U glavnom meču kik-boks dijela FFC 7 eventa u Sarajevu Dževad Poturak je opet zablistao i savladao &Scaron;panca Franka Munjoza (Munoz).

&quot;Bh Machine&quot; pokazao je svoje ogromno iskustvo i na odu&scaron;evljenje mnogobrojne publike u dvorani &quot;Mirza Deliba&scaron;ić&quot; u Skenderiji rutinski do&scaron;ao do pobjede nad snažnim i fantastično spremnim Munjozom.

Na&scaron; najbolji K-1 borac briljirao je i pro&scaron;le godine. Nakon 50 pobjeda u karijeri, krajem 2013. objavio je kraj karijere, a 2014. se na trijumfalan način vratio u ring. Pred zeničkom publikom je u septembru postao novi svjetski prvak u WAKO verziji nakon &scaron;to je savladao francuskog &scaron;ampiona Abderahmana Kulibalija (Coulibaly).

Već u decembru odu&scaron;evio je ljubitelje kik-boksa na Final Fight Championshipu (FFC) u Beču, gdje je poslije trijumfa nad Grkom Teodosijadisom Panajotisom (Theodosiadis Panagiotis) dokazao da je pravi &scaron;ampion.

Poturak je rođen 20. septembra 1977. godine u Sarajevu.

&nbsp;

Dževad Poturak

Rođeni šampion

Nigdje nisam imao priliku upoznati ljubav prema jednom sportskom klubu kao &scaron;to je to ljubav između Veleža i građana Mostara, njegovih naj&scaron;irih slojeva. Od pekara do inžinjera i od pilota do vozača kamiona, svim Mostarcima su Velež i njegov grb s petokrakom dio srca. Bez ikakve patetike. Može biti da takvih ljubavi ima jo&scaron;, kako u BiH tako i diljem svijeta, ali nigdje ta ljubav između grada i jednog sportskog kolektiva nije tako gospodstvena i mila, ostavljajući trajan pečat identiteta jedne sredine.

Zato mogućnost da Velež nakon 93 godine, a zbog nekakve administrativne ujdurme u ocjenjivanju kvaliteta uvjeta njihovog stadiona u Vrapčićima, bude protjeran i iz Mostara te da zvanične utakmice igra u Sarajevu ili Zenici jeste zločin čije razmjere mogu razumjeti samo oni koji su dio života proveli uz Stari most, ali i oni kojima BiH ne zavr&scaron;ava na Marindvoru. Zamislite, uostalom, da neko naumi iz bilo kakvih razloga otjerati Hajduk iz Splita, Dinamo iz Zagreba, Zvezdu i Partizan iz Beograda, a da ne govorimo o tome da Real ne igra u Madridu ili Bajern u Minhenu!?

Ali, eto, nakon &scaron;to su ga na livadu u Vrapčiće otjerali sa stadiona Pod Bijelim brijegom, i to bajonetima Vojne policije HVO-a Željka Džidića, notorne Kažnjeničke bojne Tute i &Scaron;tele i njima sličnih zločinaca tokom prokletih &#39;90-tih, političko-sportskim dilom danas, očito, Velež treba protjerati i iz grada iz kojeg je potekao. Tako se nastavlja kalvarija kluba koji je bio poznat po toploti njegovih ljudi i duhu &scaron;to su ga &ldquo;Rođeni&rdquo; pronosili diljem biv&scaron;e Jugoslavije i svijeta.

Protjerivanje Veleža iz Mostara treba shvatiti kao opaku podlost koja za konačni cilj ima protjerati i sve ono &scaron;to simbolizira grad na obalama Neretve i njegove ljude. Jer takav Mostar danas, očito, jeste nuspojava BiH uzrovane linijama nacionalnih podjela i sveprisutne mržnje.

Ba&scaron; zbog toga Velež i treba ukloniti kao svojevrsno truplo i dokaz davno učinjenog zločina. U tome su svjesno učestvovale i bo&scaron;njačke elite sa sarajevskog, SDA-ovog mindera, koje su, uprkos upozorenjima, godinama pristajale Mostarom plaćati cijenu svojih truhlih kompromisa. Varaju se mnogi ako misle da će to lako proći. Mostarski ponos nije pravljen od krhke japije, on je nastao iz Muko&scaron;e i građen je od najčvr&scaron;ćeg kamena. Kao i Stari, i Velež će ponovo izroniti - za &quot;one &scaron;to ga vole&quot;, u inat onima &scaron;to ga ne vole.

&nbsp;

Komentar dana

Ubijanje Veleža

Može ga se smatrati prepotentnim, ovakvim ili onakvim, ali da je fudbalska neznalica, to nikako. Makar tokom prethodnog angažmana u Trabzonsporu i nije napravio rezultat vrijedan spomena, Halilhodžić je definitivno najveći bh. trenerski brend, čovjek kojeg itekako u svijetu cijene i vole.

Potvrda toga je potpisivanje ugovora s Japanskom fudbalskom federacijom, čime je postao najplaćeniji selektor reprezentacije ove zemlje svih vremena. Novi &quot;samuraj&quot; krenut će tako stopama legendarnog Ivice Osima, koji je prokrčio put stručnjacima s ovih prostora na azijsko trži&scaron;te, te će poku&scaron;ati razgaliti srca Japanaca, inače vrijednih i radi&scaron;nih ljudi, kao &scaron;to je i Vaha sam.

Mostarac je nakon velike igračke karijere, u kojoj je doživio mnoge nepravde, u trenerskoj vodio mno&scaron;tvo timova, među kojima su Lil, PSG, Dinamo, Trabzonspor, no če&scaron;će je svoj kvalitet i neupitni autoritet znao demonstrirati vodeći nacionalne selekcije (Obala Slonovače, Alžir).

Pro&scaron;le je godine, nakon otkaza Safetu Su&scaron;iću, bio kandidat za preuzimanje fudbalske reprezentacije BiH, no na tu ćemo sreću morati jo&scaron; pričekati, kada postanemo &quot;odlika&scaron;i&quot;. Halilhodžić je rođen 15. oktobra 1952. godine.

&nbsp;

Ličnost dana   Vahid Halilhodžić

Novi "samuraj"

U godini kad se obilježava 20. godi&scaron;njica, svjetske sile pokrenule su inicijativu da se 11. juli proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Velika Britanija je, uz podr&scaron;ku Holandije i Amerike, uputila Generalnoj skup&scaron;tini UN-a Nacrt rezolucije u kojem se traži kontinuirano dostojanstveno sjećanje na ubijene Bo&scaron;njake te se upozorava da svijet ne smije zaboraviti monstruozni agresorski zločin.

- Ohrabrujemo sve zemlje članice UN-a i drugih relevantnih organizacija, kao i civilnih organizacija da obilježavaju ovaj međunarodni dan. Osuđujemo bilo koji oblik poricanja genocida i pozivamo zemlje članice da razviju edukacijske programe koji će generacijama koje dolaze pomoći da spriječe da se genocid ponovi - samo su neke od tačaka Nacrta rezolucije.

I ovaj potez ponovo svjedoči da se genocida u BiH konkretnije sjete prijatelji sa Zapada nego bo&scaron;njački političari. I ranije je bilo napora da se Srebrenica za svagda stavi u globalne okvire sjećanja, ali ponajprije od preživjelih žrtava i rodbine 8.372 nevinih. Politika se, pak, samo deklarativno i riječima stavljala na tu stranu.

S druge strane, prvaci u Bo&scaron;njaka, kako se vole busati, imaju puna usta Srebrenice, &scaron;ehida i njihovih majki jednog dana godi&scaron;nje - 11. jula - i u izbornim kampanjama kada prosipaju &scaron;uplju da su istinski zagovornici interesa onih koji su izbjegli četnički nož.

No, istinu svi znaju - ti bo&scaron;njački političari, blago rečeno, lažu! Ako misle da je dovoljno pred kamerama pro&scaron;etati Potočarima, uz nezaobilazni tužan izraz lica i vje&scaron;tački potresnu izjavu, varaju samo sebe. Njihovi interesi i motivi - isključivo lični - jasni su, jer i na ovom krucijalnom pitanju godinama demonstriraju da im je stalo samo do njih samih.

A nigdje ih nema kada ih trebaju majke Srebrenice i &scaron;ehidska djeca iz cijele BiH, nema ih kada im je potrebna zdravstvena pomoć, krov nad glavom, penzija i posao... Pobjegnu u mi&scaron;iju rupu i čekaju novu samopromociju, novi 11. juli. &nbsp;

Stoga, ne treba ni pitati ko je zaista zaboravio Srebrenicu.

Ko je zaboravio Srebrenicu

Dugogodi&scaron;njim radom kao pripovjedač, esejista, putopisac, scenarista, profesor, Tvrtko Kulenović zadužio je na&scaron;u kulturu. Svjesni te činjenice, njegove kolege s Filozofskog fakulteta i iz &ldquo;Sarajevskih svesaka&rdquo; nominirale su ga za prestižnu Nobelovu nagradu i tako mu ukazale čast koju svakako zaslužuje.

Čovjek koji s jednakom stra&scaron;ću promi&scaron;lja o ljubavi, identitetu, vremenu i ratovima, o imaginarnom svijetu i dalekim predjelima, o melanholiji i smrti, iza sebe ima vi&scaron;e od 20 knjiga. Odabrana djela su: putopisi &bdquo;Odanost jugu&ldquo;, &bdquo;Putovanje&ldquo; i &bdquo;Pejzaži zrelog doba&ldquo;, zbirka pripovijedaka &bdquo;Karavan&ldquo;, romani &bdquo;Kasino&ldquo;, &bdquo;Čovjekova porodica&ldquo; i &bdquo;Istorija bolesti&ldquo;, knjige eseja i teorije &bdquo;Indija i umjetnost&ldquo;, &bdquo;Čakra - Istok Zapadu danas&ldquo;...

Rođen je u &Scaron;apcu 1935. godine, &scaron;kolovan u Beogradu, zaljubljenik je u Indiju, Aziju, s privremenim adresama stanovanja u Nju Delhiju, Čikagu, Novom Sadu i Zagrebu. Nakon proputovanja svijetom odlučio se skrasiti u Sarajevu. Bio je prvi predsjednik PEN Centra u BiH (1992.-1996.). Ovaj penzionisani velikan posljednjih deset godina nije iza&scaron;ao iz kuće zbog bolesti.

&nbsp;

LIČNOST DANA   Tvrtko Kulenović

Priznanje velikanu

Svjetski poznati pravni ekspert i dokazani prijatelj BiH Frensis Bojl (Francis Boyle) detaljno je objasnio i ozbiljno upozorio da je problematiziranje bh. granice s Crnom Gorom, odnosno pitanje Sutorine, veoma opasno za na&scaron;u zemlju.

Prema poja&scaron;njenju ovog profesora međunarodnog prava, granice na&scaron;e zemlje trebaju ostati onakve kakve ih je utvrdila Badinterova komisija. U protivnom, poručio je profesor Bojl, BiH bi se mogla suočiti s tim da izgubi Neum i da se upusti u vrlo ozbiljan problem koji bi doveo do preispitivanja granica kompletne BiH.

Istaknuti stručnjak koji se lično tokom agresije na BiH, a i kasnije borio za granice na&scaron;e zemlje, poslao je jasnu poruku da je pitanje Sutorine egzistencijalno opasna prijetnja za BiH i da stoga oni koji o tome odlučuju trebaju dobro promisliti prije nego &scaron;to se upuste u avanturu mijenjanja granica.

Ovim porukama sarajevskoj političkoj eliti koja se zalaže da Sutorinu uzme od Crne Gore, uprkos ranije utvrđenim razgraničenjima između zemalja biv&scaron;e Jugoslavije, Bojl je dao besplatan i dobronamjeran savjet u kojem pravcu moraju ići kada je ovaj problem u pitanju.

Frensis Bojl, ekspert za međunarodno pravo koji je zastupao BiH na Međunarodnom sudu pravde u Hagu, rođen je 1950. godine.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Frensis Bojl

Važne poruke

Grob jednog od najvećih bosanskih vladara, kralja Tvrtka I Kotromanića, sahranjenog u Crkvi sv. Nikole u Milima kod Visokog, ružna je i tužna slika nemara jedne zemlje i naroda spram historije i korijena na kojoj ona počiva.

Umjesto da grob vladara čije je ime svjedok vi&scaron;estoljetnog postojanja Bosne i najbolniji klin u oku svim njenim negatorima bude mjesto koje će se čuvati s najvećim po&scaron;tovanjem, ono je danas mjesto na koje se bez kazne može odložiti vreća sa smećem ili na ispa&scaron;u dovesti stado ovaca.

Niko sigurno ne traži da se od Kotromanićevog groba pravi mauzolej ili neka nova &bdquo;kuća cvijeća&ldquo;. Ali vladar za čijeg je vladanja Bosna postala najmoćnija država na Balkanu zaslužuje da ga se i nakon vi&scaron;e od &scaron;est stoljeća od njegove smrti po&scaron;tuje i cijeni. Jedini koji su u ovoj zemlji prepoznali njegovu historijsku važnost i značaj bili su Tuzlaci, koji su prije nekoliko godina u Centralnom gradskom parku postavili monumentalni spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću.

Simbolizira li spomenik dovoljno snagu kraljeve veličine ili koliko je plaćena njegova izrada, apsolutno je nevažno spram činjenice da će svako dijete koje se barem jednom zaigra u ovom parku moći pročitati da je Bosna prije toliko godina bila država i da je imala svog vladara.

Zapu&scaron;teno mjesto na kome počivaju kosti Tvrtka I Kotromanića jedno je od stotina istih koja svjedoče na&scaron;u kolektivnu sramotu, odnosno gubitak svakog po&scaron;tovanja prema historijskom identitetu vlastite države.

To i jeste dobar povod negatorima BiH da njeno postojanje, kad god im se ukaže prilika, računaju od datuma potpisivanja Dejtonskog sporazuma ili, u najboljem slučaju, od dana ulaska Arkana u Bijeljinu. Sami smo krivi.

Bruka naša svagdašnja

Dok ovda&scaron;nje političke elite javnosti žele nametnuti dojam da se bore za državu, bilo u pregovorima u vezi s formiranjem vlasti ili opasnom igrom oko Sutorine, tvrdeći da taj dio Crne Gore pripada BiH, dokazani patrioti, borci Armije RBiH, i gladni i žedni, poručuju im da su poniženi i pu&scaron;teni da crknu!

Ono &scaron;to je izgovorio legendarni komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković, a tiče se sramnog odnosa vlasti koju predvodi SDA prema borcima, dovoljno je da začepi usta, primjerice, i Bakiru Izetbegoviću i &Scaron;efiku Džaferoviću, koji svoj lažni patriotizam zasnivaju na za BiH potpuno pogubnim postulatima.

Jedan bi, naime, da glumi spasioca koji će, eto, narodu donijeti vlast, a drugi je &quot;patriota&quot; koji hoće da crnogorski teritorij pripoji BiH. I jedan i drugi su dobrano pali na ispitu.

Ovaj prvi u pregovaračkom postupku kojem se ne nazire kraj gubi svaki kredibilitet, pa i u vlastitoj stranci, dok paralelno država tone u krizu, dok ovaj drugi te oni koji njega i njegovu stranku podržavaju navlači gnjev i Amerike i EU zbog opasnog zadiranja u pitanje granica.

Kako god, ova situacija je jedno izvela načistac, a to je da dokazano bahati vlastodr&scaron;ci, koji se, evo, već dva desetljeća pred narodom kriju iza kojekakvih funkcionerskih imuniteta, ne vide i ne žele da vide probleme koji ti&scaron;te narod.

Ni borci niti penzioneri, kao ni invalidi ili neke druge ugrožene kategorije nisu od jučer u katastrofalnom položaju. Ovo stanje traje jednako dugo koliko i karijere onih koji se na izborima progla&scaron;avaju izbornim pobjednicima, a potom sve čine da država kojom upravljaju gubi. Ostaje da se vidi koliko će jo&scaron; dugo sve ovo potrajati.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Lažni patrioti

Spor između Fudbalskog kluba Sarajevo i legendarnog kapitena &scaron;ampionske generacije bordo tima iz 1985. godine Predraga Pa&scaron;ića u vezi s trening kampom u Butmiru trajao je predugo i ko zna koliko bi jo&scaron; bio aktuelan u sudnicama bh. prijestonice da se u rje&scaron;avanje ovog (za obje strane) bespotrebnog slučaja nije uključio gazda ko&scaron;evskog premijerliga&scaron;a - malezijski milijarder Vinsent Tan (Vincent).

Iskusni azijski biznismen dobro zna da njegovom poslovnom projektu na Ko&scaron;evu ne trebaju te&scaron;ke riječi, skandali, sudski procesi... i zato je posredovao u rje&scaron;avanju problema na relaciji FK Sarajevo - Pa&scaron;ić.

Tan je rođen 1952. u Batu Pahatu, a, kako je u intervjuu za na&scaron; list u septembru 2013. izjavio, počeo je raditi kao 17-godi&scaron;njak u jednoj banci u Maleziji.

Potom se posvetio prodaji osiguranja da bi ga poslovni put na kraju odveo u mnogo različitih sektora, donijev&scaron;i mu bogatstvo od 1,6 milijardi dolara. Sada je vlasnik, između ostalog, dvadesetak hotela, a u slobodno vrijeme opu&scaron;ta se ronjenjem. Ima 11 djece.

&nbsp;

Ličnost dana     Vinsent Tan

Pomiritelj iz Azije

Legendarni komandant Petog korpusa Armije RBiH, general Atif Dudaković rijetko govori i pojavljuje se u javnosti, ali svaki put kada nam priu&scaron;ti to zadovoljstvo, ne propusti priliku ukazati na položaj nekada&scaron;njih boraca u dana&scaron;njem dru&scaron;tvu i sramotan odnos države prema onima koji su branili ovu zemlju.

Neustra&scaron;ivi general koji je sa svojim saborcima izvojevao najkrvavije bitke za dana&scaron;nju slobodu posljednji put na težak položaj heroja ukazao je prilikom obilježavanja godi&scaron;njice smrti Mustafe Hajrulahovića Talijana u nedjelju u Sarajevu.

General kojeg nisu mogle zaustaviti brojno nadmoćnije i opremljenije snage koje su tokom agresije napadale Bihać i dana&scaron;nje gradove Unsko-sanskog kantona jo&scaron; jednom je poručio nadležnim institucijama da su najveći sinovi ove zemlje zaboravljeni i ostavljeni po strani. Dok je on dokazivao patriotizam, mnogi dana&scaron;nji lažni patrioti nisu bili u blizini.

Oni koji danas odlučuju o sudbini zemlje i životima heroja, nažalost, ne slu&scaron;aju ni generala Dudakovića ni njegove saborce.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Atif Dudaković

Zaboravljeni general zaboravljene vojske

Pomozimo malom Halidu da ispuni san; Pomozimo maloj Hani Ćatić; Apel za pomoć u liječenju Saudina Kapića; Pomozimo četverogodi&scaron;njem Enisu da nastavi svoje djetinjstvo; Olak&scaron;ajmo djetinjstvo maloj Lamiji; Pomozimo mladom Zeničaninu: Filip mora u Njemačku na liječenje; Pomozimo devetogodi&scaron;njoj Eni Horić da pobijedi rak; Za liječenje Mirze Sadikovića potrebno 20.000 KM; Pomozimo da Nedžad Be&scaron;irević nastavi liječenje; Pomozimo malom Mateju; Pomozimo malom Kristijanu Ljubičiću u liječenju; Pomozimo dvanaestogodi&scaron;njem Adinu Nuhiću, ima tumor kostiju...

Sve ovo su naslovi koje već godinama svakodnevno čitamo u bh. medijima, a kako stvari stoje, nažalost, jo&scaron; dugo ćemo ih čitati, na hiljade i hiljade takvih. I odazivati se apelima za pomoć. Da, i dalje će se odazivati građani humanisti, obični smrtnici, oni koji na ovakve tragične priče o sve vi&scaron;e te&scaron;ko bolesne djece u BiH, kojima zdravstvo ne može pomoći, ne mogu ostati gluhi i slijepi, kao &scaron;to ostaju političari na vlasti.

I ne samo da ostaju gluhi i slijepi, nego - otimaju! Otimaju novac čak i od te&scaron;ko bolesne djece koja pomoć ne mogu dobiti u svojoj zemlji, nego, ako imaju sreće da dobri ljudi prikupe hiljade, desetine hiljada, a nerijetko i stotine hiljada maraka potrebnih za njihovo liječenje u inozemstvu, tada i budu izmje&scaron;tena u bolnice u stranim zemljama.

Za to vrijeme, tačnije od 2002. do 2013. godine, kako su to utvrdili Centri civilnih inicijativa (CCI), vlasti Federacije BiH otele su 611 miliona maraka od bolesne djece.

Umjesto da su Federalnom fondu solidarnosti uplaćivali zakonom predviđena novčana sredstva namijenjena liječenju oboljelih, gospodari na&scaron;ih života kupovali su sebi rasko&scaron;ne stanove, vile, automobile, firme, i &scaron;ta sve ne. A, sjetimo se samo njihovih izborno-kampanjskih obećanja &ldquo;borbe za svakog čovjeka&rdquo;?!

Borili su se, nema &scaron;ta, toliko da na sve možemo samo reći - haram im bilo!

Haram im bilo!

Teniska reprezentacija BiH plasirala se u 2. kolo II grupe Euro-afričke zone Dejvis kupa, nakon &scaron;to je već u prva dva dana okr&scaron;aja sa Zimbabveom povela 3:0.

Selektor Amer Delić ima sreću da trenutno dva najbolja igrača BiH, Damir Džumhur i Mirza Ba&scaron;ić, igraju najbolji tenis u karijeri. Ba&scaron;ić, pored singlova, uspje&scaron;no igra i dublove, gdje je zajedno s Tomislavom Brkićem rekorder s najvi&scaron;e dubl pobjeda u historiji (8-4).

Ba&scaron;ić je prvog dana savladao najboljeg domaćeg igrača Takanji Garangangu (Takanyi) za 1:0, Džumhur je povisio na 2:0, da bi Ba&scaron;ić i Brkić donijeli pobjedu u subotnjem meču parova.

Mirza je debitirao u Dejvis kupu s nepunih 16 godina, kada je do&scaron;ao do svoje prve pobjede u dublu, 2007. godine, protiv Moldavije.

Odigrao je ukupno 24 meča, uz skor 15 pobjeda i 9 poraza, od toga rekordnih 10-5 u dublu.

Rođen je 12. jula 1991., a svoj najbolji ranking u karijeri imao je pro&scaron;log ponedjeljka kada se na&scaron;ao na 199. mjestu svjetske ATP liste.

&nbsp;

Mirza Bašić

Dvije pobjede u Zimbabveu

Novoformirana vlast u manjem entitetu već donosi reformske zakone i na taj način, ako ni&scaron;ta, poku&scaron;ava pomoći privredi, a nova Federalna vlada jo&scaron; nije ni formirana.

Činjenica jeste, a time su se zlurado sladili federalni vlastodr&scaron;ci, da je situacija u RS te&scaron;ka, da tamo&scaron;nji SNSD ima velike probleme te da je zbog toga ostvario i slabiji izborni rezultat. Govorili su da &quot;bolji entitet&quot;, kako je RS titulirao Milorad Dodik, vi&scaron;e nije bolji. No, očito su se prevarili, jer je FBiH uspjela biti gora i od lo&scaron;ijeg &quot;boljeg entiteta&quot;.

Koalicioni partneri, u prvom redu SDA i DF, miljama su daleko od dogovora o podjeli ministarskih mjesta, a kamoli započetih procesa u kojima bi na&scaron;li modus da umanje porezna opterećenja koja godinama gu&scaron;e privrednike.

Umjesto reformi, vodi se bespo&scaron;tedna bitka ko će preuzeti udobne fotelje u Alipa&scaron;inoj ulici na broju 41, dok Vlada FBiH u tehničkom mandatu, da stvar bude gora, Federaciju svaki dan gura u sve veći kolaps. Osim svakodnevnih zaduživanja, nije ni prostom mrdnula da u prethodnih nekoliko mjeseci učini i najmanji napor da umanji porezna opterećenja na radna mjesta u FBiH.

Umjesto jasnih reformi, ministri okupljeni oko premijera Nermina Nik&scaron;ića pobrinuli su se da za to vrijeme uhljebe &scaron;to vi&scaron;e svojih poznanika, rodbine i prijatelja u državne institucije. &nbsp;

Sjednice Vlade tako su se pretvorile u strogo kadrovska imenovanja, pa svake sedmice budu imenovani novi članovi raznih komisija, nadzornih odbora te savjetnici i pomoćnici.

No, to nije sve. Iako postoji moratorij na zapo&scaron;ljavanje, Federalna vlada SDA - SDP svakodnevno realizira nekoliko konkursa za visoke pozicije u ministarstvima, o čemu svjedoče brojni podaci Agencije za državnu službu FBiH. Prema podacima Centara civilnih inicijativa (CCI), od konstituiranja Vlade na čijem je čelu Nik&scaron;ić broj nezaposlenih se povećao za vi&scaron;e od 20.000, dok su za tri godine uhljebili 1.978 osoba u državne institucije.

&nbsp;

&nbsp;

Koji je bolji entitet

&quot;Preče mi je kupiti &scaron;trucu hljeba nego karanfil&quot;, riječi su tuzlanskog penzionera, nekada&scaron;njeg aktivnog učesnika i uživaoca socijalističkog praznovanja koji se, kaže, u svoje vrijeme za 8. mart nikada kući nije vraćao bez, najmanje, buketa cvijeća. &nbsp;

Već odavno, kaže, &quot;ni&scaron;ta od onog nekad&ldquo;. I kod njega, kao i kod vi&scaron;e od polovine stanovnika na&scaron;e zemlje, siroma&scaron;tvo je ubilo nekada&scaron;nje navike, a želje svelo na osnovno, tako da i ona marka potro&scaron;ena mimo plana, koliko na ulici ovih dana ko&scaron;ta jedan karanfil, predstavlja dodatno ru&scaron;enje već uru&scaron;enog života.

Naviku da se u BiH 8. mart, Dan žena, obilježi prigodnim poklonom ili, ako ni&scaron;ta, pažnjom u obliku jednog struka cvijeća, bez obzira na to koliko je etiketirali kao &bdquo;socijalističko naslijeđe&ldquo; te&scaron;ko da će neko moći iskorijeniti. Jednostavno, to je navika koja je nadživjela i rat i mržnju i stranke i njihove munafike i koje se nije lako odreći.

Ali, o čemu li danas razmi&scaron;ljaju radnice tuzlanske &quot;Aide&quot;, &quot;Dite&quot;, &quot;Borca&quot; iz Banovića...&nbsp; Malo je kojoj od njih i na kraj pameti obilježavanje 8. marta, jer i one mizerne plaće od kojih su preživljavale odavno su potro&scaron;ene, a dugovanja rastu.

Neki, opet, direktori firmi čije radnice, poput ovih tuzlanskih, godinama na ulici traže svoje krvavo zarađene plaće, ovih dana su svoje &quot;legalne hanume&quot; nagradili osmomartovskim putovanjima do Milana, Budimpe&scaron;te, Istanbula. One &quot;nelegalne&quot;, pak, skoknut će, nerijetko na državni račun, tek do plavog Jadrana.

Uradili su to, bez imalo i stida i straha, novcem pokradenim od istih tih radnica koje će, kao &scaron;to to čine za sve praznike, i danas gledati u prazan tanjir... Možda je danas prilika da se upitaju: &quot;Do kada vi&scaron;e?&quot; Ne samo zbog 8. marta nego i zbog vlastitog dostojanstva koje im posljednje žele uzeti. &nbsp; 
&nbsp; 
&nbsp; 
&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Karanfil ili štruca

Među laureatima ovogodi&scaron;nje nagrade &quot;Du&scaron;ko Kondor&quot;, koju dodjeljuje NVO &quot;Garivo&quot;, na&scaron;la se i Latinka Perović, jedna od najpoznatijih srbijanskih historičarki, po struci, i političarka po vokaciji.

Ova žena koja je simbol liberala u Srbiji nagradu je na svečanosti koja je preksinoć održana u sarajevskoj Vijećnici primila jer, kako je to navedeno u obrazloženju, već 50 godina kontinuirano daje primjer novim generacijama kako se može, bez obzira na cijenu, učestvovati u demokratizaciji, modernizaciji i liberalizaciji političkog promi&scaron;ljanja stvarnosti u Jugoslaviji, a zatim u Srbiji, kao jedan od najvećih kritičara srpskog nacionalizma, pogotovo Slobodana Milo&scaron;evića i njegovog režima.

Tako je Perović, tokom svoje dugogodi&scaron;nje karijere, odbijala biti na strani nepravde, a kao osoba koja godinama slovi za jednu od najpreciznijih analitičarki odnosa u regiji, uvijek je čvrsto stajala u odbrani svojih principa i vrijednosti.

Latinka Perović rođena je u Kragujevcu 1933. godine. Do 1972. je obavljala dužnost sekretara Saveza komunista Srbije. S te pozicije smijenio ju je Josip Broz Tito, nakon čega se posvetila historijskom istraživanju.

&nbsp;

&nbsp;

Latinka Perović

Primjer novim generacijama

Ako je u BiH, gdje je odavno sve naopako i nakaradno, ovih dana i&scaron;ta normalno i očekivano, onda je to snijeg u martu. Niti je pao iz vedra neba niti neočekivano. Upozoravali su na to, čak i visinu su mu predvidjeli danima unaprijed, kako domaći tako i evropski meteorolozi.

Svi su znali da dolazi najavljeno nevrijeme, osim na&scaron;ih odavno za narodne potrebe gluhih i slijepih vlasti. Pokazalo se to odmah prvog dana padavina, kada je s prvim centimetrima snijega nastupio pravi haos.

Nažalost, jučer je zabilježena i prva žrtva, kada je zbog odrona u naselju Begov Han kod Žepča poginuo Hasan &Scaron;abanović. Kada bi u ovoj zemlji bilo pravne države, sigurno bi bila provedena istraga koja bi dovela do onih koji nisu prevenirali ovakvu tragediju.

Ali, te&scaron;ko da će ikada iko odgovarati za &Scaron;abanovićevu smrt, jer bi takav jedan slučaj zasigurno povukao cijeli lanac onih koji godinama nenamjenski tro&scaron;e na&scaron; novac za za&scaron;titu od nepogoda i nemarno se odnose prema obavezama održavanja infrastrukture čija je namjena za&scaron;tita od ove elementarne nepogode.

U tom lancu odgovornih za prevenciju i za&scaron;titu na&scaron;ih života i imovine na ključnom mjestu je Fahrudin Solak, prvi čovjek Federalne uprave civilne za&scaron;tite, ali &scaron;ta rade njegovi politički &scaron;efovi!? To je institucija koja zakonom ima niz obaveza i zadataka da ne dođe do situacija poput one u kojoj je poginuo nesretni &Scaron;abanović.

Znaju to i Solak i oni koji su ga postavili vrlo dobro. Znaju, ali ih nije briga. Jer, da jeste, ne bi im se opet ponavljale gre&scaron;ke, ne samo iz maja pro&scaron;le godine, u vrijeme neviđenih poplava, nego godinama unazad, u kojima nisu ni&scaron;ta radili, osim &scaron;to su nam krali budućnost. &nbsp;

Pokazala je to i njihova nespremnost da se nose s posljedicama martovskog snijega. No, &scaron;to kaže stara poslovica, ne pada snijeg samo da prekrije brijeg, nego da i svaka zvijer pokaže trag. A ovaj je jo&scaron; jednom otkrio da posljedice tragova koje ostavljaju zvijeri personificirane kroz na&scaron;u vlast, osjeća i trpi samo narod.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Rođeni šampion

Ubijanje Veleža

Novi "samuraj"

Ko je zaboravio Srebrenicu

Priznanje velikanu

Važne poruke

Bruka naša svagdašnja

Lažni patrioti

Pomiritelj iz Azije

Zaboravljeni general zaboravljene vojske

Haram im bilo!

Dvije pobjede u Zimbabveu

Koji je bolji entitet

Karanfil ili štruca

Primjer novim generacijama

Tragovi naših zvijeri

Kolumne

Rođeni šampion

Ubijanje Veleža

Novi "samuraj"

Ko je zaboravio Srebrenicu

Priznanje velikanu

Važne poruke

Bruka naša svagdašnja

Lažni patrioti

Pomiritelj iz Azije

Zaboravljeni general zaboravljene vojske

Haram im bilo!

Dvije pobjede u Zimbabveu

Koji je bolji entitet

Karanfil ili štruca

Primjer novim generacijama

Tragovi naših zvijeri