U posljednjim projektima potpisuje režiju niza predstava koje su naišle na iznimno pozitivan prijem publike

Hrvatska rediteljica i glumica Arija Rizvić: Vjenčanje se može dogoditi već sutra

<p>Merima Lepić-Redžepović jedno je od najprepoznatljivijih lica savremene bosanskohercegovačke glumačke scene. Od prvih, dječijih, koraka na sceni, pa sve do statusa članice dramskog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo od 2014. godine, njen umjetnički put obilježen je posvećenošću, disciplinom i snažnom scenskom energijom. Publika je pamti po nizu upečatljivih pozorišnih uloga, kao i po nastupima u domaćim filmovima i serijama, u kojima je uvijek donosila autentičnost i glumačku zrelost.</p><p>Danas je, između ostalog, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo ponovo gledamo u predstavi „Konačari“, komadu koji izaziva snažne emocije i otvara važna društvena pitanja. Tim povodom, razgovaramo s istaknutom bh. glumicom o njenom stvaralaštvu, procesu pripreme uloga, iskustvu rada na „Konačarima“, ali i izazovima s kojima se kultura suočava. </p><h2>Saživjeti se s ulogom</h2><p><b>„Konačari” se vraćaju pred publiku. Šta se u Vama promijenilo između prve izvedbe i ove današnje? Je li uloga „srasla“ zajedno s Vama ili joj se vraćate kao potpuno druga Merima?</b></p><p>- Mislim da kako rastemo kao ljudska bića, tako rastu naše uloge. Kao glumica, uvijek se trudim posmatrati svijet oko sebe i njegove devijacije, ali i one plemenite stvari. Scena to uvijek prepozna i osjeti pa vjerujem da to dajem i publici. Uloga Sanje mi je sigurno jedna od  dražih. Sanja je jedna jaka i čestita žena koja nije svoje snove napuštala tako lako. Vjerovala je da ljubav pokreće svijet kao i Merima, tako da smo se saživjele. Ono što me dodatno inpsirisalo su moji partneri na sceni. Neizmjernim bogatstvom smatram raditi sa starijim kolegama poput Kaće Dorić, Izudina Bajrovića. Inpiriše me njihova etika i žar koji je nenadmašiv. Za mene je to istinski teatar. Kao neka duševna posvećenost koju smatram nužnom za stvaranje. Marko Misirača je također jedan teatarski gospodin koji nas je lijepo i tanano vodio. Vedran Đekić i ja dugo radimo skupa, ali mislim da partnerska igra koju imamo u „Konačarima“ je ovaj put bila kao zatvaranje kruga. Naravno da mi drago što sam za ovu ulogu ove godine dobila nagradu u Jajcu, našem najstarijem festivalu, te što je to prepoznala i publika. Tako da mislim da se ne vraćam nesto drugačija, možda samo s dodatnom radošću s kojom ću da igram.</p><p><b>Kroz ovaj projekt, ali i kroz ostale, postoji li neka mala, skrivena emocija ili nijansa koju publika možda ne primijeti, a Vama je glumački ključna?</b></p><p>- Mislim da ne postoji emocija koju publika ne primijeti. Ono što date publika uzima, ali i ono što ne dajete. Publika je partner i meni je najvažnija. Kao glumici meni je važan proces, jer kroz njega učim o sebi i o drugima. Postoji mnogo kolega i koleginica koje su mi donijeli glumački procesi i koje sam upoznala bolje i oduševila se njihovom ličnošću. Zato je ovaj poziv bogatstvo. Širite svoje vidike, čitate mnogo, tražite i "kopate" kako biste pokušali da mijenjate svijet. Ne živeći u iluziji da ćete ga popraviti do kraja, ali da ćete s odgovornošću odakle govorite, a to je scena, podstaknuti na nešto bolje. I onda dođe izvedba i vaša publika koja sve vidi. Meni je tada bitna samo istina i radost igre, a publika to sve osjeća bez dileme.</p><h2>Bez očekivanja</h2><p><b>Šta je najneugodnija, najizazovnija ili najneočekivanija stvar koju ste o sebi naučili zahvaljujući ovom poslu?</b></p><p>- Ovaj posao je izazovan. Traži mnogo i ne garantuje vam ništa. Imate samo sebe kao instrument s kojim radite posao. Probate u hladnom, zagušljivom, prašnjavom, snimate na minusu, u blatu. Jednostavno, ozbiljno se razbolite. Tako da ono što sam spoznala je da je život bez prevelikih, pa možda bilo kakvih očekivanja mnogo važan. O sebi sam spoznala da sam u stanju da živim i volim to što radim, bez očekivanja. Možda sam se zato ovoliko pronašla u toj radosti.</p><p><b>Postoji li nešto što biste voljeli da publika ponese kući nakon svake nove izvedbe — nešto što nije emocija, nego misao?</b></p><p>- Svaku predstavu igram s nadom da ima onaj jedan koji nakon predstave odlazi s drugačijom mišlju i pogledom na svijet oko sebe. Volim da radim predstave koje se bave onim što živimo. Onim što nas okružuje, ne ostavlja ravnodušnim. Teatar ne daje rješenja, ali propituje. Vjerujem još u moć teatra. Zasigurno nećemo promijeniti ovaj pomahnitali svijet koji je već odavno na rubu svake etike i ljudskosti. Ali vjerujem da pozorište nudi katarzu koja nas oplemenjuje, ne ostavlja ravnodušnim. A to je danas važan način, kada smo se zaglavili u vremenu u kojem niko nikoga niti sluša niti vidi. Osim filtera kroz koje se provučemo da bismo nekome dokazali da smo lijepi i uspješni. Savršeni, a nismo i ne trebamo biti. Pozorište nudi drugačiji nivo svijesti i sigurna sam da je tako i s „Konačarima“.</p><h2>Očuvanje svijesti </h2><p><b>Glumci često kažu da uloga bira njih, a ne obrnuto. Možete li izdvojiti saradnju koja je ostavila poseban trag na Vas — i postoji li neka koju još priželjkujete?</b></p><p>- Svaka saradnja ostavi traga na vama. I dobra i ona koju nazivamo lošom. Loša je sigurno i važnija jer to služi za korekciju i popravke. Veliki dojam su na mene ostavili procesi u kojima je bilo puno podrške, ljubavi i poštovanja. Sreća takvih je bilo mnogo. Radila sam sa izvrsnim rediteljima koji su mi otkrivali jedan novi svijet poput Kokana Mladenovića, Dine Mustafića, Marka Misirače, Paolla Magellija, Sulejmana Kupusovića, Jasmile Žbanić, Lajle Kaikčije, Lee Delong... Sve su to veliki svjetovi kako ljudski tako rediteljski u kojma sam imala priliku da stvaram s lakoćom koja nije apriori jednostavna. Glumci su krhka bića i u Šekspirovo (Shakespeare) vrijeme oni su bili hronika jednog vremEna. Zato je ta lakoća s kojim vas vode takvi ljudi neprocjenjiva. Ima mnogo divnih umjetnika s kojima bih voljela da radim. Selma Spahić, Nermin Hamzagić s kojim sam radila kao vrlo mlada glumica, Danis Tanović, Boris LijeŠević... Mnogo ih je čiji rad cijenim i toliko smo plodno tlo puno kvalitetnih umjetnika i umjetnica da nije moguće nabrojati. </p><h2>Bez kulture nema jedne države</h2><p>- Moja želja je da se kultura prepozna kao mjesto ulaganja. Stalno ponavljamo kako bez kulture nema jedne države, ali i to više izgleda ne odjekuje. Izgubimo li svijest o tome koliko je važno imati pozorište, balet, biblioteke, muzeje, televiziju, obrazovanje koje nas osposobljava, čemu se možemo nadati mi, naša djeca, unuci? Svi smo krivi, ali neko mora da bude i odgovoran – kaže Redžepović.</p><p>Moja želja je da se kultura prepozna kao mjesto ulaganja.</p>

Mislim da ne postoji emocija koju publika ne primijeti

Lepić-Redžepović: Uloga Sanje mi je sigurno jedna od dražih

Glumica Merima Lepić-Redžepović o daskama koje život znače: Teatar ne daje rješenje, ali propituje

<p>Bosanskohercegovačka akademska umjetnica Hanna Dujmović godinama pomjera granice svojim upečatljivim i emotivnim stvaralaštvom. Nedavno je ostvarila izuzetan međunarodni uspjeh, otvorivši izložbu u veličanstvenom ambijentu Palais de l’Europe, sjedištu Vijeća Evrope. Njen ciklus „Theatrum imaginativum“ istražuje fine niti koje povezuju sjećanje i imaginaciju, stvarno i simboličko, intimno i univerzalno.</p><h2>Unutrašnje poglavlje</h2><p>Ubrzo nakon toga, u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, predstavila je samostalnu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, koju je sarajevska publika doživjela kao pravi scenski spektakl. Večer je započela kratkim haiku performansom kojim je umjetnica povezala motive i emocije jedanaest izloženih radova, dok je posebno oduševljenje izazvala virtualna projekcija — rezultat saradnje s kreativnim programerom Harisom Hadžićem. Kroz VR iskustvo, posjetitelji su mogli zakoračiti u animirani svijet njenih slika, što je mnoge ostavilo bez daha.</p><p>O izvorima inspiracije, radu na međunarodnoj sceni i povezanosti s domovinom, Dujmović govori u iskrenom razgovoru za „Dnevni avaz“.</p><p>- Osjećam duboku zahvalnost za sve što se odvilo u proteklom periodu. Svaka izložba za mene je poput otvaranja unutrašnjeg poglavlja pred drugim ljudima i nikada ne znam kako će ono biti pročitano – započela je mlada umjetnica te opisala nezaboravna iskustva u proteklom periodu: </p><p>Nakon izložbe u Strasbouru, potpuno novi ciklus, nastao tokom ove godine, izložila sam u Historijskom muzeju BiH. Publika u Sarajevu me kao uvijek pozitivno iznenadila, mada mislim da sam ovaj put i ja njih pozitivno iznenadila s jednim nesvakidašnjim, teatralnim, otvaranjem izložbe. Svijet i Evropa su divni, ali izlagati i dijeliti svoj rad s bliskim i poznatim ljudima je prava magija.</p>

<p>Pokušala nam je otkriti i gdje crpi najveću inspiraciju tokom stvaranja.</p><p>- Pitanje koje je jednostavno, a odgovor se uvijek i konstantno mijenja i postaje s vremenom komplikovaniji. Ako se osvrnem isključivo na sadašnji trenutak, mogu reći da inspiraciju crpim iz perioda mog ranog djetinjstva, te iz ondašnjih interijera i predmeta koji polako izmiču kolektivnom sjećanju, a oblikovali su cijele generacije i pravce u umjetnosti, muzici, teatru, modi – opisala je Dujmović.</p><h2>Uprkos degradiranju</h2><p>Kako kaže, umjetnost svako doživljava na svoj način, pa joj nije cilj da kroz djela prenosi samo jednu poruku.</p><p>- Ne volim zatvarati svoja djela u jednu poruku. Umjetnost mi je uvijek djelovala kao prostor slobode, i za mene, i za onoga ko posmatra. Ja u rad unosim svoje misli, svoje tišine, svoje nemire, svoje nježnosti, svoja sjećanja i boli, ali kada djelo jednom napusti moj prostor, ono prestaje biti samo moje. Postaje ogledalo onoga ko ga gleda. I to je, po meni, najljepši dio, što ista slika može biti različita istina za svakoga – rekla nam je Dujmović.</p><p>Izazovi za umjetnike u Bosni i Hercegovini su neizostavni, ali ona iz njih nastoji izvući najbolje. Kaže nam da je izazovno, ali se trudi da u svim preprekama na koje nailazi pronađe motivaciju za dalji razvoj, kako bi u budućnosti napravila neku promjenu za generacije koje dolaze.</p><p>Ista slika može biti različita istina za svakoga, poručuje ona.</p>

U rad unosim svoje misli, svoje tišine, svoje nemire, svoje nježnosti, svoja sjećanja i boli, priča bh. umjetnica

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

<p>Nataša Janjić Medančić jedna je od najistaknutijih hrvatskih glumica, a uvijek je rado viđen gost i u Bosni i Hercegovini. Publika je pamti po brojnim televizijskim, pozorišnim i filmskim ostvarenjima, a sada sprema još mnoštvo iznenađenja.</p><h2>Na latinskom jeziku</h2><p>Ove godine privedeno je kraju snimanje filma o caru Dioklecijanu, u kojem će tumačiti glavnu žensku ulogu. Prve detalje nadolazećih projekata podijelila je s našim čitateljima, ali se dotakla i ličnih strana svog života.</p><p>Najprije je otkrila šta publika može očekivati od novog projekta koji uskoro treba ugledati svjetlost dana, te kako su izgledali trenuci na setu, koji obuhvata i njen rodni Split.</p><p>- "Dioklecijan” je veliki povijesni film s vrlo snažnom emotivnom pričom u središtu i nevjerovatnim produkcijskim efektima, dosad neviđenima u našoj kinematografiji. Publika može očekivati spektakl, ali i intimne odnose, sukobe moći, ljubavi i slabosti. Rad na filmu bio je dug i intenzivan – snimali smo skoro dvije godine na izgrađenim setovima oko Zagreba i stvarnim lokacijama u Splitu i okolici - ispričala je Janjić Medančić te otkrila šta ovaj film posebno izdvaja od ostalih:</p>

<p>- Atmosfera je bila izuzetno dobra i profesionalna, kostimi božanstveni, a najveći izazov bio je latinski jezik koji smo učili sedmicama i na kojem se odvija film, što ga čini više svjetskim, a manje domaćim filmom. Meni lično, kao Splićanki, bila je posebna čast sudjelovati u priči koja se veže uz povijest mog grada i prilika da utjelovim Prisku, carevu ženu, o kojoj ne znamo mnogo.&nbsp;</p>

<h2>Ista duša</h2><p>Nakon intenzivnih snimanja filma, glumica je posjetila Sarajevo, gdje ju je, kako otkriva za “Avaz", čekao novi projekt i druženja s dragim ljudima:</p><p>- U Sarajevo se uvijek rado vraćam i kad god se dogodi dobar povod, veselim se doći. Gledam ga kroz sve promjene, uvijek ima istu dušu. Snimala sam jednu seriju s fantastičnom ekipom o kojoj još ne smijem govoriti, ali sigurna sam da ćemo se uskoro gledati.</p>

<p>Gluma je poseban poziv, u svim oblicima. Janjić Medančić je usporedila rad na daskama koje život znače s onim iza kamera, na velikim platnima i malim ekranima. Ističe da ne bi mogla birati samo jedan format.</p><p>- Ne bih birala. To su tri različita jezika kojima govorimo istu istinu. Pozorište je trenutak - tu i sada, moja svakodnevna kondicija i živi kontakt s publikom. Film je trag u vremenu. Televizija je brzina, ulazi ljudima u domove i ima veliku gledanost - opisala je hrvatska glumica te dodala:</p><p>Dok god imam priliku stvarati u sva tri prostora, osjećam se cjelovito.</p>

<h2>Majčinstvo i učenje</h2><p>Osim ljubavi prema profesiji, nerijetko dijeli i tople porodične trenutke sa suprugom i dvoje djece. Ne skriva koliko je naučila iz svoje najposebnije životne uloge, a emotivno je podijelila i čemu uči svoju djecu:</p><p>- Djeca me svakodnevno uče strpljenju, poniznosti i prisutnosti, a ono što ja nastojim prenijeti njima je da imaju pravo osjećati sve što osjećaju, da budu nježni prema sebi, a hrabri prema svijetu. Da se znaju staviti u tuđu kožu i suosjećati i da njeguju znatiželju koja ih dovodi do znanja, jer samo znanje je prava moć - ispričala je Nataša Janjić Medančić.</p>

Publika može očekivati spektakl, ali i intimne odnose, sukobe moći, ljubavi i slabosti, priča hrvatska glumica

Nataša Janjić Medančić o nadolazećim projektima za "Avaz": Film svjetske razine i serija u Sarajevu

<p>Već je bilo jasno da će „Aska“ obilježiti godinu, ali Tea Tairović sada podiže ljestvicu još više – predstavila je dugoočekivani album „Aska II“, koji je u samo nekoliko dana osvojio publiku.</p><p>Novih deset pjesama već pronalazi put do srca slušatelja, a Tairović je za „Dnevni avaz“ otkrila najzanimljivije detalje ovog ambicioznog i pažljivo građenog muzičkog projekta.</p><h2>Lični favoriti</h2><p>Otpočetka je, kako kaže, znala da će se desiti i nastavak albuma.</p><p>- Kada je izašao album „Aska“, već tada sam znala da ću do kraja godine objaviti i njen nastavak. Bilo je jako teško i izazovno, ali uspjeli smo! Cijeli moj tim i ja! Pjesme, za koje su snimljeni i spotovi, su ugledale svjetlost dana 2. decembra i već su, ako je suditi po viralnosti na društvenim mrežama i trendingu na YouTubeu, ušle ljudima pod kožu – rekla je Tairović, te naglasila najveći smisao cijele priče:</p><p>- Željela sam svojoj publici, koja je uvijek uz mene, pred novogodišnje praznike da od srca poklonim nešto za šta živim – a to su muzika, ples i umjetnost!</p>

<p>Kao i do sada, većinski je autor na albumu, a izdvojila je i svoje lične favorite.</p><p>- Ako me pitate koje su moje omiljene pjesme, to su „Kazni ga nek pati“ i „Oprostite sudija“ koja je žanrovski eksperiment i nešto potpuno novo, ali čut ćete i sami već – iskrena je pjevačica.</p><p>Ovo je za nju samo početak i sjajan povod za buduće nastupe. Nedavno je održala veliki koncert u Skoplju, a sada se priprema za nastupe kojima će krunisati godinu.</p><p>- Nastavljam sa svojim koncertima širom regiona i svijeta. Sa novosadskom publikom u hali Spens ću se družiti 31. decembra, a uvečer u beogradskom hotelu „Metropol“ – podsjetila je Tairović.</p>

<h2>Perfekcionista u svemu</h2><p>Podijelila je i poslovne želje.</p><p>- Imam i tri želje kada je posao u pitanju, a to su koncerti u Atini, Istanbulu i Bukureštu! U toku ove godine stizale su već neke ponude iz tih metropola, ali moji producenti i ja još uvijek razmatramo mogućnosti, budući da sam u svemu perfekcionista i da ništa ne prepuštam slučaju – rekla je pjevačica.</p>

Tea Tairović upisala kurs turskog jezika i otkrila: "Imala sam ponude za uloge u serijama"

<p>Sjajne reakcije su očigledne, a Tea Tairović otkrila je i kako se osjeća nakon svega:</p><p>- Sretna sam što će „Aska“ da živi zauvijek! To jeste bio moj cilj!</p>

 Nastavljam sa svojim koncertima širom regiona i svijeta, priča pjevačica

Tea Tairović o albumu "Aska II": Željela sam publici pred praznike pokloniti nešto za šta živim

<p>Emir Đulović večeras je održao svoj prvi solistički koncert u Sarajevu, a jedan dio nastupa posvetio je legendarnom Halidu Bešliću.</p>

<p>Uz ovacije publike, Đulović je izveo neke od njegovih najvećih bezvremenskih hitova, među kojima “Miljacku”, “Crnu ružu” i “Čardak”. Cijela dvorana pjevala je u glas, potvrđujući koliko je Bešlićev trag duboko urezan u muzičku scenu i srca publike.</p>

<p>Podsjetimo, Halid Bešlić preminuo je 7. oktobra u 72. godini života.</p>

Uz ovacije publike, pjevač je izveo neke od najvećih bezvremenskih hitova

Emotivan trenutak: Emir Đulović odao počast legendi narodne muzike

<p>Poseban gost iznenađenja na koncertu Emira Đulovića u Domu mladih bila je Rada Manojlović.</p><p>Pjevačica je rasplesala publiku izvedbama hitova “Svadba” i “Alkotest”, a potom priredila i emotivan trenutak otpjevavši svoju prvu pjesmu “Nikada više”.</p>

<p>Đulović je istaknuo da je Rada jedna od njegovih najbližih prijateljica u svijetu muzike, te naglasio da se posebno izdvaja kao “velik čovjek prije svega”.</p>

<p>Nakon nastupa, Manojlović je u druženju s medijima poručila da je Emir sjajan umjetnik, te da je po večerašnjoj atmosferi i energiji s publikom stekla utisak da je možda došlo vrijeme i za njen koncert u Sarajevu.</p>

Đulović je istaknuo da je Rada jedna od njegovih najbližih prijateljica u svijetu muzike

Rada Manojlović rasplesala publiku na koncertu Emira Đulovića


<p>U sarajevskom Domu mladih večeras se održava koncert Emira Đulovića, a publika je već od prvih taktova pokazala koliko s nestrpljenjem čeka ovaj nastup.</p>

<p>Mladi pjevač je koncert otvorio energično, uz gromoglasan aplauz, pjesmama koje su obilježile njegovu karijeru. Bilo je jasno da je pred Sarajlijama noć ispunjena emocijama, hitovima i snažnom energijom po kojoj je Đulović prepoznatljiv.&nbsp;</p>

<p>Ovo je njegov prvi solistički koncert u Sarajevu, a ujedno predstavlja i svojevrsnu krunu njegove uspješne godine, obilježene brojnim nastupima, novim pjesmama i rekordnim interesovanjem publike.</p>

<p>Prije samog nastupa, Ðulović je u razgovoru s medijima otkrio kao je cijeli dan posebno emotivan te da ništa ne bi bilo moguće bez njegove vjerne publike.</p>

Publika je već od prvih taktova pokazala koliko s nestrpljenjem čeka ovaj nastup

Koncert Emira Ðulovića u Domu mladih: Sarajevo u ritmu emocija i hitova

<p class="">Prva bosanskohercegovačka kraljevska grande opera „Tvrtko, kralj bosanski“ kompozitora Ammara Jažića, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigovati maestro Josip Šego, u režiji Dražena Siriščevića, bit će izvedena na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo 29. novembra i 1. decembra s početkom u 19.30 sati. U ulozi Grubače, Tvrtkove nevjenčane supruge, publika će prvi put imati priliku pratiti Janu Cvetković.</p><h2>Tri sloja</h2><p>Više o historijskoj izvedbi te o moći i složenosti koje opera nosi, Jana Cvetković govorila je za „Dnevni avaz“.</p><p>- Veoma sam uzbuđena, jer prvi put u životu imam priliku da budem dio historije ovih krajeva i identiteta jedne države. Velika je odgovornost da kroz lik Grubače predstavim publici iskonsku – glasnu, ranjivu, čvrstu, emotivno transparentnu bosansku ženu, izvan svih sistema, ženu koja voli čovjeka, a ne kralja. S radošću iščekujem ovu priliku, u kojoj publika može da očekuje prije svega intenzivan i muzički snažan spoj prošlosti i sadašnjosti – rekla je Cvetković te otkrila da li ima određenu tremu pred nastupe: </p><p>- Naravno, ona uvijek postoji, ali je vezana za odgovornost prema djelu, kompozitoru, historiji i prema sebi. Nije to trema koja paralizuje, već kreativna trema, koja daje fokus i energiju.</p><p>S obzirom na kompleksnost uloge, otkrila je šta joj je najvažnije u izvedbi.</p><p>- Svakoj ulozi pristupam prije svega sa poštovanjem i razumijevanjem. Priprema je detaljna jer jedino na taj način publika može da osjeti sve kolorite karaktera. Grubača jeste više lik tradicije, folklora i umjetnosti nego historijski potvrđena ličnost, ali ona pripada duhu tog vremena i tog naroda – zato je važno da joj pristupim sa dubokim poštovanjem. U operi, Grubača stoji između čovjeka i kralja, odnosno između intime i politike. Ona je najljudskiji dio priče. Kao što se u mitovima bogovima daju ljudske osobine da bismo ih mogli razumijeti, tako se i Tvrtku kroz scene sa Grubačom otkrivaju ljudski atributi – on nije samo kralj, već i čovjek – ispričala je umjetnica pa naglasila: </p><p>- Kroz muziku tragam za emocijom koju lik možda ne izgovara, kroz tekst otkrivam strahove i želje, kroz historiju učim o vremenu i odnosima. Kada se ta tri sloja spoje – lik zaista oživi.</p><h2>Važnost osjećaja </h2><p>Kada su uloge fizički i vokalno zahtjevne, priprema poprima još veću važnost. Jana Cvetković otkriva kako izgledaju njeni trenuci prije nego se zavjesa spusti.</p><p>- Ovakva produkcija je fizički i vokalno zahtjevna jer nosi mnogo emocija i napetosti. Grubača je lik koji je stalno u nekoj vrsti unutrašnje borbe – i to se čuje u glasu, u tijelu i svakom pokretu. Tražila sam ton koji nosi toplinu žene koja voli, i hladnoću žene koja gubi. Ona je dostojanstvena, ali nikako patetična. Prije nego što izađem na scenu, volim da se podsjetim zašto radim ovo što radim. Zatim u tišini čitam tekst kako bih se prisjetila emocija koje želim da podijelim kroz svoj lik. Publika ne aplaudira zbog vokalne tehnike, već zbog osjećaja koji prvi put osjete kroz nas – rekla je solistica.</p><p>Na kraju razgovora, Jana emotivno govori o značenju opere u svom životu.</p><p>- Opera je postala moja velika ljubav onda kada sam sebi dozvolila da osjetim, prihvatim i pokažem svoje emocije i svoju ranjivost. Ne da pjevam o ljubavi  nego da pokažem kako ljubav zvuči. Najveći izazov u ovom pozivu je njegova potpunost: opera ne traži samo glas. Ona traži cijelo biće: fizički, emotivno i mentalno. Često je glas samo polazna tačka. Umjetnik mora da bude dovoljno radoznao da prenese emociju – da je razumije, osjeti i vjeruje joj – rekla je Cvetković i zaključila: </p><p>- Što si više radoznao i otvoren – više se razvijaš, učiš, a na kraju daješ publici ono zbog čega je došla – razumijevanje, emociju, smisao. Ljepota je u tome što se, nakon svakog spuštanja zavjese, osjećam da sam bila dio nečega većeg od sebe.</p>

Prvi put u životu imam priliku da budem dio historije ovih krajeva i identiteta jedne države

Jana Cvetković o moći opere „Tvrtko, kralj bosanski“ za „Dnevni avaz“: Snažan spoj prošlosti i sadašnjosti

<p>Balet nije samo ples – to je umjetnost koja zahtijeva izdržljivost, preciznost i beskrajnu predanost. Tamara Ljubičić, prvakinja Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, kroz godine je oblikovala svoj scenski izraz i ostavila neizbrisiv trag u savremenoj baletnoj umjetnosti.&nbsp;</p><p>Od tehnički zahtjevnih do emotivno intenzivnih uloga u predstavama poput „Palčice“, „Krcka Oraščića“, „Carmen“, „Bolera“ i „Romea i Julije“, Ljubičić pokazuje koliko disciplina i strast mogu oblikovati umjetnicu svjetskog kalibra.</p><h2>Potpuno prirodno</h2><p>Iza svakog elegantnog pokreta skrivaju se disciplina, strast i sati treninga. U razgovoru s Ljubičić otkrivamo šta znači živjeti balet, kako nastaje umjetnički trenutak i što znači biti žena koja je upisala svoje ime u historiju kao prva balerina kojoj je nakon više od tri decenije dodijeljena prestižna titula prvakinje.</p><p>Kako nam je rekla, ljubav prema baletu javila se još u djetinjstvu.</p><p>- Već prvi časovi potpuno su me osvojili, disciplina, ritam i preciznost svakog pokreta. Sve je djelovalo profesionalno i od nas se očekivalo da svakom času pristupamo maksimalno posvećeno. Nešto u svemu tome mi se jako dopadalo – započela je Ljubičić te se prisjetila prvih emocija:</p><p>- S prvim nastupima primijetila sam da se na sceni osjećam potpuno prirodno, kao da sam tu gdje trebam biti. Tada sam shvatila da balet za mene nije samo divljenje umjetnosti, pokretu i muzici, već da je i poziv kojim želim da se bavim cijeli život, sa svim izazovima koje ova profesija nosi.</p><p>Publika je imala priliku pratiti u brojnim scenskim ostvarenjima, a otkrila nam je kako uspijeva savladati sve izazove.</p><p>- Tokom godina naučila sam da je poznavanje vlastitog tijela i njegovih granica najvažnije. Svaka nova uloga i svaki drugačiji stil učili su me kako da se pripremim pametnije, kako da rasporedim energiju i kako da usmjerim fokus na ono što je zaista važno. Naravno, postoje periodi koji su zahtjevniji, ali s iskustvom dolazi osjećaj mjere kada treba stati, a kada se može napraviti korak dalje. To mi omogućava da i dalje plešem s punim angažmanom, ali na održiv način koji čuva i mene i kvalitet onoga što radim – ispričala je umjetnica.</p><h2>Kruna karijere</h2><p>Od svih tih uloga teško joj je izdvojiti najposebniju, a sretna je da većinske i dalje dišu na repertoaru.</p><p>- Svaka uloga koju sam do sada plesala imala je poseban značaj u određenoj fazi karijere. Neke su bile tehnički izazovnije, neke emotivno intenzivne, ali svaka mi je pružila prostor da učim i donijela vrijedno iskustvo. Ono što mi je posebno dragocjeno je što većina tih predstava i danas živi na repertoaru, a svakim izvođenjem mogu da istražujem nove nijanse pokreta i emocija određene uloge – rekla je Ljubičić.</p>

<p>Sarajevo nije imalo prvakinju baleta čak 33 godine, a upravo je Tamara Ljubičić u februaru pokrenula ovaj niz. Otkrila nam je i šta joj to znači te istaknula kako se nada da će baletski ansambl ostvariti još unapređenja.</p>

<p>- Ovo priznanje je kruna karijere svake balerine i baletskog igrača, kulminacija godina napornog rada, posvećenosti i strasti prema umjetnosti baleta. Za mene ne odražava samo lično postignuće već i dugogodišnje povjerenje koje su mi ukazali rukovodioci pozorišta, umjetnički direktori i direktorice, koreografi i koreografkinje, kolege i koleginice u ansamblu. Balet je umjetnost saradnje gdje svaka balerina i igrač, bez obzira na svoju ulogu, igraju veoma važnu ulogu u stvaranju same predstave. Danas kada je status prvaka i prvakinje Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo ponovo uspostavljen, nadam se još mnogim unapređenjima u ansamblu baleta, kao i da će nove generacije imati mogućnost da teže ka istom – objasnila je Tamara Ljubičić te zaključila:</p><p>- Ovo je i podsjetnik da se putovanje ne završava ovdje, poziv za dalji, kontinuirani rad na novim profesionalnim izazovima.</p>

<h2>Dosljednost pravi razliku</h2><p>Šta biste poručili mladim umjetnicima koji možda žele krenuti istim putem?</p><p>- Put u baletu nikada nije jednostavan. Gradi se postepeno, kroz disciplinu, radoznalost i kontinuirano ulaganje u sebe. Ono što zaista pravi razliku je dosljednost. Svaki dan napravite mali pomak, ostanite otvoreni za kritiku i nikada ne zaboravite zašto je balet postao dio vašeg života.</p>

Poznavanje vlastitog tijela i njegovih granica je najvažnije l Svakim izvođenjem mogu da istražujem nove nijanse pokreta

Tamara Ljubičić o ljepotama i izazovima profesije za "Dnevni avaz": Strast koja traje vječno

<p>Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo večeras je izvedena prva bosanskohercegovačka kraljevska grande opera "Tvrtko, kralj bosanski" kompozitora Ammara Jažića, uz pratnju Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom maestra Josipa Šege, u režiji Dražena Siriščevića.</p><p>Brojna publika imala je priliku uživati u savršeno balansiranom spoju prošlosti i sadašnjosti, koji je kroz muziku i scensku interpretaciju oživio duh jednog vremena na poseban način. </p><p>Inače, opera "Tvrtko, kralj bosanski" rađena je prema romanu "Ljetopis o kralju Tvrtku" pisca Jasmina Imamovića, za koju libreto potpisuje Muamer Kodrić.</p><p>U predstavi su snage udružili solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, Balet Narodnog pozorišta Sarajevo i Sarajevska filharmonija.</p><p>&nbsp;Opera "Tvrtko, kralj bosanski" rađena je u koprodukciji sa Bošnjačkom zajednicom kulture. Pokrovitelj je Vlada Federacije BiH, a generalni pokrovitelj BH Telecom.&nbsp;</p><p>Za sve one koje nisu uspjeli uživati u ovom terminu, imat će priliku u ponedjeljak, 1. decembra, kada je zakazana još jedna izvedba. Ulaznice za predstave u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo mogu se kupiti isključivo online.</p>

U predstavi su snage udružili solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, Balet Narodnog pozorišta Sarajevo i Sarajevska filharmonija

Opera "Tvrtko, kralj bosanski" osvojila publiku Narodnog pozorišta Sarajevo

<p>Nakon hit serije "Sjene prošlosti",&nbsp; na male ekrane stigla je nova serija "Divlje pčele" koja donosi potpuno drugačiju priču od svega što smo do sada gledali. Projekt okuplja poznata lica, ali i mlade talente, a među njima je i Jelena Perčin koja tumači Rajku Vukas. Već s prvim kadrom njenog lika jasno je da Rajka donosi sasvim novu dimenziju, drugačiju od svega što smo dosad gledali kod Perčin, uključujući i njenu ulogu Marte u "Sjenama prošlosti".</p><h2>Nepredvidivo i životno</h2><p>U ovoj ulozi moderne, pravedne i obrazovane tetke, hrvatska glumica se upušta u novi profesionalni izazov, a u razgovoru za "Dnevni avaz" otkriva šta gledatelji mogu očekivati od njenog lika, dok posebni detalji radnje ostaju pod velom tajne, kako bi napetost i uzbuđenje ostali na vrhuncu.</p><p>- Ne mogu vam puno toga otkriti, osim da je radnja nepredvidiva, vrlo životna i sigurna sam da će se gledatelji moći prepoznati u mnogo toga. "Divlje pčele" nije tipična serija kakve smo navikli gledati, profesionalno mi je veliki izazov i presretna sam da sam dio ovakvog projekta. Dobiti ovakvu ulogu za mene je veliki kompliment i odgovornost da opravdam to povjerenje – rekla nam je Perčin.</p>

<p>S obzirom na to da je kroz ulogu Marte bila važan dio prethodnog RTL-ovog ostvarenja, koje je postiglo odličnu gledanost, Perčin je dala i svoj osvrt o tome može li se veliki uspjeh očekivati i od "Divljih pčela". Ponosno ističe kako je riječ o projektu koji podiže standarde.</p><p>- Sigurna sam da će "Divlje pčele" slijediti uspjeh "Sjena prošlosti" i zapravo se to već događa. Ponosna sam na produkciju RTL televizije koja je hrabro ušla u novi projekt, potpuno drugačiji od svega do sada. To je pokazatelj da ozbiljno promišljaju svoj dramski program i kontinuirano podižu ljestvicu – dodala je istaknuta hrvatska glumica.</p>

<p>Osim karakternih razlika između Marte i Rajke, evidentna je i fizička promjena – nova kosa! Jelena Perčin otkriva kako je do toga došlo i kako joj se dopada novi izgled.</p><p>- Promjena je bila nužna i jako sam zadovoljna. Napravljena je za potrebe snimanja – rekla je te dodala:</p><p>- Marta i Rajka su dijametralno suprotni likovi u svakom smislu i to se na ekranu mora vidjeti.</p>

<h2>Kompleksan život</h2><p>Uloge u novim projektima potvrđuju zašto je Jelena Perčin jedno od najvoljenijih lica televizije. Nakon glumačke pauze, vratila se u velikom stilu i nastavlja opravdavati svoj status istaknute umjetnice. S obzirom na to da je majka troje djece, otkrila je i kako uspijeva uskladiti sve obaveze te priprema li još iznenađenja.</p><p>- Život je nepredvidiv, ne znam sto će mi sve donijeti, ali ja sam uvijek bila spremna za izazove i u njima pronalazila inspiraciju. Moj život je i profesionalno i privatno vrlo kompleksan, ali uz dobru organizaciju i dobru volju puno toga se može – iskrena je bila Perčin.</p>

<p>Za kraj, glumica je imala poruku za publiku koja godinama prati njen rad, ma o kakvoj ulozi da je riječ:</p><p>- Poručila bih im da sam počašćena njihovim povjerenjem, da ću dati sve od sebe da ispunim njihova očekivanja, da su mi veliki vjetar u leđa i da moja profesija ne bi postojala bez publike. Hvala im na tome.</p>

<h2>O seriji</h2><p>Serija "Divlje pčele" adaptacija je istoimene grčke televizijske uspješnice, originalnog naziva "Agries melisses" iz 2019. godine. U središtu priče su tri sestre Runje – Katarina (Ana Marija Veselčić), Cvita (Lidija Penić Grgaš) i Zora (Lidija Kordić). Nakon smrti njihove majke, iznenada ostanu i bez voljenog oca. Uprkos tuzi, tri sestre sada moraju pronaći način kako preživjeti.</p><p>U malenoj zajednici pokušavaju očuvati naslijeđeno imanje, no nailaze na brojne izazove, naročito s porodicom Vukas. U tom kontekstu u fokus dolazi Jelena Perčin, koja kao tetka Rajka nastoji izgladiti narušene odnose i vratiti pravdu. Publika u Bosni i Hercegovini novu seriju može pratiti na RTL-u i platformi Voyo.</p>

Moja profesija ne bi postojala bez publike

Jelena Perčin za "Avaz": Uvijek sam u izazovima pronalazila inspiraciju

<p>Film "Testament" nadmašio je sve rekorde gledanosti kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu. Posebno se istaknula pjesma „Sanja duša“, koja je u kratkom vremenu doprla do gledatelja i postala apsolutni hit.</p><p>Riječ je o pjesmi koja je nastala specijalno za ovaj projekt, a koju je emotivno do publike prenio Eldin Huseinbegović. Nije ni čudo da je upravo on otpjevao pjesmu, s obzirom na to da ga publika pamti po neizmjernoj emociji i toplini koju donosi kroz stihove.</p><h2>Domaći proizvod </h2><p>O uspjehu pjesme, saradnji s ekipom iz hit filma, ali i planovima za budućnost, bh. umjetnik govorio je za "Avaz".</p><p>- Veoma mi je drago da je 100 posto domaći proizvod uspio postići toliki uspjeh ne samo u BiH nego širom svijeta. Iskreno se nadam da će oni koji vode računa o tome u budućnosti znati na vrijeme prepoznati kvalitetne domaće projekte i pružiti im potrebnu podršku. Znajući kroz kako težak put prolaze domaći autori, time je ovaj uspjeh još i veći – započeo je Huseinbegović. </p><p>Kako ističe, od samog početka je znao da ova pjesma neće proći neprimijećeno, ali se ovakvom uspjehu nije nadao:</p><p>- Već je postala sastavni dio života mnogih, a osim što je jedna lijepa životna priča, ustvari je nekako i naša zajednička molitva: „dat će Bog da neke pare zaradim, pa da se vratim da nam život pozlatim...“.</p><h2>Nešto specifično </h2><p>Prokomentirao je i to što unosi "posebnu dušu" u sve što stvara.</p><p>- Ja drugo ništa i nemam ponuditi svojoj publici osim duše i velike količine emocija utkanih u svaku pjesmu. U moru svega drugog što nam se trenutno nudi, to ispada kao neki raritet i nešto specifično, a ustvari bi trebalo biti nešto sasvim normalno i poželjno – istaknuo je Huseinbegović, pa dodao:</p>

Mirza Begović za "Avaz" o nastanku filma "Testament": Bili smo na ivici da odustanemo, ali publika nas je motivirala da idemo dalje

<p>- Dok god u meni ima duše i emocija, trudit ću se da ih nesebično dijelim sa svojom publikom. U šou-biznisu uvijek su potrebni planovi, kalkulacije, praćenje trendova, osluškivanje publike. Ja uglavnom osluškujem svoje srce, i kada imam nešto lijepo da ponudim svojoj publici, to i uradim.</p><h2>Veliki koncert</h2><p>Za kraj nam je otkrio i planove šta to lijepo priprema za svoju publiku.</p><p>- Čini mi se da sam im u posljednje vrijeme imao dosta toga lijepog za reći i trudit ću se i u budućnosti pratiti svoj osjećaj pomiješan sa velikom dozom odgovornosti za ono što otpjevam i napišem. A iskreno se nadam jednom velikom koncertu u Sarajevu sledeće godine. Mislim da je vrijeme – poručio je Huseinbegović.</p>

"Sanja duša" je postala sastavni dio života mnogih, priča bh. umjetnik

Eldin Huseinbegović za "Avaz" o uspjehu i ciljevima: U moru svega, nudim samo dušu i emocije

<p>U Pozorištu mladih Sarajevo večeras, 26. novembra, u 20 sati premijerno će biti izvedena predstava "Škrtac". Legendarni Molijerov (Moliere) komad, koji ne gubi na aktuelnosti, bavi se univerzalnim temama pohlepe, škrtosti i porodičnih odnosa iskvarenih opsesijom novcem, na scenu postavlja redatelj Adis Bakrač.</p><h2>Ponos i uzbuđenje </h2><p>Projekt okuplja brojna poznata lica, ali i nove mlade talente. Nakon pauze u protekloj sezoni, ovom predstavom vraća se i Damir Kustura. </p><p>- Posebno me raduje što ponovo dijelim scenu sa svojim kolegama, a naročito s neponovljivim Marijem Drmaćem, neumornim partnerom na sceni s kojim je uvijek privilegija igrati – rekao je Kustura za "Avaz" te naglasio:</p><p>- U ovoj postavi prvi put igram sa sjajnom ekipom mladih glumaca – Eminom Topolović, Nedimom Šuvalijom, Markom Mirkovićem. Nedim je nekada bio moj učenik, pohađao je radionicu glume koju sam vodio, a danas zajedno dijelimo scenu. Iznimno sam ponosan i iskreno uzbuđen zbog toga. On je glumac o kojem će se tek pisati i čuti!</p>

<p>Kako kaže, lijepo je svjedočiti smjeni generacija u pozorištu.</p><p>- Sjećam se svog dolaska u Pozorište mladih prije gotovo 20 godina, kada su me široka srca dočekali starije kolege – Nermin Tulić, Suada Ahmetašević, Mirza Tanović, Drago Buka... Danas nastojim isto to uraditi za ove mlade ljude: pružiti im podršku, biti im vjetar u leđa, baš kao što su nekada drugi bili meni – pojasnio je bh. glumac.</p><h2>Kvalitet kao i uvijek</h2><p>Sada je, ističe, došlo neko novo vrijeme, a smatra da je jedna od uloga pozorišta da ukazuje i opominje na probleme društva. U ovoj predstavi se upravo to očekuje, ali na duhovit način – kako bh. publika i voli:</p><p>- Publika od Pozorišta mladih može očekivati kvalitet kao i uvijek. Molijerov "Škrtac" je komad koji je univerzalan za svako vrijeme, ali posebno odzvanja danas, u trenutku kada je materijalizam dosegao vrhunac sistema vrijednosti.</p>

Glumac Damir Kustura: Najbolji poklon mi je hadž

<h2>Sjajna postava</h2><p>Glavnu ulogu Harpagona tumači Mario Drmać. Glumačku postavu čine i Edin Avdagić, Elma Ahmetović, Nedim Šuvalija, Ivana Vojinović, Deni Mešić, Emina Topolović, Marko Mirković i Sabit Sejdinović.</p>

U ovoj postavi prvi put igram sa sjajnom ekipom mladih glumaca, kaže Kustura

Molijerov "Škrtac" večeras u Pozorištu mladih: Univerzalna priča, danas snažnija nego ikad

<p>U Bosanskom kulturnom centru Sarajevo večeras je počeo svečani program povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine.</p><p>Manifestacija je zvanično otvorena u 17.30 sati izložbom "Ljepote Bosne i Hercegovine" nagrađivanog fotografa Dženada Džine, koji je na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Sarajevu predstavio seriju radova posvećenih prirodnim ljepotama zemlje. Postavka je izazvala veliku pažnju posjetilaca i ispunila galerijski prostor BKC-a.</p><p>U nastavku programa prikazan je dokumentarni film "Bosanski vitez", reditelja Tarika Hodžića i producenta Adnana Ćuhare, autorskog dvojca poznatog po međunarodno nagrađivanom filmu "Scream for Me Sarajevo". Projekcija je privukla veliki broj gledatelja i izazvala snažne reakcije publike.</p><p>Dokumentarni film "Bosanski vitez" je imao premijeru na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. </p><p>Podsjećamo, ulaz na sve programe je besplatan, a izložba "Ljepote Bosne i Hercegovine" bit će postavljena u Galeriji BKC-a do 30. novembra. Sutra, 26. novembra, za najmlađe je najavljena predstava "Medo i miš za čist okoliš" sa početkom u 12 sati.</p>

Postavka je izazvala veliku pažnju posjetilaca i ispunila galerijski prostor BKC-a

Umjetnost u čast Dana državnosti: Noć upotpunjena svečanim programima

<p>Katarina Baban zajedno s kolegom Matkom Knešaurekom danas hrabro otvara novo poglavlje – vlastito pozorište.</p><p>Glumački tandem koji je nekada osvojio brojne ljubitelje malih ekrana u seriji „Zlatni dvori” sada kroz „Nexstage teatar“ publici donosi potpuno novo iskustvo: niz uzbudljivih predstava u koje je uloženo mnogo truda i ljubavi.</p><h2>Od ideje do realizacije</h2><p>U razgovoru za “Avaz”, hrvatska glumica otkriva kako je nastala ideja za novi umjetnički poduhvat, šta publika može očekivati, te govori o njihovom dugogodišnjem prijateljstvu i poslovima koji je trenutno zaokupljaju.</p><p>- Matko i ja smo prijatelji više od 15 godina i jako smo povezani, skupa se veselimo uspjesima, skupa žalujemo i izbacujemo frustracije. U jednom od tih naših brojnih razgovora u zezanciji se pokrenula tema otvaranja našeg pozorišta. Kako je priča odmicala, shvatili smo da to ne mora biti samo šala, nego „a zašto ne bismo?” Oboje smo proaktivni, pa smo se odmah bacili na posao, tako da je od ideje do realizacije prošlo možda mjesec - rekla nam je hrvatska glumica.</p>

<p>Njihovo prijateljstvo seže još od studentskih dana, a kasnije je, kako kaže, samo jačalo. Kada se to uzme u obzir, zajedno s činjenicom da su odabrali isti poziv, ovakav korak gotovo da i ne iznenađuje.</p><p>- Kliknuli smo na prvu i odmah se povezali. Matku sam nekoliko godina kasnije postala i vjenčana kuma, što me posebno dirnulo i vezalo uz njega - dodala je Baban.</p><p>Zanimalo nas je i može li bosanskohercegovačka publika očekivati gostovanja.</p>

<h2>Teško zaustaviti</h2><p>- Nadamo se da će ih biti, slobodno nas zovite! Posljednji put kad sam posjetila Bosnu sam otišla s nagradom, bilo bi lijepo ponoviti - radosno je rekla, prisjetivši se učešća na festivalu „Inbox”, gdje je odnijela pobjedu s predstavom „Puni pansion“.</p><p>Osim rada na daskama koje život znače, Katarinu Baban godinama imamo priliku pratiti i kroz televizijske uloge. Nedavno je završila snimanje serije “U dobru i zlu”, koju je isticala kao posebnu. To iskustvo, uključujući i ekipu, obilježilo je jedan dio njenog profesionalnog, ali i privatnog života, pa nam je otkrila i šta dalje možemo očekivati. Ističe da sada pokušava napraviti manju pauzu.</p><p>- Trenutno sam u fazi gdje samu sebe uvjeravam da ne planiram ništa i da samo odmaram - objasnila je te dodala:</p><p>- Ali, moj mozak je teško zaustaviti na taj način – on smišlja planove i dok ja kao „odmaram“.</p>

<h2>Kao i svi</h2><p>S obzirom na to da je uz glumu pokrenula i modni brend naziva „Lilith”, podijelila je i kako uspijeva izbalansirati sve segmente života, kako poslovnog, tako i onog izvan scene i kamera.</p><p>- Jednako kao i svaka druga zaposlena osoba - rekla je kratko Baban.</p>

Hrvatska rediteljica i glumica Arija Rizvić: Vjenčanje se može dogoditi već sutra

Glumica Merima Lepić-Redžepović o daskama koje život znače: Teatar ne daje rješenje, ali propituje

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

Nataša Janjić Medančić o nadolazećim projektima za "Avaz": Film svjetske razine i serija u Sarajevu

Tea Tairović o albumu "Aska II": Željela sam publici pred praznike pokloniti nešto za šta živim

Emotivan trenutak: Emir Đulović odao počast legendi narodne muzike

Rada Manojlović rasplesala publiku na koncertu Emira Đulovića

Koncert Emira Ðulovića u Domu mladih: Sarajevo u ritmu emocija i hitova

Jana Cvetković o moći opere „Tvrtko, kralj bosanski“ za „Dnevni avaz“: Snažan spoj prošlosti i sadašnjosti

Tamara Ljubičić o ljepotama i izazovima profesije za "Dnevni avaz": Strast koja traje vječno

Opera "Tvrtko, kralj bosanski" osvojila publiku Narodnog pozorišta Sarajevo

Jelena Perčin za "Avaz": Uvijek sam u izazovima pronalazila inspiraciju

Eldin Huseinbegović za "Avaz" o uspjehu i ciljevima: U moru svega, nudim samo dušu i emocije

Molijerov "Škrtac" večeras u Pozorištu mladih: Univerzalna priča, danas snažnija nego ikad

Umjetnost u čast Dana državnosti: Noć upotpunjena svečanim programima

Katarina Baban za "Avaz": Posljednji put sam iz Bosne otišla s nagradom, bilo bi lijepo ponoviti

Hrvatska rediteljica i glumica Arija Rizvić: Vjenčanje se može dogoditi već sutra

Glumica Merima Lepić-Redžepović o daskama koje život znače: Teatar ne daje rješenje, ali propituje

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

Nataša Janjić Medančić o nadolazećim projektima za "Avaz": Film svjetske razine i serija u Sarajevu

Tea Tairović o albumu "Aska II": Željela sam publici pred praznike pokloniti nešto za šta živim

Emotivan trenutak: Emir Đulović odao počast legendi narodne muzike

Rada Manojlović rasplesala publiku na koncertu Emira Đulovića

Koncert Emira Ðulovića u Domu mladih: Sarajevo u ritmu emocija i hitova

Jana Cvetković o moći opere „Tvrtko, kralj bosanski“ za „Dnevni avaz“: Snažan spoj prošlosti i sadašnjosti

Tamara Ljubičić o ljepotama i izazovima profesije za "Dnevni avaz": Strast koja traje vječno

Opera "Tvrtko, kralj bosanski" osvojila publiku Narodnog pozorišta Sarajevo

Jelena Perčin za "Avaz": Uvijek sam u izazovima pronalazila inspiraciju

Eldin Huseinbegović za "Avaz" o uspjehu i ciljevima: U moru svega, nudim samo dušu i emocije

Molijerov "Škrtac" večeras u Pozorištu mladih: Univerzalna priča, danas snažnija nego ikad

Umjetnost u čast Dana državnosti: Noć upotpunjena svečanim programima

Katarina Baban za "Avaz": Posljednji put sam iz Bosne otišla s nagradom, bilo bi lijepo ponoviti