<p>Rijad Gvozden kroz dokumentarni film „Dite“ donosi priču koja duboko dira srca gledatelja. Riječ je o njegovom najiskrenijem i najemotivnijem projektu do sada, nastalom u koprodukciji sa SOS Dječijim selima u BiH. Film prikazuje stvarne priče djece, hraniteljskih i usvojiteljskih porodica, otkrivajući snagu ljubavi, hrabrost i osjećaj pripadnosti koji mijenja živote.</p>

Nevjerovatna priča o ženama koje žive svoj posao: Najpreča je majka koja te odgajala

<p>Kroz svakodnevicu, igre, tišinu i dom, kamera nenametljivo bilježi prve trenutke sigurnosti, dugo čekane zagrljaje i smijeh koji se vraća – suštinu i vrijednost doma koji se stvara iz ljubavi, a ne obaveze. O procesu nastanka, inspiraciji i budućim poduhvatima, mladi umjetnik govorio je za „Dnevni avaz“ .</p><h2>Pozitivna energija</h2><p><b>Prije svega, čestitamo na završetku filma i premijeri! Kakav je osjećaj završiti jedan ovako emotivan i zahtjevan projekt?</b></p><p>- Prije svega sam jako sretan da sam film priveo kraju, ali pomalo i tužan jer se razdvajam od jednog divnog procesa i divnih ljudi koje sam upoznao kroz istraživanje i rad. Ja sam očekivao i znao sam da će reakcije biti pozitivne - da će film dirnuti ljude i da će nekako mnogi suosjećati s likovima, ali iskreno nisam očekivao toliko dobre i pozitivne komentare. Tako me to malo iznenadilo i sretan sam da su moja očekivanja ispunjena, čak i nadmašena.</p>

<p><b>Kroz film se prožima tema pripadnosti i ljubavi. Koliko je bilo izazovno uroniti u te emotivne priče, znajući da i sami dolazite iz sličnog iskustva?</b></p><p>- Zaista sam radio punim srcem. Dosta sam suosjećao i tuga me često obuzimala nakon nekih sagovornika, obrade materijala, diralo me jako i mogao sam suosjećati jer sam upavo prošao kroz sve to u životu. Ipak, vodila me ta neka pozitivna energija i taj osjećaj da će ovaj film možda nekom budućem djetetu, koje odrasta bez doma i porodice, koje je samo u nekom domu, promijeniti život – da će se pojaviti neko ko će uzeti to dijete, prigrliti ga kao svoje, uzeti u svoj dom i dati mu tu toplinu koje zapravo svako dijete zaslužuje.</p><h2>Epski scenarij</h2><p><b>Naslov filma „Dite“ nosi veliku simboliku. Kako ste odlučili da baš ova riječ bude srce priče?</b></p><p>- Još kada sam kontaktirao svog direktora fotografije Benjamina Šehića i rekao mu da imam želju da napravim jedan plemenit projekt te da nemam nikakav budžet, ali želju, on me upitao o čemu se tačno radi. Prvo što sam rekao je da se film zove „Dite“. Rođen sam u Srednjoj Bosni, gdje se govori ikavica i bio sam nečije dite, neko me zvao ditetom, i tako je ostalo do kraja nisam ni pomišljao da promijenim naziv filma.</p><p><b>Gledatelje uskoro očekuje i serija „Bos il' hadžija“. Šta još planirate?</b></p><p>- Seriju „Bos il' hadžija“ smo završili i jedva čekam da počne da se emituje na malim ekranima, vjerujem da će se svidjeti mnogima. Imam još nekoliko projekata, nedavno sam završio scenarij za dugometražni igrani film „Majka“ koji je nekako autobiografski i koji govori o mojoj sestri koja je, na neki način, sa 13 godina preko noći postala majka. Mislim da u taj film ne mogu ući bez budžeta i bez novca, pa se nadam da će se pojaviti ljudi koji će prepoznati važnost te priče i da se nekako uspiju sakupiti sredstva za to snimanje. Bilo bi mi ogromno srce kada bi se realizacija tog projekta desila jer mislim da je riječ o jako važnoj, inspirativnoj i poučnoj priči za generacije koje dolaze, a koje su zaokupljene nekim drugim vrijednostima, a ne pravim istinskim. Previše smo okrenuti materijalnom. A evo kada uzmete život moje najstarije sestre, film počinje tako što majka umire i ona preuzima brigu o svima nama. Onda težak život u selu koje nije bilo ni ucrtano na karti, bez ikakve pomoći s tolikom djecom, sve dok ne dođe organizacija koja nas odvodi. Mislim da je to epski film i ne znam je li napravljeno u Bosni i Hercegovini i na ovim prostorima. Jaka i poučna priča koju bih volio ja da realiziram jer je nešto lično. Ne kažem da sam najbolji reditelj na svijetu, nisam, ali mislim da je mogu najljepše ispričati – jer sam je proživio.</p><p>Ovaj projekt Rijada Gvozdena nije samo film – to je lična priča, emotivno svjedočanstvo i podsjetnik da svako dijete zaslužuje priliku da odrasta voljeno u porodici.</p><h2>Zajednička misija</h2><p><b>Koliko je bilo teško realizirati film, imajući u vidu finansijske i produkcijske izazove?</b></p><p>- Zaista nekako kroz cijeli ovaj proces sam ja morao da vučem. I sami znate kako sve funkcioniše kroz fondove, ministarstva, finansije za kulturu te koliko se novci nekako preusmjeravaju na provjerene ljude i imena koja su već tu ostavila traga u režiserskom ili producentskom smislu, a kako je teško mladom autoru doći do novca. No, sretan sam i ne žalim niti jedne marke uložene u taj film upravo zato što znam da će sutra jedno dijete živjeti sretnije i veselije. Sretan sam što je pred kraj procesa SOS selo prepoznalo projekt. Možda sam pogriješio što im ranije nisam rekao da radim ovakvu priču, jer sam i sam odrastao tamo. Ali čim su saznali da radim na filmu, prigrlili su ga kao svoje i rekli da žele biti dio projekta. Jako im zahvaljujem na toj podršci – ovo je zajednička misija.</p><p>Vodio me osjećaj da će ovaj film možda nekom djetetu promijeniti život.</p>

Nedavno sam završio scenarij za dugometražni igrani film „Majka“ 

Rijad Gvozden nakon filma "Dite" najavljuje još emotivnije poduhvate: Priče koje diraju srca i mijenjaju živote

<p>Emina Jahović večeras je održala solistički koncert u Domu mladih, a posebno emotivan trenutak uslijedio je kada je iskoristila priliku da u čast Halida Bešlića izvede veliki hit "U meni jesen je".</p>

<p>Pjevačica je s posebnom toplinom govorila o tome kakav je čovjek i umjetnik Bešlić bio, a publika je od prvog do posljednjeg stiha pjevala uglas s njom.</p>

<p>Podsjetimo, Halid Bešlić preminuo je 7. oktobra 2025. godine, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u svijetu muzike. Tada su se od njega opraštale generacije širom regije, a njegovi hitovi i danas se s radošću pjevaju na svakom koncertu — što je Emina još jednom potvrdila svojom izvedbom.</p>

Pjevačica je s posebnom toplinom govorila o tome kakav je čovjek i umjetnik Bešlić bio

"U meni jesen je" kao posveta Halidu Bešliću

<p>Predstava "Snajper" sutra, 27. decembra, ima veliku premijeru u novoosnovanom Teatru071. Riječ je o drami snažnog emocionalnog i političkog naboja, koja prati dvoje mladih suočenih s besperspektivnošću, gnjevom i osjećajem potpunog društvenog sloma. Tim povodom razgovarali smo s dramaturgom Adnanom Lugonićem koji nam je otkrio sve prve detalje ovog projekta.</p><h2>Sistem u kojem živimo</h2><p>Kako kaže, predstava otvara niz važnih poglavlja o savremenom društvu.</p><p>- Dramom "Snajper" Damir Karakaš postavlja pitanje da li je moguće izbjeći nasilje ako želimo istinski promijeniti situaciji u društvu, učiniti svojevrsnu promjenu poretka. Samim tim dolazi se do pitanja revolucije i da li je ona moguća u sistemu u kojem živimo. I ne samo kod nas, nego uopće u tzv. demokratskom svijetu u kojem se više vidimo međusobnim razlikama, onim što nas razdvaja jedne od drugih, a ne sličnostima, zajedničkim problemima i mukama koje bi trebali rješavati oni koji nas svojim retorikama i ideološkim igrama drže tako udaljene – rekao je te istaknuo radnju priče:</p><p>- U fokusu su mladi ljudi, koji žele bolji život za sebe i bebu koja tek treba doći na ovaj svijet. A taj bolji život prosto nije moguć u društvu u kojem žive, u kojem su se rodili i stasavali. Kao jedina opcija nameće se odlazak u Pariz, koji je za njih skoro pa mitsko mjesto, koje oni u svojim maštanjima potpuno idealiziraju. Istovremeno, u njima se kroz godine odrastanja akumulirala ogromna količina bijesa i frustracija zbog nemogućnosti normalnog sazrijevanja, već preuzimanja trauma starijih i življenja u okolnostima koje niti su kreirali, niti su birali.</p><p>Ti mladi su odrasli u poraću i beskonačnoj tranziciji, "hranili" su se iskustvima i nepravdama koje su im ostavili prethodni naraštaji. Sav taj bijes i frustracija ponekad se teško izražava riječima, pa često eksplodira kroz nasilje, jer ideja pravde i jednakosti u društvu gotovo da ne postoji. Priča je istovremeno indirektno usmjerena i na starije generacije, suočava ih s tim šta ostaje iza njih, podsjećajući ih na trideset godina korumpiranosti, nepotizma i nekompetentnog odlučivanja. "Snajper" tako kroz svoje likove pruža refleksiju o društvu u kojem živimo, koji smo stvorili i izazovima koji nas oblikuju.</p>

<h2>Opravdan rizik</h2><p>- Mislim da se najiskreniji i najpošteniji teatar događa onda kada krenete od sebe, bavite se onim što vas muči i onda to podijelite sa publikom, pustite predstavu da uspostavi dijalog – rekao je Lugonić pa dodao:</p><p>- Takav slučaj je i sa "Snajperom“. Nakon čitanja smo ga vrlo brzo učinili svojim, osjetili da se svih nas vrlo lično tiče. Karakaševi likovi su ogoljeni do kraja, njihov jezik je neposredan, precizan i oštar, i već tokom prvog čitanja ili ih osjetite ili ne. Reditelj Dino Mustafić već nekoliko godina taj tekst „nosi u sebi“, i lako je tu "zaraženost" prenio na mene kao dramaturga, na glumački ansambl i ostale članove ekipe.</p><p>Ta ideja se, ističe, odlično uklopila s pokretanjem novog teatra u Sarajevu.</p><p>- Kao da je "Snajper" čekao otvaranje jedne totalno intimne scene kako bi se realizovao u Sarajevu. Mi smo predstavu pravili s namjerom da sa publikom iskreno, otvoreno i bez zadrški uspostavimo dijalog, a ovo je fantastičan prostor za to budući da je publika na nekoliko centimetara od glumaca, čuje im svaki uzdah i izdah, primjeti svaki pogled i svaku gestu, odnosno išaret.&nbsp;</p><p>Nadam se da će Teatar071 ovom predstavom imati lijepu odskočnu dasku, da će zaživjeti u našoj sredini, jer nam je potrebna jedna takva, nezavisna scena u gradu – rekao je te naglasio koliko je takav korak važan za sve mlade umjetnike, studente i studentice koji trebaju nove mogućnosti.</p>

<p>Dotaknuli smo se i prvog bh. mjuzikla "Sarajevo, moje drago", koji će publika ponovo moći pratiti u januaru.</p><p>- Zlatan Fazlić Fazla je napisao potpuno autentičan libreto o životu jedne generacije u Sarajevu. Pošteno, bez kalkulacija, sa dovoljno romantizacija, taman toliko da se može podnijeti sva muka. To je jedna vrlo iskrena i lična priča. I uz to je komponovao muziku i napisao niz predivnih, snažnih, duboko emotivnih songova kojima nas je ponovo podsjetio koliko je sjajan kantautor. Bilo mi je veliko zadovoljstvo, ali i odgovornost, u procesu adaptacije liberta ući u dijalog sa likovima i situacijama iz generacijski drugačije pozicije, sa donekle sličnim, ali suštinski potpuno različitim iskustvom Sarajeva. Ponekad pred kraj procesa, kad ste već u fazi generalnih proba, možete osjetiti da li imate "pozorišni hit" ili ne. U slučaju "Sarajevo, moje drago" ono što sam vidio, čuo i doživljavao tokom tih posljednjih proba mi je govorilo da smo uspjeli i da će publika voljeti ovu predstavu, uz sve njene moguće nedostatke i nesavršenosti. I to se pokazalo tačnim. To što me ljudi, koji nisu redovna pozorišna publika, zaustavljaju i pitaju za karte, pokazalo mi je da se radi o nečemu nesvakidašnjem. I drago mi je da se opravdao rizik koji je Narodno pozorište preuzelo upuštajući se u jedan tako veliki i komplikovan projekat.</p>

Mjuzikl "Sarajevo, moje drago" obara rekorde: Četiri nova termina u januaru

<h2>Umjetnička odgovornost</h2><p>Predstava okuplja mlade umjetnike Vedadu Čanu i Anastasiju Dunjić, te iskusnog Senada Alihodžića, dugogodišnjeg izvođača na kamernoj sceni. Lugonić ističe da je takav angažman važan, a vjeruje i da samo umjetnička odgovornost može učiniti teatar živim, komunikativnim i relevantnim za publiku, stvarajući iskustva koja ostaju i nakon završetka predstave.</p>

Mi smo predstavu pravili s namjerom da sa publikom iskreno, otvoreno i bez zadrški uspostavimo dijalog, kaže

Adnan Lugonić o predstavi "Snajper" i Teatru071: Potrebna nam je nezavisna scena u gradu

<p>Već godinama pratimo Natašu Pavlović kroz emisiju "Praktična žena", gdje svojom energijom, toplinom i posvećenošću osvaja gledatelje. Iza kamera krije se žena koja svakodnevno spaja profesionalni i privatni život, pronalazi inspiraciju u pričama koje je okružuju i neumorno radi na tome da podrži i osnaži one koje žele više – samopouzdanja, znanja i hrabrosti da slijede svoje snove.</p><h2>Prosto život</h2><p>S nama je razgovarala o svom radu, inspiracijama i misiji koja traje godinama, a koja, kako sama kaže, ima cilj da pokaže da nijedna žena nije sama.</p><p>- Minuli rad i sve što je bilo proteklih godina mi budi određeni ponos i sreću što smo prosto uspjeli da trajemo toliko, da uđemo u domove ljudi i naročito da pokrenemo žene i pokažemo im da nisu usamljene u svakodnevici i problemima koje ima svaka od nas. Budimo toleranciju i humanost i na sve to sam beskrajno ponosna – rekla je Pavlović za "Dnevni avaz".</p>

<p>Emisija osvaja male ekrane iz godine u godinu, a svaka epizoda stiže s novim idejama i savjetima. Pavlović otkriva kako uspijeva ostati autentična i očuvati zanimljivost koju "Praktična žena" donosi.</p><p>- Ideje pronalazim upravo u svakodnevnom životu i životu hiljada i hiljada drugih žena koje nam pišu i s kojima komuniciramo. Meni je svaka od njih inspiracija i motivacija za ono što stvaramo. Crpim i energiju, ali i ideje iz svih životnih situacija koje se dešavaju svima. To je neiscrpno, to je prosto život – pojasnila je voditeljica te dodala:</p><p>- Mnogo je bilo žena, i muškaraca na kraju krajeva, s kojima sam razgovarala, a koji su donijeli mnogo toga – i pametnog i smislenog, lijepog, dobrog i humanog. Ali, ono što mi je najdraže jeste ta neka ljubav koju međusobno prenosimo jedni drugima i gdje ja osjećam toplinu. Volim tu vrstu povezivanja i posebno mi je drago što i drugi ljudi imaju priliku da se pokažu, a ne samo javne ličnosti, odnosno mi koji smo stalno ispred TV kamera.</p>

<h2>Dublje teme</h2><p>Osim emisije, Pavlović je nedavno pokrenula platformu za razvoj žena "Women Net" te podcast.</p><p>- Sve je to dio velike zajednice žena koju stvaramo i za koju želim da bude motiv i inspiracija svima koji žele da se bave ličnim razvojem. Uredu, naučili smo da budemo praktični, da skuhamo, peremo, peglamo, balansiramo privatni i poslovni život, ali hoću da pokrenem sve da se međusobno podržavamo i podupiremo, da shvatimo da i ona žena koja živi u manjoj sredini i ona koja živi u velikom gradu, je ista žena i da ima ista prava i mogućnosti za svoj lični razvoj – rekla je Pavlović te naglasila kako bira teme i sagovornike:</p><p>- U moru svega što se danas nudi na društvenim mrežama, gdje svako sebi daje pravo da daje raznorazne kurseve i predavanja bez obrazovanja, htjela sam okupiti prave stručnjake, koji zaista imaju kredibilitet da se bave obrazovanjem i ličnim razvojem, utjecajem na druge žene. Iza svakog od tih programa, bilo da je riječ o mršavljenju, prebolijevanju razvoda, odabiru partera, stoje stručnjaci i psiholozi koji se time inače bave te su usko specijalizirani za te stvari. To su programi dostupni svima, a podcast je tu upravo da bude jedan sadržaj koji možemo slušati svugdje i obrađivati malo dublje teme, a koje nas zanimaju poput menopauze, samohranog majčinstva, ali i estetika i ljepote. Razgovaramo malo duže i dublje, nego u emisiji.</p><p>Ipak, ističe, i ovdje pruža prostor svima koji mogu podijeliti svoje životno iskustvo te na taj način pomoći drugima.</p><p>- Vrlo su dobrodošle i žene koje nisu stručnjaci, ali mogu ispričati svoju životnu priču. Nedavno je bila jedna majka koja je u 51. godini dobila dijete jer se dugo godina borila za potomstvo, pa će se neka druga žena poistovijetiti, naći neku motivaciju i snagu za dalje. Pravim jednu veliku zajednicu, podržavajući žene i to je moj budući cilj emisije – zaključila je Nataša Pavlović.</p>

<h2>Poruka za 2026.</h2><p>Ususret Novoj godini, TV voditeljica imala je lijepu poruku i čestitke za sve vjerne gledatelje.</p><p>- Htjela bih svim ženama i muškarcima poželjeti jednu lijepu zajednicu, ljubav, međusobnu pažnju, toleranciju - to je ono od čega će nam i svijet i naša bliža i dalja okolina biti ljepša i bolja. Sretna Nova 2026. godina – poručila je Pavlović.</p>

Crpim i energiju iz situacija koje se dešavaju svima, priča TV voditeljica

Nataša Pavlović, od "Praktične žene" do velike zajednice: Najdraža mi je ljubav koju prenosimo jedni drugima

<p>U Multimedijalnom centru kulture CZK danas je održana konferencija za novinare na kojoj je najavljena premijera predstave „Snajper“, u produkciji novoosnovanog Teatra071.</p>

<p>Prisutnima su se obratili reditelj Dino Mustafić, kao i glumačka postava koju čine Senad Alihodžić, Vedad Čano i Anastasija Dunjić.</p>

<p>Autorski tim najavio je publici potpuno drugačije teatarsko iskustvo u Sarajevu, kao i novi, oštar pogled na savremeno društvo.</p><p>Tom prilikom prikazano je i nekoliko scena iz predstave, koje su snažnom emocijom dodatno potvrdile najavljeni dojam.</p>

<p>Premijera predstave zakazana je za subotu, 27. decembra, dok su reprizna izvođenja planirana za nedjelju i ponedjeljak, 28. i 29. decembra.</p>

Autorski tim najavio je publici potpuno drugačije teatarsko iskustvo u Sarajevu, kao i novi, oštar pogled na savremeno društvo

Posebno iskustvo: Prvi uvid u predstavu “Snajper” novoosnovanog Teatra071

<p>Izložba “Društvo na aparatima - 80 godina BHRT-a” večeras je otvorena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.</p><p>Riječ je o najznačajnijoj izložbi posvećenoj Radioteleviziji Bosne i Hercegovine u godini u kojoj ovaj javni servis obilježava osam decenija postojanja, ali se istovremeno suočava s možda najvećim izazovima u svom dosadašnjem radu. Program otvaranja upotpunio je orkestar Muzičke produkcije BHRT-a, dok je događaj iz Historijskog muzeja BiH uživo prenošen na programima BHRT-a.</p><p>– Arhiva radio-televizijskog servisa, kada nam se otvorila, zapravo je najveći izazov bio na koji način joj pristupiti, koje materijale odabrati, a da ispričamo priču. Ispričali smo je na muzejski način, dakle ona nije samo izložba o ljudima iz ove kuće, iako je posvećena njoj, nije samo o programima koji su nastali, nego o društvu koje je pratilo i živjelo to vrijeme – rekla je za BHRT Elma Hašimbegović, autorica izložbe i direktorica Historijskog muzeja BiH, uoči njenog otvaranja.</p><p>Kao rezultat višemjesečnog rada i saradnje, izložba donosi pažljivo odabrane predmete, dokumente i zapise iz bogate radijske i televizijske arhive BHRT-a. Publika ima priliku vidjeti originalne fotografije, tonske zapise, video-materijale i druge artefakte koji svjedoče o razvoju javnog servisa i njegovoj dubokoj povezanosti s društvom u kojem je djelovao – od početaka radijskog emitovanja, preko Televizije Sarajevo, do savremenog BHRT-a.</p><p>Kroz predstavljene materijale, izložba ne govori samo o programima i tehnologiji, već i o svakodnevnim navikama, ukusima, znanju i vrijednostima koje su se decenijama oblikovale uz radio i televiziju, o glasovima i slikama koji su postali dio kolektivnog pamćenja bosanskohercegovačkog društva.</p><p>U godini obilježavanja 80 godina postojanja BHRT-a, ali i u trenutku ozbiljnih izazova za institucije kulture, ovakav projekt predstavlja važan doprinos očuvanju i razumijevanju naslijeđa Bosne i Hercegovine.</p>

Publika ima priliku vidjeti originalne fotografije, tonske zapise, video-materijale i druge artefakte koji svjedoče o razvoju javnog servisa

Između prošlosti i neizvjesne budućnosti: Otvorena izložba "Društvo na aparatima - 80 godina BHRT-a"

<p>Ljubav prema operi kod Hane Salihović rodila se još u najmlađim danima, iza kulisa Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je kao članica dječijeg hora upijala magiju muzike, glasova i snažnih emocija koje samo opera može prenijeti. Taj jedan, presudni trenutak tokom finalnog dueta Karmen (Carmen) i Don Hosea (Jose) zauvijek je odredio njen put.</p><h2>Mnoštvo odricanja</h2><p>Danas, kao operna solistica NPS-a, Salihović pripada generaciji mladih umjetnica koje ovom zahtjevnom pozivu pristupaju s ozbiljnošću, disciplinom i dubokim poštovanjem prema sceni. </p><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“ govori o izazovima profesije, predrasudama s kojima se pjevači suočavaju te projektima koji su obilježili njen dosadašnji put.</p><p>- Opera je, mogu slobodno reći, jedna od najkompleksnijih muzičko-scenskih formi i samim time je posao opernog pjevača jako zahtjevan i složen. Mnogi su izazovi s kojima se susrećemo i mnoge predrasude, kao i u svakom poslu, ali mislim da se u ovoj profesiji ipak malo teže nositi sa time s obzirom da mi svoj poziv nosimo u sebi i sa sobom u svakom trenutku svakog dana i noći. U principu, svaki aspekt našeg života, bio on manji ili veći, morali smo prilagoditi ovom pozivu – rekla nam je Salihović te dodala: </p><p>- To publika na sceni ne vidi, niti treba da vidi, i radi toga neke od predrasuda mogu biti da je nama super i lagano zato što samo pjevamo. Mada moram reći da je takvih stavova sve manje i manje, jer mislim da ljudi sve više uviđaju koliko je potrebno odricanja kako bismo na sceni bili savršeni.</p>

<h2>Predana i dosljedna</h2><p>Osvrnula se na prve dane provedene na sceni te istaknula projekte koji su joj, za sada, bili najposebniji.</p><p>- Od samog početka mog profesionalnog puta, koji je krenuo još dok sam studirala, strogo sam držala do toga da budem odgovorna, predana i dosljedna svakom zadatku. Sada već polako prelazim tu liniju od mlade operne pjevačice do zrelog profesionalca i drago mi je da je moj predani rad i trud prepoznat od strane publike i medija, kao i sve ono što sam do sada ulagala u opernu scenu BiH, a planiram ulagati dalje i više. Jedan jako poseban projekat i ujedno do sada najveći izazov za mene bila je praizvedba opere „Tvrtko, kralj bosanski“, bosanskohercegovačkog kompozitora Ammara Jažića. Čast mi je bila biti prva operna pjevačica koja je utjelovila lik princeze Doroteje i ostati kao takva i upisana. Još jedna produkcija koja je za mene bila jako posebna i važna je opera „Figarov pir“ kompozitora W. A. Mocarta (Mozart), u kojoj sam utjelovila ulogu Suzane (Susanna). Ta uloga je bila velika prekretnica u mojoj karijeri jer je došla u pravo vrijeme kada je to mom glasu i razvoju trebalo kako bih dalje napredovala kao operna solistica i kao umjetnica – ispričala je Salihović.</p>

Jana Cvetković o moći opere „Tvrtko, kralj bosanski“ za „Dnevni avaz“: Snažan spoj prošlosti i sadašnjosti

<h2>Osvježenje za publiku</h2><p>Dotaknuli smo se i „Opera kompozitora 20. stoljeća“, koja svaki put iznova oduševi publiku, a tako je bilo i ovog puta.</p><p>- „Opere kompozitora 20. stoljeća“, koje se izvode sada u vidu triptiha na sceni Narodnog pozorišta, uvijek su dinamične i drugačije od onoga što je publika navikla da je opera. Ove male, slatke i kratke priče jesu osvježenje za publiku u svakom pogledu. Od predivnih kostima, scenografije i režije, kao i radnji koje su jako bliske ljudima i nisu zahtjevne za razumjeti, sve upotpunjeno lijepom muzikom sa primjesama jazza i bluesa. Svakako preporučujem – rekla je Hana Salihović.</p>

Do sada najveći izazov za mene bila je praizvedba "Tvrtka, kralja bosanskog", bosanskohercegovačkog kompozitora Ammara Jažića, priča mlada umjetnica

Hana Salihović za "Dnevni avaz": Svoj poziv u svakom trenutku nosimo u sebi

<p>U digitalnom prostoru preplavljenom površnim sadržajem, Merima Đelilović izdvaja se autentičnim glasom koji ne traži pažnju, već razumijevanje.&nbsp;</p><p>Kroz pisanje, fotografiju i iskrene videoporuke, ona gradi prostor u kojem su majčinstvo, lične borbe i društvena odgovornost jednako važni. Njene objave nude istinu izgovorenu bez filtera.</p><h2>Tri sfere</h2><p>U razgovoru za naš list govori o balansu koji to zapravo nije, o ranjivosti kao snazi, femicidu kao društvenom porazu i kreativnosti kao prostoru iscjeljenja.</p><p><b>Na društvenim mrežama često kreirate inspirativan i svestran sadržaj. Kako uspijevate balansirati između roditeljstva, karijere i ličnih projekata?</b></p><p>- Ne bih rekla da je to savršen balans, jer balans često zamišljamo kao stalno stanje, a on je zapravo proces stalnog prilagođavanja. Postoje faze kada sam više majka nego kreatorica, i faze kada sam više autorica nego sve ostalo. Ključ je u prihvatanju da ne moram biti savršena u svemu istovremeno. Roditeljstvo me je naučilo strpljenju i prisutnosti, karijera disciplini, a lični projekti me podsjećaju ko sam kada se utišaju sve druge uloge. Kada te tri sfere prestanu biti u sukobu, a počnu se međusobno hraniti, tada se rađa autentičnost.</p><p><b>Nakon pauze, nedavno ste podijelili emotivan video i svoju borbu. Gdje pronalazite snagu i motivaciju da nastavite dijeliti takve priče?</b></p><p>- Snagu pronalazim u iskrenosti prema sebi. Bilo je lakše nestati i šutjeti nego se vratiti i ogoliti, ali sam shvatila da me upravo ranjivost povezuje s drugima. Motivaciju nalazim u ljudima koji se jave i kažu da su u mojim riječima pronašli dio svoje priče. To me podsjeća da bol, kada se podijeli, prestaje biti teret samo jedne osobe. Ne dijelim ovakve priče da bih bila shvaćena kao jaka, već da bih pokazala da je i slabost dio procesa rasta. Vjerujem da svaka iskreno ispričana priča ima moć da nekome bude ruka spasa ili makar tiha potvrda da nije sam.</p><h2>Drugačiji glas</h2><p><b>Vaša poruka povodom femicida izazvala je veliku pažnju. Šta mislite da društvo najčešće previdi kada se susretne s ovakvim slučajevima?</b></p><p>- Društvo često femicid posmatra kao izolovan incident, a ne kao krajnji ishod dugotrajnog nasilja koje je bilo vidljivo, ali ignorisano. Previđamo sistemsku šutnju, relativizaciju nasilja i pitanje koje se uvijek iznova postavlja ženi: “Zašto nije otišla?”. Umjesto da pitamo zašto sistem nije zaštitio, zašto okolina nije reagovala i zašto nasilje još uvijek ima opravdanja. Femicid nije privatna tragedija – to je društveni poraz. Zaboravljamo da femicid nije trenutak, već proces, i da se odgovornost ne završava sa jednom osobom, već se tiče svih nas koji smo propustili reagovati na vrijeme.</p><p><b>Koji savjet biste dali ženama koje žele biti autentične i glasne u svom izražavanju, ali se boje reakcija?</b></p><p>- Strah od osude je razumljiv, jer žene su odgojene da budu tihe, ugodne i prilagodljive. Moj savjet je da ne čekaju trenutak kada će strah nestati – jer on često ne nestane, samo se nauči nositi s njim. Autentičnost nije odsustvo straha, već odluka da govorite uprkos njemu. Ne morate dijeliti sve odjednom, niti se objašnjavati svima. Važno je da znate zašto govorite. Kada je vaša namjera jasna, tuđe reakcije gube moć. Svaki glas koji se usudi biti drugačiji, otvara prostor za još jedan.</p><h2>Svrha kreativnog rada</h2><p><b>Fotografija i pisanje su Vam evidentno strast. Koju priču nastojite prenijeti kroz svoje projekte?</b></p><p>- Kroz fotografiju i pisanje pokušavam uhvatiti ono što se često ne izgovara – emocije koje nemaju uvijek oblik, ali imaju težinu. Zanimaju me priče o unutrašnjim lomovima, o ženama koje se ponovo sastavljaju, o majčinstvu, gubitku, iscjeljenju i snazi koja se rađa iz tame. Moj kreativni rad je moj način da dam glas onome što je predugo bilo potisnuto. Želim da ljudi u tim slikama i riječima osjete dozvolu da budu stvarni, nesavršeni i svoji. Ako moj rad nekoga zaustavi, dotakne ili potakne na razmišljanje – tada znam da je ispunio svoju svrhu.</p>

Vjerujem da svaka iskreno ispričana priča ima moć da nekome bude ruka spasa ili makar tiha potvrda da nije sam

Merima Đelilović o autentičnosti i odgovornosti u svijetu koji šuti: Femicid nije privatna tragedija, već društveni poraz

<p>Rijetki su regionalni glumci čiji se talent i predanost prepoznaju i izvan granica prostora iz kojeg dolaze. Iva Mihalić pripada upravo toj skupini – njena snaga ne nameće se glasno, ali traje.</p><p>Bilo da je gledamo na daskama koje život znače, pred filmskom kamerom ili u televizijskim projektima koji osvajaju široku publiku, njene su uloge prožete unutarnjom preciznošću i emocionalnom istinom. Iza profesionalne sigurnosti stoji glumica koja ne prestaje propitivati likove koje igra, ali ni svijet u kojem djeluje.</p><h2>Novi izazov </h2><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, Mihalić govori o vlastitom glumačkom putu koji ju je doveo i do međunarodnih projekata, odgovornosti koju uspjeh nosi, te o glumi kao prostoru stalnog rasta i samopropitivanja.</p><p>- Zanimljivo je i dobro mijenjati formate, zahvalna sam što imam priliku igrati u kazalištu, na filmu i televiziji, tako format je novi izazov, a za glumca je upravo to bitno, znatiželja, promjena i izlazak iz zone komfora – započela je hrvatska glumica.</p>

<p>U proteklom periodu publika je može pratiti kao glavnu junakinju serije „U dobru i zlu“ na Novoj TV. Riječ je o nesvakidašnjoj porodičnoj priči u kojoj Mihalić utjelovljuje Ivanu Oreb, uspješnu psihoterapeutkinju koja se istovremeno suočava s dubokim ličnim krizama nakon što sazna da njen suprug vodi dvostruki život. Otkrila nam je kako se pripremala za ovu kompleksnu ulogu.</p><p>- Pokušala sam razumjeti njene izbore, opravdati ih. Ivanu mi je posebno drago igrati jer smo potpuno različiti karakteri, zanimljivo je bar u kadru biti neko drugi – rekla je Mihalić.</p>

<h2>Međunarodni projekti</h2><p>Tokom dosadašnje karijere ostvarila je niz zapaženih uloga u regionalnim i međunarodnim projektima. Između ostalog, glumila je rame uz rame s Lejton Mister (Leighton Meester) u Netflixovom filmu „The Weekend Away“, te dramskoj seriji „Uspjeh“ za HBO koju je režirao oskarovac Danis Tanović. Ipak, kako kaže, ne vjeruje u univerzalne recepte za uspjeh.</p><p>- Nemam zapravo nekih savjeta. Svako ima svoj put. I ona uloga koja je tvoja, ta te neće zaobići. Uistinu vjerujem u to – pojasnila je Mihalić dodavši:</p><p>- Gluma je maraton, a ne sprint, tako da malo hrabrosti, mašte i izdržljivosti čini dobru kombinaciju.</p>

<p>Iako se već okušala u različitim žanrovima, postoji jedan koji bi voljela istražiti:</p><p>- Neka povijesna kostimirana drama, recimo.</p><p>Govoreći o aktuelnim projektima, otkrila je da je u kreativnoj fazi koja je posebno raduje.</p><p>- Uživam u igranju starih predstava, a uskoro će krenuti probe za novu predstavu Matije Ferlina, izuzetno se veselim tome – rekla je Mihalić.</p>

Katarina Baban za "Avaz": Posljednji put sam iz Bosne otišla s nagradom, bilo bi lijepo ponoviti

<h2>S predstavom ili privatno</h2><p>Za kraj, osvrnula se i na Sarajevo, grad kojem se, ističe, uvijek rado vraća.</p><p>- Nadam se da ću uskoro opet doći u drago Sarajevo, ili s predstavom ili privatno – poručila je Iva Mihalić.</p>

Ivanu mi je posebno drago igrati jer smo potpuno različiti karakteri, kaže

Iva Mihalić o glumi, izvan zone komfora: Zanimljivo je bar u kadru biti neko drugi

<p>Novoosnovani Teatar071 najavio je svoju prvu veliku premijeru – dramski komad „Snajper“, autora Damira Karakaša, u režiji Dine Mustafića. Premijera je zakazana za subotu, 27. decembra, s početkom u 20.00 sati, u Multimedijalnom centru kulture CZK.</p><h2>Jasna izjava</h2><p>Ovim naslovom, Teatar071 započinje svoj umjetnički program s ciljem da ponudi savremeni, hrabri i društveno angažirani repertoar. Riječ je o drami snažnog emocionalnog i političkog naboja, a reditelj Dino Mustafić je za „Dnevni avaz“ otkrio sve detalje ovog projekta.</p><p>Istaknuo je da publika može očekivati snažan, savremen i emotivno precizan komad koji otvara identitet novog Teatra071.</p><p>- Predstava je postavljena kao jasna izjava, želimo hrabro i beskompromisno pozorište koje otvara teme i govori direktno gledatelju. To je naše prvo obraćanje Sarajevu – pojasnio je Mustafić. </p><p>U ovom projektu, kao i u većini njegovih režija, igraju i mladi umjetnici. Publika će na sceni tako pratiti izvedbe Vedada Čane i Anastasije Dunjić uz Senada Alihodžića.</p>

<h2>Proces bez straha</h2><p>- Rad s mladim glumcima i saradnicima donosi veliku energiju i otvorenost. Oni ulaze u proces bez straha, s iskrenom željom da istražuju, i to je dragocjeno za teatar koji tek gradi svoj identitet. Atmosfera je partnerska, stvaralačka i svježa, baš onakva kakvu novo pozorište treba – rekao nam je reditelj.</p><p>Ne smijemo zanemariti ni uspjeh njegovog najnovijeg filma „Paviljon“, koji je otvorio ovogodišnji Sarajevo Film Festival i postigao izvanredne rezultate. Mustafić je otkrio i kada možemo očekivati nove projekte u svijetu kinematografije.</p><p>- Film „Paviljon“ je pokazao koliko snažno publika reaguje na autentičnu priču. Nastavljam rad na novim projektima, a posebno sam posvećen seriji i filmu „Trake“ po scenariju Zlatka Topčića. To je umjetnički i emocionalno zahtjevan materijal, i kada se ponovno spoje prava tema, vrijeme i energija, bit će i novih filmskih poduhvata – poručio je Dino Mustafić.</p>

"Paviljon" Dine Mustafića na programu 24. Evropskog filmskog festivala Cinedays u Skoplju

<h2>Reprize i ulaznice</h2><p>Reprizna izvođenja predstave „Snajper“ zakazana su za 28. i 29. decembar 2025. godine na istoj adresi – Sime Milutinovića 2/II. Ulaznice se mogu kupiti isključivo online, a zainteresirani se savjetuju da osiguraju svoje mjesto na vrijeme, jer očekivanja za ovu premijeru i reprize najavljuju izuzetno interesovanje.</p>

 Rad s mladim glumcima i saradnicima donosi veliku energiju i otvorenost, kaže

Dino Mustafić o novoosnovanom Teatru071 i predstavi "Snajper": Naše prvo obraćanje Sarajevu

<p>Scenu Narodnog pozorišta Sarajevo večeras će obilježit hit komedija “Seljačka opera”, u kojoj posebno blista Sanin Milavić.</p><p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, istaknuti glumac otkriva šta mu je lično najposebnije u ovom projektu, kako kroz godine karijere njeguje svaki novi pristup i zašto smatra da pozorište ne treba samo da postavlja pitanja, nego i da nudi odgovore koji publiku zaista dotiču.</p><h2>Nevjerovatna energija</h2><p>Kroz niz fascinantnih anegdota i promišljenih odgovora, Milavić govori o svojoj strasti prema pozorištu, o saradnjama koje su obilježile njegov profesionalni put, kao i o ulozi glume u društvu koje sve više traži odgovore u površnim digitalnim formatima. Za njega, pozorište ostaje mjesto gdje se kroz likove i situacije možemo istinski prepoznati — i to je ono što ga i dalje iznova motivira da radi, istražuje i stvara.</p><p>Svakom novom izvedbom “Seljačka opera” iznova oduševi publiku, a glumac otkriva šta je, prema njegovom mišljenju, tome presudno.</p><p>- Zaista je teško izdvojiti bilo koji segment kao najposebniji. Možda je baš to i tajna uspjeha ove predstave. Jednostavno, muzičari predvođeni maestrom Fuadom Šetićem, scenografija Adise Vatreš Selimović, režija Andraša Urbana i fantastična ekipa talentovanih, duhovitih glumica i glumaca s kojima imam privilegiju da igram ovu predstavu, funkcionišu i dišu kao jedno biće. Predstava zato zaista pršti od energije da je gotovo nevjerovatno šta sve stane u tih osamdesetak minuta igre - rekao je Milavić. </p><p>Iako je njegov dosadašnji rad obilježen brojnim saradnjama i projektima, ne voli se, kako kaže, stavljati u kalupe. </p><p>- Ja se vodim devizom da je najbolje uvijek ono sljedeće. Zaista ne bih volio da budem jedan od onih glumaca koji govore samo o prošlim ulogama i predstavama kao vrhuncima karijere. To bi značilo da ja je najbolje već iza mene. Isto tako, neiskreno bi bilo da kažem da kolege i redatelji nisu ostavili duboki trag na mene i kao osobu i kao glumca, tako da moram izdvojiti rad sa Selmom Spahić, Nerminom Hamzagićem, Petrom Pejakovićem i naravno Andrašom Urbanom. Ovo nam je druga zajednička predstava, ili bolje rečeno tek druga.</p>

<h2>Odraz u ogledalu</h2><p>Vrijeme brzo prolazi, ali svaki sekund nastoji očuvati, kako kroz projekte, tako i život.</p><p>- Iskren da budem, meni je sa skoro 47 godina još nevjerovatno da je neka banka meni dala kredit. Nevjerovatno mi je da živim u nekom svom stanu (mislim, bit će valjda moj kad jednom isplatim taj kredit). Nevjerovatno mi je da imam sina kojem je već 16 godina, da sam u braku već skoro 20. Nevjerovatno mi je zbog toga što, čini mi se, nikada nisam pristao na to da sam odrastao. I dalje koristim svaki trenutak za igru i oduševljavam se svakom novom sitnicom koju otkrijem - objasnio je glumac te naglasio:</p><p>- Pozorište je jednostavno prirodni dom za to i nadam se da nikada neću ni odrasti.</p><p>Otvoreno je govorio i o stanju kulture, značaju i suštini.</p><p>- Sada ću možda izreći nešto blasfemično. Još od studentskih dana bezbroj puta sam čuo rečenicu „Pozorište je tu da postavlja pitanja, a ne da daje odgovore“. S godinama i iskustvom sve manje se slažem s tom floskulom. Mislim da publika u teatar ne treba da dolazi kao na kontrolni iz matematike. Vapimo, za odgovorima kao društvo. Kad nas nešto boli, tišti, kada smo usamljeni u svojim strahovima i nesigurnostima umjesto da se uputimo jedni na druge, odgovore tražimo u generičkim savjetima Tik Toka, Instagrama i umjetne inteligencije. Valjda je zato i Chat GPT, odjednom postao član mnogih porodica. Ako još i mi u teatru samo pitamo, bojim se da će se odgovori ponovo tražiti od nula i jedinica nekog algoritma. Čini mi se da je mnogo bitnije da publika u pozorištu kroz likove, priče i situacije prepozna sebe, sebi bliske ljude, svoje intimne probleme i strahove. Možda da ih ta spoznaja da nisu sami, taj neočekivani odraz u ogledalu ohrabri da mijenjaju i sebe i svijet oko sebe - poručio je glumac.</p>

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama “Seljačka opera”

<h2>Rad na mjuziklu</h2><p>Za kraj je otkrio šta publika može očekivati od njega u periodu koji slijedi.</p><p>- Što se budućnosti tiče, trenutno radim na mjuziklu „Be More Chill“ u mojoj matičnoj kući „Pozorištu mladih Sarajevo“ i zaista uživam u procesu. Možda baš zato što opet radim sa polovinom ansambla predstave “Seljačka opera”- zaključio je Sanin Milavić.&nbsp;</p>

Vapimo, za odgovorima kao društvo, priča glumac

Sanin Milavić o radu i nepresušnoj energiji za "Avaz": Nikada nisam pristao na to da sam odrastao

Na bosanskohercegovačkoj umjetničkoj sceni nije lako pronaći svoje mjesto, ostati autentičan i pomjerati granice

Nikad iskrenije, Nadine Mičić: Zadar je doma, Sarajevo je kući

<p>Grupa “Helem Nejse” je na regionalnoj sceni prisutna više od decenije, a njen rad prepoznat je po karakterističnoj mješavini muzike, humora i društvenog komentara. Admir Čular – Čika Gagara, Amer Čanković – Stihomir Klepić i Tihomir Radić – Toshi Domaćin čine trojku koja iz projekta u projekt potvrđuje da autentičnost i kreativnost ostaju njihovi najprepoznatljiviji aduti.</p><h2>Dašak svježine </h2><p>Publiku su ovog puta razveselili novom sezonom hit serije “Bruca Braca Bruda Brada”, projekta koji je na svoj način spojio generacije i postao dio savremenog pop-kulturalnog pejzaža.</p>

<p>Za “Dnevni avaz” otvorili su vrata svog stvaralačkog svijeta, onog u kojem se originalnost ne pretvara, nego živi.</p><p>Naravno, najprije smo se dotaknuli nove sezone, koja već ide ka visokim ljestvicama gledanosti.</p><p>- Reakcije na prvih nekoliko epizoda su daleko iznad naših očekivanja, tako da ne možemo biti sretniji kad vidimo da je publika zadovoljna i da svojom kreativnošću i humorom uspijevamo unijeti dašak svježine u njihove živote. Serija se neprestano radi već više od sedam godina, iako često dobijamo kritike da premalo izbacujemo - rekli su nam iz sastava te otkrili kako izgleda sam čin stvaranja:</p><p>- Proces je izrazito kompleksan, a iziskuje puno kreativne energije, koju mi, nasreću, još imamo. Nova sezona “Početak kraja” nastavlja s emitovanjem još nekoliko genijalnih ostvarenja, ali postavlja i jedno vrlo bitno pitanje: “Ka’ će nova epizoda?”</p><p>Na prvu je jasno da je inspiracija projekta odraz današnjeg društva. Otkrili su nam i da li je zahtjevno i izazovno sve to prenijeti, animirati i istovremeno održati profesionalnost.</p><p>- Serija je inspirisana stvarnim događajima koji nas muče i zabrinjavaju i likovima koji nas nasmijavaju i zabavljaju. Cjelokupan proces je nešto u čemu istinski uživamo, a profesionalan pristup poslu daje rezultate koje imamo. Jedno bez drugog, teško da može. Na seriji aktivno radi 160 ljudi po 16 sati dnevno, bez pauza - pojasnio je Čika Gagara.</p><h2>Ekser u zid</h2><p>Osim rada na ovom projektu, “Helem Nejse” je trenutno i u aktivnom procesu muzičkog stvaranja. Kako kažu, nadaju se da će publika već tokom naredne godine imati priliku uživati u onome što spremaju:</p><p>- Plan je da se prepustimo osjećaju koji nas vodi i da stvaramo muziku koja nam se sviđa. U zimskom periodu obično pravimo nove pjesme, tako da smo sada zatvoreni u studiju, radeći na novim muzičkim remek-djelima.</p>

<p>Iza sebe imaju i Akademiju koja okuplja i pruža priliku mladima. Tu je i “ZNZKVI”, a sve, iako različito, nosi njihovu prepoznatljivu nit.</p><p>- “Helem Nejse” je skupina različitih ljudi, različitih osobina, ali vrlo sličnih afiniteta i ciljeva. Po prirodi smo svi vrlo nemirni duhovi i volimo da istražujemo forme, da isprobavamo i donosimo nove stvari, koje su, naravno, u okviru onoga što znamo raditi i za šta smo sposobni. Pokušali smo se baviti građevinom, ali smo brzo shvatili da ne znamo zakucati ni ekser u zid i okačiti sliku koju nam je neko poklonio za studio. Tad zovemo Bersu. Autentičnost kad izgubimo, niko nas više neće bendat’ ni pet posto – istakli su članovi “Helem Nejsa”.</p>

Nova sezona “Početak kraja” nastavlja s emitovanjem još nekoliko genijalnih ostvarenja

Čuvari satire i kreativnosti, članovi "Helem Nejsa" govore za "Dnevni avaz": Kad je autentičnost zakon

<p>Vanja Semić već godinama je prepoznatljivo lice bh. televizije. Publika je prati svakoga dana u programu TVSA, gdje donosi važne, aktuelne i autentične priče. Osim televizijskog rada, njen glas se često čuje i kada su u pitanju teme od šireg društvenog značaja.</p><h2><b>Rituali i priprema </b></h2><p>Iza nje je i teška životna borba, koju je odlučila podijeliti javno – i time mnogima postala izvor snage i inspiracije. O počecima i promjenama u novinarstvu, izazovima profesije, ličnim iskustvima i neizvjesnoj situaciji javnog servisa, Semić govori za "Avaz".</p><p><b>Jutarnji program je jedan od najzahtjevnijih TV formata. Kako izgleda Vaša svakodnevica iza kamera "Sarajevskog jutra"?</b></p><p>- Zaista jeste zahtjevno pripremati i realizirati trosatnu emisiju koja nikada nije išla na ljetnu pauzu. Svaki dan imamo sastanke na kojima dogovaramo emisiju za sljedeći dan. Moram priznati da je danas puno lakše nego na početku jer se ljudi sami javljaju s idejama i prijedlozima. Kada radim jutarnji, ustajem u 4.45. Imam svoj ritual koji ne smije da se remeti. Ako se poremeti, sve ide naopačke. Od pandemije ja se sama šminkam. Našminkana u 6.00 sam na TV-u. Pregledam portal, naš Dnevnika, prozivam porodilišta, FHMZ, vatrogasce, MUP, a 6.45 sjedam u studio. Dostupna sam tokom cijele emisije i nerijetko u hodu mijenjamo predviđene sadržaje. Cijela ekipa je na nogama i adrenalin nas drži do kraja. E onda kafa i analiza i već priprema za narednu emisiju.</p><p><b>Koliko su se mediji u BiH promijenili otkako ste dio njih?</b></p><p>- U posljednjih desetak godina sve se promijenilo filmskom brzinom. Do 2010. promjene su išle sporije. Velika je ekspanzija portal i moram priznati da mnogi rade odličan posao, dok neki služe samo da manipulišu javnost. Veoma teško je ići ukorak s tim. Televizija je sporija, kompleksnija. No, izazov je tu i veći. Ja zaista mislim da kao što televizija nije ugasila radio neće ni portali ugasiti televiziju. Svi imamo svoje mjesto i važnost  u informisanju javnosti i svi imamo svoju publiku. E sada svi moramo ići ukorak s vremenom i inteligentno pristupiti procesu tranzicije, bez otpora i bez one, u moje vrijeme to nije bilo tako. Koga briga, idemo dalje!</p>

<h2><b>Najniže grane</b></h2><p><b>Publika Vas doživljava kao vedru i empatičnu osobu. Koliko je teško sačuvati tu toplinu u vremenu kada život, a naročito ovaj posao, nosi ogroman pritisak i stres?</b></p><p>- Bude teških trenutaka kada čovjek pomisli da je sve besmisleno i da će zlo uvijek biti korak ispred. No, srećom, dozovem se ja brzo i ne dam negativnom i lošem da me uvuče. Uvijek mi je bilo lakše kada sam s radošću i ljubavlju doživljavala svijet koliko god to teško bilo.</p><p><b>Vaša hrabra borba s karcinomom dojke mnogima je bila inspiracija. Vjerujete li da otvoren razgovor o toj temi daje snagu i potrebnu svijest?</b></p><p>- Apsolutno vjerujem. Mnogo je lakše kada demistificiramo sve teme koje nas muče. Od karcinoma do priče o mentalnom zdravlju. Meni osobno su mnogo pomogle te priče. Samo o tome sam čitala i bilo mi je neopisivo drago kada vidim da je neka osoba iz javnog života nakon borbe nastavila normalno život, da je dobro. Znam da je i moja priča nekome pomogla, jer su mi se javljale drage žene, ali i muškarci koji su tražili neki savjet i koji su uvijek rekli da sam im uzor.</p><p><b>Kako komentarišete tešku i neizvjesnu situaciju u kojoj su se našle kolege s BHRT-a, šta, prema Vašem mišljenju, ova kriza govori o odnosu društva prema novinarstvu?</b></p><p>- Naša država je jedna od najkomplesnijih država na svijetu. Toliki je izvor manipulacija i frustracija raznih da uopće ne znam kako opstajemo i kako ćemo dalje. Ali, u svom tom haosu mi radimo i nemamo druge države od ove. Zar uopće treba biti predmet bilo kakve rasprave egzistencija državne televizije?! Svi mi ulazimo u istu zgradu godinama - TVSA, FTV, BHRT, susrećemo se, surađujemo. Neopisivo mi je žao mojih kolega i kolegica koji godinama žive i rade u neizvjesnosti i pod stalnim stresom. Loše je. Novinarstvo je u našem društvu na najnižim granama, a svi vole biti i na TV-u i da se piše o njima. Svi vole biti informisani, zabavljeni, educirani, a sve to rade moje kolege i kolegice…</p>

Voditeljica Vanja Semić: Nerviraju me radikalni stavovi i šovinizam

<h2><b>Prvih 10 godina</b></h2><p><b>Da možete dati jedan savjet mladoj osobi koja ulazi u svijet televizije — koji bi to savjet bio?</b></p><p>- “All those who about to die, we salute you" pozdrav za sve gladijatore koji se spremaju ući u arenu (smijeh). Mala šala, ali suština je tu. Ovo jeste težak posao i definitivno nije za slabašne ljude. Zaboravite sve što gledate u filmovima jer TV realnost u BiH jedino može da se poredi s Tarantinovim filmovima. No, s druge strane, kada se pomirite da je ovo posao kao i svaki drugi, neko u pekaru neko u studio, onda možete da se opustite i s gledateljima uspostavite prijateljski odnos. Naravno, prvih 10 godina je najteže, poslije je lakše.</p>

Neopisivo mi je žao mojih kolega i kolegica koji godinama žive i rade u neizvjesnosti, priča TV voditeljica

Vanja Semić za "Avaz": Lakše je kada svijet doživljavate s radošću i ljubavlju

<p>U kinu Meeting Point u Sarajevu danas je održana konferencija za medije Sarajevo Film Festivala. Na završnom godišnjem druženju predstavljeni su program manifestacije „Noć kina“ te statistički i box office podaci o broju gledatelja i prihodima ostvarenim u kinima širom Bosne i Hercegovine u 2025. godini.&nbsp;</p>

Predstavljen program za Noć kina u Sarajevu: Sve projekcije su besplatne

<p>Također je sumirano ovogodišnje, 31. izdanje Sarajevo Film Festivala, a najavljen je i datum održavanja festivala naredne godine. Na konferenciji su govorili direktor Festivala Jovan Marjanović, zamjenik gradonačelnika Predrag Puharić te Ines Radić, menadžerica projekta Sarajevo grad filma UNESCO.</p><p>Direktor festivala otkrio je da se 32. izdanje Festivala održava od 14. do 21. avgusta 2026. godine.&nbsp;</p>

<h2>Zabilježeni rezultati</h2><p>Statističke podatke sumirala je Andrijana Copf, glasnogovornica SFF. Kako je istaknula, u kinima u Bosni i Hercegovini u 2025. godini je, prema preliminarnim podacima koje za kina u BiH prikuplja i obrađuje Obala Art Centar - Sarajevo Film Festival, bilo više od milion gledatelja: do početka decembra ukupno 1.034.269 gledatelja, dok prihod ostvaren na box officeu u 2025. godini prema preliminarnim podacima iznosi 8.044.493 KM. Prethodna godina, 2024., zaključena je sa 1.139.019 gledatelja u kinima i prihodom na blagajnama kina od 8.443.898 KM. S obzirom da su od trenutka objave ovih podataka do kraja godine ostale još četiri kino sedmice i da u kina do kraja godine dolazi blockbuster „Avatar: Vatra i pepeo“, da je domaći kino-hit „Testament“ i dalje vrlo gledan, očekuje se da će i broj gledatelja u kinima i box office po brojevima nadmašiti prethodnu godinu. Procjena je da će u 2025. godini u kinima biti više od 1,2 miliona posjetitelja. Ipak, teško da će i 2025. nadmašiti rekordnu 2023. godinu, kada su ogroman uspjeh u kinima ostvarili američki kino-hitovi „Barbie“ i „Oppenheimer“ i kada je u kinima u BiH bilo više od 1,3 miliona gledatelja.</p><p>Kino-tržište u BiH i dalje bilježi rast i razvoj obnovom postojećih kina, otvaranjem novih kino sala i multipleksa. Inače, otvaranje multipleksa i povećanje broja ekrana za prikazivanje filmova označilo je novo doba za box office u BiH koji u posljednjih pet godina bilježi najveći prihod na blagajnama posljednjih 30 godina. Međutim, kino biznis u BiH još uvijek ima jako puno prostora za rast, posebno kada je u pitanju broj kino sala i broj ekrana.</p><p>U kinima je u 2025. godini prikazivano 225 filmova, od kojih 186 novih, a 39 je filmova koji su u kino-distribuciju ušli iz prethodne godine. U kinima je od toga bilo osam filmova domaće produkcije, od kojih četiri potpuno bosanskohercegovačke produkcije, tri sa bh. većinskom koprodukcijom, a u jednom je filmu BiH manjinski koproducent. Filmova američke produkcije bilo je 113, evropske 87, a regionalnih (s područja bivše Jugoslavije) 26. Igranih filmova bilo je 173, animiranih 48 i samo četiri dokumentarna. Najviše su se gledali igrani filmovi – njih je gledalo 80,15 posto gledatelja. </p><h2>Prihodi i gledanost</h2><p>Prema preliminarnim podacima do početka decembra 2025., film koji je ostvario najveći prihod u kinima u BiH je „Testament“ sa rekordnih 1.155.225 KM prihoda, što je najveći iznos u kino-distribuciji domaćeg filma u suvremeno doba. „Testament“ i ujedno je najgledaniji film sa 154.608 gledatelja. „Testament“ je kao bh. film ostvario čak 14,36 posto ukupnog box officea na kino tržištu i čak 33,82 posto prihoda na box officeu od deset najboljih filmova. To pokazuje da će jak domaći hit biti gledaniji od američkih blockbustera.</p>

<p>U top 5 filmova po prihodu ostvarenom na box officeu je uz uvjerljivo prvi „Testament“, na drugom mjestu „Minecraft Film“ sa 414.597 KM. Na trećem mjestu je „Lilo&amp;Stitch“ 365.904 KM, na četvrtom mjestu „Prizivanja 4: Posljednji obredi“ sa 277.145 KM, a na petom mjestu „F1 Film“ sa 270.588 KM.</p><p>Prema broju gledatelja najveću gledanost zabilježio je domaći film „Testament“ sa gotovo 155.000 gledatelja. Na drugom je mjestu „Lilo&amp;Stitch“ koji je imao 51.921 gledatelja. Na trećem mjestu je „Minecraft Film“ koji je gledalo 50.841 gledatelja u kinima u BiH, na četvrtom je „Štrumpfovi – Veliki film“ sa 31.661 gledateljem, a na petom „Mufasa: Kralj lavova“ sa skoro 31.000 gledatelja, odnosno 30.953.</p><p>Velika gledanost filmova za mlade kao što su „Lilo&amp;Stitch“, „Minecraft Film“, „Štrumpfovi – Veliki film“ i „Mufasa: Kralj lavova“, pokazuju da je kino izlazak za cijelu porodicu, da mladi čine značajan postotak kino publike i da se kino publika razvija.</p><p>U 2025. godini bila su četiri filma većinski domaće produkcije: „Testament“, „Balkanika: Tamna strana“, „Paviljon“ i „Backup“. „Testament“ je ostvario najveći uspjeh, a nakon njega „Balkanika: Tamna strana“ sa 107.333 KM i 11.151 gledateljem. „Paviljon“ je ostvario prihod od 52.474 KM, a imao je 6628 gledatelja, a „Backup“ 4596 KM i 517 gledatelja. Četiri filma većinski bh. produkcije imali su ukupno 172.904 gledatelja i prihod od 1.319.628 KM.</p><p>Kada je u pitanju ostatak regije bivše Jugoslavije, za regiju je ovo bila loša godina: najgledaniji film bio je „Hajduk u Beogradu“ sa 4990 gledatelja i prihodom od 29.963 KM.</p><p>Najveći distributer je Blitz sa 105 distribuiranih filma i ostvarenih 57,41 posto udjela na tržištu ukupnog box officea, na drugom je mjestu Una Film sa 53 filma i 34,31 posto udjela ostvarenog box officea na tržištu.</p><p>Prosječna cijena kino-ulaznice iznosi 7,78 KM. U 2024. cijena je bila 7,42 KM, a 2023. godine 6,87 KM.</p><p>U Bosni i Hercegovini je trenutno aktivno 11 multipleks kina i 30 klasičnih kina, od kojih neka imaju redovan a neka povremen repertoar. Uskoro se očekuje otvaranje još jednog multipleksa, u Gračanici. Ukupan broj ekrana za prikazivanje filmova je skoro 90, a kapacitet sjedećih mjesta je 15.000.</p><p>Predstavljena je i lista Top 5 filmova u 2025. godini prema prihodu ostvarenom na Box Office-u:</p><p>1. „Testament“ (BiH): 1.155.224,80 KM</p><p>2. „Minecraft Film“ (SAD, Švedska, Novi Zeland, Kanada): 414.596,85 KM</p><p>3. „Lilo&amp;Stitch“ (SAD, Austrija, Kanada): 365.903,70 KM</p><p>4. „Prizivanja 4: Posljednji obredi“ (SAD, Velika Britanija, Kanada): 277.145 KM</p><p>5. „F1 Film“ (SAD): 270.588 KM</p><p>Također, top 5 filmova u 2025. godini u bh. kinima prema broju gledatelja: </p><p>1. Testament“: 154.608</p><p>2. „Lilo&amp;Stitch“: 51.921</p><p>3. „Minecraft Film“: 50.841</p><p>4. „Štrumpfovi – Veliki film“: 31.661</p><p>5. „Mufasa: Kralj lavova“: 30.953</p>

Film "Testament - amanet 2" od danas i u kinima širom Evrope

<p>Iz ostatka regije, izdvaja se top 10 filmova prema prihodu ostvarenom na box office-u:</p><p>1. „Hajduk u Beogradu“: 29.963,40 KM</p><p>2. „Bumbarovo ljeto“: 24.967,80 KM</p><p>3. „Pored nas“: 16.638,20 KM</p><p>4. „Drugi dnevnik Pauline P.“: 11.164 KM</p><p>5. „Vjetre, pričaj sa mnom“: 6447 KM</p><p>6. „Sedef magla“: 5098,60 KM</p><p>7. „DJ Ahmet“: 4974,90 KM</p><p>8. „Treći svijet“: 4240,50 KM</p><p>9. Mudbrick: Kult mrtvih“: 2195 KM</p><p>10. Taxi ljubav“: 1687,10 KM</p><p>Zaključno, top 10 filmova iz ostatka regije prema broju gledatelja:</p><p>1. „Hajduk u Beogradu“: 4990</p><p>2. „Bumbarovo ljeto“: 4715</p><p>3. „Pored nas“: 2384</p><p>4. „Drugi dnevnik Pauline P.“: 1811</p><p>5. „Sedef magla“: 1082</p><p>6. „Vjetre, pričaj sa mnom“: 662</p><p>7. „Treći svijet“: 603</p><p>8. „DJ Ahmet“: 543</p><p>9. „Mudbrick: Kult mrtvih“: 400</p><p>10. „Taxi ljubav“: 227.</p>

Rijad Gvozden nakon filma "Dite" najavljuje još emotivnije poduhvate: Priče koje diraju srca i mijenjaju živote

"U meni jesen je" kao posveta Halidu Bešliću

Adnan Lugonić o predstavi "Snajper" i Teatru071: Potrebna nam je nezavisna scena u gradu

Nataša Pavlović, od "Praktične žene" do velike zajednice: Najdraža mi je ljubav koju prenosimo jedni drugima

Posebno iskustvo: Prvi uvid u predstavu “Snajper” novoosnovanog Teatra071

Između prošlosti i neizvjesne budućnosti: Otvorena izložba "Društvo na aparatima - 80 godina BHRT-a"

Hana Salihović za "Dnevni avaz": Svoj poziv u svakom trenutku nosimo u sebi

Merima Đelilović o autentičnosti i odgovornosti u svijetu koji šuti: Femicid nije privatna tragedija, već društveni poraz

Iva Mihalić o glumi, izvan zone komfora: Zanimljivo je bar u kadru biti neko drugi

Dino Mustafić o novoosnovanom Teatru071 i predstavi "Snajper": Naše prvo obraćanje Sarajevu

Sanin Milavić o radu i nepresušnoj energiji za "Avaz": Nikada nisam pristao na to da sam odrastao

Nikad iskrenije, Nadine Mičić: Zadar je doma, Sarajevo je kući

Čuvari satire i kreativnosti, članovi "Helem Nejsa" govore za "Dnevni avaz": Kad je autentičnost zakon

Vanja Semić za "Avaz": Lakše je kada svijet doživljavate s radošću i ljubavlju

Domaći kino-fenomen "Testament", SFF otkriva planove za 2026.

Savjeti arhitektice za uređenje i produktivnost: Kako stvoriti ‘cozy’ kutak za rad od kuće?

Rijad Gvozden nakon filma "Dite" najavljuje još emotivnije poduhvate: Priče koje diraju srca i mijenjaju živote

"U meni jesen je" kao posveta Halidu Bešliću

Adnan Lugonić o predstavi "Snajper" i Teatru071: Potrebna nam je nezavisna scena u gradu

Nataša Pavlović, od "Praktične žene" do velike zajednice: Najdraža mi je ljubav koju prenosimo jedni drugima

Posebno iskustvo: Prvi uvid u predstavu “Snajper” novoosnovanog Teatra071

Između prošlosti i neizvjesne budućnosti: Otvorena izložba "Društvo na aparatima - 80 godina BHRT-a"

Hana Salihović za "Dnevni avaz": Svoj poziv u svakom trenutku nosimo u sebi

Merima Đelilović o autentičnosti i odgovornosti u svijetu koji šuti: Femicid nije privatna tragedija, već društveni poraz

Iva Mihalić o glumi, izvan zone komfora: Zanimljivo je bar u kadru biti neko drugi

Dino Mustafić o novoosnovanom Teatru071 i predstavi "Snajper": Naše prvo obraćanje Sarajevu

Sanin Milavić o radu i nepresušnoj energiji za "Avaz": Nikada nisam pristao na to da sam odrastao

Nikad iskrenije, Nadine Mičić: Zadar je doma, Sarajevo je kući

Čuvari satire i kreativnosti, članovi "Helem Nejsa" govore za "Dnevni avaz": Kad je autentičnost zakon

Vanja Semić za "Avaz": Lakše je kada svijet doživljavate s radošću i ljubavlju

Domaći kino-fenomen "Testament", SFF otkriva planove za 2026.

Savjeti arhitektice za uređenje i produktivnost: Kako stvoriti ‘cozy’ kutak za rad od kuće?