje i ostaviti se bilo kakvih djelatnosti osim sadnje cvijeća u vlastitom vrtu.

Cijeli komentar o njegovim posljednjim potezima stane u jednu rečenicu: Ko o čemu, Harun o po&scaron;tenju!

Harun Mahmutović

Željan senzacije

Na&scaron; je čovjek sklon vjerovati u iluzije, u mitove, biti žrtva obmana, pogre&scaron;nih pravaca i povijesnih odluka... Valjda smo zbog toga tako često na ovim prostorima bivali žrtve historije. Krleža se bavio prokletstvom na&scaron;eg čovjeka koji je bio spreman da, braneći strane &quot;velike interese&quot;, ubija i svoju braću, a Me&scaron;a Selimović primijetio kako nam &quot;drugi čine čast da idemo pod njihovim zastavama&quot;, pa nas kasnije lahko odbacuju.

Građani BiH kroz stoljeća su bili žrtve ideologija i zločinačkih nauma iz na&scaron;eg susjedstva, ali smo nerijetko i svoje zablude vrlo skupo plaćali. Aktuelna priča o Sutorini i navodnom &quot;historijskom pravu&quot; na nju jedna je od takvih. Priča nastala naizgled naivno među vikend-patriotima i pozerskim intelektualcima, zbog političara željnih jeftinog populizma brzo se pretvorila u međudržavni problem, a možda i ne&scaron;to vi&scaron;e i opasnije.

Ono &scaron;to je u prvom trenutku izgledalo kao patriotsko mudrovanje iz ugodnosti sarajevske čar&scaron;ije, pretvorilo se, zbog minder-politike zelene buržoazije, u dugoročno ugrožavanje &scaron;irih interesa države. Potom red generalskih udruženja, hodžinskih sijela i saopćenja iz nostalgične dijaspore i već imate mit bezmalo ravan onom kosovskom kod Srba.

Kao &scaron;to je u Beogradu progla&scaron;avan izdajnikom svako ko bi rekao da su Srbi davno zijanili Kosovo, tako se i danas mnogi u Sarajevu, iz istih sasvim suludih razloga, boje postaviti pitanje za čije interese iz glavnog grada BiH treba otvoriti Pandorinu kutiju krvavih balkanskih granica. Treba li to nekome kao povod da se uskoro zakotrlja i pitanje granica Bosne? Ili neko igra pas za dobrobiti rusko-turskih odnosa i za rusku zastavu na Jadranu. Kojoj je na&scaron;oj budali, kako bi rekao rahmetli Alija Izetbegović, pala na um nekakva, da prosti&scaron;, Sutorina, dok gledamo pusta bosanska polja i livade, kako Neum vapi za ulaganjima, a nad glavom visi du&scaron;manska sablja.

Naru&scaron;avati odnose s Amerikom i NATO-om, ključnim faktorima opstojnosti BiH, pa i Bo&scaron;njaka, zbog nekakvog crnogorskog sela, nabacivati loptu &quot;historijskih prava&quot; onima koji su zbog njih ubijali Bo&scaron;njake na Drini, ravno je mudrosti pucanja u vlastite noge. Ako je to put vajnih bo&scaron;njačkih lidera. Ejvallah.

Komentar dana

Sutorina kao Kosovo

Ambasadorica SAD u BiH Morin Elizabet Kormak (Maureen Elizabeth Cormack) iskoristila je dru&scaron;tvenu mrežu Facebook da bi direktno odgovarala na pitanja bh. građana te je time pokazala pojedinim domaćim političarima kako se slu&scaron;a glas naroda.

Građani su ovu jedinstvenu priliku u velikoj mjeri iskoristili pa su ambasadorici postavljali brojna pitanja, od ustavnih reformi u BiH, privrede, borbe protiv terorizma, sistema zdravstvene za&scaron;tite pa do Dejtonskog sporazuma.

Većinu bh. političara građani imaju priliku vidjeti samo na televiziji, i to uoči izbora, a razgovarati s domaćim funkcionerima priliku imaju samo privilegirani.

Kormak je imala strpljenja pa je, pokazujući iznimno dobru volju, ljubazno komunicirala sa svima koji su joj se obratili, čak je odgovorila i na pitanja koja su u svojoj osnovi sadržavala kritiku globalne politike SAD.

Kormak je prva žena na poziciji ambasadora SAD u BiH. Prije dolaska u BiH ona je u Stejt departmentu radila na poziciji izvr&scaron;nog pomoćnika u uredu specijalnog izaslanika predsjednika SAD za globalnu borbu protiv Islamske države. Kormak je na dužnost u BiH doputovala sa suprugom Vilijemom (William) i kćerkom Margaret (Margareth).

Morin Elizabet Kormak

Čuje glas naroda

Ubistva, pljačke, razbojni&scaron;tva, već odavno su na&scaron;a svakodnevica, a glavni akteri u većini slučajeva su mladi ljudi. Postoje brojne teorije o tome za&scaron;to mladi zavr&scaron;avaju u kriminalu, a odgovor se krije u pitanju: &quot;&Scaron;ta smo im to zauzvrat ponudili?&quot;

Ponudili smo im djetinjstvo uz ponižene i obespravljene roditelje koji ni sami ne znaju kako da svakog dana osiguraju marku za hljeb. Ponudili smo im sve skuplje &scaron;kolovanje koje će, jo&scaron; malo, postati samo privilegija bogatih.

Ponudili smo im poharanu i opljačkanu privredu koja nema nikakvu perspektivu o mogućem zaposlenju. Dosada&scaron;nja korumpirana i kriminalizirana vlast ukazala im je na model kako se pljačkaju milioni, a da pri tome neće biti kažnjavani.

Mlad čovjek u na&scaron;oj zemlji već odavno, ako nije dijete nekog stranačkog zvaničnika i ako mu roditelji ne rade u državnim institucijama, shvatio je da njegova diploma malo znači u nastojanju da sebi osigura egzistenciju na ovim prostorima. Oni koji ne odu iz ove zemlje, lako zavr&scaron;e u kriminalu.

Dakle, većini su ponuđeni siroma&scaron;tvo i beznađe, jer u silnoj borbi za fotelje i pljačkanje države dosada&scaron;nja vlast nije se brinula za dobrobit naroda i mladih.

U dru&scaron;tvu gdje nema dostojanstvenog života i pristojne egzistencije u porastu su slučajevi kriminala i nasilja kojim će, barem kako stvari stoje, sve vi&scaron;e mladih, nažalost, poku&scaron;avati pronaći izlaz.

Šta se nudi mladima?

Otkako je organizacija &bdquo;Transparency International BiH&ldquo; (TIBiH) prisutna u na&scaron;oj zemlji, njen dugogodi&scaron;nji direktor Srđan Blagovčanin, ekspert u oblasti vladavine prava, hrabro ukazuje i iznosi činjenice u borbi protiv korupcije, koja se poput hronične bolesti uvukla u sve pore dru&scaron;tva i uni&scaron;tava BiH. Blagovčanin se ne libi da uperi prstom u pojedince, ali i brojne sumnjive firme koji se nezakonito bogate i isisavaju državni novac.

Ovaj put Blagovčanin je odlučno pozvao Evropsku uniju da izvr&scaron;i pritisak na bh. institucije da detaljno ispitaju ko stoji iza firme &quot;Istethmary Sarajevo City Center-II Ltd&quot;, koja je registrirana na Kajmanskim otocima, a iza koje stoji kontroverzni saudijski investitor Sulejman el-&Scaron;idi, čiji je politički pokrovitelj Bakir Izetbegović.

Ustvari, Blagovčanin je zatražio da se ispita ko stoji iza El-&Scaron;idija, s obzirom na to da je poznato da se putem offshore firme na Kajmanskim otocima u Sarajevu kupuju atraktivne lokacije novcem čije je stvarno porijeklo jo&scaron; nepoznato.

Blagovčanin je dugogodi&scaron;nji direktor TIBiH. Trenutno živi u SAD.

Srđan Blagovčanin

Progovorio o kriminalu

U Sarajevu je prekjučer ubijen Adnan Salčin, sin ratnog heroja Ramiza Salčina. Ubijen je usred dana, za volanom vozila. O ubici i njegovim motivima zbog kojeg je pi&scaron;toljem upucao ovog mladića za sada se može samo nagađati.

Ubijeni Adnan Salčin imao je samo tri godine kada je 22. avgusta 1992. u Sarajevu četnički snajper ubio njegovog oca Ramiza. O rahmetli Ramizu javnost zna skoro sve. O porodici koja je ostala iza njega, supruzi i dva sina, ne zna skoro ni&scaron;ta.

Kako se Ramizova supruga, s dvoje maloljetne djece, nosila sa životom, gdje je i od čega živjela, je li je ikad neko od onih &scaron;to se, da bi sliku o sebi u javnosti učinili &scaron;to boljom, po medijima &scaron;epure pričom da su poznavali njenog muža, upitao gdje, od čega i kako živi, je li i&scaron;kolovala djecu, na&scaron;la im posao?! Rijetko ko, ili niko.

Za ubijenog Adnana Salčina kažu da je u posljednje vrijeme zalutao u lo&scaron;e dru&scaron;tvo, da su ga opkolili nečasni i problematični ljudi i da su mu, najvjerovatnije, takvi i do&scaron;li glave. &Scaron;ta je od svega istina, reći će nadležni državni organi.

Ali, ono &scaron;to će reći svaki častan i po&scaron;ten čovjek u ovoj zemlji jeste da li bi Ramizov sin do&scaron;ao u situaciju da &bdquo;zaluta&ldquo; da mu je otac bio živ i da je osim majčine imao i očevu ruku da ga uspravlja na putu kroz život? Sigurno ne bi!

Da li bi &quot;zalutao&quot; da je barem neko od moćnih &bdquo;patriota&ldquo; &scaron;to se godinama pomaljaju po jo&scaron; moćnijim državnim funkcijama, iza sebe redovno ostavljajući gomilu zaposlenih svojih i partijskih sinova, na&scaron;ao kakav poslić i za sina Ramiza Salčina?

I za stotine drugih sinova poginulih ratnih heroja i patriota koji su godinama, bez posla i na ulici, najlak&scaron;a meta probisvijeta i kriminalaca. Sigurno ne bi!

Sinovi heroja i partija

Zvjezdana Misimovića vi&scaron;e nećemo gledati u nogometnom dresu. Jedan od najvećih virtuoza s loptom, koji je u dresu Bosne i Hercegovine rekorder po broju nastupa (83), najavio je svoj opro&scaron;taj od nogometa.

Miske će ostati upamćen po brojnim važnim golovima, ali i sjajnim asistencijama kojima je znao dizati publiku na noge. Pamtit ćemo ga i po het-triku na Bilinom polju iz 2008. kada je odigrao simultanku protiv Estonije.

Vjerujemo da je u sjećanju 2005. godine ostao i kod slavnog golmana Reala Ikera Kasiljasa (Casillas), kojeg je nadmudrio u Valensiji u meču koji će ostati upisan u historiji bh. nogometa, kada smo protiv &Scaron;panije odigrali 1:1.

Iako je njemačku Bundesligu napustio prije pet godina, Misimović je i dalje zvanični rekorder po broju asistencija (22), čime je svrstan među najveće igrače koji su nastupali u najboljoj ligi svijeta.

Rođen je 5. juna 1982. u Minhenu, a porijeklom je iz Bosanske Gradi&scaron;ke. Oženjen je Makedonkom Stefanijom, s kojom ima tri sina - Luku, Niku i Noela.

Miske, hvala ti!

Zvjezdan Misimović

Miske, hvala ti!

Ono &scaron;to su opozicija i politički analitičari predvidjeli jo&scaron; od prvih bračnih svađa u neobičnom političko-interesnom paru SDA i DF-a, dobilo je svoju po državu BiH i Federaciju veoma neugodnu potvrdu nakon &scaron;to je Željko Kom&scaron;ić, u stilu babe Atifa iz čuvene pjesme &quot;Zabranjenog pu&scaron;enja&quot;, lupio &scaron;akom o sto i ostavio sve.

I mada je Kom&scaron;ić bio odlučan u svom prenemaganju da ne želi ovo ili ono, u tobožnjoj principijelnosti i ponavljanju da ustvari ne želi ni&scaron;ta, da je iznad situacije, ostalo je dosta pitanja koja u međuvremenu moraju razjasniti preostali neshvaćeni partneri, prije svega SDA.

Ako je zaista Kom&scaron;ićev stav da mu je &quot;dosta žene i djece i kuće i da ga neka nostalgija vuče&quot;, znači li to da je koalicija skrojena u zanosu postoktobarske ljubavi definitivno pukla ili će se Kom&scaron;ić &quot;vratiti kad mu bude ćeif&quot;?

Ako je tako, znači li to da na nivou države i FBiH, ali i u kantonima, postoji parlamentarna većina ili će Kom&scaron;ić od slučaja do slučaja ucjenjivati svoje partnere za obećanu podr&scaron;ku. Želi li, kako se &scaron;u&scaron;ka, u FBiH ugurati istro&scaron;enog druga Nik&scaron;ića i SDP, pa da cijelu stvar komotno kontrolira iz sjene? Također, ako je spreman samo podržati manjinsku vladu u FBiH, treba li onda biti i u izvr&scaron;noj vlasti na državnom nivou? Na koncu, od koga će građani tražiti odgovornost?

Bit će da je Kom&scaron;iću postalo pretijesno u zagrljaju SDA. Boji se da će ga, kao i mnoge do sada, SDA-ovci lako progutati, pa je na&scaron;ao za shodno da pred građanima igra taktiku &quot;i jesam i nisam u vlasti&quot;, da dobije jare i pare.

Naravno, nije on ba&scaron; naivan. Za razliku od babe Atifa, možda i prije 13. Bajrama, vratit će se Kom&scaron;ić SDA-u, ovako ili onako. Uostalom, u vlasti i na funkcijama taj je čovjek, na razne načine, jo&scaron; od zavr&scaron;etka agresije. No, cijela igra i posljednja zbrka nastala u vezi s liderom DF-a govori mnogo o tome &scaron;ta nas očekuje u predstojećim mjesecima.

Dok penzioneri očajnički pitaju novinare hoće li kasniti i ova penzija, dok otkazi plju&scaron;te, nezaposleni se ubijaju skačući sa zgrada, a prezaduženi spaljuju imovinu koja treba ići na dobo&scaron;, dok se i ono malo uposlenih pita hoće li biti plaća, a nameti samo rastu... nova vlast za gu&scaron;e se hvata zbog fotelja, a lideri poput Kom&scaron;ića svako malo prijete da će pokupiti svoje krpice i otići. Takvi da prave reforme i da nas spa&scaron;avaju iz blata?! Nemojte da se zezamo.

Babo Atif

Enes Halimić, istaknuti samostalni umjetnik iz Sarajeva, akademski grafičar, restaurator i vje&scaron;tak iz oblasti za&scaron;tite nacionalnih spomenika, posljednje godine stvaralačkog rada usmjerio je na istraživanje čuvene umjetničke porodice Faginović iz osmanskog perioda.

Do&scaron;ao je do briljantnih otkrića koja će sigurno promijeniti i obogatiti sliku bh. prijestonice, ali i ostati zapisana u njenoj historiji.

Prije pet godina sarajevsku javnost upoznao je s velikim kaligrafom Ali &Scaron;erifom Faginovićem, a sada je otkrio i najboljeg nakka&scaron;a (slikara) Mustafu Faginovića, koji je djelovao pred kraj osmanske vladavine.

Ispod nekoliko centimetara boje kapitalno djelo iz 1866. godine ovog slikara, začetnika građanskog slikarstva u BiH, Halimić je prona&scaron;ao na zidovima Ba&scaron;čar&scaron;ijske džamije, i to 100 godina otkad su ih prvi put prekrili. Djela Mustafe Faginovića prona&scaron;ao je i u Čekrekčijinoj džamiji u Sarajevu, kada je radio rekonstrukciju i restauraciju slikarskih dekoracija zajedno s kolegom Nihadom Bahtijarevićem.

Enes Halimić rođen je 1954. godine u Goraždu. Već godinama živi i radi u Sarajevu, gdje je zavr&scaron;io Akademiju likovnih umjetnosti. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH.

Enes Halimić

Briljantno otkriće

Kakanj je za Dan nezavisnosti dobio muzej. Entuzijazam grupe ljudi, razumijevanje i odricanje lokalne vlasti, kad se hoće, pokazuju da se može. Bez marke &quot;državnog novca&quot;, bez međunarodnih grantova, bez novaca koji se rasipaju za kvaziprojekte, nehljeboviće u foteljama. Možda je kakanjski muzej, ustvari, inat-kuća kulture, kao i prije nekoliko godina iz temelja izgrađena muzejska zgrada u Zenici.

Inat zapostavljene &quot;provincije&quot;, koja &quot;metropoli&quot; u obliku glavnog grada pokazuje da se sve može samo kad se hoće. U kulturolo&scaron;koj, duhovnoj metropoli države ulazi u muzeje su zakovani, ono malo otvorenih prosi za struju, vodu, plaće...

Država, ma koliko to komplicirano zvučalo, neće, ne zna, a priča da ne može pomoći. Kakanj danas ili Zenica jučer, kao i niz malih sredina od rata naovamo, dokaz su da se može napraviti ne&scaron;to samo i isključivo ako se hoće.

I nije samo kultura primjer za to. Manje do jučer zapostavljene sredine, poput Te&scaron;nja, uzimaju &quot;stvari u svoje ruke&quot;, svjesne da su u startu obespravljene u svim oblastima, od podjele PDV-a, do grantova &quot;iz državne sehare&quot;.

To ipak nije rampa mikroprojektima, kao &scaron;to je zeničko Bosansko narodno pozori&scaron;te, da prežive i požive do svog 65. rođendana, da deceniju organizira Festival bh. drame, a da BiH iz njenog naziva skoro pa okreće glavu.

Vrijeme je da država promijeni svoju politiku prema provinciji i nauči ne&scaron;to od malih, nerijetko od matice zabačenih sredina.

Aktuelnom politikom i odnosom za naredni praznik ove države, tamo negdje daleko od glavnog grada, opet će se otvarati muzeji koji čuvaju tradiciju države, a u njenom srcu, glavnom gradu, broj katanaca i zatvorenih vrata će rasti i rasti.

&nbsp;

&nbsp;

Inat-kuća kulture

&Scaron;vicarski teniski čarobnjak Rodžer Federer (Roger) savladao je Novaka Đokovića (Srbija) sa 6:3, 7:5 u finalu Dubaji opena i odbranio pro&scaron;logodi&scaron;nji naslov.

Vimbldon, Hale, a sada i Dubaji, mjesta su na kojima je Federer trijumfirao po sedam puta u karijeri. U njihovom 37. međusobnom dvoboju Federer je 20. put nadigrao svjetskog &quot;broja jedan&quot; Novaka Đokovića i stigao do svog 84. naslova u karijeri, a drugog u 2015., nakon pobjede u Brizbejnu.

Bio je to ujedno i njihov 11. finalni obračun, a u njima je Đoković jo&scaron; uspje&scaron;niji i vodi sa 6-5. Federer je odservirao i 12 asova i do&scaron;ao do brojke od 9.007 u karijeri. Na taj način je postao tek četvrti igrač od 1991. godine s vi&scaron;e od 9.000 asova, a priključio se Goranu Ivani&scaron;eviću (10.183), Ivi Karloviću (9.375) i Endiju Rodiku (Andy Roddick, 9.074).

Federer je rođen 8. avgusta 1981. godine u Bazelu. U karijeri je osvojio 17 gren slem titula, najvi&scaron;e u historiji tenisa, a ujedno se pojavio i u najvi&scaron;e finala (25). Od 2009. godine u braku je s biv&scaron;om teniserkom Mirkom Vavrinec, s kojom ima četvero djece.

&nbsp;

Ličnost dana Rodžer Federer

Teniski čarobnjak

Puna državna nezavisnost tada Republike Bosne i Hercegovine ovjerena je na referendumu od 29. februara do 1. marta 1992. godine.

Referendum je uslijedio tek nakon &scaron;to je Evropa Briselskom deklaracijom 17. decembra 1991. zvanično konstatirala da se Jugoslavija i definitivno raspala. Tek onda je &scaron;ef Arbitražne (Badinterove) komisije, Francuz Robert Badinter pozvao sve zemlje biv&scaron;e SFRJ da se do 23. decembra 1991. izjasne o toj nezavisnosti.

Bosna je i tada slijedila evropske preporuke, sasvim ispravno, odbijajući diktat Beograda. Odatle je već uveliko kretao ratni pohod u poku&scaron;aju zaokruživanja teritorija tzv. velike Srbije.

Sve republike biv&scaron;e SFRJ dobile su i službeno obećanje da će do 15. januara 1992. biti međunarodno priznate. Slovenija i Hrvatska nisu časile ni časa, a Republika BiH se, zbog posebnih okolnosti, odlučila na unutardemokratsko preispitivanje.

Zastave samostalnih država RBiH, Slovenije i Hrvatske zavihorile su se ispred UN-a u Njujorku istog dana, već 22. maja 1992. godine.

Na bosanskom referendumu glasalo je nas ukupno 64,31 posto birača s pravom glasa. Od toga je 99,44 posto glasalo u korist državne nezavisnosti BiH. I zato je Prvi mart grandiozni i patriotski praznik za sve nas koji smo početkom 1992., bez oklijevanja, zaokružili ono povijesno da!

Ali 1. mart bi mogao i trebao, ne samo iz patriotskih razloga, biti praznik na&scaron;e zajedničke budućnosti! On je samo ozvaničio trenutak na&scaron;ih evropskih težnji, za koje se sada, nasreću, u BiH svi zalažemo.

Ove godine u svoj realnosti koja nas okružuje, u životnoj praktičnosti koja se nameće, nema vi&scaron;e niti jedan razlog da Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu ne doživljavaju podjednako u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu. Nema, jer vi&scaron;e ne smije biti ni ekskluzivno-nacionalnih velikodržavnih projekata! Sada su nam svima zajednički neprijatelj domaći lopovluk, korupcija i neznanje, a oni nemaju nacionalne predznake.

&nbsp;

Prvi mart svih nas

Iako ih je malo, takozvani zviždači ili uzbunjivači, osobe koje su javno spremne progovoriti o korupciji u institucijama ili preduzećima u kojima su i same zaposlene, u momentu kada istupe u javnosti o nedjelima svojih &scaron;efova, nerijetko izazovu reakcije.

Očekuje se da ono &scaron;to je u ispovijesti za &quot;Avaz&quot; iznio Izet Čekić, uposlenik Javnog preduzeća &quot;Autoceste FBiH&quot;, a odnosi se na sumnje u nezakonite novčane tokove, bude, ako ni&scaron;ta, predmet provjera u nadležnim institucijama kojima se on obraćao.

Istovremeno, Čekićev primjer najbolje ilustrira stanje u javnim preduzećima ili institucijama, gdje je, izgleda, bolje &scaron;utjeti nego drznuti se i &scaron;efa (u ovom slučaju to je bio brat federalnog premijera Mirsad Nik&scaron;ić) upitati o svojim radničkim pravima.

&nbsp;

Ličnost dana      Izet Čekić

Progovori ili trpi

Kada je jučer iz Zagreba stigla vijest da je Tužila&scaron;tvo Hrvatske podiglo optužnicu protiv Olivera Knezovića i da će konačno stići &quot;pravda za Vedrana Puljića&quot;, ljubiteljima nogometa u Bosni i Hercegovini dan je pokvarila vijest da je upitno održavanje sutra&scaron;nje utakmice između Željezničara i Olimpica!

Ako policija sutra ne dođe na Grbavicu da osigura utakmicu, nogometa neće biti.&nbsp;

Istinskim navijačima nije trebalo dugo vremena da prepoznaju da iza ovakve skandalozne odluke da pripadnici MUP-a KS odbiju osigurati susret ne stoji odgovorna vlast. Naprotiv, prema pouzdanim informacijama, inicijator ultimatuma klubovima jeste dugogodi&scaron;nja siva eminencija sarajevske policije, aktuelna savjetnica ministra unutra&scaron;njih poslova KS Rabija Čampara.&nbsp;

Prema svemu sudeći, ogromna kriminalna rođačka hobotnica radikalnog krila SDA, kojem Čampara i njeni najbliži srodnici funkcioneri pripadaju, nakon &scaron;to je zauzela rukovodeća i druga utjecajna mjesta i funkcije u vlast, sada je osjetila da dio kolača može uzeti i u sportu. Počeli su ucjenjivati sarajevske klubove podnoseći tužbe i tražeći uplate nekakvih dugova, i to samo u Kantonu Sarajevo.

Od svih tih silnih ucjena &quot;bubamara&quot; se crveni već na startu drugog dijela prvenstva u kojem i Sarajevo i Željezničar imaju &scaron;ansu da osvoje titule prvaka BiH i preko Evrope unesu koju marku u prazne klupske kase te vrate osmijeh na lice armije svojih navijača.&nbsp;

Ovakvim potezom raspojasane rođačko-stranačke hobotnice nisu samo ugrožena tri sarajevska kluba nego i navijači ovih timova koji bi, u slučaju da utakmice budu igrane pred praznim tribinama, ostali ispred stadiona uskraćeni za gledanje najljep&scaron;e sporedne stvari na svijetu. Na obraz svih koji su inicirali i donijeli ovakve sulude i skandalozne odluke!

Ucjenom protiv sporta

Interesiranje za koncert Đorđa Bala&scaron;evića u Sarajevu, ali i bilo gdje drugo u zemljama biv&scaron;e Jugoslavije, s pravom bi se moglo nazvati fenomenom. Nikoga tako iskreno ne voli i nikome se tako iskreno ne raduje narod nekad zajedničke države kao ovom velikom novosadskom pjesniku, kompozitoru i pjevaču. Tu povezanost nemoguće je opisati riječima.&nbsp;

Organizatori Bala&scaron;evih koncerata uvijek zadovoljno trljalju rukama, jer kakva reklama treba umjetniku koji je davno dokazao svoju veličinu, a pokazuje je i dalje kroz stihove pjesama u kojima su najbolje opisane sretne i nesretne ljubavi, gorčina, tuga i radost koje su bliske ovom podneblju. Sarajevu i BiH posebne su &quot;Sevdalinka&quot; i &quot;Samo da rata ne bude&quot;. Već sada, gotovo dva mjeseca ranije, možemo zaključiti da će &bdquo;Zetra&ldquo; 25. aprila biti krcata, ba&scaron; kao &scaron;to je bila i prije tri godine, jer već jučer, nakon &scaron;to su pu&scaron;tene karte u prodaju, Sarajlije su pohrlile da ih kupe.

Đorđe Bala&scaron;ević rođen je 1953. godine. Sa suprugom Oliverom i troje djece živi u rodnom gradu.&nbsp;

LIČNOST DANA  Đorđe Balašević

Miljenik publike

Biv&scaron;i policajac ranio člana Nadzornog odbora &bdquo;Elektroprivrede&ldquo;, uhap&scaron;ena sutkinja Državnog suda, taksista zapalio stan koji je trebala zaplijeniti banka, Sarajevo ostalo bez gradskog prijevoza jer je GRAS-u isključena struja...

Ovo su samo neke od vijesti koje su jučer sustizale jedna drugu te ionako uznemirene i upla&scaron;ene građane BiH, godinama prepu&scaron;tene na milost i nemilost &bdquo;neodgovornosti odgovornih&ldquo;, jo&scaron; jednom uvjerile da s ovakvom vla&scaron;ću, nažalost, uvijek može biti gore.

Iako nepovezani direktno jedan s drugim, svi jučera&scaron;nji događaji, od kojih svaki pojedinačno iza sebe ima svoju priču, istinu, nepravdu, teret ili problem, ustvari su determinirali su&scaron;tinu i uzroke tih problema čija je kulminacija u opasnost dovela ne samo živote neposrednih aktera tih događaja nego i drugih građana.

Ne treba, naime, biti nikakav stručnjak pa da se uvidom u pozadinu svakog jučera&scaron;njeg događaja lako spozna da su oni proizvod i rezultat dugogodi&scaron;njeg nepostojanja i nefunkcioniranja pravne države i sistema u BiH.

Nažalost, građani BiH skoro svakodnevno svjedoče različitim oblicima kriminala u državi čiji vinovnici prolaze nekažnjeno, uključujući i one u počinjenim ubistvima, razbojni&scaron;tvima... No, u odnosu na neka ranija de&scaron;avanja, u nekoliko jučera&scaron;njih slučajeva pokazalo se da su građani odlučili uzeti &bdquo;pravdu&ldquo; u svoje ruke.

Upravo ta činjenica otkrila je sve opasnosti i stravične posljedice dugogodi&scaron;njeg nerada vlasti koja danas u obliku nastalog haosa ubire plodove svog nečinjenja u suzbijanju svake vrste nereda.

Istovremeno, nameće se i pitanje koliko općem stanju doprinosi pre&scaron;utna sprega kriminaliziranih struktura vlasti i agresivnih odmetnika od javnog reda, mira i zakona i u kojem stepenu vlast kontrolira haos čije posljedice trpe samo građani?

Ključ bolje i veće sigurnosti i eliminacije straha jeste u rukama države personificirane kroz sve vrste i nivoe vlasti. Jer, pojedinci u vlasti su ti koji pokreću poluge mehanizama u svakom smislu bolje za&scaron;tite svakog građanina ove zemlje. A ne da ih pokreću samo kada im treba da za&scaron;tite sebe same.

&nbsp;

Željan senzacije

Sutorina kao Kosovo

Čuje glas naroda

Šta se nudi mladima?

Progovorio o kriminalu

Sinovi heroja i partija

Miske, hvala ti!

Babo Atif

Briljantno otkriće

Inat-kuća kulture

Teniski čarobnjak

Prvi mart svih nas

Progovori ili trpi

Ucjenom protiv sporta

Miljenik publike

Kontrolirani haos

Kolumne

Željan senzacije

Sutorina kao Kosovo

Čuje glas naroda

Šta se nudi mladima?

Progovorio o kriminalu

Sinovi heroja i partija

Miske, hvala ti!

Babo Atif

Briljantno otkriće

Inat-kuća kulture

Teniski čarobnjak

Prvi mart svih nas

Progovori ili trpi

Ucjenom protiv sporta

Miljenik publike

Kontrolirani haos